Connect with us

Kolumne

Ivan Hrstić: Tko je kriv za pucnjavu na Trgu sv. Marka?

Published

on

Trg svetog Marka i dalje mora ostati apsolutno otvoren za sve! A prva žrtva nakon incidenta ne smije biti sloboda medija i njihova pristupa informacijama!

Odmah na početku neka bude jasno: baš nitko nije mogao spriječiti usamljenog strijelca da na Trgu svetog Marka izvuče kalašnjikov i ispali nekoliko rafala, da simbolički pokuša odstrijeliti Vladu i Sabor i pri tome stvarno ugrozi živote svih ni krivih ni dužnih koji se u tom trenutku na trgu zateknu.

Nema tu ama baš nikakvog sigurnosnog propusta, jer zagrebački Borgen, na kojem četiri strane svijeta dijele moćne poluge izvršne, zakonodavne, parapravosudne i gradske vlasti, nije zamišljen kao nekakav ekskluzivan dvorac za monarha i elitu već je to demokratski otvoreni trg, srce i žila kucavica kraljevskog Gornjeg Grada, kojim u normalno vrijeme kolaju rijeke stanara, dostavljača te tisuće turista sa svih strana svijeta. Da, i novinara.

Iako sam i sâm baš u to vrijeme često na javljanju uživo ispred Banskih dvora, a to jutro samo je neočekivana gužva u prometu spasila ekipu N1 od nekontroliranih rafala kalibra 7,62 mm, mogu bez i najmanje zadrške reći: Trg svetog Marka i dalje mora ostati apsolutno otvoren za sve! A prva žrtva nakon nesretnog policajca i bezumnog napadača ne smije biti sloboda medija i njihovog pristupa informacijama! Ako treba pojačati sigurnosne protokole, onda treba doraditi scenarije nakon što se incident dogodi.

Jer, ako nema saznanja o bilo kakvoj organiziranoj prijetnji – a očito nema – onda nema ama baš nikakvog razloga da se na Gornjem Gradu za stalno podiže vidljiva razina sigurnosti, a kamoli da se ostvare nerazumni zazivi ophodnji specijalaca s dugim cijevima. Kao netko tko to godinama izbliza iznutra prati i prilično dobro poznaje, mogu pouzdano reći: razina sigurnosti za normalne okolnosti sasvim je primjerena, a ona se redovito vrlo lako podigne kad god ima indicija da za to postoji potreba. I to tako treba i ostati!

Nemam ništa protiv da se ograniče ili dokinu jutarnje jurnjave televizijskih i drugih ekipa za ministrima, jer to je ionako duboko ponižavajuće za profesiju, no, to ne nikako smije biti alibi za ministarsko izbjegavanje kamera i pitanja, bila ona glupa ili pametna. Prva reakcija vlasti ne smije biti bijeg od javnosti! Ako nešto treba urediti, to je prostor zaklonjen od kiše i vjetra u predvorju Banskih dvora gdje će biti smještene televizijske kamere, a pored kojih će ministri biti dužni zastati i civilizirano se obratiti novinarima i hrvatskoj javnosti, bez jurnjave i glumatanja razgovora na mobitelu! A ne ovo medijsko pojilo na kojem vlada samo zakon drskijeg!

No, za njega nismo odgovorni mi novinari. Nažalost, ove godine Svjetski dan mentalnog zdravlja “proslavili” smo pucnjavom i mentalnim slomom jednog pojedinca, ali i masovnim izljevima frustracija na društvenim mrežama koje ukazuju na samo jedno: ova nacija teško je i duboko pogođena PTSP-om.

Krvavi rat, pljačkaška privatizacija, korupcija, skrivena vladavina elitnih kružoka i tajnih klubova koji državu, gospodarstvo i društvo doživljavaju i dijele kao plijen, ekonomsko, demokratsko i demografsko zaostajanje za svima koji se kreću brže od nas te masovni egzodus na Zapad, ostavljaju duboki trag na psihi prosječnog Hrvatića. A pandemijska kriza koja će nas u svojoj punini uskoro pogoditi mnoge će tek potjerati preko ruba zdrave pameti.

– Dosta je bilo prevara i i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti, napisao je 22-godišnji Herostrat iz Kutine, netom nakon što je i sam umalo zgazio jedan ljudski život i ugrozio sve koji su se u tom trenutku nalazili na trgu. I netom prije no što će zgaziti svoj vlastiti prije no što je zapravo i mogao početi. Vjerojatno nikad nećemo točno saznati zašto, je li to bila psihička bolest ili slom pred nekim bezizlaznim zidom, no, ono što još više zabrinjava su brojne neodgovorne reakcije onih koji njegov čin doživljavaju kao žrtvu, a njega kao heroja.

– Nismo shvatili tvoju žrtvu, proći će godine prije negoli ju većina shvati, napisao je ispod toga jedan od njegovih virtualnih prijatelja. Širom mreža javljaju se pojedinci koji žale samo što je ustrijelio “pogrešnog”, a ne “one prave negativce” – u Vladi. No, svi oni koji slave krojenje pravde iz dugih cijevi uličnih osvetnika, čak i kad to s pravdom nikakve veze nema, zapravo bacaju sjeme novih pokolja à la Colombine, a raznim samoubojicama sad daju lažnu herojsku auru i izliku da sa sobom u smrt povuku mnoštvo nevinih.

Baš kao što su oni koji su nedavno aplaudirali krvavom pokolju u splitskom Getu zapravo sudjelovali u stvaranju ovog današnjeg copycata. Nažalost, ništa bolji nisu oni koji možda i osuđuju zločin, ali u prvi plan kao neki krimen ili uzročno-posljedičnu vezu ističu da zlosretni mladić iz Kutine dolazi iz braniteljske obitelji i da je (između ostalog) slušao Thompsona. Ne, nijedna pojedinačna vlada nije kriva za mentalno stanje ove nacije. Krive su možda sve zajedno, kako djelom tako i propustom, ali svaka pojedinačno jest itekako – odgovorna.

Nevjerojatno, ali ova vlada se odlučuje na iracionalni potez bez svjetskog presedana, za koji premijer Plenković i ministri za sebe ne mogu naći izliku u nikakvom PTSP-u: Umjesto da iskoriste jedinstvenu priliku da ih definitivno ukinu, nakon šest mjeseci moratorija, u jednom danu ponovno će otvoriti vrata blokadama računa za minimalno 230 tisuća građana, kojima će se u sljedeća četiri mjeseca pridodati još 30-50 tisuća. Ostane li tako, do proljeća bi broj blokiranih ponovno mogao biti kao i prije mjera.

Pazite, uopće ovom prilikom ne govorim o oprostu dugova, već o činjenici da je Hrvatska jedina članica EU u kojoj ovrha, često na temelju nevjerodostojnih “vjerodostojnih isprava”, automatski povlači blokadu računa i izbacivanje ovršenika s financijskog tržišta!

Toga vjerojatno nema nigdje drugdje u civiliziranom svijetu. To je za tih tristo tisuća Hrvatića, odnosno barem tri puta toliko članova njihovih obitelji isto kao da im je Vlada prislonila kalašnjikov na čelo! Za mnoge i kao da je povukla obarač! Je li ikome palo na pamet zamisliti pod kakvim psihološkim pritiskom odrastaju djeca u tim obiteljima?

U nas vlada pravilo: kad ne možemo ispuniti kriterije, onda s kriterijima nešto nije u redu. No, tako bi moglo biti i s mentalnim zdravljem: “čuvamo” ga tako što stalno spuštamo kriterije. Ne počnu li konačno vlade razmišljati i o mentalnom stanju ove nacije, do kraja ove krize, najsumnjiviji će biti oni koji – NE polude!

Ivan Hrstić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari