Pratite nas

Religija i Vjera

Ivan Ike Manduric: ADVENTSKA GLAD ZA BOGOM

Objavljeno

na

Kad hoćeš dijete odvratiti od njegovih misli na roditelje ili dom, ponudiš mu igračku, sladoled, crtić … Ako hoćeš da pita za mamu, sve mu to oduzmi. Ako hoćeš da duša traži Boga, ostavi je bez ičega; uhvati se posta i pokore.

Sjećanje na ljubav nam ne dopušta da nam srce prione za ne-ljubav, ma kako ugodna bila. Mladić koji je zaljubljen u svoju dragu, kada je od nje odijeljen, ili ga ona ostavi, nije sposoban vidjeti ljepote drugih, i ne može im se diviti. Sklanja pogled od njih i gnuša se i od pomisli da one nadomjeste njegovu dragu, dok on stalno misli na nju.

Tako Ivan Krstitelj čini u svojoj relaciji prema Bogu: ne želi se naslađivati u ovome svijetu, nego samo u Bogu. Uspinje se, askezom, postom i pokorom, na duhovne vidikovce da baci pogled na nebo i Kraljevstvo nebesko.

Kad sjećanje počne blijediti, treba ga probuditi. Treba učiniti sve da se ono opet vrati. Ono će pokazati kako stojimo, i gdje smo. Vrijeme kao advent. On će nam pokazati kako smo iznenađujuće previše svikli s ovim svijetom, i usalila nam se duša u njemu, u svemu što on pruža. Dok je tako oteščala, ne može podignuti pogled onome tko ga je prvi ljubio. Toliko da čak i naš odnos prema Njemu pomalo prerasta u zahtijevanje da nas On još više uroni u naslade tuđine. Kako bi samo paradoksalno zvučalo kad bi, jednako tako, mladić od svoje drage tražio da mu pomogne da što prije zavoli drugu umjesto nje? Naš odnos prema Bogu često je takav. Od Boga tražimo da nas još više usali u ovaj svijet, koji nas ne zna i ne može voljeti kao što nas On ljubi.

Židovski narod je, u susretu s Krstiteljem, progledao jer se pojavio prorok zaljubljen u nebo. Njegova pojava nedvojbeno je raskrinkavala zaljubljenike u svijet, i sav jad ove doline suza. Nedostaju nam danas takvi sveti ljudi. Hrabri askete.

Često smo i mi svećenici previše usaljeni sa vlastitim pukom. Bojimo se da ćemo se previše udaljiti od tog svijeta koji smo previše privili k srcu, i zaboravili na ljubav prvu. Ne znači li to da nam je ovaj svijet upravo postao prva ljubav, a Bog rezervna?

To je pitanje za ovaj Advent; za sve: postoji li još sjećanje na smisao i značenje Kršćanstva, i možemo li se nekako do njega probiti, kako bi se opet probudila čežnja za Domovinom vječnom, za Ocem, za kući!

Neka i nas ovo vrijeme Preteče Gospodinova pronađe, i pripravi Mu put u našemu srcu.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Pravoslavni vjernici danas slave Božić

Objavljeno

na

Objavio

Pravoslavni vjernici koji poštuju julijanski kalendar danas slave Božić – rođenje Isusa Krista.

Božić je, uz Uskrs, jedan od dva najveća kršćanska blagdana. Osim Hrvatske (HPC) i Srpske pravoslavne crkve (SPC), Božić se po julijanskom kalendaru slavi i u ruskoj, gruzijskoj i makedonskoj crkvi, Jerusalemskoj patrijaršiji, a obilježavaju ga i Kopti.

Paljenjem badnjaka i liturgijama pravoslavni vjernici u svim crkvama u regiji obilježili su Badnju večer.

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Krštenje Gospodinovo

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme. Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

Laudato.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari