Pratite nas

Komentar

Ivan Ike Manduric: KORUMPIRANO SUDSTVO – MLINSKI KAMEN OKO VRATA HRVATSKOM NARODU.

Objavljeno

na

Možete li vjerovati da bi se, jedna svjetski ugledna njemačka kompanija, došavši poslovati u Hrvatsku, ovdje umrežila s kriminalcima, i to tako da bi bila pokretački faktor širenja kriminala? Vjerojatno malo teže, jer stalno mislimo da smo mi ti koji su skloni kriminalu, i da mi kvarimo Zapad, a da su oni zapravo skloni samo redu, zakonu, pravu.

Upravo ovakva percepcija stranaca, izvrsna je dimna zavjesa za lov u mutnome, te se tako nalaze u savšrenoj zgodi za kriminal. A pojavljuju se indicije da tako, barem neki, ovdje i čine već dugi niz godina.

Neki dan mi je za oko zapeo jedan vrlo hrabar i vrlo konkretan govor zastupnika Nikole Grmoje. Baš je zagrmio gromovito. Činilo se da mu je došlo do grla, i da više ne može šutjeti, pomalo me podsjećao na svetoga Ivana Krstitelja, na prst Božji. A nije ni čudo, obzirom na ono što iznese i reče – obzirom na sve što je saznao, vidio, na kakve je sve nevjerojatne stvari naišao.

UKRATKO

U magluštini percepcije uglađene zapadnjačke poslovnosti – kako Grmoja izvještava, jedna velika njemačka telekomunikacijska kompanija žestoko potkrada Hrvatsku i guši njezino poduzetništvo tako što je konkurenciju nezakonito i mafijaški uništila. Ne tamo u njihovoj domovini, nego ovdje, u našoj. Dakle, dođe stranac, ovdje zametne kriminal i tako ti uguši tvoje poduzetništvo – kako bi dalje mogao sam ubirati danak preko svake mjere. Doista iritira do beskraja.

Stvar onda ide dalje ovako: Oštećene stranke – mali operateri, žale se na nezakonite radnje, i tuže ih. Iznose masu i više nego jasnih dokaza. Ali, unatoč briljantno jasnim nepravilnostima i temeljito prikupljenim dokumentima, sud nikako da presudi u očitoj stvari. Ma kako spor po sebi bio čist, krajnje bahatim bezočno nepravednim presudama, jednom za drugom, sud protežira ovog stranca. I to, ponavlja zastupnik Grmoja, tako već devetnaest godina, u slučaju koji je iznio. I ne u jednom slučaju, jednoga suda, nego, čini se, velikod dijela sudaca našega pravosuđa i to na svim razinama.

Samo polako; stvar je još gora: ta neka kompanija koja je dio međunarodne grupacije osuđena je u Americi (?!) jer je osmišljavala i provodila istu ovakvu korupciju u nekoliko nama susjednim zemalja. To je, navodno, vidljivo čak i iz javno objavljenih američkih dokumenata: da su vrlo pedantno organizirali korupciju, sa ugovorima i lažnim računima, u suradnji s visokim državnim službenicima i političkim strankama itd itd. Pa se nameće još jedna indicija: ako su tako radile u zemljama oko nas, nisu li tako radili i kod nas?

Dolazimo do jako bolnog ali realnog pitanja: kako to da jedan takav slučaj traje toliko dugo, 19 godina, i da do sada, čini se, o tome nitko iz sabora nije zborio, sve do Grmoje? Zbilja se bojim zapitati, nisu li vlade ovo morale znati? Jesu li mogle ne znati za ovakav slučaj? Ako su znale (a toga me strah), nisu li i dosadašnje vlade vjerojatno u tome i same sudjelovale? Zar sve, jedna za drugom? Grmoja upotrebljava termin „porobljavanje Hrvatskoga naroda!“ Doista se može o tome govoriti.

Sljedeće pitanje:
– Gdje li se to još događa?
– Kome služi, i za što služi hrvatsko sudstvo?
– Kome su služile dosadašnje vlade?
– Imaju li današnji političari kuraže, zastupici i ministri?
– Hoće li se u krajnjem slučaju i građani pokrenuti?

Vratimo se malo na početak: dobro je dakle znati da ni Njemci nisu imuni na kriminal. Nisu ni oni sveci. Ali sustav je stabilan, i takav da svakog onog tko zakon krši, nemilosrdno progoni i kažnjava. Njihovo sudstvo, inspekcije, zakoni. A to govori što je u nas temeljni problem. Sudstvo i suci, a očito i zakon koji sucima omogućava da radi što hoće i kako hoće.

SKINUTI JARAM

Da bi se sve očistilo, mora se krenuti od Sabora. Najprije javno govoriti, hrabro i pošteno. Barem ponetko. Ako se vlada ogluši o govor sastupnika koji je glas građana, doći će novi izbori. Stoga je vlada na redu – da se dokaže kao ona koja će se boriti da ukloni i riješi sada jasno deteketirane probleme (Ili je neće biti!).

Vrijeme je više da se to stavi pod prvu točku dnevnoga reda. Ako sudstvo ne radi pošteno; ako je korumpirano – a jest; ako je pristrano i tendeciozno – a jest; ako je u sprezi sa odvjenicima – a jest; ako je ispolitizirano – a čini se da jest, ako se pretvorilo u zločinačku organizaciju – a čini se da jest; ako je narod izgubio povjerenje ovakvo sudstvo, a ono se definitivno posve istopilo – onda nemamo što raditi dok to ne riješimo.

O ovome mora govoriti i Crkva, i svećenik, makar to izlgedalo kao miješanje Crkve u politiku. Znam da bi Isus sigurno ovakve brutalno prozivao i prokazivao. Nepravda vapijuća u nebo dužnost je svakoga čovjeka. I Crkve. Mora se pronaći tko to u Hrvatskoj surađuje naporobljavanju vlastitoga naroda. Moramo učiniti sve kako bi se skinulo okove poštenim poduzetnicima, kao bi mogli izgrađivati Hrvatsku. Svaki onaj koji tome stoji na putu, najveći je neprijatelj naroda.

Ovo što je Grmoja počeo govoriti, nikada ne smije stati. I ne smije u tome ostati sam. Ni u Saboru, ni izvan njega. Svatko kome je do Hrvatske stalo, mora se početi boriti protiv ovoga ropstva i izdaje. Inače ni Grmoja neće uspjeti. A s njim svi mi.

Ivan Ike Manduric

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

‘Damoklov mač’

Objavljeno

na

Objavio

Ništa nije tako varljivo i nepouzdano kao glas o moći koja se ne oslanja na vlastitu snagu
Publius Cornelius Tacit

Ne postoji ništa opasnije za političkog lidera od odabira najbližih suradnika. Davno je u politici uvedeno nepisano pravilo da se okružuješ podobnima jer ti sposobni mogu biti neposredna opasnost.

Malo je ljudi u politici koji su se okružili sposobnima jer obično nisu dugo vladali ali oni koji su preživjeli postali su uspješni. U osnovi pravi lider ne treba ni podobne ni sposobne jer on je taj koji vuče poteze, ponekad loše, a u većini slučajeva dobre.

Ne postoji veće opasnosti od imenovanja prijatelja ili pouzdanika na mjesta u kojima ne barataš materijom. To je Damoklov mač koji ti stalno visi nad glavom, pogotovo kad na tu funkciju imenuješ osobu kojoj nije cilj javno dobro već osobni odnosno interesni interes.

Planirati svoju političku budućnost, a ne kontrolirati političke, gospodarske i društvene procese u društvu jednako je optimistično kao i planiranje da će Hrvatska dobiti svjetskog prvaka u Kriketu.

Ne može ili bolje rečeno – nedopustivo je da netko osporava zapovjednu odgovornost onda kada mu to odgovara a ignorira onda kada mu ne odgovara. U slučaju „email” isključivi krivac je premijer jer on je odgovorna osoba, on je taj koji mora kontrolirati procese, a Martina Dalić je ta koja je trebala provoditi njegove naredbe. Nikada ađutant (pobočnik) ne izdaje naredbe i ne odgovara za njih, uvijek je to general, a on je kao i ministar potrošna roba.

Način na koji se sanira šteta u najmanju ruku je diletantski. Pokušava se obraniti neobranjivo, a izgleda kao kad u zadnjoj sekundi utakmice koja odlučuje o vašoj sudbini, sudac protiv vas svira kazneni udarac a na golu nemate golmana jer je isključen pa molite Boga da protivnički igrač promaši gol i spasi vašu sudbinu.

Plasiranje putem tzv „velikih” medija neuspješne, loše napisane, prozirne PR tekstove najjednostavnije je nazvati potezom očajnika. Najveći problem kod tih naivnih tekstova je što su ti mediji izgubili svaku relevantnost i svoju čitanost baziraju isključivo na trashu jer im je udio relevantnosti upravo onoliko koliko je i količina takvih tekstova.

Vladin glavni komunikolog ponaša se kao trener prosječne lokalne košarkaške ekipe koji je preuzeo trofejni nogometni klub. Od svih problema najviše ga mučee pravila nogometne igre, ali savladat će on to.

Osim toga, glavni komunikacijski strateg nikako da shvati da gladan sitom ne vjeruje i da siti stanuju upravo u medijima koje koristi, a da gladni tim medijima – ne vjeruju.

Narod koji je nesretan, bez svjetla na kraju tunela, gladan kruha, željan radosti i nade ne vjeruje više nikome. Političke elite moraju shvatiti i objasniti tom narodu svoje postupke jer nekome tko vrti zadnjih 20 kuna u ruci a treba nahraniti gladna usta, priča o pola milijarde kuna izaziva bijes i gnjev.

Oni koji to ne razumiju i ne čine ništa da to spriječe i krivce kazne, kad tad osjetit će taj bijes i gnjev na svojoj koži. Stoga, došlo je vrijeme za – Završni rez.

Piše: Anthony R. Boras, Pasadena, Cal./Hrvatska Danas

* Autor je američki sveučilišni profesor komunikologije i psihologije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Kolinda Grabar Kitarović: 19. svibnja jedan je od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

19. svibnja jedan je od najvažnijih dana u hrvatskoj povijesti.

Raspisivanje referenduma bila je jedna od najvažnijih odluka predsjednika Tuđmana, izraz njegove nepokolebljive vjere u zrelost hrvatskoga naroda i hrvatskih građana.

Bio je to ujedno dan u kojemu smo preuzeli odgovornost za svoju budućnost, za svoju državu. Neka nam živi jedina i vječna domovina Hrvatska!

 

19. svibnja 1991. – Referendum o samostalnosti

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati