Pratite nas

Magazin

Ivan Ivanković, bivši Thompsonov gitarist govori o solo karijeri i novom albumu, o suradnji s Thompsonom, o Škori…

Objavljeno

na

Ivan Ivanković i Marko Perković Thompson

Ivan Ivanković jedan je od ponajboljih gitarista u Republici Hrvatskog, a kojeg odnedavno publika prepoznaje i kao solo izvođača. Popularnost je stekao glazbenom suradnjom s Markom Perkovićem Thompsonom, u čijem je bendu svirao gitaru od 2013. do 2018. godine. Ivan trenutno aktivno radi na svom prvom solo albumu na hrvatskom jeziku. Njegova solo karijera, najava novog spota i planovi za budućnost su razlog za naš razgovor s Ivanom.

Ivane, dobar dan i hvala ti što si pristao na razgovor!

Dobar dan, zadovoljstvo mi je. Lijep pozdrav vama i vašim čitateljima.

Prije nepuna dva mjeseca svjetlo dana je ugledao tvoj singl ‘Bijeg od sjećanja’, ako je suditi prema komentarima ispod videospota, komentari su i više nego pozitivni. Kako si ti zadovoljan pjesmom i dojmovima slušatelja?

Zaista jesu dobri komentari, ne samo na youtube-u ispod videospota već i od ljudi koje srećem ‘uživo’. Većini se sviđa pjesma iako me puno ljudi pitalo kako to da nisam izašao sa  življom pjesmom, ‘tvrđom’ u glazbenom smislu jer me većina prepoznaje po žešćem zvuku  i dosta me ljudi pitalo zašto tog nema, zašto nema dugih gitarističkih sola itd…bit će i tog  ali odlučio sam za početak izaći sa ljubavnom baladom u jednom mirnom aranžmanu i graditi priču postepeno.

Spot za bijeg od sjećanja može se pogledati na: https://www.youtube.com/watch?v=nvmTY_BZvic

Jedan od autora pjesme ‘Bijeg od sjećanja’ je i Mario Vestić, koji je autor najvećih hitova mnogih izvođača (Opća opasnost, Najbolji hrvatski tamburaši…). Kako je došlo do ove suradnje i hoće li se ona nastaviti?

Ova suradnja je za mene bio logičan korak, obožavam Mariov rad pogotovo kad su u pitanju pjesme koje je napisao za Opću Opasnost, a pošto sam odlučio izaći sa ljubavnom baladom u rock aranžmanu on je definitivno najbolji za to. Dosta smo razgovarali Mario i ja o tome kako započeti priču i on i njegov kolega Ivo Rešić su napisali sjajnu pjesmu koja mi se je savršeno uklapala u moju viziju o početku samostalne karijere. Ja se nadam da će se ova suradnja nastaviti, volio bih to.

Hoće li se na albumu naći i koja pjesma kojoj si ti autor i hoće li, uz Vestića, na tvojim pjesmama raditi i neki drugi renomirani autori?

Hoće, biti će tu i mojih pjesama i bit će i još autora, ne želim sad sve otkriti. Neka nešto bude i iznenađenje 🙂

Nedavno si se putem društvenih mreža pohvalio snimanjem spota za novu pjesmu. Kada spot možemo očekivati u eteru?

Spot za novu pjesmu je snimljen i sad je na redu montaža. To će potrajati par tjedana i ja se nadam da krajem ljeta spot i pjesma izlaze van!

Možeš li nam otkriti više detalja o pjesmi za koju se priprema spot?

Kao što sam i rekao ranije krenuo sam sa laganom baladom i sad postupno dižem volumen i tempo, što znači da će nova pjesma biti brža i žešća. Spot sam snimio u svom gradu Grubišnom Polju, nebi htio otkriti baš sve detalje ali želio sam pjesmom i spotom ispričati i pokazati gdje sam odrastao, pokazati ljubav prema svom kraju i uspomenama koje me vežu za dom.

Široj javnosti postao si najpoznatiji po sviranju uz bok Thompsonu. Kako opisuješ tu suradnju i zašto je došlo do prekida suradnje?

Ta suradnja je definitivno obilježila moju karijeru a bome i moj život. Ja sam bio obožavatelj Thompsona od malih nogu i odgojen sam u domoljubnom duhu tako da je za mene to što sam svirao sa Markom puno značilo. Sve što sam doživio za vrijeme sviranja u Thompson bendu pomoglo mi je da se izgradim kao čovjek i glazbenik. Puno sam putovao, svirao velike koncerte i izgradio karijeru, no u jednom trenutku je jednostavno bilo vrijeme da se okrenem drugim stvarima, između ostalog i solo karijeri.

Jesi li i dalje u kontaktu s ekipom iz Thompson benda?

Jesam, vidio sam se sa dečkima nedavno kad su imali koncerte u Oporovcu i Garešnici, a Duje Ivić i ja smo non-stop u kontaktu jer Duje snima i radi aranžmane za moj novi album.

 Može li se u Hrvatskoj živjeti od rock/metal glazbe?

Opća Opasnost i Thompson žive, pa onda valjda može.

Trenutno je trend pitati glazbenike što misle o predsjedničkoj kandidaturi Miroslava Škore. Što ti misliš o političkom angažmanu svog estradnog kolege?

Gospodin Škoro je vrlo sposoban čovjek, izgradio je impresivnu glazbenu karijeru ali i poslovnu jer je marljiv, predan i kao što sam rekao veoma sposoban. Ljudi ga vole jer je karizmatičan, stoga mislim da bi mogao daleko dogurati kad je u pitanju predsjednička kandidatura.

Kakvi su daljnji planovi za tvoju karijeru, radiš li samo na solo karijeri ili ćeš i dalje usporedno s tim svirati gitaru s drugim glazbenicima?

Teško je znati što nosi sutra ali želja mi je baviti se samo svojom solo karijerom.

Možeš li nam najaviti neki nastup sa svojim bendom, gdje će te publika moći poslušati uživo?

Za sad je dogovoren koncert mene i mog pratećeg benda u Grubišnom polju, u rujnu na blagdan Imena Marijina u centru grada po velikim šatorom. Detalje ću objaviti na svojim društvenim mrežama kad za to dođe vrijeme. Prije toga koncerta ništa nisam ugovorao jer sam u studiju sa svojim bendom i završavamo moj album, ali poslije toga će biti koncerata.

Kada možemo očekivati tvoj novi album i možeš li nam otkriti neku ekskluzivu u vezi s albumom?

Prvo sam najavljivao album do kraja ove godine, no kad sam shvatio da bez obzira koliko naporno radimo i provodimo vremena u studiju neke stvari jednostavno ne idu na silu. U međuvremenu su na stol došle i još neke pjesme kojima se nisam nadao tako da ću prestat sa prognozama za sad haha, ali ajde rekao bi početak sljedeće godine. Do tad singl po singl…

Hvala i puno sreće u daljnjoj karijeri!

Hvala!

Sve najnovije informacije o Ivanovoj karijeri možete saznati na njegovoj službenoj Facebook stranici: https://www.facebook.com/IvanIvankovicOfficial/

Razgovarao i priredio: Max Križanić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Oduvijek smo znali raditi i Bogu se moliti

Objavljeno

na

Objavio

REPORTAŽA: Turić – općina Pelagićevo

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Očekuju se bolja vremena.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Svake se godine za 20. srpnja brojni Posavljaci okupljaju u malom Turiću. Tamo se, naime, toga dana slavi spomendan nebeskog zaštitnika “patrona” ove župe, Svetog Ilije Proroka. I ove godine, uz župnika vlč. Iliju Matanovića okupili su se brojni župljani i gosti iz susjednih župa predvođeni svojim duhovnim pastirima. Iz godine u godinu, kako vidimo, sve ih je više. Dolaze kući na odmor.

– Mogli bismo reći da je dobro da je zaštitnik naše župe u ljetno vrijeme kad ljudi imaju “urlaube”, pa dolaze svojim kućama i nama, svojim majkama i očevima, koji želimo ovdje umrijeti, kaže 75- godišnja Mara Lamešić. Također dodaje, kako ih je iz godine u godinu, ipak sve manje.

Proslava svetog Ilije, “gromovnika” kako ga ovdje u Posavini zovu, samo je mali uvod u središnje slavlje ovdašnjih Hrvata-katolika. Naime, 2. kolovoza u obližnjoj Tramošnici će biti proslavljen Blagdan Gospe od Anđela. Najradosnije će tada biti časne sestre koje u Tramošnici imaju svoj samostan. Turić i Tramošnica su samo dva od osam sela općine Pelagićevo, političke administrativne cjeline koja je nastala nakon Daytonskog mirovnog sporazuma. Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine u sadašnjoj općini Pelagićevo živjelo je 6.224 ili 42,13% stanovnika, a prema riječima načelnika općine Pelagićeva Sime Stakića, ova je općina vodeća po povratku u RS. Hrvati su većinom bili izgnani iz svojih kuća , pa su većinom Hrvati i povratnici. Šest velikih sela bila su gotovo u potpunosti uništena a stanovnici raseljeni. U Turiću je 1991. godine živjelo 1.610 stanovnika, od čega 1.473 ili 91,49%. Danas se polako vraćaju u svoj zavičaj. Obnavljaju kuće, vraćaju život u normalu.

Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Izaslanstvo općine upoznalo je državnog tajnika o poteškoćama, potencijalima i izazovima. Predstavnici općine Pelagićevo su posebno govorili o poduzetnicima-povratnicima, koji na svojoj djedovini ostvaruju uvjete za život kako sebi i svojim obiteljima tako i drugim sumještanima, čime stvaraju konkretnije “temelje” za veći i konkretniji povratak. Državni tajnik je izrazio zadovoljstvo i pohvalio ulaganja u gospodarstvo i infrastrukturu i naglasio kako takvi i drugi sadržaji čine život privlačnijim na ovom području:

– Stvaranje takvih preduvjeta te otvaranje radnih mjesta ključ je održivog ostanka i opstanka ne samo Hrvata već i drugih mještana općine Pelagićevo, ovom je prigodom naglasio Milas. Podsjetimo da je ovaj sastanak bio i svojevrsna prigoda da se razmijene i razmišljanja o mogućnostima i suradnji u drugim projektima, pa i onima koji bi se mogli realizirati projektima prekogranične suradnje a u okviru EU fondova.

– Gledamo mi televiziju i slušamo vijesti. Znamo da su naši načelnici bili u Zagrebu u Vladi, gdje ih je primio onaj dragi čovjek. Znamo mi da će on uputiti naše da saznaju gdje i kako mogu pomoći našim selima, a mi… Mi smo uvijek znali raditi i Bogu se moliti. To ti je tako, kaže naša sugovornica Mara.

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Ovdje egzistiraju tri katoličke crkve i djeluje jedini hrvatski nogometni klub na prostoru RS: NK Tramošnica, a vrlo je zanimljiva veza s ovdašnjom dijasporom, koja je posebno jaka u Švicarskoj, gdje djeluje zavičajni klub “Tramošnica” a često se održavaju i zavičajne manifestacije. U ovom kraju ponikli su i vrlo cijenjeni katolički teolozi profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu mons. dr. sc. Mato Zovikić te profesor Franjevačke bogoslovije u Sarajevu prof. dr. sc. Fra Nikola Bošnjak. U vjerskim krugovima često se spominje i ime fra Lovre Milanovića i njegove žrtve u vremenima koja su bosanske Hrvate-katolike vječno označile kao narod patnje, ali i narod suživota i dijaloga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Ko to more platit…

Objavljeno

na

Objavio

Što preko medija, što preko društvenih mreža, Hrvati su sasuli paljbu po cijenama na Jadranu smatrajući ih glavnim uzrokom navodno slabe turističke sezone.

Domagoj Pintarić, hrvatski stand up komičar, ovoga puta nije niti pokušao biti duhovit, već je temeljito raščlanio kako smo se kao narod malo precijenili uzdizanjem naše obale. Ona jest lijepa, ali…

“Ko to more platit…

Godinama gledam kako hranimo vlastitu iluziju o tome da imamo nešto neprocjenjivo, nešto što nitko drugi nema, nešto što je toliko posebno da jednostavno ne postoji prava cijena za to. Nije da nemamo ništa, ali čak ni na Jadranskom moru nismo sami, a što se otoka u Mediteranu tiče Grčka ih ima više. No, iz nekog razloga uvjerili smo se da se ni španjolske osunčane pješčane plaže ne mogu mjeriti s našim plažama punima oštrog kamenja, ni turski all inclusive hoteli s bazenčinama ne mogu se mjeriti s našom apartmanskom ponudom, a Italija, Grčka i Francuska zemlje su bez povijesti, spomenika i bilo kakvih zanimljivosti. Mi s druge strane imamo sve! Pa zato i računamo više od svih njih! Jer ko to more platit?!?

Kad bi netko samo zinuo i rekao da pola litre vode od 30 kuna nije normalna cijena iznapadali bi ga da ne razumije kako funkcionira turizam, da je to za prosječnog Šveđanina malo, da su turisti sretni s takvim cijenama, da mi ne želimo masovni turizam nego turizam za goste kojima nije puno platiti 5 eura pola litre vode. Uz sve to pravi domoljubi ne dovode u pitanje najvažniju granu koja hrani većinu proračuna pa zato ne kritiziramo naše sugrađane koji naplaćuju 40 kuna za prolaz do plaže ili 150 eura apartman bez posluge, čišćenja, parkinga ili hrane.

“Nemojte onda dolaziti tu, odite u Grčku ili Tursku!” – bahato su nam s podsmijehom odvraćali na svaku kritiku naši iznajmljivači i ugostitelji uvjereni da će koka nesti zlatna jaja svaki srpanj i kolovoz te da će na račun ta dva mjeseca živjeti do kraja svojih života. Uvjereni da se jedna budala rađa svake minute računali su na milijune stranih turista svake godine.

Neprestanim ponavljanjem mantre da “ko to more platit” valjda su stvarno počeli vjerovati u to da njihovih 6 nazidanih katova apartmanskih grdosija nabijenih jedna do druge nemaju cijene pa su odjednom dnevni najmovi najnormalnije skočili iznad sto eura po danu. Porcije srdelica došle su do 120 kuna, pizze do 90, a sladoledi se plaćaju zlatom u težini kuglice. Tko nema svoj smještaj ili nekog poznatog mjesečnu plaću ostavit će za tjedan dana smještaj u apartmanu bez klime, parkinga, sa starim namještajem i “kuhinjom” koja se sastoji od prastare slavine i jednog električnog ringa.

Ni turisti više nisu naivni

No, ni strani turisti nisu više naivni pa da “prirodne ljepote” plaćaju tri puta skuplje nego što iste ili ljepše ljepote koštaju u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj ili bilo gdje drugdje. Kući se vraćaju s ubodima ježeva, porezani na kamenje i s krugom ovčjeg sira u kojem je glinena pločica jer su ga kupili uz cestu. Svaka čast na areni, orguljama, zidinama i palači, ali ne kupujem te nekretnine pa ne znam što točno plaćam 150 eura dnevno.

Već je prošle godine sezona “bila slabija”, ali krivi su redom vrijeme, migranti, kriza, rat u Zimbabveu, Trump, političke prilike, loše oglašavanje, položaj zvijezda i mjesečeve mjene. Ove godine sezona je podbacila. Sad se počinje razmišljati o tome nisu li možda uzroci nerealne cijene, neškolovani kadar unajmljen da odbrusi svakom turistu jer ga ometa na poslu i da donose pića i jela nakon 3 sata jer “imaju puno posla pa ne stignu”. No, i dalje ne možemo prihvatiti da je jedini uzrok pohlepa. Obična ljudska pohlepa.

Sad se pitaju tko je odgovoran?!

Podivljali su svi redom, ne samo iznajmljivači, ulaz u Plitvice – 250 kuna po osobi, plitvički hamburger tj. dvije šnite kruha s malom pljeskavicom – 30 kuna, počinju se naplaćivati plaže, parking je 80 kuna na sat, prijevoz brodicama po otocima košta kao cijelo krstarenje, sat jet skija neprocjenjivo, a ležaljke 40 eura na dan. U isto vrijeme prosječna hrvatska dnevnica iznosi nešto više od 20 eura. To bi reklo da prosječni hrvatski radnik treba raditi tjedan dana da unajmi jedan dan apartmana ili dva sata parkinga. A tjedan dana treba raditi da si priušti večeru u nekom prosječnom restoranu.

Sad kad su stranci preusmjerili svoj interes na Grčku, Španjolsku i Tursku, e, sad se priča o tome tko je odgovoran. Ni ne sumnjam da će tražiti državu da im sanira štete nastale manjkom turista. Iako ih pola ne prijavljuje goste, ne plaćaju porez i imaju ilegalne građevine te neregistrirane automobile.

Pohlepa…Prokleta pohlepa

Veliki domoljubi se ljute kad se o tome priča, ali u Turskoj se za novac koji ovdje nije dovoljan za tjedan dana dobije dva tjedna all inclusive ponude. Pa zašto bismo “našim” neljubaznim domaćinima davali bogatstvo za njihove apartmane kad puno kvalitetniju, bogatiju, zanimljiviju i bolju ponudu možemo dobiti na par sati leta dalje?!

A da ni ne spominjemo manjak bilo kakvih sadržaja u našoj pondui jer zašto bi naši domaćini “bacali novac” na sadržaje i zabavu kad turisti baš hoće samo ležati na kamenju i pržiti se na suncu cijele dane?!?

To je pohlepa. Prokleta pohlepa. Odjednom im nije bilo dosta što su cijelu godinu živjeli na račun dva mjeseca, sad bi uz lagodan život htjeli svake godine novi auto, stan u Zagrebu i šest katova novih apartmana.

Ne ide to tako, društvo! Pohlepa vas izluđuje, nekontrolirana pohlepa u kojoj ništa dobroga nema. Niti je ikada bilo. Ne čini vas sretnim niti ovo što sad imate i uvijek ćete pokušati izmusti još. Propadate, a s vama propada i taj naš čuveni turizam jer to zbilja više nitko ne more platit.”

Domagoj Pintarić/FB./SV.Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari