Pratite nas

Povijesnice

Na današnji dan održan prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom Saboru

Objavljeno

na

Na današnji dan, 2. svibnja 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održao je prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru. Kolika je bila teška borba za hrvatski jezik, a time i za naš nacionalni identitet govori i to što je hrvatski jezik kao službeni u Sabor uveden tek pet godina kasnije, 23. listopada 1847.

Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku.

Jedan od nositelja hrvatskog narodnog preporoda i ilirskog pokreta, svoj je cijeli život posvetio politici i kulturno-znanstvenom djelovanju.

Zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika umjesto latinskog kao službenog. U svom je prvom govoru naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Donosimo Vam početak njegovog govora:

‘Kao što svaki pravi Harvat i Slavonac, tako sam i ja s velikom zaisto radostju i unutrašnjim uzhitjenjem razumio, da slavni stališi i redovi ovih kraljevinah žele: podignutje katedrah za narodni naš jezik i literaturu (kako ja mislim), ne samo u Akademii nego u celom Distriktu Akademie Zagrebačke čim bez dvojbe to steći žele, da svi izobraženii stanovnici kraljevinah naših svoj maternji jezik dobro i izvarstno nauče. Nu, pitam ja s poniznim dopuštenjem: na kakovu će korist i svarhu biti učenje našega jezika kakovim uspehom kakovom posledicom kakovim trudom učit će ga stanovnici domovine naše, ako sa znanjem njegovim nikada nikakovo dobro skopčano nebude; ako po njem nitko ništa zaslužiti si nebude mogao; i ako mi nikad niti pomisliti nećemo, da ga u javni život uvedemo Zaisto će on bez toga, kao i do sada ostati u tmini, šnjim će se zabavljati samo oni, koji baš za to vremena imali budu, u ostalom neće ga opet veća strana naroda znati, a oni, koji se javnim životom bave, i koji su u javnih službah stavljeni sasvim će ga zanemariti kao i do sada; podignutje pako naših katedrah i učionah neće na drugo služiti, nego na zasleplenje domorodacah i tudjinah.’

Njegov su govor osudile ugarske i austrijske vlasti. U svim svojim daljnjim govorima zalagao se za slobodnu i samostalnu Hrvatsku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. Gojko Šušak imenovan ministrom obrane RH

Objavljeno

na

Objavio

Njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke akcije tijekom Domovinskog rata.

U dramatičnim okolnostima stvaranja samostalne hrvatske države mjesto ministra obrane bilo je jedno od najvažnijih u svim vladama.

No ispočetka su se u samo dvije godine izmijenila čak četvorica ministra.

Prvi je bio Petar Kriste. Naslijedio ga je Martin Špegelj, a potom su tu funkciju kratko obnašali Šime Đodan i Luka Bebić. U vrijeme otvorene srpske agresije na Hrvatsku na mjesto ministra obrane 18. rujna 1991. postavljen je Gojko Šušak, energičan i šutljiv povratnik iz emigracije.

Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.) je dugo živio u Kanadi gdje je pomagao u organiziranju hrvatskih škola i pripadao različitim hrvatskim organizacijama. Bio je i domaćin prve kanadske turneje Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu.

Vrativši se u Hrvatsku sudjelovao je u radu prvog Općeg sabora HDZ-a, a poslije izborne pobjede imenovan je ministrom iseljeništva u vladi Stjepana Mesića. Zatim je zamjenik ministra Martina Špegelja. Izbor za ministra obrane prihvatio je kao veliku obvezu i jedan od mogućih načina služenja domovini, o čemu je sanjao u iseljeništvu.

Iako nikada nije služio vojsku, Gojko Šušak je u teškim ratnim okolnostima dao nemjerljiv doprinos u ustroju, jačanju i opremanju Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke akcije tijekom Domovinskog rata.

U svom dugogodišnjem djelovanju Gojko Šušak je dao velik doprinos i razvoju američko – hrvatskih odnosa. S ministrom obrane Williamom Perryjem i osobno se sprijateljio, što je olakšalo put prema suradnji i strateškom partnerstvu s SAD-om.

Umro je 1998. u Zagrebu nakon teške bolesti. Pogreb ministra – pobjednika u Domovinskom ratu, čovjeka koji je malo govorio a mnogo činio, bio je jedan od najvećih u Hrvatskoj.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

18. 9. 1946. ubojstvo hrvatskih domoljuba ‘Škripara’ na Mosoru

Objavljeno

na

Objavio

Škripari su bili križari koji su 1945. godine odbijali priznati novu vlast i nastavili su se boriti svojim posebnim gerilskim načinom nekoliko godina iza toga. Bili su problem tadašnjoj komunističkoj vlasti. Njihova prebivališta i skrovišta bila su u kamenjaru, u takozvanim škripinama pa su po tome i dobili ime.

Godinama je poistovjećivanje s Škriparima značilo imati posla s policijom, riskiranje batina i zatvora. U spomen na njih, širokobriješki navijači se poistovjećuju s njima i svojoj navijačkoj skupini daju ime po njima.

Kada se govori o škriparima na Mosoru, oni su bili sinovi Hercegovine, katolici i Hrvati, koji su mučki, bez suđenja, ubijeni 18. 9. 1946. godine; dakle, više od godinu dana nakon što je Drugi svjetski rat završio.

Riječ je, stoga, o klasičnom zločinu za koji još nitko nije ni procesuiran ni osuđen. O škriparima se nije smjelo ni moglo javno govoriti sve do početka 1990-tih. Od tada se redovito za njih i sve ubijene škripare služi sv. Misa na Mosoru u nedjelju najbližu danu njihove pogibije. Njima u spomen podignuto je na mjestu pogibije i obilježje s njihovim imenima, križem i hrvatskim grbom, te zavjetna kapelica.

Na mjestu ubojstva stoji spomen ploča s uklesanim imenima desetorice hrvatskih domoljuba koji se nisu htjeli predati partizanima do u jesen 1946. godine, kada ih je jugoslavenska Udba na prevaru ubila.

Imena stradalih hrvatskih branitelja su: Marijofil Mandić (Š. Brijeg), Zlatko Ćavar (Oklaji), Jure Zovko (Oklaji), Bože Hrkać (Mokro), Jakiša Alpeza (Ledinac), Vidak Prskalo (Mokro), Veselko Rezić (D. Crnač), Ivan Jurčić (Ružići), Ivan Kolobarić (Mamići), Ivan Katura (Višnjica).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari