Pratite nas

Analiza

Ivan M. Ban: Hajka s Prisavlja

Objavljeno

na

Nakon što su Domoljubna koalicija i Most dogovorili suradnju i potpisali sporazum, u režiji medija je počeo lov na potencijalne kandidate za ministre buduće hrvatske Vlade. S kojim ciljem?

[ad id=”93788″]

Da se pobude apetiti liderstva, da se podigne ljestvica ambicija i očekivanja pojedinaca, da se razbuktaju taštine, usput da se producira čim više nesporazuma i šumova među koalicijskim partnerima kako bi se na kraju proizveo kumulativan učinak prema kojemu bi javnost trebala zaključiti kako od buduće vlasti ne treba očekivati ništa osim jagme za pozicijama.

Primjera potrage za imenima ministara bilo je podosta, bilo ih je približno koliko i medija iz mainstream domene, ali je ilustrativan primjer zastupnice Mosta, Ružice Vukovac u režiji Radmanove kuće. Pet dana do službene objave imena ministara, zbog priloga o lobiranju za ministricu poljoprivrede tv-ekipa je morala potegnuti sve do Velike Kopanice. Tamo se – kako vidjesmo u Dnevniku (18. siječnja), u prilogu nepoznatog novinara – pred zgradom općine okupilo dvadesetak ljudi koji ‘žele da se resor poljoprivrede vodi sa sela’ i da ga vodi njihova sadašnja načelnica i ‘buduća’ ministrice Vukovac jer ona zna ‘kako se sije, zna kako se gnoji, jer zna sve probleme u stočarstvu’. Iskrena ambicija zastupnice, plemenita želja mještana Kopanice, ali proziran propagandni zavijutak (spin) urednika Dnevnika Stipe Alfiera i Tine Šimurine.

Treba li uz ovaj primjer spominjati brojne ‘dočekuše’ u Smičiklasovoj ulici ili pred zgradom HDZ-a? No, gledajući konačni skor, urednici informativnog programa HRT-a su se oplijenili samo izjavama Ivana Lovrinovića, Jure Martinovića, Ružice Vukovac, Miodraga Deme, ali ne i Ines Strenja-Linić, Slavena Dobrovića. Nisu se okoristili ni izjavama HDZ-ovih kandidata Mire Kovača, Damira Krstičevića, Ante Ćorušića i Olega Butkovića.

Lov na nezadovoljnike

Dan poslije, nakon što je Sabor potvrdio Vladu mandatara Tima Oreškovića, mediji su pokrenuli sličan lov, ovaj put na nezadovoljnike, neizabrane kandidate. No, nisu se oplijenili ni jednom izjavom iako su svoje nezadovoljstvo neizborom za ministre pokazali samo Ivan Lovrinović i Jure Martinović najavom osnivanja kluba zastupnika.

Međutim, hajka se pokrenula na HDZ-ove kandidate, Tomislava Čuljka, Antu Ćorušića, Damira Krstičevića i Milijana Brkića. Tiskovine su htjele svoje naslovnice okruniti izjavama nezadovoljnika, njihovom gorčinom, ostavkama, raskolništvom – čime sve ne – a neke od nacionalnih televizija bombastičnim izjavama u prvim vijestima. Opet su ostali bez lovine. Doktor Ćorušić je kratkim priopćenjem dao do znanja da ‘nije izašao iz stranke’, ali da ‘ne želi sudjelovati u priči oko sastavljanja Vlade’; general Krstičević je prozreo naum, u kraćoj izjavi je dao do znanja tek toliko da je emocionalan čovjek; Tomislav Čuljak i Milijan Brkić uopće nisu reagirali na medijske špekulacije o tome da su bili kandidati za ministre ili da su nezadovoljni svojim neizborom.

Tko pozna biografije ovih ljudi, a posebno ratni put generala Krstičevića i Milijana Brkića može li išta drugo zaključiti nego da su – objektivno govoreći – imali razloga biti nezadovoljni?

Tko zna išta o životima ratnika, tko zna kako se istinski ratnik dokazuje u slobodi, taj zna da je ratni put Milijana Brkića i Damira Krstičevića vrjedniji od stručnih biografija svih utemeljitelja stranke Most s kojim se pregovaralo o ministarskim pozicijama. Uopće, znaju li oni koji su osporavali (ako jesu) kandidaturu Brkića i Krstičevića išta detaljnije o tim istinskim herojima Domovinskog rata? Jesu li pročitali njihov ratni put? Jesu li ikada probdjeli jednu jedinu noć na bojišnici? Znaju li uopće u kakvim su sve situacijama ti ljudi zapovijedali, kakve su sve odluke morali donositi i s kakvim su se situacijama morali suočavati? Znaju li ljudi koji su dvojili o njihovim kandidaturama za ijednu mrlju u njihovom ratnom putu koji je trajao pet i pol godina, znaju li kakve sposobnosti imaju ti ljudi i kakvo su iskustvo stekli u ratu?

Ti ljudi, Krstičević i Brkić, naprosto ne znaju iznevjeriti. Oni su znanjem i hrabrošću ovjerili povjerenje da budu predvodnici, oni nikada neće pristati na poraz ako je u pitanju nacionalni interes. To su dokazali puno puta, to dokazuju i u ovom delikatnom političkom trenutku kada je trebalo snage i mudrosti pa zatomiti svoje osjećaje. I ovoga su puta dokazali da znaju misliti korak više ispred drugih.

Poseban je slučaj Milijana Brkića. Svih pet HDZ-ovih političkih pobjeda vezano je za njegovo ime. Nije se u Uredu bivšeg predsjednika Josipovića s iznimnim respektom govorilo o Brkićevim organizacijskim sposobnostima znajući da bi ih to moglo koštati izborne pobjede. I bili su u pravu. No, time je malo rečeno o samozatajnom čovjeku, o čovjeku koji ne priznaje izgovore i ne pristaje na loš politički kompromis. On je lojalan stranački čovjek, postojan u svojim uvjerenjima, predan interesima države i stranke u kojoj je tajnik, on nikad ništa nije tražio i ne traži za sebe, ni fotelje ni funkcije, nego upravo suprotno: on daje sve što se od njega traži samo pod uvjetom da se radi o interesu države.

Zbog toga je Brkić u stalnom neprijateljskom medijskom okruženju, i ne samo medijskom, zbog toga je kontinuirano napadan kako bi ga se na kraju izbacilo iz političke igre u kojoj se – kojeg li paradoksa – odlučuje o hrvatskoj budućnosti.

A kakva se to trenutno igra igra?

Domoljubnu koaliciju, točnije HDZ se kroz tri dana vlasti napada zbog najave lustracije, navodnog proustaškog smjera i dr. Hasanbegovića, zbog Crnoje i registra izdajica, zbog reforme kurikuluma, zbog rezova i doline suza kojom siromašni puk mora proći, dok se Most eto bavi navodno pravim problemima: oslobađa naciju tereta prošlosti, mesijanski je izbavlja iz administrativnih okova najavom reformi uprave. U toj igri, Most će nas odvesti u svijetlu budućnost samo ako se HDZ bude prilagodio njihovim kriterijima čestitosti i viziji turističkog raja u dolini Neretve, konkretnije urbanističkom planu Ploča kojem će se najviše radovati investitori u turistički biznis s Mesićevim tajkunima na čelu i njihovi partneri iz “regiona”.

Nevažno je u igri to što se javno ne problematizira sadržaj najveće SDP-ove podvale koja se zove reforma kurikuluma, nevažno je što su njezini kritičari u medijskoj blokadi, nevažno je to što se ne radi o registru izdajnika nego o popisu neprijatelja Hrvatske koji su nekoć u odori agresora oružjem žarili i palili a sada se kao obični licemjeri šeću ulicama Vukovara, o popisu koji već postoji, kojeg su radile za taj posao nadležne službe, nevažno je i to da je premijer Orešković u tri intervjua ponovio da rezova plaća neće biti, … itd, itd.

Na kraju, može li se uopće govoriti o tome da je došlo do promjeni vlasti? Papirnata forma je ispunjena, Sabor je potvrdio Vladu, imena ministara su poznata, ali promjena vlasti će biti okončana kada se s Prisavlja deložiraju ljudi koji hrvatsku državu drže u neprijateljskom okruženju od njenog nastanka do danas.

Možda ljudima iz Mosta nije jasno da su dio ove komunikacijske i percepcijske igre sa svim elementima velike informacijske bitke na nevidljivoj bojišnici pa je očito došao trenutak da im netko u lice kaže: Dosta!!!

S druge strane, ako će Domoljubna koalicija na duži rok dopustiti da ona sama i njezini birači i dalje žive u neprijateljskom medijskom okruženju, ili da ne znaju kojom se načelom i taktikom u toj igri dolazi do prednosti, neka već sada budu sigurni da u bližoj budućnosti neće zadobiti njihovu naklonost pa ni sama opstati.

Šansa za bolju hrvatsku budućnost je dobivena – treba je na napokon na radikalan ali istodobno pametan način iskoristiti.

Ivan Mihael Ban/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Milanoviću u biznisu ‘ne cvjetaju ruže’ – Više bi zaradio kao predsjednik nego kao poduzetnik

Objavljeno

na

Objavio

Iako se u anketama i medijima gotovo svakodnevno pojavljuju spekulacije ili najave o novim kandidatima, zasad nitko od spomenutih (Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić, Anto Nobilo….) nema previše izgleda ugroziti sadašnju hrvatsku predsjednicu. U SDP-u zasad očito ne postoji suglasje o jednom kandidatu. Neki bi radije u utrku gurnuli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića ili europarlamentarca Tonina Piculu. No čini se da Zoran Milanović ipak ima više izgleda.

Portal Direktno.hr analizirao je poslovanje njegove konzultantske tvrtke, o čijim se aktivnostima u javnosti uistinu vrlo malo zna, i otkrio da Milanović ne ostvaruje senzacionalne prihode o kojima je maštao dok je boravio u Banskim dvorima.

Tvrtka EuroAlba Advisory d.o.o., čiji je Milanović osnivač i jedini direktor, u 2018. ostvarila je prihod od 745.292 kune. Rashodi tvrtke iznosili su 115.407 kuna, a nakon plaćenog poreza na dobit (76.933 kune) tvrtka je iskazala neto dobit od 552.953 kune. Milanovićeva tvrtka zadržava dobit, odnosno neće ju isplatiti vlasniku, odnosno osnivaču.  U odnosu na prethodnu godinu tvrtka bilježi rast prihoda od 19,2 posto, neto dobiti od 20,3 posto, ali i rashoda od 13,2 posto.

U strukturi prihoda Milanovićeva tvrtka u inozemstvu je ostvarila tek nešto više od 28 posto, odnosno 209.970 kuna, što znači da glavninu poslovanja čine poslovi u Hrvatskoj. Za plaće, poreze i doprinose na plaće tvrtka je isplatila u 2018. godini 56.698 kuna, što znači da je trošak neto plaća iznosio 40.010 kuna.

Prema podacima dostavljenima Financijskoj agenciji Milanović nije isplatio sebi ni dobit ostvarenu u 2017. već ju je usmjerio u zadržanu dobit. To znači da je tvrtka u dvije godine poslovanja akumulirala više od milijun kuna dobiti iz poslovanja. Ako bi se bivši premijer odlučio na povlačenje ostvarene dobiti, tj. isplatu dobiti vlasniku morao bi je umanjiti za porez. No to, prema dostupnim podacima, nije učinio već očito, kao i mnogi drugi poduzetnici, povremeno sam sebi odobrava pozajmice ili isplaćuje predujmove dobiti.

Prema poslovnom izvješću tvrtka nema značajnih potraživanja niti neplaćenih obveza, a glavninu imovine čini novac na računu.

Usporedimo li to s plaćom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja prema podacima iz svoje imovinske kartice mjesečno zarađuje 40.156,47 kuna bruto ili 24.376,20 kuna neto, vidljivo je kako Milanović kao poduzetnik ima sedam puta nižu neto plaću, odnosno 8,5 puta nižu bruto prijavljenu plaću. Povuče li i svu dosad zadržanu dobit, ako to već dijelom i nije učinio kroz pozajmice, još uvijek bi više zaradio kao predsjednik države nego kao poduzetnik, a pritom ne bi morao biti prijavljen na plaći malo iznad minimalne. Boljeg razloga za ulazak u predsjedničku utrku nema, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Nema iznenađenja, naše analize pokazale su da pad HDZ-a nije crni labud

Objavljeno

na

Objavio

Nisam siguran da sam ja jedini kojeg izborni rezultat HDZ asocira na jednu sjajnu knjigu Josepha Hellera Kvaka 22 / Catch 22 / i sjajni kataklizmički film Rolanda Emmericha Dan poslije sutra / The Day After Tomorrow.

Čini mi se da je većina članova HDZ-a upala u klopku kao i psihički bolesnici iz romana Kvaka 22, odnosno da se članovi HDZ-a osjećaju kao preživjeli iz kataklizme u filmu Dan poslije sutra.

Za mene rezultat HDZ-a nije iznenađenje, on je još dobar kakve sam imao projekcije zahvaljujući anketama jedne agencije s kojom sam svakodnevno surađivao i koja je kroz 30 dana napravila tri kruga ispitivanja stranačkih preferencija na uzorku većem od 3000 ispitanika.

Po tom ispitivanju napravio sam 4 analize u kojima sam razrađivao uzorak, te ga komparirao s rezultatima iz 2014 godine, kako u postocima tako i broju birača po županijama. Agencija je u prvom krugu prihvatila moju sugestiju da se radi ispitivanje u utvrdama HDZ, a nakon toga u nasumičnim krugovima. Te analize bile su svojevrsno upozorenje na mogući rezultat i onaj tko se bavi političkom analitikom, psihologijom i političkim marketingom trebao je prihvatiti to kao svojevrsno upozorenje.

Tri dana prije izbora napravio sam rukom na komadu papira projekciju izbornih rezultata gdje sam na osnovu rezultata ispitivanja u velikim gradovima predvidio poraz HDZ-a i osvajanje po 3 mandata, ali i disperziju ostalih mandata. Kad se pogledaju rezultati onih koji su ostali ispod crte, Plenković i HDZ mogu platiti misu jer su ostali na 4 mandata samo zahvaljujući 10 000 glasova koliko je nedostajalo da MOST i Marijana Petir osvoje mandate.

Pad podrške HDZ-u nije slučajan jer u politici nema slučajnosti i on traje od izglasavanja Istanbulske konvencije i skretanja HDZ-a iz desnog centra u centar. Više od godinu dana traje taj negativni trend pada i jasno pokazuje da u 21 stoljeću, u vrijeme interneta, društvenih mreža i portala birači više ne pamte kao zlatna ribica. U jednoj dubljoj analizi, svaki analitičar lako bi utvrdio da su HDZ spasili birači iz ruralnih sredina, mahom oni starije dobi koji se ne služe internetom i glasaju po načelu – Za Franju.

U cijeloj priči oko izbornih rezultata, najmanje su važni mandati za sudbinu Plenkovića i HDZ-a, oni od sinoć postaju irelevantni, a ključan problem postaje Kvaka 22,71. 22,71 % u osnovi je najlošiji izborni rezultat u povijesti stranke i on je ključ svih izbora koji će se ciklično događati svakih 6 mjeseci u iduću godinu, odnosno 2 godine.

Pogotovo to postaje problem nakon rezultata 4 – 4 gdje SDP i Bernardić dobivaju vjetar u leđa i vrlo brzo će okrenuti vodu na svoj mlin, odnosno SDP će početi rast, a HDZ će tonuti. Takva situacija direktno će utjecati na rezultat parlamentarnih izbora jer SDP više neće biti idealan junior partner već će HDZ postati neželjen junior partner koji Bernardiću neće trebati da bi formirao vlast.

Netko spomenu „ Crnog labuda” , eto u priču se pokušalo ugurati ekonomski uradak jednog ekonomskog filozofa, iako sam ja pristalica teorije da takvi filozofi ne postoje i da je knjiga jedan obični komercijalni bestseller.

Ako ćemo i tražiti takvog Crnog labuda onda ga moramo tražiti u Istanbulskoj konvenciji, grupi Borg, nepotizmu, klijentelizmu i korupciji. Treba ga tražiti u onih 800 000 nepismenih jer se ispostavilo da se ne znaju potpisati ali znaju zaokruživati.

Možda ga trebamo tražiti u strukturi članstva HDZ-a u kojoj vlada zakonitost Pater familias ili glasa se onako kako kaže glava obitelji, ili u kampanji bez kampanje s ciljem – manja izlaznost veći rezultat, pa kad su vidjeli da to ne prolazi pribjegavanje već viđenoj kampanji bodrenja samih sebe s izraženom panikom.

Očekivao sam umjesto gubitničkog govora u izbornoj noći krizno komuniciranje, a krizno komuniciranje je priznavanje krivnje, poraza, posipanje pepelom, stavljanje mandata na raspolaganje ili bar stavljanje na provjeru svoje podrške putem unutarstranačkih izbora. Možda očekujem previše jer zov predsjedavanja EU ipak je jači i nema cijenu, jer cijenu će platiti stranka, ali koga to briga.

Ante Rašić

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-izbora-za-ep-4-dio/

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-za-eu-izbore-3-dio/

Analiza političkih preferencija za EU izbore (2. dio)

Analiza političkih preferencija za EU izbore (1. dio): Mrtva utrka SDP-a i HDZ-a, dramatičan pad HDZ-a u Slavoniji, kazna za nebrigu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari