Pratite nas

Kolumne

Ivan Miklenić: Inauguracijski govor – platforma za bolju Hrvatsku

Objavljeno

na

Inauguracijski govor nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović vrlo opravdano može se ubrojiti u rijetke, ali iznimno važne i blistave trenutke novije hrvatske povijesti.

Taj govor je po svojem sadržaju postao prvorazredni događaj te je nadmašio i samu svečanost, koja se svojom cjelinom, u znaku jednostavne hrvatske dostojanstvenosti, također s pravom ubrojila u rijetke, ali vrlo emotivne i radosne hrvatske povijesne trenutke.

Predsjedničin više nego programatski govor, uz vrlo visoku većinsku suglasnost i oduševljenost, neizbježno je izazvao i malobrojna stanovita omalovažavanja i osporavanja, ali ne uz navođenje ili izravno kritiziranje ikojega stava zauzeta u govoru, što bi bilo u pluralnom društvu normalno, već paušalnim pokušajima marginaliziranja ili odbacivanja govora kao cjeline. Takva negativna reakcija u aktualnoj hrvatskoj stvarnosti nije iznenađenje, posebice nije iznenađenje kad dolazi od određenih novinara, ali jest iznenađenje kad dolazi čak od određenih političara, koji su imali realnu prigodu, ali su ju radije zloupotrijebili na štetu Hrvatske. Naime, kad bi kojim slučajem izostale te rijetke negativne reakcije, onda bi to značilo da su, makar privremeno, zašutjeli oni koji ne samo da ne žele dobro hrvatskomu društvu, nego čak niti ikakvu, a kamoli uspješnu Hrvatsku. Premda je većina govor protumačila kao zauzimanje za hrvatsko zajedništvo, otvoreno treba reći da nije realno očekivati da bi njime bili zadovoljni i oni u hrvatskom društvu koji ponajprije misle na svoje interese, interese svojih nalogodavaca ili skupina.

Bez obzira na tu činjenicu, iznimno je važno da je sadržaj govora vrlo prihvatljiv, često s velikim oduševljenjem, za veliku većinu članova hrvatske državne zajednice, za sve one koji su se na referendumu 19. svibnja 1991. izjasnili za neovisnu i samostalnu državu Hrvatsku. Naime, sadržaj toga govora zdrav je pogled na Hrvatsku kakvu želi velika većina hrvatskih državljana i u kojoj ima ne samo mjesta, nego i jednakih prava za sve državljane, bez obzira na sve njihove etničke, svjetonazorske, političke ili druge različitosti i pripadnosti. Sadržaj Predsjedničina govora s pravom se može smatrati temeljnom platformom za Hrvatsku, da bi bila država demokratska, pluralna, prosperitetna za sve svoje članove i za sve pripadnike hrvatskoga naroda, uključujući i one u iseljeništvu; da bi bila konstruktivna i principijelna članica međunarodne zajednice i promicateljica dobrih odnosa sa svim susjednim državama. Govor je Hrvatsku ocrtao kao državnu zajednicu slobodnih, zadovoljnih, uspješnih i sigurnosno i obrambeno organiziranih ljudi, ali ju nije idealizirao, niti pretvorio u svojevrsnu utopiju.

Većina časnih i lojalnih hrvatskih državljana u srcu nosi sliku Hrvatske uvelike ili gotovo potpuno identičnu onoj prikazanoj u inauguracijskom govoru, jer slika takve Hrvatske stoljećima živi u svijesti i nadi hrvatskoga naroda. Za takvu Hrvatsku mnogi su, kad je počela velikosrpska agresija, sve ostavili i pošli goloruki u obranu i uz velike žrtve, civilne i vojničke, uspjeli ju obraniti. Za izgradnju takve Hrvatske mnogi su bili spremni mnogo žrtvovati, a ta spremnost živi i danas. Sliku takve Hrvatske s iznimnom radošću većina je živjela u proglašenju nezavisnosti, u međunarodnomu priznanju, u ulasku u Ujedinjene narode, u pobjedi u »Oluji«, u oslobađajućoj presudi haaškoga suda hrvatskim generalima… Slika takve Hrvatske živi i danas i zato je nastupni govor hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović izričaj i kontinuitet stoljetne svijesti, želja i nada hrvatskoga naroda.

Premda je slika takve Hrvatske svjesno i smišljeno posljednjih 15 godina bila gažena, potiskivana, marginalizirana i izrugivana, premda su u toj nečasnoj raboti sudjelovali i sami nositelji državnih vlasti u Hrvatskoj i njihove produžene medijske i druge interesne ruke, ona je ponovno javno predočena i ponovno prepoznata kao realna platforma za bolju Hrvatsku. Predočena na usta i u govoru Predsjednice – koja jedina od svih političara ima stvarnu osobnu izbornu legitimaciju, koju su joj slobodno i tajno na izborima dali hrvatski državljani – slika takve Hrvatske postaje program i zadaća ne samo za političare i političke stranke, nego i za svakoga hrvatskoga građanina koji želi dobro Hrvatskoj i svim članovima hrvatskoga društva. Stoga je taj govor početak i okretanje potpuno nove stranice u povijesti Hrvata – jer hrvatski narod ima snage za to, a dosad nije mogao početi izgrađivati takvu Hrvatsku jer to nisu dopuštali niti htjeli oni koji su upravljali Hrvatskom.

Ne treba imati iluzije da će tek tako prestati opstrukcije i diverzije protiv izgradnje Hrvatske kakvu je u govoru prikazala Predsjednica; štoviše, treba ih očekivati i iz redova onih koji se kite najbiranijom hrvatskom retorikom, a koja je tek ovčje runo u kojem se kriju grabežljivi vuci. Nije mudro smatrati ni da je samim govorom već mnogo postignuto. Istina, taj govor je sudbinski važan, (činjenica je da ga nikad ne bi mogla izgovoriti dva prethodnika na Pantovčaku), jer je očitovanje zdravoga hrvatskoga sna i ostvarive hrvatske želje, ali je tek naznaka smjera kojim bi Hrvatska trebala krenuti. Legitimitet novoga predsjedničkoga mandata i njegove ustavne ovlasti, koje se u novije vrijeme namjerno u prikazivanju umanjuju, mogu biti stvarno uporište da se okupe sve dobrohotne snage, bile one na ljevici ili na desnici, pa da Hrvatska konačno stane na svoje zdrave političke i gospodarske noge.

[ad id=”40551″]

Ivan Miklenić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

Objavljeno

na

Objavio

Prav’ za prav’, sve bi se naše koalicije mogle zvati amsterdamskima, po gradu trgovine, financija i, da prostite, prostitucije.

No eto, sudbina je htjela da se koalicija IDS-a, GLAS-a i Pametnog nazove baš po toj niskozemskoj luci, gdje su se nedavno za susreta europskih liberala i demokrata (znači li ovaj veznik između kako liberali nisu demokrati i obrnuto?) našli predsjednici triju stranaka: Boris Miletić, Anka Mrak Tarataš i Marijana Puljak.

GLAS nema što izgubiti, ionako su beznačajni i neprimjetni. Gospođa Mrak sama kaže: ili uspjeti ili izgorjeti, ili hop ili trop. Ona druga gospođa pak pokazuje razumljive ambicije da se na putu od Pazdigrada do Amsterdama možda jednoga lijepog dana skrasi u Saboru.

Nejasno je samo što će IDS-u kao regionalnoj stranci ovakva koalicija? Niti on može pomoći saveznicima u nacionalnim okvirima niti saveznici njemu u regionalnim okvirima.

Konture jednoga političkog programa, ako je suditi po prvim izjavama, već se naziru. Dominira okretanje budućnosti i naročito ideologiji, odnosno tzv. svjetonazorskim temama.

Oni hoće modernu i liberalnu demokraciju, društvo jednakih šansi, prava manjina, ljudska prava hoće, prava žena na izbor, što je samo drugi izraz za nešto što bi zazvučalo manje lijepo i liberalno, političke i tržišne slobode, manje poreze, istospolne brakove, sekularno društvo, kidanje povezanosti Crkve i države, sužavanje braniteljskih prava u odnosu na predložena nova zakonska rješenja…

Kreatori nove koalicije dijelom preuzimaju opća mjesta svakog civiliziranog društva, a drugim dijelom sviraju na fonu liberalnog totalitarizma, koji s liberalizmom u njegovu autentičnom značenju nema ništa, te koji pokušava cijelom svijetu nametati nove standarde, novi moral i preodgajati narode.

Sve ono što je, primjerice, Marijana Puljak, koja je, eto, pod lošim izgovorima bojkotirala čak i minutu šutnje za jednog umrlog čovjeka, slučajno i hrvatskoga generala, za nju “osuđenog ratnog zločinca”, izgovorila u subotnjem intervjuu Slobodnoj Dalmaciji može se naći u svakoj početnici “liberalne demokracije”, to je nešto što se, uostalom, nastoji kroz program građanskog odgoja navrnuti djeci od petog razreda osnovne škole kao europska vrijednost.

Gledano iz aspekta političkog tržišta, roba koju nam nudi nova podružnica europskih liberala i demokrata teško će ovdje naći svoje kupce. Ta roba nema naročitu prođu ni na europskom tržištu, ovdje je pogotovo deplasirana.

Sve smo to već vidjeli, sve je to već dovoljno razvikano i bez odjeka, ne treba nam još jednom Vesna Pusić ili neka nova Vesna Pusić. Hrvatskoj treba neka nova, istinska alternativa, koja neće biti epigon problematičnih “europskih vrijednosti”, nego izraz stvarne volje, emocija i potreba građana, a to može biti samo istinsko demokršćanstvo ili istinska socijaldemokracija.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Željko Glasnović ‘začepio usta’ prevladavajućim medijima! (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari