Pratite nas

Komentar

Ivan Miklenić: Konsenzusom protiv manipulacija

Objavljeno

na

Što tek čeka Hrvatsku kad se već sada medijski najavljuje da bi moglo oko 70 tisuća došljaka ostati u zemlji barem preko zime, a humanitarne zalihe hrvatskoga Crvenoga križa i Caritasa bile su gotovo potrošene već prvoga dana? Što god bilo na djelu, za vjernike i humane ljude uvijek ostaje etička obveza u svakom čovjeku vidjeti brata i pomoći mu, no glavna je odgovornost na vladajućima koji bi morali za odgovorno postupanje postići konsenzus.”, ističe u uvodniku posljednjem broju Glasa koncila glavni urednik Ivan Miklenić.

[ad id=”68099″]

Koliko dugo može ta ljudska rijeka teći?

Rijeka ljudi pretežno mlađe i srednje dobi, koja je iz Turske preko Grčke, Makedonije i Srbije dotekla u Mađarsku i Hrvatsku pa preko njih u Sloveniju, Austriju i Njemačku, potpuno je nova nikad viđena pojava koja nužno otvara bezbroj vrlo važnih pitanja i zahtijeva što preciznije istinite odgovore da bi se moglo postupati odgovorno, mudro i časno i da bi se izbjeglo učincima neviđenih manipulacija koje prate tu pojavu.

Kao prvo nameće se pitanje koliko dugo može ta ljudska rijeka teći i u stanovitoj mjeri sve rušiti pred sobom, odnosno je li dolazak te rijeke ljudi u Hrvatsku i Europu na toj ruti tek početak procesa kojemu se ne može predvidjeti kraj, možda ni godinama? Odgovor na to pitanje morali bi znati i Ujedinjeni narodi, sve vodeće međunarodne sile, vodstvo Europske unije, političari europskih država na toj ruti, kao i hrvatski političari. Vjerojatno je da od spomenutih neki pouzdano znaju precizan i istinit odgovor na to pitanje, ali ga ne žele objaviti jer je to u njihovu interesu i u duhu igre s ljudima koja je vrlo vjerojatno vrlo smišljeno režirana. Teško je reći znaju li odgovor na to pitanje hrvatski političari, kako vladajući tako i oni u opoziciji, ili tek slute moguće odgovore ili se pak i ne opterećuju tim pitanjem. Činjenica da je rijeka ljudi ušla u Hrvatsku ne daje političarima pravo na ignoriranje toga pitanja niti im dopušta da dolazak tolikih ljudi ne prepoznaju kao ozbiljnu, sudbinski važnu problematiku u svoj njezinoj slojevitosti. Prvi tjedan priljeva tih ljudi u Hrvatsku nije pokazao da hrvatski političari tu pojavu uzimaju dovoljno odgovorno, štoviše, neodoljiv je dojam da je i ta pojava u prvom redu iskorištena za predizbornu kampanju. Više je nego nehumano tom se pojavom koristiti za pridobivanje glasova na izborima, tj. za utaživanje neizmjerne žeđi za vlašću, a zanemarivati pritom i hrvatske legalne i legitimne nacionalne interese i stvarnu tešku situaciju tih ljudi kojima se najvjerojatnije grubo instrumentalizira.

Poznato je da u toj rijeci ljudi osim Sirijaca i Iračana ima relativno puno Afganistanaca, Pakistanaca…

Povjerenik za proširenje Europske unije, kako su objavili mediji, izjavio je da na naseljavanje u Europi sada pretendira čak 20 milijuna ljudi. Ta izjava potvrđuje da nije riječ samo o izbjeglicama, tj. ljudima koji su prisiljeni spašavati svoj goli život izvan svoje zemlje, nego vjerojatno još više o ljudima koji žele u Europi ostvariti viši standard života, a pitanje je nemaju li uz to, po naumu skrivenih režisera, i sasvim određenu misiju koje ovoga časa možda nisu uopće ni svjesni. Poznato je da u toj rijeci ljudi osim Sirijaca i Iračana ima relativno puno Afganistanaca, Pakistanaca, pa i znatan broj osoba s tzv. Zapadnoga Balkana koje žele dobiti politički azil u Europskoj uniji, a sve su to ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma koja ima naum razaranja ne samo obitelji, nacije, nacionalne države, kulturnoga identiteta, nego i, možda i osobito, monoteističkih svjetskih religija, posebno kršćanstva u svim njegovim pojavnostima. Ako je riječ o takvom scenariju, a on se ne može isključiti, kako bi na to trebali odgovoriti i europski i hrvatski političari, kao i odgovorni u religijskim zajednicama? Može li se isključiti tajni plan da se ekspanzijom jedne svjetske religije potisne drugu da bi se potom iznutra i izvana razaralo i tu religiju? Nije li neosporno da ideologija globalizma ne podnosi ni jednu religiju koja zastupa vjeru u jednoga osobnoga Boga, koja ima uporište iznad čovjeka?

Ništa se ne poduzima

Nije li neobično da ta rijeka ljudi već dugo teče prema Europskoj uniji, a da vodeći ljudi Unije ništa stvarno ne poduzimaju, niti ostavljaju dojam da znaju što bi trebalo učiniti? Činjenica je da je vodeća njemačka političarka uputila poziv tim ljudima da dođu u Njemačku, objavljujući da ih ta zemlja bez problema prima 800 tisuća, a onda je samo nakon nekoliko dana ponovno zatvorila granice uz kontrolirano i vrlo sporo propuštanje. Činjenica je da je Mađarska do sada zbrinula više od 200 tisuća tih ljudi, od kojih je više od 50 tisuća na stalnoj brizi toj zemlji, a da nitko prstom nije maknuo da bi joj stvarno pomogao. Umjesto pomoći Mađarska, koja se odgovorno odnosi i prema svojim građanima i relativno odgovorno prema došljacima, dobiva kritike, zgražanja i osuđivanja. Što tek čeka Hrvatsku kad se već sada medijski najavljuje da bi moglo oko 70 tisuća tih ljudi ostati u zemlji barem preko zime, a humanitarne zalihe hrvatskoga Crvenoga križa i Caritasa bile su gotovo potrošene već prvoga dana dolaska te ljudske rijeke?

Imalo pozornijem promatraču medijske scene u Hrvatskoj ne može promaknuti činjenica da su mnogi mediji danima smišljeno i sustavno pripravljali hrvatsku javnost za dolazak spomenute rijeke ljudi, a da ti isti mediji kad je Hrvatska zbrinjavala oko 750 tisuća izbjeglica i prognanika u nedavnoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ni upola toliko nisu prizivali u pomoć tim ljudima. Nije li na djelu još jedna megamanipulacija koja zlorabi vrjednote humanosti, ljudske solidarnosti, karitativnosti i ljubavi prema bližnjemu da bi se javnosti odvratila pozornost i od nezadovoljavajućega gospodarskoga i socijalnoga stanja u Hrvatskoj zbog čega mnogi mladi školovani ljudi odlaze iz domovine i od tajnih planova režisera i agenata ideologije globalizma? Što god bilo na djelu, za vjernike i humane ljude uvijek ostaje etička obveza u svakom čovjeku vidjeti brata i pomoći mu koliko je to moguće, a na nositeljima državne vlasti sva je odgovornost za humano preživljavanje tih ljudi, ali i za stvarno dobro svih hrvatskih građana, i zato bi morali za svoje odgovorno postupanje postići konsenzus i po njem postupati.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari