Pratite nas

Kolumne

Ivan Miklenić: Kucnuo je čas

Objavljeno

na

Bitno je zapaziti kardinalovo isticanje da ”prilike ne dopuštaju odgađanje”, drugim riječima da je ovo povijesni trenutak u kojem se moraju početi događati promjene za opće dobro. Taj jasan crkveni stav sigurno se ne će svidjeti političkim strankama koje se protive referendumu i nužnim promjenama izbornoga sustava pa obmanjuju javnost.

miklenićKoliko god mediji odvraćali pozornost javnosti od brojnih neriješenih problema u suvremenoj Hrvatskoj i koliko god baš zbog toga svakodnevno nametali predizbornu kampanju za predsjednika države, koja uopće nije raspisana, niti je poznato tko će se sve službeno natjecati za tu funkciju, ne mogu potpuno ignorirati inicijativu građanske udruge ”U ime obitelji” za referendum za biranje političara s imenom i prezimenom. Ta inicijativa već je sada postigla važan uspjeh jer se na političkoj sceni dogodilo svrstavanje političkih stranka za inicijativu odnosno protiv nje pa je na taj način već sada biračima jasnije komu je stvarno stalo do boljitka funkcioniranja političkoga sustava i da se na taj način počinje mijenjati stanje u državi, a komu je u interesu da se promjena ne dogodi i da se promjene još više odgode, jer one, ipak, kad-tad moraju doći, a opće dobro zahtijeva da to bude što prije.

Istup predsjednika saborskoga Odbora za Ustav i poslovnik u Kastvu u subotu 13. rujna otkrio je da u vladajućoj koaliciji raste strah od promjena koje zagovara inicijativa ”U ime obitelji” i da će zato vladajući upotrijebiti sva sredstva da onemoguće tu inicijativu. Kako prenosi nedjeljni Novi list, predsjednik toga Odbora je rekao: ”Inicijativa udruge ‘U ime obitelji’ o promjeni izbornog sustava je vrlo opasna. Referendum o preferencijskom glasovanju koji traži Željka Markić doveo bi do posvemašnjeg kaosa u političkom sustavu zemlje zbog prijedloga da se izborni prag snizi na tri posto, te da se zabrane predizborne koalicije. To je prijetnja političkom sustavu Hrvatske, a u situaciji kad imamo ekonomskih problema zadnje što nam treba jest kriza političkog sustava”. Također je, prema istom izvoru, rekao da je ”predloženo pitanje nedopustivo i štetno”. Te riječi treba razumjeti kao govor s pozicije stranačkih političkih stavova, a nipošto ne kao govor s pozicije Odbora za Ustav, koji bi trebao imati u prvom planu državne, a ne stranačke interese. Ako taj političar kaže da je ta inicijativa opasna, nedopustiva, štetna, onda to znači da je opasna, nedopustiva i štetna za njegovu političku stranku, a mediji, jer su mahom instrumentalizirani, tu bitnu činjenicu prešućuju. Naime, može li se opća javnost bojati izbornoga zakonodavstva kad je danas gotovo svima dobro poznato da postojeće izborno zakonodavstvo omogućava da se parlamentarnim izborima ne događa nikakva stvarna, kvalitativna promjena u upravljanju zemljom, kad je gotovo svima jasno da se mijenjaju samo imena političara na funkcijama, ali ne i njihovo djelovanje?

markicI optužbu da ta inicijativa ”ruši politički sustav” treba ispravno razumjeti da zapravo ruši toj stranci poželjan politički sustav, a ne politički sustav kao takav, jer politički sustav, osobito u mladoj i nezreloj demokraciji, nikada nije nedodirljiv, već ga je nužno u demokratskoj proceduri izgrađivati i poboljšavati.

Nije teško razumjeti strah da bi i ta stranka, kao i druga najveća stranka koja se također protivi tom referendumu, po novom izbornom sustavu ostala bez velikoga broja pripisanih glasova. Npr. na prošlim parlamentarnim izborima čak 25 posto glasova pripisano je strankama koje su ušle u Hrvatski sabor premda im ti glasovi po izvornoj namjeni nikada nisu bili namijenjeni, štoviše bili su glasovi protiv tih stranka. Promjena dosadašnjega političkoga sustava u tom dijelu baš zbog toga je nužna, i što ga više pojedine važne političke stranke odbijaju, to ga je urgentnije promijeniti jer je to jedini način da se u Hrvatskoj stvarno promijene potrošene i mentalitetom prošlosti inficirane političke garniture, a s njima onda i način upravljanja zemljom.

Nakon što su biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine, zalažući se za opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva, sa svoga susreta u Križevcima iskazali potporu toj građanskoj inicijativi za promjenu izbornoga zakonodavstva, još su eksplicitniji bili Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije u priopćenju sa sjednice u ponedjeljak 15. rujna te kardinal Josip Bozanić, koji je u homiliji na 283. zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu doslovno rekao: ”Prilike ne dopuštaju odgađanja jer u pitanju je opće dobro. A da bi se promicalo opće dobro, potrebno je i neprestano obnavljati vlastiti politički i društveni poredak. Potrebni su nam novi ljudi, naše društvo treba više povjerenja dati mladima, osposobljenim članovima društvene zajednice. Stoga nas raduju inicijative hrvatskih građana, posebno vjernika laika, koje se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju, jer ne žele ostati indiferentni za potrebe našega društva, posebno običnoga čovjeka i onih koji su zakinuti u svojim pravima”.

Kardinalova izrečena poruka više je nego jasna i iskaz je stvarne i dobronamjerne skrbi za dobro čitavoga hrvatskoga društva. Bitno je zapaziti kardinalovo isticanje da ”prilike ne dopuštaju odgađanje”, drugim riječima da je ovo povijesni trenutak u kojem se moraju početi događati promjene za opće dobro. Taj jasan crkveni stav sigurno se ne će svidjeti političkim strankama koje se protive referendumu i nužnim promjenama izbornoga sustava i koje obmanjuju javnost da se ne može na taj način mijenjati izborno zakonodavstvo ili da to vodi u ”apsolutni kaos”, a to je još jedna potvrda da hijerarhijska Crkva u Hrvatskoj gleda na opće dobro, a ne na stranačke interese ikoje političke stranke.

Političari, ako žele dobro Hrvatskoj i svim njezinim građanima, bez poteškoća će moći nakon usvojenih predloženih ustavnih promjena glede izbora uspostaviti zdraviji, učinkovitiji i bolji politički sustav od postojećega, koji su sve koalicijske vlade od 2000. godine višestruko kompromitirale i zlorabile za svoje interese, a protiv interesa općega dobra za sve hrvatske građane.

Ivan Miklenić/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš – Tradicionalna zapadna kultura sve više postaje utočište radikaliziranom islamu i relativističkom sekularizmu

Objavljeno

na

Objavio

Cijeli uljuđeni svijet zgrozio je požar u pariškoj katedrali Notre-Dame, za koji su odgovorni u prvim satima nakon izbijanja, bez ikakve istrage tvrdili da nije podmetnut.

Francuski predsjednik Macron odmah je najavio obnovu te velebne katedrale, a mediji su se požurili informirati o tome kako je katedrala Notre -Dame turistički najposjećenija katedrala na svijetu.

Istodobno, malo je medija izvijestilo o tome kako je mjesec dana ranije gorjela još jedna pariška crkva – Crkva sv. Sulpicija. U njoj je požar podmetnut nakon nedjeljne mise pa su žrtve izbjegnute samom srećom.

Od početka ove godine napadnuto je i uništeno čak devet francuskih crkvava, a među njima ona Svetog Nikole u Houillesu, katedrala Saint-Alain u Lavauru, crkva Notre-Dame des Enfants u Nimesu…

U mnogim crkvama uništavana su raspela, oskrnavljeni oltari, uništene su neprocjenjive umjetnine. Požar u katedrali Notre-Dame samo je nastavak tog crnog niza.

Krivci se ne spominju. Iako se manje-više znaju. Jednostavno, spominjane krivnje postalo je politički nekorektno. Zahvaljujući politikama njemačke, francuske pa i mainstream politike Europske unije, u posljednje četiri godine na krilima imigracijskog vala Europa je primila poveći broj radikaliziranih islamista koji su prijetnja ne samo tradicionalnoj kršćanskoj Europi već i svim građanima Europe.

No, istini za volju cijeli proces rastakanja kršćanske Europe nije počeo njihovim dolaskom već puno, puno ranije. Uostalom, o tome je još dok je bio kardinal govorio i pisao papa Benedikt XVI., među ostalim i u svojoj knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“.

Tada je isticao kako u Europi sve više raste svojevrsna patološka mržnja prema kršćanstvu, s naglaskom na mržnju prema katoličanstvu. „Ako je s jedne strane kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, s druge strane treba također reći kako se u Europi razvila kultura koja predstavlja apsolutno najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“, napisao je.

Nadalje, upozorava da tvrdnja kako spomen kršćanskih korijena Europe vrijeđa osjećaje mnogih nekršćana koji žive u Europi (a što se često zlorabi) „nije uvjerljiva budući da se radi prvenstveno o povijesnoj činjenici koju nitko ne može ozbiljno nijekati“. Razlog tom sustavnom nametanju te teze vidi u tome što se umjesto kršćanskim korijenima Europe nameće ideja „da samo radikalna prosvjetiteljska kultura, koja je dostigla svoj puni razvoj u naše vrijeme, može biti konstitutivna za europski identitet“.

Mjesec dana prije požara u Notre-Dame buknuo je požar u crkvi sv. Sulpicija, drugoj najvećoj crkvi u Parizu.

U govoru 1. travnja 2005. u Subiacu, samo dan prije smrti pape Ivana Pavla II., vrlo je jasno poručio da „odbacivanje poveznice s Bogom ili s kršćanstvom u ustavu EU-a nije izraz tolerancije kojom se žele zaštititi osjećaji neteističkih religija i dostojanstvo ateista i agnostika, nego je zapravo izraz savjesti koja želi vidjeti Boga konačno izbrisanoga iz javnoga života ljudi i potisnuti ga u svijet ostalih kultura prošlosti. Europa, nažalost, sve više zaboravlja svoje kršćanske korijene“. I tom procesu sada sami svjedočimo.

To nametanje krivotvorene povijesti dovelo je do toga da europski mainstream posljednje desetljeće sustavno nastavlja s djelovanjem da se kršćanstvo izbriše iz javnoga života i kolektivne europske memorije. A do koje mjere to ide najbolje svjedoči činjenica da taj sekularizam više ne ratuje s kršćanstvom kao religijom, već ide na to da potpuno dokine ili ignorira svaki djelić kršćanskog, odnosno mahom katoličkog života, civilizacije i tradicije u europskoj povijesti.

Taj ideološki i histerični sekularizam prisutan je i u Hrvatskoj. Pa i na način da se sustavno krivo tumači pojam sekularne države, pa se crkvi doslovno želi zatvoriti usta i zabraniti joj javno djelovanje. Štoviše, brojnim domaćim salonskim ljevičarima najava izbacivanja vjeronauka iz škola i revidiranje pa i raskidanje Vatikanskih ugovora postala je okosnica stranačkih programa. Oni sustavno i namjerno ignoriraju pojam sekularnosti koji podrazumijeva odvojenost Crkve od države, ali ne i religije od društva, te nameću sekularizam, koji želi religiju izbaciti iz društva.

Paralelno s tim procesima Europa pa i cijeli svijet ( čemu svjedoči tužni Uskrs u Šri Lanki s preko 300 ubijenih i preko 500 ranjenih nedužnih katolika) suočava se s ozbiljnom prijetnjom fundamentalističkoga terorizma, ali i ozbiljnim ugrozama vrijednosti ljudske osobe, a u konačnici i pitanja vjerske slobode.

Drugim riječima, tradicionalna zapadna kultura, nastala mahom pod utjecajem kršćanstva, sve više i više postaje utočište radikaliziranom islamu kao i relativističkom sekularizmu.

Kršćanstvo, pogotovo ono identitetsko, postaje žrtvom. I nestaje. A bez njega ta moderna Europa – koju vlastitom nacionalnom identitetu pretpostavljaju i brojni hrvatski političari od Plenkovića do Mrak-Taritaš – neće biti ni tolerantnija ni civiliziranija.

Silvana Oruč Ivoš/maxportal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Onima koji se ne boje istini pogledati u lice, sve je jasno. Barbari su odavna već u Gradu

Objavljeno

na

Objavio

Do toga smo došli! Vatrena oluja morala je gotovo progutati Notre Dame, najčuveniju francusku crkvu i jednu od prstohvata najpoznatijih na svijetu, kako bismo uopće počeli barem stidljivo govoriti o beskonačnoj seriji vandalskih napada na francuske crkve, lavini koju kao da nitko ni ne pokušava zaustaviti.

Posve svejedno tko je izazvao taj požar, teroristi, huligani ili crkveni miševi, plamen je konačno bacio svjetlo na uporno potiskivane statistike o preko tisuću svjesno oskvrnutih crkava širom Francuske samo u posljednjih nekoliko mjeseci – o pljačkama, paleži, razbijanju, obavljanju nužde na svetim mjestima.

Prije samo mjesec dana gorjela je i druga najveća pariška crkva, Saint Sulpice, dokazano podmetnut požar. Reakcija? Gotovo nikakva. Sve u ime lažne političke korektnosti. Tko stoji iza svega toga?

 

Onima koji se ne boje istini pogledati u lice, sve je jasno. Barbari su odavna već u Gradu. I ne, ne dižem time glas protiv milijuna afričkih i azijskih muslimana koji su pristigli posljednjih nekoliko desetljeća u Francusku i druge države. Oni su također žrtve, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Uostalom, nije ovo prvi put da se Notre Dame mora obnavljati. Muslimana u Francuskoj nije ni bilo kad su bijesne rulje krajem 18. stoljeća rušile i pljačkale crkve, kad su revolucionari žedni krvi pokrenuli val dekristijanizacije, zabranjivali javnu molitvu i uvodili zamjenske univerzalne religije.

No, zato su itekako javno pogubljivali svećenike, a nije bilo pošteđeno niti 28 kipova kraljeva Judeje, koji su skinuti sa zapadne fasade Notre Dame i javno im odrubljene kamene glave.

Nakon restauracije monarhije restaurirane su i crkve, pa tako i pariška katedrala, no serija revolucija itekako je ostavila traga na današnje francusko društvo, koje provodi najrigidniji sekularizam među velikim kršćanskim nacijama, onakav kakav mnogi zazivaju i u Hrvatskoj.

Danas se tako liju stvarne i lažne suze nad zgarištem katedrale, obećavaju milijarde eura i zaklinje se u obnovu jednog od najvećih simbola Francuske, sve to zbiva se uz dosljedno prešućivanje da je zapravo u pitanju jedan od najvećih materijalnih simbola ni manje ni više nego – kršćanske Francuske i Europe, simbol kršćanima i svim baštinicima kršćanske kulture, bez obzira bili vjernici ili ne.

Katedrala se tu svodi na Lidlovu reklamu s prepoznatljivim obrisom crkve na Santoriniju, ali s retuširanim križem, da ne bi nekoga uvrijedio. Naravno, ne mislim da netko mora biti kršćanin da bi osjetio tugu za Notre Dame, kao što ni ja ne moram biti budist da bih tugovao za Budom iz Bamijana.

No, oni koji nad zgarištem Notre Dame liju krokodilske suze za veličanstvenom građevinom, ali ne i za onim što i koga ona predstavlja, nisu mnogo bolji od oni kojima “lijepe crkve lijepo gore” i zgražaju se nad svotama obećanima za obnovu. A drugovi su po oružju onih koji su pokrenuli taj uništavački cunami na Orijentu koji je u ime lažne ljubavi prema Bogu prebrisao na tisuće neprocjenjivih i nezamjenjivih povijesnih spomenika.

Ono što se događa u Francuskoj za sada je samo suspregnuti sukob niskog intenziteta kojeg vlasti i mediji sustavno pokušavaju gurnuti pod tepih, ali zapravo je uvježbavanje reprize te zore ikonoklasta koja je s praskom osvanula na Levantu i sasvim sigurno će pokušati zapaliti i Zapad.

Nakon propasti ISIL-a opasnost nije nestala, naprotiv, “fundamentalisti” su samo utvrdili davnu lekciju, da je imperij lakše rušiti iznutra nego izvana. Nekad Rimsko carstvo, a danas novi imperij – Europska unija, koja boluje od istih kobnih boljki samozadovoljnih i bogatih – od gubitka identiteta, od sebičnog zadržavanja vlastitog položaja po svaku cijenu, od uporne amnezije u kojoj nepovratno blijede krvavo plaćene lekcije iz minulih tisućljeća.

Valja se prisjetiti, Rimsko carstvo nisu srušili barbari izvana, već iznutra, oni koji su pušteni unutar njegovih granica i desetljećima u njemu nemirno živjeli bez ikakve mogućnosti ili želje za prilagodbom.

Granice se otvaraju između ostaloga i kako bi se uz pomoć milijuna novopridošlih obračunalo s nacionalnim državama i religijama, ne mareći pritom za moguće katastrofalne posljedice.

Ne reagiramo li, morat ćemo se pomiriti s tim da ponovno dolazi vrijeme kripto kršćanstva, kako što se tiče religije, tako i njezinih univerzalnih vrijednosti koje su prihvatili i oni koji vjeru ne žive, ali shvaćaju njezine civilizacijske vrijednosti.

Da, granice moraju ostati otvorene, valja i otvorena srca prihvaćati ono najbolje od kulturnog i genetskog nasljeđa širom svijeta, no, one moraju biti raširene samo onoliko koliko se realno može asimilirati bez dugoročnih posljedica koje će nas i još jednom vratiti stotinama godina unazad.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari