Pratite nas

Kolumne

Ivan Miklenić: Oslobađanje se ne može zaustaviti

Objavljeno

na

Opće stanje u Hrvatskoj, koje se zbog nečinjenja odgovornih političara trajno pogoršava, izazvalo je i vrlo dobronamjerna, premda ozbiljna i relativno oštra, upozorenja visokih predstavnika naše Crkve koji su ih izgovorili za proslave svetoga Vazmenoga trodnevlja.

[ad id=”68099″]

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u uskrsnoj homiliji uz ostalo je upozorio: »U hrvatskom smo društvu u posljednje vrijeme svjedoci nekoga gotovo programiranoga razaranja društvenoga tkiva. Dojam je da se vrlo polagano, ali sustavno, iz dana u dan oslabljuju službe koje su na korist zajednice i općega dobra.« Također je rekao: »Osjećamo kako se usporedno radi na rušenju istinskih autoriteta promičući autoritet ničega, iza čega ipak netko stoji, a evanđelje nam, srećom, pomaže vidjeti osnovnu razliku između pravih autoriteta i onih lažnih, koji su pritajene metode kadri zaodjenuti u ruho demokracije.« Te riječi, premda izgovorene vjernicima okupljenima u zagrebačkoj prvostolnici, tiču se svih vjernika, ali i svih građana u Hrvatskoj, osobito onih koji imaju u rukama instrumente kojima je moguće osloboditi hrvatsko društvo, politiku, gospodarstvo i cjelokupni javni život. Glavni problem Hrvatske je onaj »netko koji stoji iza«, odnosno onaj koji se koristi »pritajenim metodama«, autoritet koji se samo kiti ruhom demokracije, a ključ promjena i boljitka u Hrvatskoj upravo je u raskrinkavanju i onemogućavanju toga skrivenoga autoriteta.

Ako se primijeni Isusovo načelo »po plodovima ćete ih prepoznati«, onda je lako taj skriveni autoritet poistovjetiti sa zlim stablom koje ne može dati dobre plodove, a kakve plodove, odnosno zla daje, na svojoj koži osjećaju gotovo svi hrvatski građani. Uostalom kako se ne bi ticalo svakoga u Hrvatskoj ako je plod djelovanja toga skrivenoga autoriteta »gotovo programirano razaranje društvenoga tkiva«? Upozorenje na taj skriveni autoritet i na njegov učinak iznimno je važno jer samo postojanje toga autoriteta čak većina ne prihvaća, nije ga uopće svjesna, a to je pokazatelj golemoga uspjeha manipulacije toga autoriteta i njegovih vlastitih i često nesvjesno produženih medijskih ruku koje često i samu pomisao na toga moćnoga, glavnoga, a ni za što odgovornoga, subjekta iza scene dočekuju na nož i tako mu olakšavaju djelovanje. Nije li više nego znakovita činjenica da su i političari i mediji prešutjeli dobronamjerno i vrlo važno kardinalovo upozorenje? Logično je da samo oni koji ne žele dobro ni konkretnim ljudima ni hrvatskomu narodu ni državi Hrvatskoj mogu sudjelovati i sudjeluju na različite načine u razaranju društvenoga tkiva. No, koliko god se to prešućivalo i ignoriralo, neumitno vrijeme počelo je snažno raditi protiv tih skrivenih moćnih autoriteta i ništa ne će moći zaustaviti oslobađanje hrvatskoga društva. Uostalom i promjena međunarodnih političkih okolnosti, a osobito činjenica da je Hrvatska ipak članica i NATO saveza i Europske unije, dovodi u pitanje dosadašnje (ne)svjesno poigravanje Hrvatskom i njezinim stanovništvom. Koliko god bila relativno mala, Hrvatska je strateški važna zemlja i ne će moći ostati poligon za istjerivanje interesa određene skupine koja se već davno, još za prošle države i komunističkoga režima, etablirala, prigrabila si povlastice te ih se nipošto ne želi odreći. Razaranje društvenoga tkiva ostavlja za sobom vidljive tragove i strahovite posljedice pustošenja te se to više i ne može kriti i zato tomu mora doći uskoro kraj.

Može li itko od hrvatskih građana, kojima je makar malo stalo do općega dobra hrvatskoga društva, biti ravnodušan na pojavu sustavnoga oslabljivanja »služba koje su na korist zajednice i općega dobra« odnosno ključnih hrvatskih institucija? Mnogo je primjera za takvo djelovanje, odnosno otvoreno govoreći, za razaranje u suvremenom hrvatskom društvu, a ovdje je dovoljno navesti »slučaj« višegodišnjega smišljenoga i sustavnoga slabljenja i onemogućavanja Imunološkoga zavoda, ustanove koja je – kako je to očito svakomu u Hrvatskoj – isključivo u službi hrvatskoga društva i njegova općega dobra i sad su je nakon mnogih igara i igrica prisiljeni spašavati građani. Vrlo je to rječit primjer koji razotkriva političare, ne samo sadašnje na vlasti, premda su se oni na tom primjeru osobito kompromitirali, nego i one koji su ranije bili na vlasti a nisu željeli poduzeti ništa stvarno da zaštite i unaprijede tu prevažnu instituciju. Iznimno su važne i nezaobilazne i riječi nadbiskupa Đure Hranića izgovorene na Veliki četvrtak u đakovačkoj katedrali: »Večeras želimo doviknuti svima odgovornima u našem društvu, od lokalnih političara do državne vlasti, od bankarskih institucija do gospodarstvenika i direktora koji se kao lešinari tuku i svađaju za svoju stranačku i političku prevlast te otimaju posljednje ostatke neuništenoga gospodarstva da su jednaki licemjernim Judama koji prodaju i gaze vas, vaše ljudsko dostojanstvo i Boga u vama. Večeras iz ove katedrale želimo doviknuti: Dosta je politikantstva i bahatoga ponašanja! Dosta je sprege politike i gospodarstva te politikantskoga upravljanja gospodarskim subjektima i projektima! Dosta nam je licemjerja, beskrupuloznosti i korumpiranih političara te sebičnih gospodarstvenika koji i vlastitu dušu, a ne samo druge ljude, prodaju za novac!« Te istinite i upozoravajuće riječi trebale bi postati predmet ispita savjesti svih prozvanih jer je više nego tragično žudjeti za vlašću, za položajem, a ne mariti za stvarno teško stanje sve većega broja hrvatskih građana, i još očekivati da to i dalje ostane u društvu neprepoznato. I pritom je oslobađanje sve neizbježnije.

>>Kardinal Josip Bozanić: Ruše se istinski autoriteti i promiče autoritet ničega

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari