Pratite nas

Hrvatska

Ivan Miklenić: Što znači bojkot razgovora o boljitku Hrvatske?

Objavljeno

na

Dio medijskih poslenika još se uvijek nije pomirio s činjenicom da Hrvatska ima na čelu predsjednicu – koja dolazi iz formalno desnoga centra političkoga spektra i koja, što je puno važnije, ustraje u svom naumu da pokuša pridonijeti boljitku zemlje – pa se koriste svakom prilikom da bi je omalovažili i čak ponizili.

Dugo je to vidljivo po medijskom tretmanu koji joj se pruža, a u kojem je visoko pozicionirano podmetanje, konstruiranje, marginaliziranje, interpretiranje njezinih stajališta izvan stvarnoga konteksta i slično. Premda je dobro poznato da je većina medijskih stajališta u hrvatskom javnom prostoru uvelike ljevičarski sektaška, rezervirana prema stvarnom boljitku Hrvatske i njezinih građana, ipak iznenađuje da se nakon glorificiranja djela i lika prijašnjega predsjednika baš svaka ideja ili prijedlog nove predsjednice dočekuje na nož bez uvažavanja ikakvih objektivnih kriterija. Nije neobično da većina medijskih stajališta inklinira nekom od različitih oblika ljevičarenja, ali jest ne samo neobično, nego i potpuno neprihvatljivo da se pri tome ne uvažavaju nikakvi objektivni kriteriji ni poštivanje legitimne pluralnosti.

Svima vidljiv i vrlo raskrinkavajući primjer takvoga ponašanja medijskih djelatnika dogodio se uz poziv Predsjednice na sastanak prvih osoba dviju najjačih i najvažnijih političkih stranaka u utorak 14. travnja, na koji se predsjednik SDP-a nije odazvao. Čak se, koliko je poznato, nije ni ispričao. Smisao sastanka – a Predsjednica je objavila da se želi sastati s predstavnicima svih parlamentarnih stranaka – razgovor je o stanju u zemlji, kao i o idejama za društveni i gospodarski oporavak Hrvatske. Ako je išta urgentna, neizbježna i apsolutno nužna tema u sadašnjem hrvatskom povijesnom času, onda je upravo to ta tema, pa je zaista nevjerojatno da čovjek koji je izabran da u svom mandatu upravlja Hrvatskom odbija sudjelovati u razgovoru na tu temu. Više je nego politikantska i izjava predsjednika Hrvatskoga sabora izrečena na Hrvatskom radiju da »to nije forma koja je predviđena Ustavom«. Ponižavajuće je i za Hrvatski sabor kao instituciju što se njegov predsjednik na takav način dodvorava svomu stranačkomu šefu i pokušava braniti neobranjivo, odnosno opravdavati ono što se ne može opravdati.

Treba li uopće navoditi da je prvorazredni interes svakoga dobronamjernoga građanina u Hrvatskoj, i hrvatskoga društva i države kao cjeline, da nositelji najviših državnih i stranačkih funkcija zbiljski surađuju u služenju zajedničkomu općemu dobru, osobito u tako teškom društvenom i gospodarskom povijesnom trenutku zemlje? Treba li naše političare prisiliti da ponovno uzmu u ruke bonton ili treba li, nakon svih glorificiranja dijaloga i pregovaranja kao takvih, ponovno upozoravati na nužnost susretanja, razgovora i dogovora? Treba li zaista našim političarima ponovno otkrivati neizbježnost međusobnoga uvažavanja i uzajamnoga razmjenjivanja ideja i stajališta o sudbinski važnim pitanjima kao što je stvarno poticanje i pokretanje boljitka u Hrvatskoj? Ne otvara li bojkotiranje toga sastanka od predsjednika SDP-a sva ta pitanja, ali i još više nije li to politika kojoj nije cilj dobro ni boljitak Hrvatske, nego upravo suprotno, produbljivanje podjela i sprječavanje rješavanja nagomilanih problema? Ne nameće li svako medijsko opravdavanje takvoga ponašanja predsjednika SDP-a pitanje: čijem li dobru služi takvo stajalište medijskih djelatnika? Nije li siguran odgovor da ne služi dobru hrvatskoga društva, nacije ni građana?

Sve se to događalo upravo onoga dana kad su predstavnici Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova EU-a te ministar financija, povjereniku Europske komisije za ekonomske i financijske poslove obrazlagali nacrt plana reforma s mjerama štednje, izvršavajući na taj način domaću zadaću koju je Europska komisija zadala Vladi – koja je promjene trebala davno provesti jer je to najviši interes Hrvatske i hrvatskih građana. Potpredsjednik Vlade, već vrlo iskusan u širenju optimizma bez pokrića, priznao je nakon prezentiranja mjera da je europski povjerenik zatražio »određene korekcije« i »dodatni fiskalni napor«, što zapravo znači da Vlada ni na kraju svoga mandata nije sposobna ponuditi odgovarajuće rješenje. Nije li više nego neprihvatljivo za svako zdravo razumsko ponašanje da su se predstavnici Vlade morali u planu reforma obvezati »na poštivanje kriterija stručnosti pri odabiru uprava javnih poduzeća i načela transparentnosti cijeloga procesa«. Te potpredsjednikove riječi potvrđuju da sadašnjoj vladajućoj koaliciji sve do sada nije bilo važno da javnim poduzećima (tj. poduzećima u većinskom državnom vlasništvu) upravljaju stručne i sposobne osobe, nego joj je bilo važno da se baš u tim poduzećima uhljebe partijski poslušnici, politički podobnici i stranački zaslužnici – jer su ta poduzeća sve do sada tretirana kao plijen koji treba konzumirati nakon pobjede na izborima.

U tom je kontekstu više nego očito da je iznimno teško o boljitku Hrvatske i o idejama za društveni i gospodarski oporavak Hrvatske s Predsjednicom i predsjednikom druge najvažnije političke stranke razgovarati osobi koja više od tri godine svoga mandata nije ni pokušala poštivati kriterij stručnosti pri odabiru članova uprava javnih poduzeća. Štoviše kriterij sposobnosti nije bio poštivan ni za niz drugih važnih državnih i društvenih funkcija pa nije ni mogao izostati primjeren rezultat: Hrvatska u sve većim problemima. Ako to nije bio cilj vladajuće garniture, zašto njezin prvi čovjek ni sada, na kraju mandata, ne želi uopće razgovarati o boljitku Hrvatske? Što tek o sebi kažu medijski djelatnici koji pak to opravdavaju?

[ad id=”68099″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Josipu Perkoviću izrečena kazna od 30 godina

Objavljeno

na

Objavio

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu danas je odlučilo da će Josip Perković u Hrvatskoj izdržavati kaznu od 30 godina, s time da mu se uračunava vrijeme već provedeno u zatvoru. Odluku je priopćio sudac Ivan Turudić.

Perković je u Njemačkoj osuđen na doživotnu kaznu jer je kao pripadnik tajne službe u bivšoj državi u vrijeme komunizma sudjelovao u likvidaciji hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine blizu Münchena, piše večernji List

S obzirom na to da je jedan od uvjeta za izručenje Perkovića Njemačkoj temeljem europskog uhidbenog naloga prema odluci našeg Vrhovnog suda u siječnju 2014. bio da Perković “nakon pravomoćnosti odluke o kaznenoj sankciji bude vraćen u Republiku Hrvatsku radi izvršenja kaznene sankcije”, trebala je to biti rutinska, formalna odluka vijeća kojim predsjeda Ivan Turudić, sudac i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu. Ali problem je što u nas nema doživotne kazne, a nema nikakve dvojbe da nitko ne može izdržavati kaznu težu nego što se može izreći po hrvatskim zakonima.

Prema našem Kaznenom zakonu najteža kazna koja se može izreći dugotrajna je kazna zatvora od 40 godina te iznimno za kaznena djela izvršena u stjecaju 50 godina zatvora.

Ova odluka ne odnosi se na Zdravka Mustača, za kojeg se još ne zna hoće li njegov slučaj rješavati sud u Velikoj Gorici ili u Varaždinu, jer je potonji odlučivao i o izručenju.

Perković i Mustač najvjerojatnije u siječnju u hrvatskom zatvoru!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Pume nastavljaju povijesnu hodnju prema Varaždinu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: OSRH

Pripadnici 2. mehanizirane bojne Pume Gardijske oklopno-mehanizirane brigade u četvrtak, 13. prosinca 2018., nastavili su svoj put hodnjom od Našica do Varaždina, drugom etapom od Kutova do Slatine u dužini od 28 kilometara.

Dolaskom u Slatinu, pripadnici Puma zapalili su svijeću poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata kod spomenika 136. brigadi Hrvatske vojske, priopćio je MORH

Hodnju u dužini od 184 kilometra koja simbolizira povratak Puma u Varaždin nakon deset godina i odvija se u sedam etapa, pripadnici Puma su započeli u srijedu, 12. prosinca iz vojarne 132. brigade Hrvatske vojske u Našicama.

Etape hodnje:

1. Našice – Kutovi (12.12.)

2. Kutovi – Slatina (13.12.)

3. Slatina – Virovitica (14.12.)

4. Virovitica – Đurđevac (15.12.)

5. Đurđevac – Koprivnica (16.12.)

6. Koprivnica – Ludbreg (17.12.)

7. Ludbreg – Varaždin (18.12.)

Završetak hodnje Puma predviđen je u utorak, 18. prosinca u vojarni 7. gardijske brigade Pume u Varaždinu, a na putu prema vojarni, Pume će proći kraj Spomen obilježja Puma u Varaždinu gdje će položiti crvenu ružu za sve poginule pripadnike 7. gardijske brigade Pume.

 

Povijesna hodnja Puma od Našica do Varaždina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari