Pratite nas

Kolumne

Ivan Miklenić: Temelj svim hrvatskim pozitivnostima

Objavljeno

na

Foto: Hina

Velika Gospa

Velika vjernička okupljanja u marijanskim svetištima i drugim crkvama o velikoj svetkovini Uznesenja Marijina na nebo ove su godine u posebnom ozračju te imaju dodatnu važnost za dobro čitavoga hrvatskoga naroda i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.

Koliko god bili silni i brojni pritisci, osobito sredstava društvenoga priopćavanja na svim razinama i u svim oblicima, svaki čovjek dobre volje, osobito katolički vjernik u Hrvatskoj, ne bi smio dopustiti da bude potisnuta svijest koja se rodila s iznimnim športskim uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije.

Taj svjetski uspjeh, premda je riječ samo o igri, o športskom natjecanju, probudio je ne samo hrvatski nacionalni ponos, nego i svijest da se poštenim zalaganjem uz iskrenu požrtvovnost, zajedništvo i poniznost može postići uspjeh koji je respektabilan u svjetskim razmjerima.

Taj nacionalni ponos i svijest da Hrvati, kad djeluju zajedno prema jednomu cilju, mogu biti uspješni, preduvjet je ne samo dugo priželjkivanoga boljitka u Hrvatskoj, nego i jamstvo opstanka hrvatskoga naroda, unatoč svim ugrozama, iznutra i izvana. Stoga tu svijest i taj nacionalni ponos treba svjesno njegovati na osobnom, obiteljskom, lokalnom i općedruštvenom planu.

Većina cijeni prave vrjednote

U pozitivnu svijest velike većine pripadnika hrvatskoga društva upisan je i oproštaj od dosljednoga čovjeka i obljubljenoga pjevača Olivera Dragojevića.

Taj oproštaj još je jednom pokazao da većina cijeni prave vrjednote, da cijeni čovjeka koji nije u prvom redu mislio na sebe i svoje interese, koji je razvijao talente koje mu je Bog darovao te je bio sposoban oplemenjivati tolike ljude u hrvatskom narodu i puno šire.

Taj oproštaj potisnuo je inače često prisutan hrvatski jal, zavidnost nad uspjesima drugoga i kritizersko omalovažavanje onih koji se izdignu iznad prosjeka. Taj oproštaj pokazao je da većina znade cijeniti one koji svojim trudom i svojom sposobnošću postaju uspješni, postaju stvarni doprinositelji općemu dobru.

I ta je na oproštaju očitovana svijest (a da se i ne ističe da je to bio kršćanski oproštaj koji se najbolje očitovao u pozitivnom ozračju i pjevanju pjesama jer to nije bio definitivan rastanak) vrlo je dragocjena i trebalo bi je nastaviti njegovati kako na osobnom i obiteljskom tako i na međuljudskom, lokalnom i općedruštvenom planu.

Također ovogodišnja proslava Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja ostat će upisana u hrvatsku svijest po svom dostojanstvu, po obnovi svijesti o važnosti oslobođenja okupiranih hrvatskih teritorija i razbijanja kvazidržavne tvorevine, čeda velikosrpske megalomanske politike.

Premda su političari u svojim po sadržaju primjerenim govorima izrekli i ono što možda barem neki od njih intimno ne vjeruju niti drže važnim, hrvatski narod ima pravo pamtiti činjenicu da je uspjeh vojno-redarstvene operacije »Oluje« prekretnica i nerazorivi temelj opstanka samostalne hrvatske države te potvrda sposobnosti i požrtvovnostli hrvatskih ljudi kad je u pitanju opće dobro čitavoga hrvatskoga naroda.

Proslava koja je na više mjesta okupila veće skupine ljudi, osobito u Kninu i Glini, i koja je prošla u vrlo pozitivnom ozračju zahvalnosti braniteljima i u iskazivanju ljubavi prema domovini, stavila je ponovno u prvi plan opće dobro hrvatskoga naroda i svih ljudi koji žive u Hrvatskoj.

Gospa

Vjernici s takvom osvježenom hrvatskom memorijom – u koju su se ugradili nezaboravni trenutci proslave hrvatskoga uspjeha u športu, trenutci dostojanstvenoga oproštaja od čovjeka koji je svoju autentičnost ugradio u tekovine hrvatskoga naroda i čovječanstva te zahvalna proslava vojne pobjede nad nepravednom velikosrpskom agresijom (koju dio političara i danas prešućuje ili pokušava nijekati) – dolaze u marijanska svetišta donoseći i svoje osobne, obiteljske i narodne brige te svu svoju stvarnost stavljaju pred Mariju, Isusovu majku, ženu koja je tako uspješna da je tijelom i dušom uznesena na nebo.

Velikogospojinska okupljanja

Velikogospojinska vjernička okupljanja osobni su i zajednički susret s transcendentnim, božanskim, vječnim, štoviše ti su susreti vraćanje na korijene, podsjećanje da svaki čovjek i svaki narod postoji i živi zahvaljujući Bogu stvoritelju i svedržitelju. Majka Marija uvijek vodi svomu sinu Isusu, a on je uzeo na sebe sve slabosti, grijehe i zla svih ljudi da bi svima omogućio oslobođenje, ne tek neko prolazno, povijesno, nego trajno i vječno.

Vjernici, osvježeni spomenutom obnovljenom pozitivnom hrvatskom memorijom, pozvani su ponajprije iskazati iskrenu i duboku zahvalnost i Majci Isusovoj i Trojedinomu Bogu što su dionici tako važnoga i vrijednoga buđenja.

To buđenje može postati temelj u sadašnjoj Hrvatskoj toliko željenih promjena od odbacivanja okoštaloga i zastarjeloga mentaliteta čekanja da će netko drugi ponuditi rješenje za boljitak do obnove ljubavi, tj. prihvaćanja i žrtvovanja, u osobnom životu, u djelovanju i radu, u poštivanju i ostvarivanju vječnih vrjednota i moralnih načela.

Dolazak pred Majku Isusovu, koja je u potpunoj otvorenosti Bogu posve preplavljena ljubavlju te i danas iz te ljubavi tješi, zagovara, jača i uslišava tolike potrebite, posebno je povlašten životni trenutak u kojem se prelijeva božanska i proslavljena majčinska ljubav u srca vjernika da bi ispunjeni tom ljubavlju na nov način doživljavali i sebe, svoje obitelji, svoju domovinu, sve brige od osobnih do zajedničkih društvenih.

Osnaženi božanskom ljubavlju poput Marije, po mjeri svoje otvorenosti, suvremeni hrvatski katolici bit će sposobni obnoviti i preobraziti sebe i svoje obitelji, svoje crkvene zajednice, svoj hrvatski narod i svoju hrvatsku državu.

Strujanje božanske ljubavi, koja je u temelju svih pozitivnosti, apsolutno je nezaustavljivo.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Davor Dijanović: Zašto Juncker i bruxelleski mainstream strahuju od ‘glupih populista’?

Objavljeno

na

Objavio

Juncker protiv „glupih populista“

“EU nisu Strasbourg ili Bruxelles već smo to svi mi. Građani žele da ih slušamo, među njima raste broj euroskeptika“, rekao je prošli ponedjeljak predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u Bruxellesu na Europskome tjednu regija i gradova, izvijestio je Euractiv.

Juncker je istaknuo važnost dijaloga i dodao: „Mi međutim, moramo razgovarati s njima jer euroskeptici i glupi populisti nisu jedno te isto.

Treba napraviti razliku među njima te objasniti skeptičnim građanima što mi radimo. (…) Građani koji vole Europu, vole svoj zavičaj, običaje i različitost. Nema Europe bez nacija i teritorija. Nacije i EU idu ruku pod ruku. Ne želimo nadići nacije“.

Pohvalno je čuti od predsjednika EU komisije da bruxellski tzv. mainstream, barem deklarativno, nema namjeru ukidati nacije i nacionalne granice, tj. EU pretvoriti u superdržavu. Ako ništa drugo, „glupi populisti“ natjerali su predsjednika EU komisije da se javno odrekne ideje o stvaranju Sjedinjenih Europskih Država.

Tko su ti „glupi populisti“?

No, valja se zapitati tko su ti „glupi populisti“ od kojih toliko strahuje Juncker? Gdje sve vidimo „bauk populizma“ koji posljednjih godinu dana hara Europskom unijom?

Prije svega, iako je riječ o stranci koja je i dalje članica Europskih pučana, kao populistička stranka označava se Orbanov Fidesz. Druga pak najjača stranka u susjednoj Mađarskoj je još desniji Jobik. U Austriji imamo koaliciju Kurzovih pučana s euroskeptičnom i protuimigrantskom Slobodarskom strankom Heinz-Christiana Strachea, a u Poljskoj stranku Pravo i pravda.

Druga najjača stranka u Francuskoj je Nacionalni front Marine Le Pen, dok u Nizozemskoj Wildersova Stranka za slobodu drži drugo mjesto u nizozemskom parlamentu.

Populiste bruxellski mainstream svakako vidi i u Italiji gdje imamo koaliciju antisistemske stranke „Pet zvjezdica“ i desne stranke „Liga“, a mainstreamu na ruku zasigurno ne ide i nedavni rezultat Švedskih demokrata kao također desne i nacionalističke stranke.

Pred nekoliko dana u Rimu su se sastali Marine Le Pen i talijanski ministar unutarnjih poslova, predsjednik Lige Matteo Salvini gdje su poručili kako će se zajedno boriti protiv „totalitarne EU“ s ciljem „spašavanja budućnosti Europljana“. Le Pen je pritom istaknula kako ovo „nije borba protiv Europe, već protiv Europske unije koja je postala totalitarni sistem“.

Razlozi jačanja tzv. populističkih i desnih stranaka

Desne i tzv. populističke stranke jačaju i u drugim državama Europske unije, a razloge njihova jačanja prije svega treba tražiti u prijeziru koji tzv. mainstream ima prema tzv. običnom narodu, tj. u pseudodemokratskome pseudoelitizmu okoštalih EU političkih struktura koje su politiku lišile političkog sadržaja i ideologije i prevorile ju u oblik pseudopoduzeništva.

Desne stranke jačaju i zbog diktature političke korektnosti, tj. činjenice da je danas na Zapadu postalo „kriminalno“ neke pojave nazvati svojim pravim imenom, a nema nikakve sumnje da politika potiranja nacionalnih individualiteta također doprinosi osnaživanju nacionalističke desnice.

Nekontrolirana migracija, koja prijeti rastakanjem tradicionalnih europskih identiteta, ali i nametanje ideologija koje udaraju na zdrav razum i tradicionalne, prije svega obiteljske vrijednosti, jednostavno kod naroda počinje budi samoobrambene reflekse.

Bruxelleski mainstream umjesto da poruke tzv. populističkih i desnih stranaka uzme kao korektiv vlastite politike, vidimo da njihove ideje želi diskreditirati, ako treba i otvorenim vrijeđanjem kao u slučaju Junckerovih „glupih populista“.

Ne želimo reći da i među tzv. populistima nema suspektnih tipova, demagoga, pa i glupana, no bruxelleski mainstream prije svega udara na tzv. populizam jer se sam udaljio od naroda (populusa), a određene političke snage koje se etiketira kao „populističke“ ispravno detektiraju političke i drštvene anomalije.

„Glupi populisti“ u Europskom bi parlamentu mogli osvojiti trećinu mandata

Bili tzv. populisti glupi ili ne, njihova snaga u EU jača i prema nekim procjenama na idućim bi europarlamentarnim Eu parlamentizborima mogli osvojiti trećinu mandata u Europskom parlamentu.

Potporu tzv. populistima i desnici obećao je i bivši Trumpov savjetnik Steve Bannon koji je u Bruxellesu osnovao „Pokret“ koji bi trebao poslužiti kao platforma, tj. kao središnja baza za istraživanja, anketiranja, savjetovanja i obradu podataka desnim pokretima i pomoć u pružanju poruka biračima.

Vidjet ćemo s kim će Bannon na kraju uspostaviti snažniju suradnju s obzirom na to da se je Le Pen nedavno javno distancirala od njega (možda taktički), iako je pred nekoliko mjeseci nazočio jednom skupu Nacionalnog okupljanja (novi naziv stranke).

Kako god, nakon svibanjskih europarlamentarnih izbora slika unutar Europskog parlamenta vrlo vjerojatno će se temeljito izmijeniti u korist jačanje desnih političkih opcija koje se ne žele odreći obiteljskih vrijednosti i nacionalnih identiteta. Usprkos mainstreamu, Junckeru i prozivkama „glupih populista“.

Davor Dijanović / HKV

 

 

Višnja Starešina: Bannon je glasnik tektonskih promjena svjetskog poretka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Evo zašto je izbor Komšića i nelegitiman i nelegalan

Objavljeno

na

Objavio

BiH je složena država. Ta složenost, među ostalim, ogleda se u činjenici da na razini države postoje dva parlamentarna doma: Zastupnički dom (donji dom) i Dom naroda (gornji dom).

Pored toga, BiH nema instituciju predsjednika države nego ima tročlano Predsjedništvo. Spomenuta složenost jedan je od razloga što mnogi, pa i oni koji žive u BiH i smatraju se stručnjacima, zapravo ne razumiju ustavno-pravni ustroj BiH niti razumiju kako funkcionira njen politički sustav. Takvo nerazumijevanje proizvodi mnoge nesuglasice u javnom i političkom životu i komuniciranju. Kada se tome dodaju razne ideološke manipulacije i namjerno iskrivljavanje činjenica, dobivamo totalnu pojmovnu zbrku. Zbog toga i ono što se na prvi pogled čini samorazumljivim i jednoznačnim postaje predmet različitih tumačenja. Najbolji primjeri toga su tročlano Predsjedništvo BiH i Dom naroda. Razni ustavno-pravni stručnjaci, političari i analitičari još se spore oko toga tko koga može birati te koji politički predstavnik je legitiman, a koji ne.

Kako se ne bismo izgubili u složenoj daytonskoj ustavno-pravnoj strukturi, nužno je znati koja su to temeljna načela Ustava BiH i Daytonskog sporazuma, to jest što je bit i duh Daytona i Ustava. Kako je to eksplicitno navedeno u odluci Ustavnoga suda BiH iz 2000. godine U 5/98, konstitutivnost tri naroda je “natkrovljujuće načelo Ustava BiH”. To znači da s tim načelom moraju biti usklađena sva ostala ustavna načela, sve zakonske norme te svi pravni akti, uključujući i Izborni zakon, kojim se operacionalizira to temeljno ustavno načelo. Politološka teorija i politička praksa federalnih demokratskih zemalja u potpunosti se slažu da konstitutivnost podrazumijeva i zahtijeva a) legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i b) međusobnu jednakopravnost konstitutivnih naroda.

Legitimno predstavljanje znači da narod koji je konstitutivan mora imati pravo samostalno izabrati svoje političke predstavnike za ona tijela vlasti koja su po Ustavu namijenjena predstavljanju konstitutivnih naroda. Jedno od tih tijela u BiH je tročlano Predsjedništvo. Kada bi BiH imala samo jedan narod koji je konstitutivan, ona bi bila nacionalna država jednoga naroda, imala bi jedan građanski demos i instituciju predsjednika, a ne tročlanog Predsjedništva. Dakle, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno predstavljanju građana kao državljana, jer da jest BiH bi imala jednoga predsjednika, a ne tročlano Predsjedništvo. Isto tako, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno ni predstavljanju entiteta, jer da jest Predsjedništvo ne bi imalo tri člana nego dva, koliko je i entiteta. Dakle, tročlano Predsjedništvo BiH je namijenjeno predstavljanju tri konstitutivna naroda. Stoga, u skladu s Ustavom BiH svaki konstitutivni narod mora moći samostalno i slobodno izabrati svoga predstavnika u tročlanom Predsjedništvu – Srbi srpskoga, Hrvati hrvatskoga a Bošnjaci bošnjačkoga člana. Stoga je i jedini ispravan naziv za tu funkciju: srpski/hrvatski/bošnjački član Predsjedništva.

Izraz član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda potpuno je pogrešan i protuustavan, jer je u suprotnosti s načelom konstitutivnosti naroda. To da je netko “iz reda”, odnosno “pripadnik” hrvatskoga naroda na bilo koji način ga ne kvalificira niti mu daje legitimitet da politički predstavlja taj narod kojemu pripada. Samo ona osoba koju Hrvati kao zasebna izborna jedinica (specifični demos) izaberu na slobodnim i demokratskim izborima ima legitimitet predstavljati Hrvate. Predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali. Ako Hrvati izaberu da ih predstavlja kandidat “iz reda” srpskoga ili bošnjačkoga naroda, taj kandidat je u potpunosti legitiman hrvatski predstavnik. Legitimitet proizlazi iz onih koji biraju, a ne iz onih koji su izabrani. Stoga, ako kandidata “iz reda” hrvatskoga naroda izaberu Bošnjaci, on nije legitimni hrvatski nego legitimni bošnjački predstavnik.

Tumačenje da je “jedan Hrvat” iz članka V Ustava BiH u kojem se govori o sastavu tročlanoga Predsjedništva zapravo “pripadnik” ili “iz reda” hrvatskoga naroda je potpuno besmisleno jer se ni na koji način ne može uskladiti s načelom konstitutivnosti naroda niti s načelima predstavničke demokracije.

Činjenicu da (u pogrešnom neslužbenom prijevodu s engleskog izvornika) u Ustavu BiH piše kako se “jedan Hrvat” i “jedan Bošnjak” biraju iz Federacije BiH treba razumjeti i tumačiti na način da se “jedan (legitimni) hrvatski član (Predsjedništva)” i “jedan (legitimni) bošnjački član (Predsjedništva)” biraju s teritorije entiteta FBiH. Oni se biraju svaki iz svoje zasebne neteritorijalne (virtualne) izborne jedince unutar Federacije BiH, Hrvat iz hrvatske izborne jedinice, a Bošnjak iz bošnjačke izborne jedinice. To je bit i osnovni smisao načela konstitutivnosti naroda primijenjenoga na tročlano Predsjedništvo BiH. Nadalje, i u samom članku V 2.d. Ustava BiH jasno stoji da se “hrvatski član” Predsjedništva, a ne “član Predsjedništva iz reda hrvatskoga naroda”, obraća hrvatskim delegatima u Domu naroda Federacije BiH u slučaju da odluku Predsjedništva proglasi destruktivnom po vitalni interes entiteta s čijeg je teritorija izabran.

Premda to Ustavom BiH nije precizno definirano, u skladu s demokratskim pravom biranja i kandidiranja, ispravno je zaključiti kako Srbi iz Federacije BiH s obzirom na to da ne mogu sudjelovati u procesu izbora “srpskoga člana Predsjedništva BiH”, imaju pravo sudjelovati u izboru za hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva. Isto vrijedi i za pripadnike grupe ostalih naroda i građana. S obzirom na to da legitimitet članova Predsjedništva proizlazi iz onih koji biraju, a ne iz onih koji su izabrani, sasvim je logično i ustavno tvrditi kako je u skladu s Ustavom BiH da se Srbin ili pripadnik ostalih iz FBiH kandidiraju za hrvatskog ili bošnjačkog člana Predsjedništva. Time je i Srbima i ostalima iz FBiH omogućeno da mogu birati i biti birani u Predsjedništvo BiH.

Dakle, zasebnu virtualnu izbornu jedinicu za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH čine: svi Hrvati iz FBiH, plus Srbi i ostali iz FBiH koji odaberu glasati za hrvatskoga člana. Analogno vrijedi i za bošnjačkoga člana Predsjedništva. Stoga je, u skladu s Ustavom BiH i njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti naroda, legitimno kada Srbi ili ostali iz FBiH glasuju za hrvatskoga člana Predsjedništva. Nije legitimno niti je ustavno ako Bošnjaci glasuju za hrvatskoga člana. Ukoliko bi hrvatski član Predsjedništva BiH bio izabran većinskim bošnjačkim glasovima to bi bilo izravno kršenje načela konstitutivnosti i njemu pripadajućeg načela legitimnog predstavljanja konstitutivnog naroda. U tom slučaju bismo u Predsjedništvu BiH imali dva bošnjačka člana, a niti jednog hrvatskog. Time bi bilo prekršeno još jedno načelo koje je sastavni dio načela konstitutivnosti: načelo međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

U slučaju izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH prekršena su načela legitimnog predstavljanja naroda i njihove međusobne jednakopravnosti, odnosno prekršeno je temeljno načelo Ustava BiH: konstitutivnost naroda. Kršenjem temeljnog načela prekršen je Ustav BiH, a kršenjem Ustava prekršen je Daytonski sporazuma. Komšićevim izborom od strane Bošnjaka prekršen je i Izborni zakon BiH, jer taj zakon, onako kako je napisan u dijelu koji se odnosi na Predsjedništvo BiH, može osigurati i legitimitet predstavljanja i međusobnu jednakopravnost ako se tumači u skladu s duhom Ustava, odnosno njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti naroda. Dakle, Izborni zakon je pogrešno protumačen, a time i prekršen. Stoga izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH nije u skladu ni s Ustavom BiH niti s Izbornim zakonom. Njegov izbor je i neustavan i protuzakonit, i nelegitiman i nelegalan.

Ivan Vukoja /Nezavisne.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari