Pratite nas

Kolumne

Ivan Miklenić: Zašto napad na kršćanske vrijednosti?

Objavljeno

na

Netočne i zlonamjerne tvrdnje “Jutarnjeg lista” o Crkvi

Prije samo tri godine strani su mediji objavljivali fotografije hrvatskog policajaca kako pomaže sirijskoj djevojčici da uđe u vlak. Danas izvještavaju o hrvatskim policajcima koji pljačkaju migrante. Što se promijenilo? Crkva je smijenila vlast i postala ideolog društva. Sada vidimo koje su to ‘vrijednosti’ koje su s tom ideologijom došle« – glase tvrdnje u podnaslovu teksta »Vrijeme kršćanskih vrijednosti« u Magazinu Jutarnjega lista od subote 18. kolovoza, koje zaslužuju makar djelomični osvrt.

Ne ulazeći ovdje u stvarno (ne)postupanje hrvatskih policajaca prema migrantima, nitko ne treba niti smije autoru i priređivaču tih tvrdnja osporavati pravo na takvo mišljenje i na iznošenje takvoga mišljenja, no svaki, minimalno pošti-vani čitatelj, zaslužuje uz iznošenje takvih tvrdnja i argumentaciju koja bi barem djelomično potkrjepljivala te izmišljene tvrdnje.

Prva izmišljena tvrdnja jest da je »Crkva smijenila vlast«. To je nevjerojatno snažna, izravna tvrdnja lišena svake hipotetike, a autor ne navodi ama baš ni jedan jedini argument za tako snažnu tvrdnju, niti se poziva na eventualni osobni dojam. Naime, moguće je da u subjektivnom gledanju netko ono što je crno vidi kao bijelo, moguće je još više da netko ima dojam da je crno – bijelo, no komu je, osim autoru i onima koji žele nametati svoju iskrivljenu sliku stvarnosti, potrebno takvo nerealno, proizvoljno, subjektivno i nebulozno gledanje na stvarnost?

Autor pri iznošenju takve tvrdnje ne pokušava ni obrazložiti osnovne pojmove – što odnosno koga npr. on smatra Crkvom – pa ta tvrdnja još više »pliva«. Nitko imalo ozbiljan – ni od građana ni od stručnjaka pa ni od novinara – do sada nije osporio da je promjena garniture na vlasti na posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj došla kao rezultat slobodnih i višestranačkih izbora. Za vrijeme tih izbora i neposredno nakon njih baš nitko nije u javnost iznio ijedan relevantan dokaz da je Crkva, kako god bila shvaćena, činila nešto posebno da bi nova vladajuća garnitura došla na vlast.

Podcjenjivanje čitatelja i hrvatske javnosti

Druga jednako tako izmišljena i snažna tvrdnja jest da je u Hrvatskoj Crkva »postala ideolog društva«. Ni za tu izmišljenu tvrdnju autor ne donosi ni jedan argument, a to može značiti da strahovito podcjenjuje (moglo bi se reći čak i vrijeđa) čitatelje i hrvatsku javnost i da čitateljima i javnosti prodaje rog za svijeću. Svaki imalo informiran čovjek u Hrvatskoj dobro znade da u hrvatskom društvu živi iznimno širok pluralni spektar ideologija, svjetonazora, uvjerenja, širok spektar – od ozbiljnih, stručnih i relevantnih do suludih, neznalačkih i potpuno irelevantnih – mišljenja i dojmova. Također imalo informiran čovjek prepoznaje da u suvremenom hrvatskom društvu 28 godina nakon pada komunizma i dalje dominira jugoslavensko-komunistička ideologija preodjevena u liberalno i tobože demokratsko ruho, premda takvo uvjerenje, na što ima potpuno pravo, zastupa manje od četvrtine članova hrvatskoga društva.

Glavnu struju javnoga mnijenja u hrvatskom društvu upravo u tom prikrivenom jugoslavensko-komunističkom duhu proizvode, podržavaju i šire skrivene interesne skupine, brojni političari, neovisno čak i o stranačkoj pripadnosti, te osobito gotovo svi relevantni društveni mediji. Istina je pak da Crkva u današnjem hrvatskom društvu može doći na prve stranice, odnosno u udarne medijske termine, samo kad ju netko napada, kad se dogodi kakva stvarna ili izmišljena afera. Jadnoga li ideologa društva kojemu se posvećuje pozornost samo kad je riječ o nečem negativnom, stvarnom ili izmišljenom!

Zlonamjerne tvrdnje o Crkvi u hrvatskom društvu

Potpuno je apsurdna i treća, također izmišljena i vrlo snažna tvrdnja, da je suvremenomu hrvatskomu društvu nametnuta nekakva ideologija »kršćanskih vrijednosti« te da su baš »kršćanske vrijednosti« uzrok neljudskih i nemoralnih ponašanja. Takva tvrdnja ili otkriva potpuno nepoznavanje kršćanstva, kršćanskih vrijednosti ili pak zločestoću u kojoj se, usprkos poznavanju merituma kršćanskih vrijednosti, one ipak lažno optužuju za nešto što je u apsolutnoj suprotnosti s njima i njihovim duhom. Kad bi se kršćanske vrijednosti u suvremenom hrvatskom društvu uzimale kao ideal, kao cilj kojemu bi svi članovi društva težili, u Hrvatskoj bi bilo mnogo više poštivano dostojanstvo svake ljudske osobe, mnogo bi više bilo pravde i pravednosti, mnogo bi više bilo stvarne slobode, mnogo bi više značila istina o sadašnjosti i prošlosti, mnogo bi više bilo poštivano i življeno opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva.

U tom je tekstu uz ostale kontroverzne i proizvoljne tvrdnje navedena i sljedeća: »Biskupske se poslanice iščitavaju kao što su se nekad iščitavali uvodnici u moskovskoj Pravdi«. Uvodnici u moskovskoj Pravdi u vrijeme komunističkoga Sovjetskoga Saveza, kao i uvodnici u komunističkim listovima u bivšoj saveznoj komunističkoj državi, bili su izričaji Centralnoga komiteta, središnje institucije Komunističke partije uključujući naravno i »vođu«, i jao svakomu, pojedincu ili skupini, tko bi u tom tekstu bio prokazan. Ni jedan hrvatski biskup nikada, pa ni u samostalnoj Republici Hrvatskoj, nije napisao poslanicu u kojoj bi tražio skidanje glave ikoje osobe ili kriminalizaciju ikoje skupine. Nikada ni jedan hrvatski biskup nije ni pokušao nametnuti ikojemu čovjeku u hrvatskom društvu negativno gledanje prema ikojemu čovjeku ili ikojoj društvenoj skupini kao takvoj, jer biskupi, kao nasljednici apostola, naviještaju radosnu vijest i nude ju vjernicima i svim ljudima dobre volje bez ikakve prisile ili prijetnje. Ostaje pitanje: što je autoru i Jutarnjemu listu trebalo iznošenje takvih snažnih, a potpuno netočnih i zlonamjernih tvrdnja o Crkvi u hrvatskom društvu?

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari