Pratite nas

Intervju

Ivan Penava – ‘Kao predsjednik HDZ-a mogao bih progurati da se ratni zločinci napokon kazne’

Objavljeno

na

Vukovarski gradonačelnik u intervjuu za VečernjiList otkrio je kako razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a.  Njegova se kandidatura u medijima spominjala kao opcija, a sad je Penava vidi kao mogućnost da s te visoke pozicije u stranci, naravno uspije li na tim izborima, pokuša riješiti pitanje nesankcioniranja ratnih zločina. Penava, zasad, nema formiran tim za unutarstranačke izbore, ali o odluci, čini se, ozbiljno razmišlja, piše Večernji List.

Godina je dana od velikog prosvjeda koji ste organizirali u Vukovaru zbog sporosti i nedjelovanja državnih institucija u rješavanju ratnih zločina. Ne idete u novi prosvjed ove godine, ali najavljujete nove metode kojima ćete tražiti rješavanje tog pitanja. Koje su to druge metode?
Tema prosvjeda bila je situacija u kojoj su Vukovarci i svi stradalnici rata prije 28 godina prošli stravične torture, od silovanja, zlostavljanja i u konačnici do ubojstava, i u kojoj je Vukovar bio razoren i sravnjen sa zemljom. Utvrđeno je da je u Vukovaru bilo 2717 žrtava, znamo da je u Vukovaru oko 70 posto civilnih žrtava i postavlja se pitanje koje graniči sa zdravim razumom – je li moguće da toliko godina nakon rata nemamo imena i presude za zapovjednike JNA, nemamo odgovorne zapovjednike zrakoplovstva JNA koja je dizala avione koji su tukli po Vukovaru, nemamo odgovorne i optužene zapovjednike vojne policije koja je omogućila da se ljudi izvlače iz kolone i likvidiraju po ulicama grada Vukovara.

Govorite o zapovjednoj odgovornosti.
Tako je, o zapovjednoj odgovornosti koja je neupitna, i nijedna državna institucija ne može se skriti iza argumenta da ne znamo počinitelje. S aspekta modernog društva neshvatljivo je i neprihvatljivo, ali i u kontekstu Ustava koji se poziva na Domovinski rat i jamči pravo na presudu u razumnom roku, pravo na slobodu, pravo na dom, na ljudsko dostojanstvo, a to sve Vukovarci nisu doživjeli, da nema sankcija za ratni zločin. Zato je neshvatljivo i neprihvatljivo da država Hrvatska uporno i sustavno okreće glavu od ljudi koji su stvarali državu i kojima nismo priznali da ih je netko zatočio u logorima, mučio i ubijao. Od institucija hrvatske države doživjeli smo da pokušavaju oprati ruke malobrojnim presudama međunarodnog Suda u Haagu ili suda u Srbiji. Riječ je o 20 ili 30 pravomoćnih presuda u 28 godina, a više od pola ih je produkt rada haaškog tribunala i suda u Beogradu, a ne domaćih sudova.

U ovih 30 godina najviše je na vlasti bio HDZ, SDP tek dva mandata. Pa kolika je odgovornost HDZ-a u takvom odnosu države prema žrtvama rata i ratnom zločinu?
Golema. Golema je odgovornost svih koji su bili na vlasti, svih nas koji smo na vlasti, ali i svih braniteljskih udruga i građana.

Što je HDZ u ovih 28 godina morao učiniti više?
Nećete naći nijednog HDZ-ovca koji će reći da nije za to da se procesuiraju ratni zločini. To je teza koju političari koriste već 28 godina, a zbog poražavajućih rezultata, ta se teza pretvorila u floskulu koju jednako koriste sve političke stranke. Za mene je poražavajuće što su se pronalazili različiti razlozi za to da prosvjed u Vukovaru nije bio potreban, i da su se pronalazile različite namjere zašto je taj prosvjed bio organiziran.

Većinom smo svi pisali da je to napad i poruka šefu HDZ-a Plenkoviću, i stranačka i politička.
Pisali ste krivo, iako sam iznosio aktualnu problematiku bez ikakvih skrivenih namjera ili programa, na koje su mediji cijelo vrijeme bili fokusirani.

Primjetan je bio izostanak hadezeovaca na tom skupu. Radi li se o strahu pojedinaca?
Danas objektivno možemo sagledati karakter i ciljeve prosvjeda, a osobne izostanke pojedinaca prepuštam njihovoj savjesti.

Očekivali ste da će na prosvjed doći vaši stranački kolege?
Svi članovi HDZ-a su za ciljeve prosvjeda, međutim, njihov nedolazak ne ide tome u prilog, što u prvom planu pokazuje problem s vjerodostojnošću. Ono što mi još više smeta u posljednje vrijeme jest teza da je Vukovarcima teško i da to trebamo razumjeti, a postavlja se pitanje što se napravilo svih ovih godina da Vukovarcima ne bude teško? Svaki zastupnik u Saboru ili saborski klub mogao je pokrenuti inicijativu da se promijeni zakonski okvir, mogle su se pokrenuti nove rasprave, ali se u godinu dana nije dogodilo baš ništa. A sad će se ponovno vrtjeti teze da o ratnim zločinima i obljetnici prosvjeda govorim iz onih ili ovih razloga. Na tom sam prosvjedu predstavio nekoliko ljudi koji su preživjeli stravične zločine, čovjeka kojem je prerezan grkljan i ženu koja je bila silovana, i je li moguće da oni u svijesti naših političara zauzimaju podređeno mjesto u odnosu na njihove fotelje. Mnogi će reći da se stalno vraćamo u prošlost, ali bez riješene prošlosti nema budućnosti. Kada je riječ o HDZ-u, koji je državotvorna stranka, onda od svega ovoga ne smijemo okretati glavu kao što to činimo svih ovih 28 godina.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem o tome da se ništa nije napravilo u godinu dana od prosvjeda?
Jesam i moram reći da nisam zadovoljan pomacima. Da stvari ne budu crno bijele, ova je Vlada napravila neke iznimne iskorake, od povratka vojske u Vukovar, od uvođenja 18. studenoga kao državnog blagdana, što je bio naš zahtjev iz Vukovara, zakona koji će vukovarskom gospodarstvu omogućiti iskorake kada bude usvojen, za to sam zahvalan. Međutim, ti zakoni ne mogu biti valuta za potkupljivanje da ne iznosim problem nesankcioniranja ratnog zločina.

Dakle, neće vam tim zakonima zatvoriti usta?
Tako je, prvo neljudski je i bilo bi suludo od mene tražiti da drukčije postupam. Možemo raspravljati o strujama u HDZ-u i različitim razmišljanjima, mene su već u medijima prozvali zločestim dečkom HDZ-a i nekim tko stalno radi nered. Ima li netko obraza reći da su vrijednosti koje ja zastupam promašene i da to nisu i temeljne vrijednosti HDZ-a? Ne ponašamo li se mi na sasvim drugačiji način od onog koji je zapisan u Statutu HDZ-a ili u Ustavu Republike Hrvatske? Da bilo kojeg HDZ-ovca pitate treba li odgovarati zapovjednik koji je bacao bombe na vukovarsku bolnicu, reći će apsolutno treba, ali neće doći na prosvjed, neće to javno reći jer dolaze predsjednički izbori…

Koje su to druge metode kojima ćete tražiti sankcioniranje ratnih zločina s obzirom na to da ne idete u novi prosvjed?
Prošla je godina dana, a ulaskom u vrijeme predsjedničkih, unutarstranačkih izbora, pa i parlamentarnih izbora, ocijenio sam da drugi prosvjed nema smisla; da smo ga radili, onda bi on bio u Zagrebu. Zato ću do rješenja pokušati doći u stranci, jasno i nedvosmisleno rečeno, preko unutarstranačkih izbora. Koristeći sva demokratska sredstva koje pruža stranka, iskoristit ću da tu temu stavim u prvi plan i da stranka počne djelovati u tom smjeru jer na osnovi dosadašnjih rezultata to očito nije tako.

Razmišljate o kandidaturi za predsjednika stranke?
I to je jedna od opcija. Razmišljam kako se izboriti za zapostavljene vrijednosti koje neprestano ističem jer one za mene nemaju cijenu. A da su te vrijednosti prepoznate i među građanima, najbolje pokazuje pljesak podrške u Sinju i Kninu. U svojim nastojanjima nailazim na podršku građana iz drugih krajeva Hrvatske i dijaspore, stoga razmišljam i o putu kojim moram proći kako bih ostvario te ciljeve. A koji će to biti put, pokazat će vrijeme.

Je li vas taj pljesak potaknuo na kandidaturu?
Nemam figu u džepu, a na to me tjeraju i okolnosti i slijed događaja.

Procijenili ste da kandidaturom za predsjednika stranke možete najbolje početi rješavati pitanja ratnih zločina, odnosno svih onih tema zbog kojih ste prije godinu dana organizirali prosvjed?
Smatram da se predsjednik stranke, kao i svaki drugi građanin, mora pokloniti pred vrijednostima Domovinskog rata. A ne da mi nakon 28 godina imamo politiku i zakone koji u Vukovaru omogućuju postojanje četničkih spomenika, pa taman bili na privatnim grobnicama. Da u Borovu Selu imamo spomenik četničkom vojvodi, a dva kilometra poslije Blagi Zadri. Za mene je to znak da ova država između agresora i branitelja stavlja znak jednakosti iako će svi reći da to nije tako. Kako nije kad ta dva spomenika postoje na istom području? Zatim imamo sutkinju koja će ocu dvojice poginulih sinova reći da mora tugovati za njima. Znam da će biti komentara da pitanje Vukovara i ratnih zločina koristim za samopromociju, ali da su se u posljednjih 28 godina i drugi bavili tom problematikom, ratni bi zločini bili sankcionirani.

Koji su motivi da država u 28 godina nije ništa napravila, pa i motivi HDZ-a?
Nije se imalo dovoljno karaktera, nema se dovoljno karaktera i nema se dovoljno empatije. Da je bilo kome od tih ljudi koji su predstavljali vlast svih ovih godina prolazio četnički nož ispod vrata, kao što je stradalnicima Domovinskog rata, odavno bi sve alarmirali da se stvari promijene.

Moram primijetiti da ni Andrej Plenković ni njegovi najbliži suradnici nisu sudjelovali u Domovinskom ratu. Utječe li ta činjenica na nedostatak empatije prema tim problemima?
Ni sam nisam hrvatski branitelj. Ispod pojasa su udarci da je Plenković bruxelleski ćato ili kvalifikacije čiji je sin, to nisu kvalifikacije koje bi nekoga trebale određivati. Određivati nas trebaju rezultati našega rada.

Koje ste vi godište?
Ja sam 1974. U vrijeme pada Vukovara nisam imao ni 17 godina. Davno sam rekao da neću dopustiti da ova Vlada bude samo jedna u nizu onih koje nisu ništa učinile jer sam u poziciji kao gradonačelnik Vukovara prenijeti stavove svojih sugrađana koje prethodnici nisu.

Jeste li o svojoj mogućoj kandidaturi razgovarali s nekim stranačkim ljudima? U medijima se već nagađalo o vašoj kandidaturi i da bi vas mogao podržati Milijan Brkić.
Kakve god bile ocjene o tome čiji sam čovjek, moj je fokus uvijek na temeljnim vrijednostima i dobrobiti Vukovara. Kao gradonačelnik Vukovara očito nemam mogućnosti riješiti krucijalna pitanja o kojima razgovaram te, ako mogućnost rješavanja tih pitanja vodi preko stranačke središnjice, tu nemam dvojbe.

Je li Plenković svjestan da biste mu mogli biti protukandidat?
Hipotetski, svaki član HDZ-a može biti kandidat za predsjednika, čega je Andrej Plenković itekako svjestan. Ali, sada svu pozornost treba preusmjeriti na predsjedničke izbore.

Jeste li već tražili podršku nekih HDZ-ovaca, okupili neki tim?
Ni jednog trenutka nisam krio da se čujem i sa Stierom i s Brkićem i s Kovačem i da se sve ovo vrijeme uredno čujem i s Andrejem Plenkovićem i s Kolindom Grabar-Kitarović. Prvi put sada iznosim da idem na unutarstranačke izbore, približavala se i obljetnica i morao sam donijeti odluku što je najpametnije napraviti s aspekta rješavanja sudbine stradalnika. Kad sam odlučio da su prosvjedi kontraproduktivni i da nije dobro ponovno čekati godinu dana bez rezultata, morao sam promisliti koji je smjer najbolji i koji će donijeti rezultate. Pokušat ću u stranci promijeniti odnos snaga i tu temu iznijeti s puno jače pozicije, koja bi trebala ohrabriti sve u lancu koji trebaju raditi na rješavanju tih problema.

Sve je više protukandidata Plenkoviću, ne ide li to sve u prilog baš Plenkoviću, odnosno ne biste li se vi protukandidati trebali ujediniti da se glasovi ne rasipaju?
Bogatstvo HDZ-a različita su razmišljanja, ali o temeljnim vrijednostima moramo imati jednak stav. Tko će dati potporu kome, to je, smatram, puno manje bitno od toga da se napokon promijeni stav prema stradalnicima i Domovinskom ratu. Zašto smo došli u ovakvu situaciju? Zato što postoje zaštićene elite koje ne rade svoj posao i nemaju rezultata, a na istaknutim su pozicijama niz godina.

Nedavno su Plenković, Jandroković, pa i Brkić i Čuljak, poslali poruku da nije vrijeme za isticanje kandidatura na stranačkim izborima, nego da sve svi moraju angažirati za predsjedničke izbore. Očekujete li neku packu, da ne kažem sankciju, jer sad i vi izlazite s najavom kandidature?
Ne prejudiciram funkciju za koju ću se kandidirati niti odluke rukovodstva stranke s obzirom na to da nisam njihov član. Poštujem sve pravilnike, međutim, vratimo se na početak priče, nikada nije dobro vrijeme za temeljne vrijednosti, uvijek je nešto bitnije. Smatram da smo u godinu dana mogli napraviti puno, pa danas ne bih morao razmišljati o koracima potrebnima za rješavanje ovog problema. Igram otvorenih karata, a ako HDZ ima problem sa sankcioniranjem ratnih zločina, molio sam ih prije više od godinu dana da mi se javi što je dovoljan razlog za trenutan razilazak.

Stekao se dojam da se vrh HDZ-a boji ući s vama u politički obračun, da je bilo tko drugi organizirao prosvjed, vjerojatno bi bio izbačen iz HDZ-a.
Nemaju me se razloga bojati. Ako pogledate akte HDZ-a, vidjet ćete da postoji velik nerazmjer između onoga za što se deklarativno zalažemo u odnosu na ono što jesmo. Jedino čega se mi u HDZ-u trebamo bojati jest da nismo i da nećemo biti dostojni ljudi kojima toliko dugujemo.

Spremni ste biti i premijer?
To je daleko, trčimo unaprijed, ali spreman sam sve žrtvovati da riješim otvorena pitanja. Izgubio sam povjerenje u mnoge ljude i sustav, neću dopustiti da me se tretira kao smokvin list i da služim za naslikavanje u svrhu nečijeg prikupljanja bodova, a da bitni problemi ostaju neriješeni.

Već se interpretira da i uvođenje blagdana 18. studenoga i ostali zakoni dolaze sad uoči predsjedničkih izbora?
Inicijativa za blagdan 18. studenoga krenula je iz Grada Vukovara, prije dvije ili tri godine i ako je aktualizirana u ovome trenutku, neka je. Ako to ova Vlada bude iskoristila, neka iskoristi, nemam ništa protiv, bitno je da je to dobro za građane grada Vukovara i građane Republike Hrvatske danas, sutra ili za 10 godina. To je meritum.

Predsjednica će se u kampanji oslanjati na popularne HDZ-ovce, pa tako i na vas i Stiera, kao kandidat se pojavio i Miroslav Škoro, koliko će Škoro glasova HDZ-ovaca i desnih birača uzeti aktualnoj predsjednici?
Na relaciji aktualna predsjednica – Miroslav Škoro i uzimajući u obzir neke kvalifikacije same predsjednice, imam dojam da olako kritiziramo. Kad čitam komentare, ponekad stječem dojam da je prosječna mjera Hrvata savršenstvo. Svi smo nesavršeni, onaj tko obavlja dužnost pet godina sigurno radi greške. Sudjelovao sam u prvoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i znam u kakvoj smo teškoj atmosferi živjeli u Vukovaru pod bivšom Kukuriku vladom i bivšim predsjednikom Josipovićem u svjetonazorskom i u svakom smislu. Ne mogu olako zaboraviti kako je to bilo teško promijeniti. To ne znači da izbjegavam razgovarati o greškama svakoga, pa i predsjednice. Govoriti da predsjednica ili premijer nisu Hrvati, da vode ne znam čiju politiku – za mene je to način na koji komunicira ulica. Ne može mi nitko reći da K. Grabar-Kitarović ili Plenković ne vole svoju državu. Uvijek je moglo bolje, i ja sam u svom mandatu mogao bolje, a izbori će pokazati kako tko diše i koliko su ljudi zbog kojih smo tu zadovoljni.

Kako ocjenjujete mandat predsjednice?
Njezin je mandat, posebice u usporedbi s mandatom Mesića i Josipovića, bio izrazito uspješan.

Koji predsjedničini potezi vam se nisu svidjeli?
Način kako je organiziran posjet Aleksandra Vučića nije mi se svidio, kao ni mnogima. Ali i neke kvalifikacije koje su izrečene, a za koje u konačnici mislim da nisu stavovi predsjednice. To su propusti od kojih ne treba bježati. Ali ne dovodim u pitanje put kojim predsjednica ide, to je iskorak koji je neusporediv s njezinim prethodnicima.

Vjerujete u njezinu pobjedu?
Vjerujem.

U Slavoniji će se lomiti koplja između nje i Škore.
Nemam dojam da Škoro predstavlja toliku prijetnju predsjednici. Prednost je na strani predsjednice, ona će sama kreirati svoj rezultat svojim postupcima.

Na koji ćete način sudjelovati u njezinoj kampanji?
Stavljam se predsjednici na raspolaganje, a jedini uvjet koji imam jest čvrsto stajanje iza iznesenih stavova i obećanja.

Stvara se dojam da predsjednica okuplja Plenkovićevu oporbu u HDZ-u, i vi i Stier idete na unutarstranačke izbore?
Ljudi su skloni teorijama zavjere i igrama prijestolja, a ja sam bez fige u džepu. Nikad neću imati skrivene namjere spram Plenkovića ili bilo koga drugog, ali da ću imati svoje stavove – hoću.

Glavni tajnik HDZ-a već govori o sabotažama na predsjedničkim izborima jer u vrhu HDZ-a smatraju da ih je bilo i na europskim izborima?
Znam koji je trud uložila gradska organizacija Vukovara na europskim izborima, lako je filozofirati nekome tko je došao jučer ili ne poznaje i ne drži teren. Uložili smo 110 posto, a rezultat je podbacio. Prvi sam put na tim izborima doživio da neiskrenost ljudi na terenu kojima je ponuđen okvir neprihvatljiv u određenoj mjeri. Nažalost, nismo mogli projicirati lokalni stranački autoritet na europsku razinu. U dobro podmazanom stroju nema iznenađenja, a ni sabotaža.

Kako komentirate Milanovića kao kandidata za predsjednika?
To je čovjek koji je odgovoran za kaos i nerede u Vukovaru. Njegove odluke donijele su nam narušenu atmosferu, sudske procese i smrtne ishode.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Milanović u RTL Danas: ‘Dobit ću izbore. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije.’

Objavljeno

na

Objavio

Službeno je, šesti predsjednički izbori u Hrvatskoj održat će se 22. prosinca, tri dana prije Božića. Ako tada nitko ne osvoji većinu odnosno više od 50 posto glasova, drugi krug izbora bit će dva tjedna poslije, odnosno 5. siječnja.

Ovaj datum izbora, koji je upravo Na RTL-u u emisiji prvi put najavio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, zasmetao je Zoranu Milanoviću koji ga je nazvao lopovlukom i sramotom.

A o tome, kao i o predizbornoj kampanji, svojim protukandidatima i aktualnim političkim temama s Milanovićem je u RTL-u Danas razgovarala Damira Gregoret.

Čuli ste premijera, rekao je da “malo previše plačete za kandidata s karakterom” zbog toga jer vam se ne sviđa datum izbora, 22. prosinca.

“Meni čudi da ga vaš kolega Šprajc nije pitao Plenkovića jedino bitno pitanje, on (Plenković) je nešto mudrovao o tome kad je umro Franjo Tuđman. Nitko nije rekao da je ovaj datum nezakonit, on je nemoralan. Drugi datum na raspolaganju bio je 29. prosinca.”

Radi se o tjedan dana, zašto vas to toliko smeta? I zašto to nazivate lopovlukom i sramotom.

“Zato jer to je lopovluk i sramota.”

To su teške riječi.

“Ne, to su fine riječi. 29. prosinca se vraća puno veći broj ljudi koji se vraćaju iz inozemstva, iz Irske, tamo gdje su otišli za vrijeme HDZ-a. Jednostavno će 22. prosinca manje ljudi glasati. 5. siječnja će se ići na skijanje. To nisu samo moji birači.”

Želite reći da HDZ želi da što manje ljudi glasuje?

“Očito. To je apsolutno očito. Kada bi prvi krug bio 29. prosinca i drugo 12. siječnja, izašlo bi ukupno više ljudi.”

Idu i HDZ-ovi birači na skijanje.

“Niste me slušali, govorio sam o građanima i mogućnosti da što više građana izađe na izbore. Plenković laže, a vaš kolega je šutio. Izbori moraju biti sada radi se o mogućnosti dva datuma datuma i Vlada je odabrala onaj koji garantira da će manje ljudi glasati.

Tjedan dana radi ogromnu razliku, 130.000 građana neće biti u mogućnosti glasati jer kuhaju sarmu, gledaju čekove koje su platili i neće se zadržati u Hrv radi mene, Kolakušića, Škore i Kolinde. To je šteta za demokraciju. Stvarni motivi HDZ-a su jasni svakom normalnom čovjeku, da smanje broj birača računajući da će pomoći kandidatkinji čiji je glasnogovornik Plenković.

Zašto ste odabrali slogan “normalno”? Kakav je to slogan?

“Jer želim da zemlja uđe u jedan normalan tok.”

Što je sada nenormalno?

“Puno toga je nenormalno. Recimo ovakvo ponašanje je nenormalno.. Ovakvo ponašanje nije normalno jer je cinično. Dakle, gledam te u oči, nestajem u noći. Lažem te, prodajem ti priču da je to što radim zakonito, pričam o nečijoj nervozi. Nema nikakve nervoze, ja ću pobijediti na tim izborima.”

Kako možete promijeniti te nenormalne stvari s pozicije predsjednika države, a sami ste za nju govorili da je ceremonijalna? Rekli ste da vam nije jasno zašto Kolinda Grabar-Kitarović želi ceremonijalnu, a ne izvršnu funkciju.

“Prvo, ja sam prije toga bio predsjednik Vlade i to ne znači da mi je to prednost, bit će onih koji mi to zamjeraju. S razlogom ili bez razloga.”

Čak ste govorili i da se predsjednik treba birati u Saboru…

“Pazite, vi me sad možete prekidati u svakoj rečenici, ja na to neću reagirati, kao što bi Plenković reagirao da izađe i potuče se u Saboru.”

Nismo vidjeli da se potukao.

“Ni to niste vidjeli? Ok. U redu. Dakle, ja sam rekao što sam rekao i iza toga stojim. Rekao sam da je ceremonijalna dužnost. Jest. Da je simbolička, jest. Ali simbolika se može popunjavati na ovaj ili onaj način. I u Ustavu ima puno simboličkih fraza.”

Zašto onda želite takvu funkciju?

“Rekao sam već 20 puta u zadnjih nekoliko mjeseci…”

Ja i dalje ne razumijem.

“Dobro, ja razgovaram i s vama i s građanima. Naprosto smatram da je Hrvatska u kandžama jedne stranke, jedne političke klijentele i kartela, da to Hrvatsku umara i šteti i moji motivi su da se to promijeni. Da živimo normalnije, da nema jezika mržnje, da nema manipulacije od strane političara HDZ-a.”

Imali ste i vi situacija u svojoj vladi. Ljudi koji su bili s vama sada drže većinu HDZ-u. No vratimo se na kampanju.

“Čekajte, gospođo Gregoret, optužili ste me da sam isti kao i HDZ. Nisam isti, razlika je enormna. Pozvali ste me očito ovdje da što manje objasnim. To što ste vi nanijeli kao primjer nema veze. Ljudi koji su digli ruke nisu protjerani iz vlade zbog korupcijskih afera. To je njihova savjest, njhov teret. Ja sam kao predsjendik vlade ovako-onako omogućio nekim ljudima neke stvari i normalno je da među toliko puno ljudi ima onih koji odaberu krivo. Moja poruka, ako se sjećate, bila je vratite mandate. Ali oni nisu otišli jer su imali vile, parkirane Mercedese u šorovima, to su greške, to su nezgodne situacije…”

Dobro, bilo je tu svega, ajmo na kampanju.

“Gledajte, načelno imam problema s tim relativiziranjem ‘bilo ju tu svega’. Nije bilo ničeg koruptivnog, radi se o ljudskim greškama, radi se o neusporedivim stvarima. Gledajte, u kampanji ću potrošiti malo novaca.”

Koliko? Osam milijuna?

“Ne, mi nemamo toliko. Otkud vam to?”

Hoćete li imati donatore?

“Malo ih je, to nisu veliki novci. Ima nekih privatnih i nekih korporativnih. Malo ih je, u granicama zakona. No vidite i do sada koji su to troškovi. Internet, to us mali novci, plakati s kojima smo krenuli i tu ćemo vjerojatno i stati jer zašto da polijepim Hrvatsku plakatima gdje se smijem.”

To je novac iz stranke?

“Iz stranke i donacija pojedinaca, to je mali novac. Mislim da svatko tko dosad gleda koliko je to koštalo, imat će problema da nađe ozbiljnije torškove. Ono što me čeka u kampanji u sljedećim tjednima su malo skuplji oblici oglašavanja, što je recimo televizija. Imat ćemo tu specifičan plan tu. Nema među donatorima nikoga iz javnog sektora.”

Ima nekoga s kime ste radili?

“Ima i to je već objavljeno, čudno mi je da ne znate. Ima ljudi za koje je radila moja firma, oglasio se jedan iz Njemačke koji mi je donirao. To su javni podaci.”

Izgleda da vam je Andrej Plenković češća meta od Kolinde Grabar-Kitarović, a Miroslava Škoru koji je, vidimo i po našim anketama, treći uopće ne komentirate.

“To je vaša anketa i ja ju respektiram, kao i tvrtku koja radi tu anketu, mada s anketama nikad ne znaš. Teško je raspravljati, a ovo je posao u kojem treba raspravljati, s osobom koja stalno bježi, koja stalno vrda, dakle nema je nigdje kad treba uči u debatu. Ne želi se sučeljavati u debati prije samog kraja.”

Ali vi Plenkoviću šaljete poruku i on vam odgovara.

“On je u ovom trenutku gospodar kartela. Vi ste vidjeli na predstavljanju u ponedjeljak, kada je nekoliko stotina ljudi došlo na predstavljanje programa Kolinde Grabar-Kitarović, koliko ih radi u javnom sektoru, očito imaju puo slobodnog vremena. Ja sam morao imate predstavljanje u subotu jer su mi došli ljudi koji rade. Vidjeli ste da tamo nije govorila ona, nego ona i Plenković. Na mom skupu sam samo ja govorio. Uz dužno poštovanje svima koji me podržavaju i prije svega SDP-u.”

Možda SDP nema dovoljno povjerenja u vas?

“Možda imaju puno povjerenja u mene.”

Škoru ne spominjete?

“Pa on nije predsjednik. Ja se borim da saniram štetu koju su napravili aktualna predsjednica i njezina stranka. Od koje se ‘predsjednica svih hrvatskih građana’ ne može odmaknuti. Statusno, egzistencijalno, u svakom smislu je ovisna. Bez HDZ-a karijera gospođe Grabar-Kistarović ne postoji. Od 1992. do danas.”

Zašto vi danas niste bez SDP-a?

“Jer mi je važan. Ja sam skoro 10 godina vodio tu stranku i bila je moćna i jaka, ostvarivala velike stranke. Odreži se stranke koja se nije odrekla mene bilo bi jadno. Pogledajte bivše predsjednike HDZ-a, navedite jednog il ijednu, a da je živ ili nije u zatvoru, a da se smije pojaviti u središnjici stranke. Nitko, izbačeni su. Ja sam drugi predsjednik SDP-a, sada je to Davor.

Kako ocjenjujete poteze Davora Bernardića, 260.000 kuna za stipendiju?

“Mislim da je htio još jednu titulu, a od tog nikakve koristi neće imati. Osim što to nije trebao napraviti, potpuno je bezvrijedno nekome tko je javna osoba. On se nigdje neće moći zaposliti jer će donijeti i tu diplomu. To je potpuno besmisleno što je napravio i ne vidim nikakvu materijalnu korist.”

Jeste li mu to rekli?

“Jesam, razgovarali smo o tome. Mi razgovarramo. Bivši predsjednik SDP-a sa sadašnjim, s kojim nekad nije bio u ljubavi, normalno razgovara i druži se. Mi smo moderna, ja bih rekao normalna, stranka. U HDZ-u kad te nema briše te se sa slika. To je hrvatski problem. HDZ je politički i socijalni zlostavljač hrvatskog naroda već 30 godina. Meni je krivo što mi je to jedan od motivacijskih faktora.”

Ako pobijedite, morat ćete surađivati s premijerom.

“Bit ću mu super suradnik.”

To se ne čini realnim. Rekli ste da ćete se zalagati da zemlje iz uđu u EU. Predsjednica kaže da Srbiju treba blokirati dok ne preda dokumente o nestalima. Kako biste se vi postavili?

“Mislim da je sad već svima jasno da predsjednica ne može dva sata držati isto stajalište.”

Kako biste vi postupili prema Srbiji?

“Pitate tako da citirate nju, dopustite neka prvo komentiram nju. Čuli smo 50 stavova, ona nema stav. Bio bih korektan. Nama Srbija uz određene ekonomske interese koje imamo nije u fokusu. Ja nisam zvao Vučića, dopustio da nas tu blamira, to je bilo neodgovorno.”

Što ako izgubite, hoćete li natrag u privatni sektor?

“Dobit ću izbore. Pobijedit ću voljom hrvatskih građana. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije. Radio sam, činjenica je, važniji psoao, vidim s pozicije godina i iskustva stvari koje nisam ranije vidio. Isti sam u principu, nisam se bitno promijenio, promijenio sam se sazrijevši. Tu su znanje. iskustvo i prokleti karakter. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo.”

Postanete li predsjednik, hoćete li ostati na Pantovčaku?

“Mislim da ne treba lagati, nemam obraza lagati i govoriti o preseljenju. Ja želim da se ured makne s tog meglomanskog ambijenta, on lupi u glavu predsjednicima i osjećaju se kao carevi. Najjači alat predsjednika je govor. Nisam rekao da ću ići Visoku, dobro znajući kakva je i da je neadekvatan prodstor. Tamo smo radili zajedno Kolidna Grabar-Kitarović i ja, tamo smo se upoznali. Moj je prijedlog da se makne predsjednika s Pantovčaka, no o tome odlučuje onaj koji upravlja novcem.”

Biste li vratili Titovu bistu?

“Ja uopće ne znam čije su sve gore. O tome ne razmišljam, a i to uopće nije bista nego reljef. Moje opredjeljenje je poznato, antifašističko. Tito je bio prepoznat kao velik državnik u svijetu, ne po navijanju na stadionima, nego nekim drugim stvarima. Bilo je svega, ali mi bolje u tim razdobljima nismo imali. Slično, ali na drugoj razini dalo bi se reći za Tuđmana. To su naši ponajbolji sinovi. Tuđman do 1995. na neki način, nakon toga… Nakon toga je bila politika koja je Hrvatsku držala od Europe, to je pet ukradenih godina. To su stvari koje traumatiziraju Hrvatsku i danas.”

Plenković o Milanoviću: Malo mi je to za ‘kandidata s karakterom’ previše plakanja na prvu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari