Pratite nas

Razgovor

Ivan Šantek: Očekujem da će ‘kapetan Dragan’ biti osuđen za sve zločine

Objavljeno

na

To je bio pravi pakao: Ivan Šantek iz Gline bio je zarobljenik zloglasnog kapetana Dragana.

Prisjetio se premlaćivanja i stravične torture koje je doživio zajedno sa 15 svojih suboraca

O onome što sam zajedno sa svojih 15 suboraca prošao, o torturi i zločinu, mogao bih vam pričati satima, započinje za 24sata.hr bolnu priču Ivan Šantek (57) iz Gline, bivši saborski zastupnik, jedan od bivših ratnih zarobljenika i žrtava Dragana Vasiljkovića poznatijeg kao ‘kapetan Dragan’.

Ljeta 1991. godine Šantek se sjeća kao da je jučer bilo. Svaka pojedinost, svaka izgovorena riječ, svaki udarac, svaki dan i besana noć, ostali su mu duboko urezani u pamćenje i nakon 26 godina.

U ratnom zarobljeništvu, kao mladić u dobi od 31 godine, proveo je od 26. lipnja do 14. kolovoza 1991. godine, a za tih 50 dana muke krivi ‘kapetana Dragana’, kojemu se i sudi za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima, a kojeg presuda čeka u utorak na Županijskom sudu u Splitu.

Vasiljković svoju krivnju odbacuje, a Šantek nam je otvorio dušu i prisjetio se pakla koji je preživio.

Ispričao nam je kako su policijsku postaju u Glini, u kojoj je radio kao pričuvni policajac, 26. lipnja 1991. napali pripadnici pobunjene srpske paravojske “Martićevci i Knindže.”

– Hrvatska je 25. lipnja proglasila suverenost i nezavisnost. Te noći smo kolege i ja radili u policijskoj postaji u Glini. S nama su bila i tri Srbina, do kojih je došla informacija da će doći do napada na postaju. I stvarno je u pet ujutro napad na nas počeo. Mi nismo bili adekvatno naoružani, a naši su nam javili da će nam u pomoć stići specijalna policija iz Siska. Oni nisu uspjeli stići i mi smo sami, tako slabo naoružani, branili svoju postaju te je uspjeli obraniti. Tad je ranjeno nekoliko mojih kolega, a jedan od njih, Tomislav Rom, kasnije je u bolnici i preminuo – prisjeća se Šantek tog kobnog dana.

Nakon tri sata, koliko su branili postaju, u osam sati ujutro Šanteka i njegovih 15 kolega odveli su iz postaje.

– Jedan po jedan smo morali izaći iz postaje, razoružali su nas i rekli nam da smo mi zarobljenici. Trebali smo im za razmjenu za plitvičku skupinu, za Gorana Hadžića. Ubacili su nas u kamion i odvezli u neku šumu. Izvukli su nas, pobacali kraj nekog spomenika i uperili puške u nas. Pa su nas bacili u neku jamu i mlatili.

Potom su nas odvezli u mjesto Hajdić, pa u Dragotin, u neku vikendicu, gdje su se pojavili četnici. Imali su dugačke brade, šubare i kokarde. I tu su nas prebijali. Tukli su nas sjekirama, mlatili, a na zidu su čavlima nacrtali SSSS. Onda bi nam zapovijedali da se poredamo, zavezanih ruku na leđima, i to ljubimo, a mi nismo htjeli, pa bi nas opet tukli te nam nabijali glavu u taj zid i ta slova. Naše krvi na tom zidu ima i danas – priča nam drhtavim glasom Ivan Šantek dok se prisjeća tih stravičnih dana.

Njihovoj muci tu se nimalo nije nazirao kraj. Izmučene, prljave i gladne potom su prebacili u Golubić kraj Knina, gdje su ih mučili i spajanjem na struju.

– Ponovno su nas potrpali u mali furgon za namještaj, nismo imali zraka, pa smo prerezali gumu i naizmjence disali. Bili smo u polunesvjesti kad su nas dovezli u Golubić u neku garažu. Joj, kad se sjetim toga. Mala prostorija od svega pet, šest kvadrata, nas sedmero unutra, podijelili su nas, vani pakleno vruće. Nisu nam htjeli ni vode dati. Pa su nas kablovima tukli i spajali na struju.

Morali smo stajati na mokroj krpi dok su nas spajali na struju od 220 volti. Crijeva su mi se okretala kao veš mašina od bolova. Tukli su nas letvama, nogama, ma svim i svačim. Batinanje nije prestajalo, svaki dan nove metode. Samo su nas mlatili, neki nisu preživjeli. To je bilo sustavno, psihičko i fizičko mučenje. Prava tortura – kaže nam Šantek, a prisjeća se i dana kad se susreo i sa zloglasnim ‘kapetanom Draganom’.

– Nakon nekoliko dana odvezli su nas u staru bolnicu u Knin koju su preuredili u logor. Tamo smo slušali hvalospjeve o ‘kapetanu’, ja mislio to neka mrcina, vojničina. A onda je jednog dana kapetan i stigao. Kad sam vidio tog čovječuljka, onako mršavog, nisam mogao k sebi doći. Pomislio sam tad: ‘Joj, da smo mi sami s tobom, s tebe bi perje letjelo’. Hvalio nam se da su oslobodili Glinu i ušli u Karlovac te nam govorio da je hrvatski predsjednik Tuđman pobjegao avionom u Austriju. Iako nas on nije tukao, znao je sve što nam rade i to dopuštao.

Pogledao nas je i rekao drugom da je bitno da nemamo vidljivih tragova nasilja. A nama na tijelu nije bilo milimetra koji nije bio plav, no oni su pazili da nas ne tuku po glavi i licu kako se ne bi vidjele ‘šljive’ na snimkama beogradske televizije i Yutela, čiji su nas novinari stalno snimali i kojima smo morali govoriti da nas ne tuku, da se s nama dobro postupa – prepričava nam Šantek. On je u tih 50 dana smršavio 15 kilograma jer bi dnevno svatko od njih dobio jedno jaje i kilogram kruha za sve njih. Iako su mu to najgori dani životu, ponosan je na sebe i svoje dečke.

– Kad god bi nas tukli i premlaćivali, nitko od nas nije molio, plakao i vikao: ‘Nemoj mene, nisam ništa kriv’, nego bismo svi stoički podnosili batine i čekali da prođu. Strašno sam ponosan na te dečke – kaže nam dodajući kako su te dane živjeli od ponedjeljka do petka, jer su im tim danima obećavali da će biti razmijenjeni.

– Rekli bi nam da će nas u petak razmijeniti. Došao bi petak i ništa. Onda bi nam rekli da će u ponedjeljak. Pa se opet razočarali. I tako smo čekali dok konačno nismo dočekali taj 14. kolovoz, kad smo razmijenjeni za Hadžića – prisjeća se Šantek dodajući kako je u tim trenucima, najtežim danima svojeg života, stalno mislio samo na svoju obitelj.

– Najgore mi je bilo što naše obitelji nisu znale gdje smo i kako smo. Ni mi gdje su oni. Moja supruga je bila u progonstvu, otišla je s naše troje djece koji su imali pet i šest godina te tri mjeseca u Zagreb. Kad sam izašao, našli smo se – prepričava nam Šantek, danas otac čak šestero djece, koji uživa u mirovini.

– Teški su to dani bili, preteški. Ali nastavio sam živjeti, a sad uživam sa suprugom i djecom. Očekujem da će ‘kapetan Dragan’ biti osuđen za sve zločine. Nadam se da će ga hrvatski sudovi osuditi jer, takve zločine koje je on počinio, to je strašno – poručio je Šantek za 24sata.hr

Ivica Pandža Orkan: Slučaj Kapetana Dragana dokaz je direktne umješanosti Republike Srbije u rat na ovim prostorima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Stjepan Šterc: Za pet godina Hrvatska neće imati za mirovine

Objavljeno

na

Objavio

PODCAST VELEBIT – Kolaps mirovinskog sustava

Demograf Stjepan Šterc:
Više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, procjena je oko 4 milijuna.

Mogu li Hrvati izvan Hrvatske biti temelj revitalizacije Hrvatske?
Zašto se u Hrvatskoj ne primjenjuju izraelski ili irski modeli povezanosti iseljenog i domovinskog stanovništva?

Zašto se iseljenim Hrvatima u Hrvatskoj ne omogući ulaganje bez poreza kao što to Irska država omogućuje Ircima?
Zašto hrvatska država ‘kažnjava’ umjesto da nagradi majku u porodiljskom razdoblju?

Zašto je hrvatskoj državi važnije financirati ne vladine udruge, nego poticati rađanje djece?
Zašto je Plenkoviću bilo važnije sačuvati neke ministre, nego primjeniti ozbiljne demografske mjere?
Zašto se na otocima poput Lastova uopće naplaćuje PDV?

Odgovore na ova pitanje poslušajet u PODCAST VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ministar Krstičević: Hrvatska vojska spremna je, sposobna i uvježbana

Objavljeno

na

Objavio

“Vojna vježba “Velebit 18“, najveća i najsloženija nakon Domovinskog rata, pokazala je da je Hrvatska vojska spremna, sposobna i uvježbana izvršiti sve temeljne zadaće a to su obrana Hrvatske, pomoć civilnim institucijama i doprinos kolektivnoj sigurnosti”. Rekao je to u središnjem Dnevniku HTV-a potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Pohvalio je sve vojnike, dočasnike i časnike koji su sudjelovali u vježbi.

“Pripreme su trajale skoro godinu dana, a cilj nam je bio pokazati združeno djelovanje. Mislim da smo pokazali mnoge sposobnosti HV-a – odličan manevar, zaštitu snaga – sve što je potrebno da Hrvatska vojska bude na ponos cijele Hrvatske”, rekao je Krstičević.

Na pitanje jesu li svi rodovi vojske jednako modernizirani, ministar je odgovorio da su najvažniji ljudi. “Tehnika je jako bitna, ali vratili smo dostojanstvo hrvatskom vojniku, vratili smo mu materijalna prava koja su mu bila oduzeta. Vratili smo vojsku u Vukovar, Ploče, Sinj, do kraja godine vratit ćemo je u Varaždim i još nam ostaje Pula. Upravo takav operativni raspored nam pomaže da možemo brže pomoći”, rekao je ministar Krstičević.

Osvrnuvši se na rad Vlade na polovini mandata Krstičević je rekao kako smatra da je Vlada odradila vrlo dobar posao. “U mom resoru povećali smo proračun, donijeli Strategiju nacionalne sigurnosti, Zakon o sustavu domovinske sigurnosti”.

Za subotnji prosvjed u Vukovaru i općenito za grad Vukovar rekao je da treba biti pažljiv. “Svatko sa svoje strane mora učiniti maksimum da se zločini istraže i da za njih netko odgovara. To Vukovar zaslužuje”, rekao je ministar obrane Damir Krstičević.

 

Uspješno provedena vježba Velebit 18 – združena snaga (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari