Pratite nas

Komentar

IVAN TEPEŠ: ZA DOM SPREMNI POZDRAV JE S RUKAVA BRANITELJA

Objavljeno

na

Razgovarat ćemo o tome da se smanji broj zastupnika manjina. Ima ih osam – a zastupnika dijaspore samo troje. Predstanici manjina i te kako su uključeni u rad političkih stranaka. Vidjet ćemo koliko ih je u skupštini Srbije, kako je to regulirano u zemljama u okruženju. Ne bi to bilo smanjenje prava srpske manjine, uostalom sve manjine uživaju prava,  izjavio je u emisiji Nedjeljom u dva potpredsjednik Sabora i čelnik HSP AS-a Ivan Tepeš.

[ad id=”68099″]

Svi smo mi građani RH, ne volim te podjele. Odrastao sam na Peščenici, od romske populacije nadalje svi me dobro znaju – svi dijelimo isti kruh, istu sudbinu – to je okosnica odnosa sa manjinama u budućnosti, kazao je i dodao da je kao zastupnik zagrebačke skupštine bio u odboru za manjine te da može reći kako su “kod proračuna i rebalansa rekli da su prezadovoljni svojim položajem srpske manjine”.

Napomenuo je i kako je Miloradu Pupovcu u Saboru replicirao kako je upravo novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović pripadnik manjine.

O fašizmu, NDH i pozdravu Za dom spremni

Na pitanje voditelja Aleksandra Stankovića je li ustaška vojska bila fašistička, rekao je da odgovor leži još u njegovom maturalnom radu iz 3. gimnazije “Uspon i pad NDH”. Hrvatska država bila je dio procesa u 19. st, imali smo i Banovinu Hrvatsku, no Ante Pavelić je došao iz Italije od Mussolinija, koji je bio fašist. Osobno mi ne odgovara dio Rimskih ugovora, Dalmacija je kolijevka Hrvatske. Radile su se loše stvari i zločini u ratu od strane ustaša, puno ljudi je osuđeno prijekim sudom. Platili su životom to što su radili, ali nitko nije za to odgovarao. Neka se znaju imena, tko je bio na stratištima. Da, NDH je bila saveznica Hitlera i Mussolinija, rekao je Tepeš.

O simpatijama za ustaški pozdrav Za dom spremni, rekao je kako gleda na njega iz referentne točke Domovinskog rata. Jesu li oni koji su imali te oznake na rukavu bili zločinci? U tom kontekstu, kao dio njihovog identitata, pozdrav nije sporan. Za mene je Za dom spremni  pozdrav sa rukava branitelja HOS-a, istaknuo je.

Na pitanje nije li originalni pozdrav bio Za poglavnika spremni, odgovorio je da se on referira na Domovinski rat i da ne želi ništa relativizirati. U Domovinskom ratu pozdrav je imao konotacije branitelja i obrambenog rata, to bi bilo dovoljno obrazoženje i predstavniku Knesseta (izraelskog parlamenta). Nadam se da bi on cijenio Hrvatsku i Domovinski rat, pojasnio je čelnik HSP AS-a.

U Drugom svjetskom ratu Hrvati su bili i na pobjedničkog i na poraženoj strani. Međutim, velik dio Hrvata ipak je bio na poraženoj strani i pitanje je koliko je među pobjednicima doista bilo Hrvata. U Domovinskom ratu agresora su pobijedili sinovi ustaša i partizana.

Problem hrvatskog društva je što se čovjeku odrežu dvije-tri rečenice…

Na ulomak iz emisije Otvoreno i izjavama Zlatka Hasanbegovića kako je antifašizam floskula kojeg nema u Ustavu, pojasnio je da je ministru nulta točka Domovinski rat. Problem hrvatskog društva je taj što se čovjeku odrežu tri rečenice… Ne bi došao do te znanstvene razine da je to tako kao što je  interpretirano. A povijest je znanost koja stalno propituje. On nije doveo u pitanje ustavnost i ja se s njim slažem. O antifašizmu nemam šta misliti, to piše u Ustavu, nisam taj koji može biti protiv iako imamo obitelji s različitim iskustvima. Iako sam povjesničar, ne mogu kritički promišljati Ustav samo događaje ili procese. Zašto nije rečeno ništa o njegovu programu, a vadila mu se utroba u Saboru, zapitao se Tepeš.

O gospodarskom programu Domoljubne koalicije i broju ministarstava Tepeš je rekao kako je unatoč njezinu prijedlogu o 17 ministarstava plus ministarstvo obitelji, demografije i useljeništva, MOST procijenio da sustav treba ostati kakav jeste, barem prvih šest mjeseci.

Za ukidanje smo valutne klauzule i smanjenje PDV-a s 25 na 20%. Moramo porezno rasteretiti poduzetnike, cijelo gospodarstvo treba “proluftati”, osim građevinskih treba ubrzati sve dozvole. Kad uđu investicije, tih 6,7 milijardi kuna će se nadoknaditi, istaknuo je potpredsjednik Sabora.

Zakon o lustraciji i registar agresora

HSP SP sprema zakon o lustraciji, on će se odnositi na dio komunističko-represivnog aparata, kao poruka sljedećim generacijama da zločin neće ostati nekažnjen, najavio je.

O Franji Tuđmanu kao general-majoru JNA rekao je kako je, osim što ga više nema, 1971. bio žrtva. Ipak, za njega je rigidno sve što je bilo 1945.-1990. Na pitanje što bi bila konzekvenca zakona o lustraciji, odnosno što s tim ljudima, ustvrdio je da oni ne bi mogli javno djelovati. Izuzetak su oni koji su sudjelovali u stvaranju RH.

O registru izdajnika nema podataka ali se i on za njega zalaže ako se radi o registru agresora za koji je i njegova stranka. Slaže se da bi u njega mogli ići i oni koji su se nelegalno obogatili te je za ispitivanje porijekla imovine. O ulogama u progonu Ante Gotovine smatra da se o tome mora razgovarati jer vjerojatno ne znamo svu istinu. No da je on bio čelnik obavještajne službe, Gotovinu ne bi uhitio.

Zalagat će se za rušenje zakona o životnom partnerstvu jer ga smatra kršenjem ustava.

Ono što je u Ustavu to je svetinja, kao što je to brak. Tako je na Ustavnom sudu da kaže što je zakonito, čekamo odluku, zaključio je Tepeš.

Najavio je kako će predsjednik Sabora Željko Reiner uvesti red u Saboru –   sjednice Sabora neće biti istodobne sa sjednicama odbora, kako za nedolazak ne bi bilo isprike. Slaže se sa smanjivanjem zastupničkih plaća, no za nedolaske zastupnika Karamarka u prethodnom sazivu kaže da ne zna kakva mu je bila strategija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Objavljeno

na

Objavio

Fašizam na sve strane, radikalizam cvjeta u regionu (naročito kod Srba i Hrvata), jedino ga kod muslimana – Bošnjaka nema; tako bi se mogao u jednoj rečenici ocijeniti sadržaj današnje emisije Nedjeljom u 2, odnosno, ideja vodilja koju je gost Emir Hadžihafizbegović pratio tijekom emisije.

Mada je protiv ustaške simbolike – i to konzekventno i do kraja – smatra da je HOS u BiH bio “sjajna vojska”, pogotovu hvali zapovjednika Blaža Kraljevića iako se jako dobro zna kako je ta postrojba ratovala pod znamenjem “Za dom spremni”. Emir je i intimni prijatelj generala HOS-a Ante Prkačina koji se nikad nije odrekao Ustaškog pokreta. Bio bi spreman čak doći i na Thompsonov koncert “kad bi se on ogradio od nekih stvari” (a to od čega bi se trebao ograditi odredio bi valjda Emir).

U današnjoj emisiji kod našeg “Ace nacionale”, gost ipak nije glumio finoću i nije bogzna kako pazio što će i kako reći. Osim što je voditelja oslovljavao intimno (kao da su na Baščaršiji na ćevapima a ne na javnoj TV) s “Aco”, nekoliko je puta sočno opsovao.

Na samome početku emisije, voditelj Aca je pročitao jedan fb komentar u kojemu izvjesni Jurić definira E.H. kao “mrzitelja Hrvata i Hrvatske” i ocijenio kako to nije istina, ali i dodao da komentar “nije reprezentativan” (odn. da ne predstavlja većinsko javno mišljenje u Hrvatskoj), što čini se, i nije baš bilo po volji gostu.

Na pitanje voditelja zašto se opredijelio za politiku, kaže: “Ja nisam htio da pripadam zombi kategoriji…i da gledam sa strane…”

Evo samo nekih natuknica iz razgovora (mada se cjelokupni dojam dobiva tek nakon gledanja cijele emisije):

Stanković: “Podržali ste Željka Komšića i napali Thompsona…to su Vam mnogi Hrvati zamjerili…”

Emir:”.. Ja stojim iza toga…U tom intervjuu sam dobio pitanje o heroju nacije (Thompsonu – op. Z.P., kako podrugljivo Emir zove M.P.T.) ja sam rekao više kao anegdotu: ‘Da je Isus živ, on bi ga zabranio’…Gospodin Marko se nije javio, al’ se ovaj polusvijet na društvenim mrežama i klozetskim vratima javio…Oni sad meni, dok traje ova emisija jebu balijsku mater..”

Stanković: “Što Vas briga, ako Vam ne prijete, što Vas briga za to…”

Emir: “Oni su čak tražili da vratim hrvatsko državljanstvo. Nisam ja hrvatsko državljanstvo dobio za 5.000 eura…”

Stanković: “Oni nisu u većini na svu sreću…”

Emir (osjećajući da nema materijala za hrvatski esktremizam): “Ja bih volio da taj razgovor proširimo, da govorimo o regionalnom fašizmu…”

Stanković: “Podržali ste Željka Komšića…”

Emir: “Komšić je Hrvat po nacionalnosti i izuzetno častan čovjek…”

Stanković: “Zašto bi uopće bilo normalno da Vaš narod bira predstavnika Hrvatima?”

Emir: “Zato što je tako po zakonu…”

(Treba li Emira podsjetiti da je i Hitler također postupao po zakonu, Staljin i Tito isto tako?)

U nastavku emisije, voditelj mu je ovaj problem (Komšića) spustio na razinu glumačke branše i pitao što bi on kao glumac rekao za onoga tko bi bio izabran za predstavnika glumaca od pekara i drugih izvan struke, na što je Emir počeo zamuckivati i nije znao odgovoriti.

Ponovio kako NEMA OPROSTA za zločine Srba nad muslimanima – ne spominjući ni jednom riječju muslimanske zločine nad drugima.

Oni koji koliko-toliko poznaju Emira Hadžihafizbegovića ne čude se njegovom vrludanju i prevrtljivosti. To je takav čo’ek (rekao bi Josip Pejaković).

Pa spomenimo neke detalje iz njegovog CV-a, tek toliko da se podsjetimo i znamo s kime imamo posla.

Godine 1992. pjevao je s hrvatskim bojovnicima (iz HVO-a) pjesme Marka Perkovića Thompsona, pogotovu najpopularniju – “Čavoglave” u kojoj se na početku čuje ono “Za dom – spremni” (ali to mu nije smetalo da 2019. godine za medije izjavi: “Da je Isus živ, zabranio bi Thompsona” – bogohulno je i uvredljivo za kršćane Krista uopće stavljati u takav kontekst!).

(Vidi: https://kamenjar.com/hadzihafizbegovic-da-je-isus-ziv-on-bi-zabranio-thompsona/)

Držao je tih ratnih godina monodrame po hrvatskim područjima BiH (za HVO) u kojima je ismijavao neodlučnost, kukavičluk i bježanje s fronte svojih muslimana (“Kud’ ću, šta ću…ni sam ne znam…”) i toga se živo sjećaju stariji žitelji koji su ga slušali i gledali tada.

U vrijeme muslimansko-hrvatskog oružanog sukoba Hrvate nazivao “ustašama”. Srbe je cijelo vrijeme rata zvao “četnicima”. Stav prema Hrvatima ublažio kad je zbog posla riješio doći u Hrvatsku – dakle, iz čisto pragmatičnih razloga vezano za zaradu.

Kao pripadnik 2. korpusa borio se u redovima “Armije BiH” nakon što je obitelj smjestio na sigurno, kod “ustaša” (odnosno u Hrvatsku). Poslije velikih klanja što su ih napravili Srbi u BiH, javno zaklinjao svoj narod (krvlju, kostima mrtvih i djecom) da “nikad ne halali” – koju godinu kasnije okrenuo ploču i počeo glumiti “mirotvorca” uvlačeći se tim istim Srbima pod kožu i zagovarajući zajedništvo.

(Vidi: https://kamenjar.com/tri-lica-jednog-glumca-emir-u-zemlji-cuda/)

Najprije je proklinjao “izdajicu” Emira Kusturicu što se “vratio srpskim korijenima” i postao Nemanja, pa ga onda zvao da se vrati u Sarajevo tvrdeći kako mu ne bi ništa. Zadnjih godina počeo glumatati “velikog borca” za mir, bratstvo-jedinstvo i “građansku” BiH, kao da ne vidimo što radi, govori i kako se ponaša – puna su mu usta “bošnjačkog” novogovora i islamske vjerske frazeologije.

Nedavno je opet, po tko zna koji put, pokazao koliko iskreno drži do suživota sa Srbima i Hrvatima najavljujući “borbu” protiv sljedbenika legitimnih političkih predstavnika ova dva naroda i izražavajući uvjerenje kako je to jedini spas za BiH.

Kako on i njemu slični misle ovu “borbu” voditi, nije se izjasnio, ali je čini se potpuno smetnuo s uma da većina Srba podržava Dodika, kao što većina Hrvata podržava Čovića – pa bi se njegova buduća “borba” morala voditi na dvije fronte i protiv dva konstitutivna naroda, koji, usput rečeno, imaju neotuđivo i legitimno pravo za političke predstavnike birati koga žele i da im to ne može određivati ni on (Emir), ni Bakir Izetbegović, a bogme niti njihov mentor, Turčin Recep Tayyip Erdoğan koliko god službeno Sarajevo klečalo pred njim i u njega gledalo kao u boga.

I dok planira borbu protiv Hrvata i Srba koji su sljedbenici svojih legitimnih političkih predstavnika, podržava Željka Komšića kojega su muslimani – bošnjaci svojim glasovima nametnuli za “hrvatskog člana” Predsjedništva BiH. I još usput se ljuti što je dio hrvatske javnosti ogorčen na njegove javne istupe!?

Ono što se, međutim, “dobrodušnom” Emiru, čovjeku “velikog srca i široke duše”  nikako i nikad ne može dogoditi, to je da istupi protiv mafije u Sarajevu i svoga intimusa Bakira Izetbegovića – najvećeg lopova i ratnog profitera od svih političara na području bivše SFRJ koji je sve što ima zgrnuo na krvi vlastitog naroda i koji i danas truje odnose u Bosni i Hercegovini, huška, širi mržnju i potpaljuje – kao da i ovako nije dosta jada i nereda u ovoj nesretnoj zemlji i njezinu okruženju.

To “našem” Emiru, vala, ne smeta!

Ne smeta mu ni to što u muslimanskom političkom vrhu vlada kriminalna zločinačka organizacija okupljena u SDA, jer i sam je njezin član (a protiv čega se bune i mnogi muslimani), ne smetaju mu selefije i vehabije koji unose nemir i razdor u BiH, niti agresivna islamizacija Federacije s tendencijom stvaranja kriznog žarišta koje bi moglo zapaliti Europu. Ne brine ga ni mogućnost islamskog terorizma čak što više, to uopće nije u njegovom vidokrugu. Ništa što je muslimansko i islamsko, koliko god je radikalno, ne smeta mu. “Opasnost” je uvijek na drugim stranama.

Nije mu smetala muslimanska agresija na hrvatske prostore u srednjoj Bosni ni masovni zločini što su ih pripadnici vojske u čijem je sastavu i sam bio činili, kao što mu nisu smetali u vrijeme rata mudžahedini (i njihovi krvoločni obredi mučenja i ritualna odsijecanja glava žrtvama).

Emir se samo svojim “šehidima” klanja, kod njega su muslimani jedine žrtve, a uz sve to i jedini božji pravednici koji su potpuno nevini i nedužni po svim pitanjima vezano za ono što se događalo 90-ih godina. Njega ne zanimaju spaljena i etnički očišćena hrvatska sela, 1.606 ubijenih Hrvata (od čega su 1.088 civili), ne zanimaju ga srpske žrtve na Vlašiću, u Posavini…Važni su samo “šehidi” i njihova žrtva.

Emir je mentalno u razdoblju Sulejmana Veličanstvenog. On živi u uvjerenju da su Turci još uvijek gospodari BiH.

Samo da je nekako stisnuti Srbe i Hrvate i uspostaviti islamsku državu po šerijatskim zakonima (i pod krinkom “građanske države”) i šućur Allahu.

U njegovoj (Hadžihafizbegovićevoj) viziji “građanske” BiH nema mjesta za druga dva naroda (mada to nikad neće otvoreno reći), jer njemu je sasvim normalno da muslimani (koji su sebe 1994. godine proglasili “Bošnjacima” – upravo kako bi mogli svojatati cijelu BiH) kao “temeljni narod” određuju svima drugima mjeru njihovih prava.

Zar odnos prema “slučaju Komšić” ne govori upravo to? Što bi rekao kad bi Srbi ili Hrvati izabrali “bošnjačkog” predstavnika?

I to je samo djelić onoga što bi se moglo u jednom skraćenom prikazu “lika i djela” Emira Hadžihafizbegovića reći.

Iza maske dobrodušnog glumca i čovjeka široke duše koji “voli sve ljude na svijetu” krije se jedna zloćudna narav, nepopravljivi unitarist, kripto-islamist, individua sa stotinu lica od kojih ni jedno nije pravo.

Da nije ove posljednje radikalne izjave (“moramo se boriti protiv sljedbenika Dodika i Čovića“), prevrtljivac Emir bi se dobro načekao poziva u studio HTV-a, ali budući da Aleksandar Stanković diže rejting i gledanost svojoj emisiji na dovlačenju baš takvih kontroverznih i incidentnih gostiju, nije čudo da je završio tamo.

Istini za volju, Stanković se u ovom slučaju ipak pokazao na visini zadatka, pa je prevrtljivca i ljigavca Emira doveo nekoliko puta u situaciju da nije znao što reći. Onda kad treba biti principijelan i objasniti nešto što je u raskoraku s univerzalnim i temeljnim načelima – tu Emir ostaje bez teksta. Inače, ako ga pustiš da drži monolog, uhvati se svoje napamet naučene šprance i ode…

Ne razumijem tko uopće može mrziti takvog jednog lika. Čovjek je jednostavno kameleon, ljigavac, prevrtljivac, a takvih nam bogme ne fali, imamo ih na sve strane i kod nas…

Meni se osobno gadi… ništa drugo.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

SPC nije vjerska, nego politička ustanova

Objavljeno

na

Objavio

Vijest kaže kako je srbijanski predsjednik Vučić i u crkvenim krugovima pokušao dobiti saveznike za razgovore s Albancima, ali ni oporba ni SPC ni veći dio srpskog naroda ne pristaje ni na kakve kompromise.

Kad god je riječ o najvažnijim i najosjetljivijim nacionalnim temama s najviše se pozornosti sluša glas Srpske pravoslavne crkve, pa bi neobaviješten promatrač mogao pomisliti da je Srbija izrazito religiozna nacija.

No vjerska odanost Crkvi u narodu gotovo je zanemariva u usporedbi s političkom moći te kultne institucije koja je odigrala sramotnu huškaču ulogu i u agresiji na Hrvatsku.

Beogradski list “Blic” u deset je gradova proveo istraživanje prema kojem “tek svaki sedmi vernik kaže da u crkvu ide redovno, a isti je broj onih koji uopšte ne idu u Božji hram”.

A Arsenije Arsenijević, starješina Vaznesenjske crkve u Beogradu, na čijem području ima 20.000 ljudi, kaže da na nedjeljno bogoslužje dođe oko 200 ljudi, dakle, svaki stoti stanovnik.

I odbijanje suradnje s Vučićem u razgovorima s Kosovom pokazuje staru istinu – Srpska pravoslavna crkva u kojoj vjernika gotovo i nema nije vjerska nego politička ustanova.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Crna Gora je shvatila što je SPC, ali ne i Hrvatska

 

 

Bujica objavila fotografiju: Patrijarh SPC Irinej s četnicima u okupiranom Žitniću kod Drniša!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari