Pratite nas

Intervju

Ivana Ćubela: Kroz svoj angažman u politici želim kanalizirati želju da običnom malom čovjeku bude bolje

Objavljeno

na

Ivana ćubela
Kandidatkinja Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije Ivana Ćubela kaže kako kroz svoj angažman u politici želi kanalizirati želju da običnom malom čovjeku bude bolje. U nastavku pročitajte što kaže

o ženama u politici, zagrijanoj kampanji te rasipanju glasova:

Šira javnost Vas poznaje s malih ekrana. Što Vas je motiviralo na ulazak u političku arenu?

Davno sam sama sebi rekla da uvijek i u svakom segmentu života moram dati baš sve od sebe i ako nakon toga ne bude ni približno onako kako sam zamislila, važno je stisnuti zube i nastaviti dalje boriti se. Tako je i u ovom slučaju. Prije angažmana na televiziji imala sam poprilično dugačak staž na radiju i nakon toliko godina u medijima uvjerila sam se na svojoj koži kako novinarstvo kao takvo na ovim prostorima gotovo da više i ne postoji. U medijima je puno (auto)cenzure, moraš biti nečiji igrač i poslušnik kako bi opstao, što se više boriš to te više sputavaju. Uvjerila sam se kako za mene u ovdašnjim medijima nema mjesta, čast izuzecima ako postoje. Oni koji me poznaju otprije znaju kako sam uvijek bila na raspolaganju za mlade ljude, za braniteljsku populaciju, za sve koji su se borili za dobrobit zajednice u kojoj žive, za sve one koji su bili žrtve sustava u kojem živimo. Jedini preostao način putem kojeg bih mogla kanalizirati tu svoju želju da običnom malom čovjeku bude bolje i da pitam ono što zanima malog čovjeka je upravo politika, odnosno zakonodavna tijela vlasti, u ovom mom slučaju, Skupština HNŽ-a. Iz tog razloga sam tu gdje jesam.

Zašto HRS?

Ljudi koje okuplja Hrvatska republikanska stranka su prije svega ostvareni ljudi. U svakom smislu, pa i u profesionalnom. Bavljenje politikom im nije potrebno kako bi sebi osigurali egzistenciju, jer su se za to odavno pobrinuli. U cijelu ovu priču su ušli kako bi pomogli zajednici u kojoj žive, odnosno društvu u cjelini. Predsjednika HRS-a Slavena Raguža odavno pratim i uvijek su me inspirirale osobe koje nisu dio većine, koje su se spremne žrtvovati za neke više ciljeve i koje imaju hrabrosti suprotstaviti se jednoumlju u kojem živimo te pokazati da se može bolje i drugačije, časnije i poštenije. Kad spojite takve ljude i takvog predsjednika, dođete do razloga mog odabira HRS-a kao političke opcije kroz koju ću pokušati boriti se za ono o čemu sam govorila u odgovoru na prvo pitanje.

Hoće li biti hrvatskog RTV kanala do kraja godine?

Ma, meni ta priča odnosno obećanja o RTV kanalu na hrvatskom jeziku iz kampanje u kampanju već odavno zvuče kao loš vic. Ja ne znam više što se sve smatra RTV kanalom na hrvatskom jeziku, jer smo neki dan čuli da se do kraja godine pokreće RTV Herceg – Bosne koji bi bio u vlasništvu hrvatskih općina i županija. Dakle, više se ne govori o kanalu na hrvatskom jeziku u sklopu postojećeg javnog servisa u BiH.

Kod spominjanja RTV Herceg Bosne u oči mi je upalo ovo „u vlasništvu hrvatskih općina i županija“. Ja bih tu postavila sljedeće pitanje: Što će se dogoditi s javnim radio postajama kojima su općine osnivači i od kojih neke odavno muku muče s financijskim dubiozama? Zar ne bi bilo potrebnije riješiti te i takve probleme, pa nakon toga govoriti o osnivanju televizije?

Također, imamo jedan televizijski projekt na ovim prostorima (doduše privatni, ali problematika je ista) koji je, s obzirom na način kako se radilo, prema mom osobnom mišljenju zapravo završio prije nego što je započeo i koji sada, zahvaljujući nestručnosti, amaterizmu, nepostojanju vizije i dugoročnog cilja, jedva „preživljava“. Kao da nemamo dovoljno medija koji su u problemima, medija u kojima djelatnicima kasne ionako male plaće, pa će se stvoriti još jedan takav… To su mladi ljudi za koje bi bilo šteta da se već na početku svoje profesionalne karijere razočaraju, to su ljudi s obiteljima…

U konačnici, možda tog RTV kanala i bude, nadam se da neće doživjeti istu sudbinu kao i neki slični projekti, ali ponavljam, zbog tog kanala se ne smiju zanemariti javne radio postaje.

U BiH postoji zakonska norma kandidiranja „manje zastupljenog spola“ od 40%, no redovito postotak izabranih žena nakon izbora ne bude niti 20%. Kako komentirate ulogu i položaj žena u politici?

U nekim slučajevima jedan dio tih 40 posto na listama rješava se „pro forma“, kao i većina stvari kod nas, tek toliko da se zadovolji procedura. Bojim se da neke žene koje su na listama u početku i ne znaju da su ušle u izbornu utakmicu. Osim, ako su u pitanju neke veće ili jače stranke. Vjerujem da se u tim slučajevima u tom dijelu vode velike borbe, jer svatko želi svoj dio kolača, čast onima koji su tu iz nekih uvjerenja. Što se žena u politici tiče, s jedne strane mi još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu i žena se uvijek, koliko god sposobna bila, mora puno više dokazivati od jednog muškarca, pa mislim da se i birači radije odlučuju za muške kolege (iako za to nemaju neko logično objašnjenje). S druge strane, i žene su te koje bi se trebale više aktivirati, pa će i postotak onih koje će biti izabrane na određene funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, s vremenom rasti. Ja sam, recimo, iznimno ponosna na svoje kolegice koje su na listama HRS-a.

Koji će biti Vaši prvi koraci u djelovanju kao zastupnica u Skupštini HNŽ-a? Koji su Vam prioriteti?

Ja bih prije svega htjela biti aktivna zastupnica u aktivnom sazivu Skupštine HNŽ-a. Ne želim biti dio negativnih statističkih podataka kakve svake godine u svojim izvješćima primjerice objavljuju Centri civilnih inicijativa. Želim da ljudi znaju da se u tijelima vlasti netko bori za njih. Da oni koje su izabrali doista rade svoj posao. Ono što bih ja htjela mijenjati, a nadam se da ću biti u prilici, je stanje u obrazovanju. Htjela bih da naši učenici ne moraju gotovo svake godine kupovati nove udžbenike. Zašto se ide na ruku nekim nakladnicima preko granice, dok mi ovdje imamo uvjete za tiskanje puno jeftinijih udžbenika? Htjela bih da natječaji za zapošljavanje budu transparentni i da se zapošljavaju kvalitetni i sposobni kadrovi. Htjela bih da na razini cijele Županije postoji jedan Pravilnik o zapošljavanju u osnovne i srednje škole, a ne da svaka škola ima svoj, pa se zapošljava po raznoraznim linijama… U ovom što sam navela mogu se prepoznati slične anomalije i u drugim oblastima u nadležnosti Županije. Na meni je da o njima govorim i pokušam ih ispraviti. Među prioritetima su mi i mladi ljudi koji žele nešto napraviti na ovim prostorima. Zašto im ne olakšati proces otvaranja obrta ili put u malo i srednje poduzetništvo smanjenjem iznosa početnog kapitala i ubrzanjem procesa registracije. I sama sam bila u takvoj situaciji i znam koliko je teško. Ima toga, naravno, još…

Kako komentirate tijek predizborne kampanje? Vidjeli smo kako je zaiskrilo između HRS-a i HDZ-a BiH.

Sve ove protekle godine, izborni proces sam promatrala kao medijski djelatnik. Rado sam (dok sam imala svoju radio postaju) pratila predizbornu kampanju, organizirala emisije sučeljavanja i do kasnih noćnih sati odrađivala izbornu noć. Čini mi se da je to sve zamrlo, u medijima više ne postoji interes za takvo nešto i žao mi je što je tako. HRS cijelo ovo vrijeme predstavnike hrvatskih političkih stranaka poziva na sučeljavanje, no nitko se nije odvažio prihvatiti taj poziv, pa tako ni HDZ BiH. Ako je sve onako kako govore da jest, nije mi jasno čega se boje, zašto ne bismo sučelili programe, stavove, razmišljanja. Javne rasprave i diskursi su poželjni za svako, pa tako i za ovo naše društvo. Dok god argumentirano, jasno i glasno ukazujemo na propuste vladajućih, a ti vladajući ne iznose kontraargumente, ja ću prva inzistirati da se o tim propustima govori.

Također, recimo da mi je s obzirom na to da je u tijeku predizborna kampanja jasno da netko u jednom danu ima potrebu otvoriti nekoliko server sala s nijednim serverom i u jednom danu položiti nekoliko kamena temeljaca, ali mi nije jasno da se isti taj netko usuđuje u tolikoj mjeri podcjenjivati svoj vlastiti narod. Takav podcjenjivački odnos prema malom čovjeku nikad neću prihvatiti niti razumjeti. Sve to mi u konačnici izgleda jadno, bijedno i očajnički.

Kako komentirate navode o „rasipanju glasova“ o čemu se nedavno govorilo na jednom predizbornom skupu najjače hrvatske stranke?

Nedavno sam srela jednog visokopozicioniranog hadezeovca koji mi je počeo pričati o tom „rasipanju glasova“, pa sam ga upitala da mi definira što točno podrazumijevaju pod tim „rasipanjem“. Naravno da definiciju nisam dobila, barem ne onu koja bi mene zadovoljila. Znači, to što se HRS odvažio samostalno izaći na izbore bi moglo značiti „rasipanje“ glasova? Što to znači? Da živimo u sustavu kojem smije postojati samo jedna stranka, samo jedan blok? Da birači mogu i smiju glasovati samo za tu jednu stranku ili taj jedan blok? Čemu onda izbori? Gdje je tu demokracija? Živimo li u Sjevernoj Koreji? Sva ova moja retorička pitanja odgovor su na Vaše pitanje. HRS je davno naveo razloge zašto samostalno izlazimo na izbore, važna nam je ta principijelnost i nadamo se da će birači to znati prepoznati. Govoriti o bilo kakvom rasipanju glasova je deplasirano. To je jedan običan pokušaj zbunjivanja biračkog tijela.

Hoće li se dogoditi ponovno da Hrvatima netko drugi bira predstavnike, osobito člana Predsjedništva? Sprema li se neka nova Platforma?

S obzirom na to da izmjene Izbornog zakona nisu donesene, a obećane su po tko zna koji put, to se može dogoditi, ali ne znam hoće li se dogoditi, ne želim se baviti prognozama. E sad, drugo je pitanje koliko je narod zadovoljan onime što je u protekle četiri godine napravio hrvatski član Predsjedništva. Mi se kao stranka zalažemo za poštivanje izborne volje hrvatskog naroda i za nas hrvatski legitimitet nema cijenu. Bojim se da neke druge političke opcije ne dijele naše razmišljanje iako nas vječito uvjeravaju u suprotno, pa je moguće ili čak izgledno da zbog ostvarenja nekih drugih, nikako viših ciljeva uistinu svjedočimo nekoj novoj Platformi.

Što će biti nakon izbora? Kako će se formirati vlast, znajući da nisu usvojene izmjene Izbornog zakona?

Još jedan apsurd države u kojoj živimo. Kroz cijelu ovu godinu naslušali smo se kako će biti upitno održavanje Općih izbora 2018. ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona. Jesu li izmjene Izbornog zakona donesene? Nisu. Hoće li izbori biti održani? Hoće. Kako će se implementirati, odnosno provesti izborni rezultati, nitko ne zna. Puno pametniji i iskusniji od mene su već kazali da ćemo zbog nemogućnosti formiranja vlasti na razini Federacije i Bosne i Hercegovine biti svjedoci bezvlašća i najveće krize u kojoj se ova država ikad našla.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Karamatić: Članovi SIP-a BiH sigurniji bi bili u Alepu nego u Sarajevu, došao je kraj mutant državi

Objavljeno

na

Objavio

Od izbora je prošlo mjesec i po dana, a još uvijek se ne zna kako će se popuniti Dom naroda u Federaciji niti tko će činiti buduću vlast. Atmosfera je i više nego usijana na političkoj sceni, a onda predsjednik HSS-a BiH Mario Karamatić izjavi kako se nada da će u budućnosti obljetnica osnivanja Herceg Bosne biti državni praznik. Je li to zaista moguće, što će se događati na političkoj sceni u danima pred nama Karamatić otkriva u intervjuu za Pogled.ba, prenosi Poskok.info

Ponovo ste dodali ulje na vatru izjavama o Herceg Bosni. Zaista vjerujete da će državni praznik biti godišnjica osnivanja Herceg  Bosne?

Da. Samo se treba držati zakona Bosne i Hercegovine. Budući da BiH nema zakona o praznicima, u Federaciji je još uvijek na snazi Zakon o državnim praznicima Hrvatske Republike Herceg Bosne. Ne znam zbog čega ne bi intervenirali na način da se Herceg Bosna obilježava kao državni praznik. Znam da je teži dio posla nagovoriti kolege iz srpskog i bošnjačkog člana na ovu ideju, ali će im biti ponuđeno, pa neka glasuju.

Spominjete glasovanje. Narod je glasovao na izborima, pa još nema vlasti niti se zna što će biti s Domom naroda. Ima li kakvih promjena? Kakvo je trenutno stanje  u procesu formiranja vlasti?

Proces konstituiranja vlasti skoro ne postoji u Federaciji. Što se tiče skupština županija, očekujem da će to biti relativno brzo riješeno i da će se stvoriti parlamentarne većine. Brzo bi trebalo biti formirano i Vijeće ministara BiH jer ga potvrđuje samo državni Zastupnički dom. Unatoč dogovoru stranaka Hrvatskog narodnog sabora BiH sa srpskom stranom, mi još nemamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane. A BiH može funkcionirati samo kao tronožac. Jedna “noga” nije u razgovorima. Kada oni između sebe razigraju postizborne karte, onda ćemo i s njima sjest i vidjeti hoćemo li se dogovoriti ili ne.

Vlasti se formiraju u županija, ali bošnjačke stranke izbacuju legitimne  hrvatske predstavnike gdje god to mogu. Kako to komentirate?

Što se tiče položaja Hrvata u tim županijama, on se neće promijeniti jer prema Hrvatima istu politiku vode sve bošnjačke stranke. Čak su one koje se nazivaju “građanskim” radikalnije prema Hrvatima nego SDA. Prije nekoliko dana smo imali paljevinu kuća hrvatskih povratnika kod Viteza. Niti jedna tzv. multietnična stranka na to nije reagirala. Razlog može biti samo u tome što su kuće vjerojatno zapalili pripadnici bošnjačkog naroda i što se radi o hrvatskim kućama. Da je bilo obratno, onda bi se propeli na zadnje noge.

Hrvatski narodni sabor BiH je pokrenuo priču svehrvatskog zajedništva. Je li to moguće i podržavate li taj projekt?

HSS BIH taj projekt apsolutno podržava. Još 2006. godine mi smo predlagali da prema Sarajevu sve hrvatske stranke moraju nastupiti zajedno. Nakon što su nam Bošnjaci treći put nametnuli hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nakon što su postavili dva puta vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata, izgleda je došlo u glavu i onima koji nisu bili na tome tragu da je potreban zajednički nastup Hrvata. To su shvatili i oni koji se željeli prodati političkom Sarajevu za šaku maraka. I oni sada tvrde da će ostati s nama. Ja se nadam da će ostati dio hrvatskog bloka. Nažalost, prilika čini lopova, prilika čini izdajnika, a onaj tko je jednom izdao, ja mu ne mogu puno vjerovati. Mislim da su neki ušli u priču o svehvatskom bloku jer su drastično pali na prošlim izborima, narod im je pokazao što misli o tajkvoj politici i vide da će nestati sa političke scene ukoliko ne budu dio našega bloka. S druge strane, dok je ovakav Izborni zakon i ovakav ustroj države, mi nemamo prava na neki politički pluralizam. Kod Hrvata će se to razviiti kad bude zajamčeno Hrvatima da će birati svoje predstavnike.

Kako je zamišljeno to svehrvatsko zajedništvo? Na svim razinama ili na neki drugi način?

Razgovaralo se o tome samo načelno. Nema smisla da se svehrvatsko zajedništvo pravi u ZHŽ-u gdje u Skupštini sjede samo hrvatske stranke. Ali u središnjoj Bosni je ono nužnost, kao i u Federaciji i razini države. Moramo biti zajedno svugdje gdje nemamo dvotrećinsku većinu  skupštinama.

Vrijedi li to svehrvatsko zajedništvo i u Rami, gdje HNS BiH ima 16 zastupnika, a općinom vlada SDA?

U Rami je dio hrvatskih zastupnika pokazao da je probosanski orijentiran. Ja bi volio da se i tu pokaže to zajedništvo. Hrvatske stranke imaju više od dvije trećine vijećnika u Općinskom vijeću i sramotno je da se ne može izglasati Dan sjećanja na žrtve Uzdola jer se pojedini vijećnici ili pojedine stranke boje da se ne zamjere koalicijskim partnerima iz bošnjaškog naroda.

Središnje izborno povjerenstvo BiH ovoga tjedna nije donijelo odluku oko popunjavanja Doma naroda. Očekujete ubrzo rješenje ovoga pitanja?

Pitanje je može li SIP BiH donijeti podzakonski akt koji će biti iznad zakona. U zakonu nema načina kako popuniti Dom naroda. Druga stvar je što kada SIP donese odluku. Kakva god da ona bude, netko neće biti zadovoljan. Pitanje je i hoće li OHR intervenirati ako ne bude zadovoljan odlukom SIP-a. Kada je 2010. godine SIP donio odluku da nije zakonito konstituirana federalna Vlada, OHR je to privremeno to suspendirao. A ta suspenzija je na snazi i danas. Tu se radi  o uspostavi famozne Platforme, izboru Živka Budimira, matematičkim egzibicijama Valentina Inzka. Pitanje hoće li se isto ponoviti ovaj put. Jedina realna odluka je da ne mora iz svake županije biti biran najmanje jedan pripadnik konstitutivnog naroda, da se primjeni popis iz 2013. jer u zakonu jasno stoji da se primjenjuje posljedni popis. Samo je pitanje hoće li OHR sve to oboriti.

Pritisci na SIP su ogromni. Mogu li ti ljudi uopće raditi u takvim uvjetima?

Pitanje je i smije li SIP to donijeti. I tome tamnom vilajetu koje se zove Sarajevo meni nije jasno kako funkcioniraju članovi SIP-a i dolaze na posao. Gore je situacija paranoje i mislim da bi ti ljudi imali veći osjećaj sigurnosti u Alepu, a ne u Sarajevu.

Iz tzv, “građanskih” stranaka kažu kako neće priznati odluku SIP-a ako ne bude po njihovim očekivanjima…

I to je zanimljivo. Na takve izjave šute svi, od OHR-a do Veleposlanstva SAD-a. Sad zamislite da takvo nešto govore hrvatski dužnosnici. Odmah bi počela priča o državnom udaru. Bio je državni udar kada su migranti krenuli iz Sarajeva prema Mostaru i kada ih je zaustavio MUP HNŽ-a. Danas kada MUP USŽ vraća migrante u Sarajevo, to nije državni udar nego je sve uredno.

Koliko ste u HSS-u zadovoljni izbornim rezultatima?

U ime HSS-a mogu reći da smo zadovoljni rezultatima koje smo ostvarili. Zadržali smo kontinuitet rasta. Na svakim izborima dobivamo sve više glasova i mislim da će se tako nastaviti u budućnosti.

Dobili ste osobno više od 7000 glasova, a nemate neku jaku stranačku infrastrukturu, Malo hrvatskih kandidata se može pohvaliti tim rezultatom…

Činjenica jeste da koliko god Hrvati nemaju svojih medija i funkcioniramo skoro isključivo na bazi društvenih mreža, ipak se pokazalo da su birači moj rad prepoznali i to nagradili na izborima.

Ipak, broj glasova koj ste dobili nije vam osigurao izravni mandat. To znači da opet idete u državni Dom naroda?

Što se mene tiče osobno ja sam osobno spreman biti tamo gdje najviše mogu pomoći Hrvatskom narodnom saboru BiH do izmjene Izbornog zakona i uspostave apsolutne jednakopravnosti. A nakon toga ću se baviti samo HSS-om.

Jesu li poznata imena kandidata Hrvatskog narodnog sabora BiH koja će biti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH?

To se još ne zna. Osobito za Dom naroda jer nemamo kriterija po kojem bi taj posao trebao biti obavljen. Postoji mogućnost apsolutne blokade BIH i ja čak priželjkujem takav scenariji. Mislim da je ovaj mutant od države došao svoga kraja. Institucije BiH više ne mogu raditi ništa, ne možemo donijeti nikakav zakon, raticifirati bilo kakav sporazum. Znači, imamo mostarizaciju BiH i da citiram Vlatka Mačeka “ako se kaput krivo zakopča, jedino što je moguće je otkopčati ga i ponovo ispravno zakopčati. Mislim da je vrijeme da skinemo luđačku košulju i ponovo je u dogovoru s druga dva  naroda fino zakopčamo kako je to trebalo biti na početku. Ukoliko oni to ne žele, hajmo se razići i biti jedni drugima dobri susjedi.

Opet idete na priču revitalizacije Herceg Bosne. Koliko je to zaista realno?

Mislim da jeste. Mi imamo mehanizme po međunarodnom pravo po kojem bi se mogli vratiti na početni položaj, ali nam u tome treba potpora Vlade RH i Sabora RH. I veliko je pitanje hoćemo li tu potporu dobiti. Veliko je pitanje imamo li uopće konsenzus unutar HNS-a BiH da se ide u tome pravcu. Na nekoliko sjednica Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora sam spominjao inicijativu o revitalizaciji Herceg Bosne, ali ta inicijativa nije naišla na potporu unutar HNS-a BIH. Mi u HSS-u od toga nećemo odustati. Ukoliko ne uspijemo to progurati na HNS-u BiH, onda ćemo taj proces pokrenuti preko naše sestrinske stranke u Hrvatskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kardinal Bozanić: Treba otvoriti arhive i napraviti reviziju povijesti koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je za Hrvatsku katoličku mrežu (HKM) veliki razgovor u zadnjim danima pohoda ‘Ad limina’ u Rimu.

S njime je razgovarao Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije, o susretu sa Svetim Ocem, Alojziju Stepincu, potrebi otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj i mnogočemu drugome zanimljivom.

Podsjećanje na svrhu pohoda ‘Ad limina’, susret sa Svetim Ocem, svetost Alojzija Stepinca, kao i nepravedno stjecanje bogatstva te potreba otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj.

Naglasci su to razgovora sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, koji je za Hrvatsku katoličku mrežu na marginama Pohoda apostolskim pragovima, vodio Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije.

Antunović je prethodnih dana vrlo detaljno hrvatsku javnost izvješćivao o boravku članova Hrvatske biskupske konferencije u Rimu gdje su slavili euharistiju u sve četiri rimske bazilike i održali tematske sastanke, vrlo detaljno isplanirane, u dikasterijima, kongregacijama i papinskim vijećima. Hrvatski su biskupi, također, imali priliku obići neka druga njima važna mjesta, a redovito su predvodili svete mise u Hrvatskome zavodu i crkvi Sv. Jeronima.

Na upit o temama, problemima i izazovima koji su dominirali u službenim razgovorima, kardinal Bozanić je izdvojio: Možemo reći da pohod ‘Ad limina apostolorum’ ima nekoliko dijelova. Jedan je onaj koji je vezan uz glavne rimske bazilike, Sv. Petra, Ivana Lateranskog, Sv. Pavla izvan zidina i Sv. Marije Velike. Biskupi kad dolaze ‘Ad limina’ uvijek uključuju i pohod tim bazilikama. Dolazi se na naše korijenje, tamo gdje su žrtvovali svoje živote apostolski prvaci, tamo gdje vjernici stoljećima hodočaste. To su mjesta molitve, mjesta gdje se traži milost odozgo, gledajući na svjetle primjere, pojasnio je kardinal.

Drugi dio ‘Ad limina’, glavni, je susret sa Svetim Ocem, Petrom naših dana. Njega ne možemo gledati samo izvana sociološki ili samo sa strane ovozemnog pogleda na redoviti život. To je susret sa onim koji sada vrši službu sv. Petra. To je misterij Crkve. Ona živi od Isusa Krista koji je okupio apostole, predao prvenstvo Petru i mi dana imamo Petra.

To je papa Franjo. Došli smo sa svim poštovanjem, odanošću, njemu kao svome ocu, bratu u episkopatu i to smo na osobit način doživjeli u njegovoj otvorenosti, blizini, jednostavnosti u razgovoru koji je trajao više od sat i pol vremena.

Podsjetio je kardinal da je taj susret bio odmah nakon mise na grobu Sv. Petra. Gledajući očima vjere mi smo bili sa onim koji je središte i znak jedinstva Crkve. Mi smo mu izrazili svoj zahvalnost i on je želio razgovarati. Iznijeli smo mu pitanja. Čuli smo njegovo mišljenje. On je čuo naša mišljenja. Pojasnio je zagrebački nadbiskup da je Sveta Stolica bila uvijek otvorena prema mjesnim crkvama.

Ovdje je izdvojio papu Hadrijana koji je prije više od tisuću godina dozvolio Hrvatima misu na njima razumljivom jeziku, a to je znak blizine Crkve i to je Crkva. Naglasio je: Svako vrijeme ima svoj način komunikacije ali pohod ‘Ad limina’ ide unatrag u stoljeća, što se može pratiti od vremena pape Siksta V. No, to je nešto što stalno traje u Crkvi – ta communio – kolegijalnost, zajedništvo i, dakako, da svako vrijeme nosi svoja pitanja, svoje izazove, te u tom vidu nama je dragocjena svaka orijentacija koju nam daje papa Franjo.

Također, nastavio je kardinal – pojašnjavajući metodologiju rada i priprema Biskupske sinode – da je njihov rad, pogotovo što se tiče pripremnoga razdoblja, pa i one najnovije o mladima, plod Drugog vatikanskog sabora. Susreti biskupa i koncili su se i prije održavali, a danas sigurno da sve više dolazi do izražaja svijest o narodu Božjem, kao što smo i mi u Zagrebu imali.

Najnovija Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije je okupila i laike i redovnice i redovnike i svećenike i biskupe, pomoćne, dok Prva sinoda nadbiskupije, koja je održana 1925. godine po ondašnjem kodeksu, crkvenim propisima, okupila je samo svećenike. Riječ je tu o razvoju u Crkvi, a Crkva je otvorena još većim iskoracima.

Na upit ima li nekih razilaženja između Svete Stolice i Crkve u Hrvatskoj po pitanju kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, sugovornik HKM-a, kardinal Josip Bozanić, je istaknuo:

Mora nam biti jasno jedno, proglašenje blaženim i svetim je djelo Svete Stolice i ona je kardinala Stepinca proglasila blaženim. Dakako da proces počinje od baze, od mjesne Crkve. U slučaju Stepinca to nije bilo moguće radi situacije komunističkog vremena pa je početak bio ovdje. Dakle, Sveta Stolica je bila jako široka da je započela proces i već za vrijeme komunizma, pri Rimskoj biskupiji.

Poslije je to nastavljeno doma, ispitivanjem tolikih svjedoka, i sigurno da Svetoj Stolici pripada odluka kad će nekoga proglasiti blaženim. U ovom slučaju je Sveta Stolica sigurno jako, s jedne strane, otvorena da stvar završi, a, s druge strane, možemo reći da smo svjedoci kod nas u Hrvatskoj, u svim biskupijama, kako kult blaženog Alojzija sve više raste, tako da nas Božja providnost vodi svojim putem.

Papa Franjo je toliko puta naglašavao i naglašava da je on uvjeren u svetost blaženog Alojzija. Bog nas vodi jednim putem. Ali tu ne smijemo osjećat se kao oni koji žele biti na jednoj strani, a nekoga drugo gledati na drugoj strani. Mi smo svi, unutar Crkve, i duboko vjerujemo da ćemo se iznenaditi daru koji ćemo još na tom putu dobiti, a ovo što se događa, zapravo, još više pojačava kult bl. Alojzija Stepinca. To svi jako dobro osjećamo i u Hrvatskoj, a interes je i u općoj Crkvi.

U razgovoru je otvorena i jedna – kako ju je novinar Antunović odredio – ‘bolna tema i za naš hrvatski narod’; o čemu piše sam papa Franjo u ‘Laudato si’ i u svome najnovijem dokumentu Papinsko vijeća za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Kardinal je, naime, ovdje iznio jedno svoje razmišljanje o gomilanju bogatstva političkih elita. Problem je što je to bogatstvo ponekad skriveno u poreznim oazama u svijetu, a ono je jednako vrijednosti javnoga duga njihovih zemalja.

O ovome bi trebalo puno šire govoriti, no sigurno – odgovorio je – da ako gledamo i globalno i nacionalno, a što je jako dobro opisano u papinskoj enciklici ‘Laudato si’, opasnost je današnjeg svijeta da se odluke donose negdje daleko, Kao i one druge odluke koje poslije koordiniraju i žele organizirati život, najprije se donesu negdje daleko, a ljudi toga nisu ni svjesni. Počne se govoriti o nekim konvencijama, o nečemu što nije jako važno, što ne obvezuje, pa se o tome – tobože – ne želi previše ni govoriti, lako se to potpiše, a onda se potpisnika traži na odgovornost.

Ti si član toga kluba. Trebaš biti odgovoran prema tome i sve se spusti na nacionalnu razinu, te se kaže da mi to trebamo radi nekih, ali to neće biti tako važno, no onda se na kraju susrećemo da to ulazi u zakone, ulazi u škole, u odgoj. Zapravo, to je jedna situacija koja je malo demokratska. Ponovio je: malo demokratska.

I ja mislim da biste vi novinari trebali više o tome govoriti. Trebaju se odluke donositi što bliže narodu. Narod treba biti upoznat i s onim odlukama koje izgledaju jako daleke jer će imati utjecaj na nas, na našu zemlju, na mlade, na budućnost, na ekonomiju i na razvoj.

U završnome pitanju – povezanom i sa susretom sa Svetim Ocem jer su mu biskupi govorili i o dva svetačka lika hrvatskog naroda Miroslavu Bulešiću i Alojziju Stepincu – kardinal se osvrnuo na stradanja pojedinaca i velikog dijela hrvatskog naroda u komunističkoj strahovladi, a što još uvijek u našoj javnosti teško izlazi na svjetlo.

Ne smijemo se bojati istine. I svi oni koji se boje otvarati arhive, koji nam govore o nekoj reviziji povijesti, pa treba napraviti reviziju povijesti – naglasio je zagrebački nadbiskup – koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava jer tada nije bilo prave povijesti. Bila je ideološka povijest.

I tu je jedini problem kod nas. Ja razumijem i neke možda profesore koji su obranili doktorsku disertaciju i sad vide da je to bilo na temelju ideologije, a ne stvarnih činjenica. Treba otvoriti arhive. Treba suočiti se sa svime, i sa svijetlim i sa tamnim stranama. I trebamo promicati slobodu u istraživanju i ne bojati se istine.

Što se tiče onih osoba, utjecajnih, koji po tom pitanju drže poluge moći, ustvrdio je da ne bi želio suditi već neka svatko ispita svoju savjest, ali sigurno da bi smo morali poticati mlade generacije neka se jača kod njih želja za istinom naše povijesti. Ima još mnogih stvari skriveno, upozorio je kardinal Bozanić.

Ponovio je – kao zadnju misao u razgovoru za IKA-u i HKR – treba otvoriti arhive, treba odgovorno, bez neke napetosti, sa svim ljudskim respektom, ali dok god istina ne dođe na svjetlo dana do tada će biti ovih naših prepucavanja, i to nas sputava.

 

Marko Ljubić: Čuje li Hrvatska Bozanića?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari