Pratite nas

Intervju

Ivana Ćubela: Kroz svoj angažman u politici želim kanalizirati želju da običnom malom čovjeku bude bolje

Objavljeno

na

Ivana ćubela
Kandidatkinja Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije Ivana Ćubela kaže kako kroz svoj angažman u politici želi kanalizirati želju da običnom malom čovjeku bude bolje. U nastavku pročitajte što kaže

o ženama u politici, zagrijanoj kampanji te rasipanju glasova:

Šira javnost Vas poznaje s malih ekrana. Što Vas je motiviralo na ulazak u političku arenu?

Davno sam sama sebi rekla da uvijek i u svakom segmentu života moram dati baš sve od sebe i ako nakon toga ne bude ni približno onako kako sam zamislila, važno je stisnuti zube i nastaviti dalje boriti se. Tako je i u ovom slučaju. Prije angažmana na televiziji imala sam poprilično dugačak staž na radiju i nakon toliko godina u medijima uvjerila sam se na svojoj koži kako novinarstvo kao takvo na ovim prostorima gotovo da više i ne postoji. U medijima je puno (auto)cenzure, moraš biti nečiji igrač i poslušnik kako bi opstao, što se više boriš to te više sputavaju. Uvjerila sam se kako za mene u ovdašnjim medijima nema mjesta, čast izuzecima ako postoje. Oni koji me poznaju otprije znaju kako sam uvijek bila na raspolaganju za mlade ljude, za braniteljsku populaciju, za sve koji su se borili za dobrobit zajednice u kojoj žive, za sve one koji su bili žrtve sustava u kojem živimo. Jedini preostao način putem kojeg bih mogla kanalizirati tu svoju želju da običnom malom čovjeku bude bolje i da pitam ono što zanima malog čovjeka je upravo politika, odnosno zakonodavna tijela vlasti, u ovom mom slučaju, Skupština HNŽ-a. Iz tog razloga sam tu gdje jesam.

Zašto HRS?

Ljudi koje okuplja Hrvatska republikanska stranka su prije svega ostvareni ljudi. U svakom smislu, pa i u profesionalnom. Bavljenje politikom im nije potrebno kako bi sebi osigurali egzistenciju, jer su se za to odavno pobrinuli. U cijelu ovu priču su ušli kako bi pomogli zajednici u kojoj žive, odnosno društvu u cjelini. Predsjednika HRS-a Slavena Raguža odavno pratim i uvijek su me inspirirale osobe koje nisu dio većine, koje su se spremne žrtvovati za neke više ciljeve i koje imaju hrabrosti suprotstaviti se jednoumlju u kojem živimo te pokazati da se može bolje i drugačije, časnije i poštenije. Kad spojite takve ljude i takvog predsjednika, dođete do razloga mog odabira HRS-a kao političke opcije kroz koju ću pokušati boriti se za ono o čemu sam govorila u odgovoru na prvo pitanje.

Hoće li biti hrvatskog RTV kanala do kraja godine?

Ma, meni ta priča odnosno obećanja o RTV kanalu na hrvatskom jeziku iz kampanje u kampanju već odavno zvuče kao loš vic. Ja ne znam više što se sve smatra RTV kanalom na hrvatskom jeziku, jer smo neki dan čuli da se do kraja godine pokreće RTV Herceg – Bosne koji bi bio u vlasništvu hrvatskih općina i županija. Dakle, više se ne govori o kanalu na hrvatskom jeziku u sklopu postojećeg javnog servisa u BiH.

Kod spominjanja RTV Herceg Bosne u oči mi je upalo ovo „u vlasništvu hrvatskih općina i županija“. Ja bih tu postavila sljedeće pitanje: Što će se dogoditi s javnim radio postajama kojima su općine osnivači i od kojih neke odavno muku muče s financijskim dubiozama? Zar ne bi bilo potrebnije riješiti te i takve probleme, pa nakon toga govoriti o osnivanju televizije?

Također, imamo jedan televizijski projekt na ovim prostorima (doduše privatni, ali problematika je ista) koji je, s obzirom na način kako se radilo, prema mom osobnom mišljenju zapravo završio prije nego što je započeo i koji sada, zahvaljujući nestručnosti, amaterizmu, nepostojanju vizije i dugoročnog cilja, jedva „preživljava“. Kao da nemamo dovoljno medija koji su u problemima, medija u kojima djelatnicima kasne ionako male plaće, pa će se stvoriti još jedan takav… To su mladi ljudi za koje bi bilo šteta da se već na početku svoje profesionalne karijere razočaraju, to su ljudi s obiteljima…

U konačnici, možda tog RTV kanala i bude, nadam se da neće doživjeti istu sudbinu kao i neki slični projekti, ali ponavljam, zbog tog kanala se ne smiju zanemariti javne radio postaje.

U BiH postoji zakonska norma kandidiranja „manje zastupljenog spola“ od 40%, no redovito postotak izabranih žena nakon izbora ne bude niti 20%. Kako komentirate ulogu i položaj žena u politici?

U nekim slučajevima jedan dio tih 40 posto na listama rješava se „pro forma“, kao i većina stvari kod nas, tek toliko da se zadovolji procedura. Bojim se da neke žene koje su na listama u početku i ne znaju da su ušle u izbornu utakmicu. Osim, ako su u pitanju neke veće ili jače stranke. Vjerujem da se u tim slučajevima u tom dijelu vode velike borbe, jer svatko želi svoj dio kolača, čast onima koji su tu iz nekih uvjerenja. Što se žena u politici tiče, s jedne strane mi još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu i žena se uvijek, koliko god sposobna bila, mora puno više dokazivati od jednog muškarca, pa mislim da se i birači radije odlučuju za muške kolege (iako za to nemaju neko logično objašnjenje). S druge strane, i žene su te koje bi se trebale više aktivirati, pa će i postotak onih koje će biti izabrane na određene funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, s vremenom rasti. Ja sam, recimo, iznimno ponosna na svoje kolegice koje su na listama HRS-a.

Koji će biti Vaši prvi koraci u djelovanju kao zastupnica u Skupštini HNŽ-a? Koji su Vam prioriteti?

Ja bih prije svega htjela biti aktivna zastupnica u aktivnom sazivu Skupštine HNŽ-a. Ne želim biti dio negativnih statističkih podataka kakve svake godine u svojim izvješćima primjerice objavljuju Centri civilnih inicijativa. Želim da ljudi znaju da se u tijelima vlasti netko bori za njih. Da oni koje su izabrali doista rade svoj posao. Ono što bih ja htjela mijenjati, a nadam se da ću biti u prilici, je stanje u obrazovanju. Htjela bih da naši učenici ne moraju gotovo svake godine kupovati nove udžbenike. Zašto se ide na ruku nekim nakladnicima preko granice, dok mi ovdje imamo uvjete za tiskanje puno jeftinijih udžbenika? Htjela bih da natječaji za zapošljavanje budu transparentni i da se zapošljavaju kvalitetni i sposobni kadrovi. Htjela bih da na razini cijele Županije postoji jedan Pravilnik o zapošljavanju u osnovne i srednje škole, a ne da svaka škola ima svoj, pa se zapošljava po raznoraznim linijama… U ovom što sam navela mogu se prepoznati slične anomalije i u drugim oblastima u nadležnosti Županije. Na meni je da o njima govorim i pokušam ih ispraviti. Među prioritetima su mi i mladi ljudi koji žele nešto napraviti na ovim prostorima. Zašto im ne olakšati proces otvaranja obrta ili put u malo i srednje poduzetništvo smanjenjem iznosa početnog kapitala i ubrzanjem procesa registracije. I sama sam bila u takvoj situaciji i znam koliko je teško. Ima toga, naravno, još…

Kako komentirate tijek predizborne kampanje? Vidjeli smo kako je zaiskrilo između HRS-a i HDZ-a BiH.

Sve ove protekle godine, izborni proces sam promatrala kao medijski djelatnik. Rado sam (dok sam imala svoju radio postaju) pratila predizbornu kampanju, organizirala emisije sučeljavanja i do kasnih noćnih sati odrađivala izbornu noć. Čini mi se da je to sve zamrlo, u medijima više ne postoji interes za takvo nešto i žao mi je što je tako. HRS cijelo ovo vrijeme predstavnike hrvatskih političkih stranaka poziva na sučeljavanje, no nitko se nije odvažio prihvatiti taj poziv, pa tako ni HDZ BiH. Ako je sve onako kako govore da jest, nije mi jasno čega se boje, zašto ne bismo sučelili programe, stavove, razmišljanja. Javne rasprave i diskursi su poželjni za svako, pa tako i za ovo naše društvo. Dok god argumentirano, jasno i glasno ukazujemo na propuste vladajućih, a ti vladajući ne iznose kontraargumente, ja ću prva inzistirati da se o tim propustima govori.

Također, recimo da mi je s obzirom na to da je u tijeku predizborna kampanja jasno da netko u jednom danu ima potrebu otvoriti nekoliko server sala s nijednim serverom i u jednom danu položiti nekoliko kamena temeljaca, ali mi nije jasno da se isti taj netko usuđuje u tolikoj mjeri podcjenjivati svoj vlastiti narod. Takav podcjenjivački odnos prema malom čovjeku nikad neću prihvatiti niti razumjeti. Sve to mi u konačnici izgleda jadno, bijedno i očajnički.

Kako komentirate navode o „rasipanju glasova“ o čemu se nedavno govorilo na jednom predizbornom skupu najjače hrvatske stranke?

Nedavno sam srela jednog visokopozicioniranog hadezeovca koji mi je počeo pričati o tom „rasipanju glasova“, pa sam ga upitala da mi definira što točno podrazumijevaju pod tim „rasipanjem“. Naravno da definiciju nisam dobila, barem ne onu koja bi mene zadovoljila. Znači, to što se HRS odvažio samostalno izaći na izbore bi moglo značiti „rasipanje“ glasova? Što to znači? Da živimo u sustavu kojem smije postojati samo jedna stranka, samo jedan blok? Da birači mogu i smiju glasovati samo za tu jednu stranku ili taj jedan blok? Čemu onda izbori? Gdje je tu demokracija? Živimo li u Sjevernoj Koreji? Sva ova moja retorička pitanja odgovor su na Vaše pitanje. HRS je davno naveo razloge zašto samostalno izlazimo na izbore, važna nam je ta principijelnost i nadamo se da će birači to znati prepoznati. Govoriti o bilo kakvom rasipanju glasova je deplasirano. To je jedan običan pokušaj zbunjivanja biračkog tijela.

Hoće li se dogoditi ponovno da Hrvatima netko drugi bira predstavnike, osobito člana Predsjedništva? Sprema li se neka nova Platforma?

S obzirom na to da izmjene Izbornog zakona nisu donesene, a obećane su po tko zna koji put, to se može dogoditi, ali ne znam hoće li se dogoditi, ne želim se baviti prognozama. E sad, drugo je pitanje koliko je narod zadovoljan onime što je u protekle četiri godine napravio hrvatski član Predsjedništva. Mi se kao stranka zalažemo za poštivanje izborne volje hrvatskog naroda i za nas hrvatski legitimitet nema cijenu. Bojim se da neke druge političke opcije ne dijele naše razmišljanje iako nas vječito uvjeravaju u suprotno, pa je moguće ili čak izgledno da zbog ostvarenja nekih drugih, nikako viših ciljeva uistinu svjedočimo nekoj novoj Platformi.

Što će biti nakon izbora? Kako će se formirati vlast, znajući da nisu usvojene izmjene Izbornog zakona?

Još jedan apsurd države u kojoj živimo. Kroz cijelu ovu godinu naslušali smo se kako će biti upitno održavanje Općih izbora 2018. ukoliko ne dođe do izmjena Izbornog zakona. Jesu li izmjene Izbornog zakona donesene? Nisu. Hoće li izbori biti održani? Hoće. Kako će se implementirati, odnosno provesti izborni rezultati, nitko ne zna. Puno pametniji i iskusniji od mene su već kazali da ćemo zbog nemogućnosti formiranja vlasti na razini Federacije i Bosne i Hercegovine biti svjedoci bezvlašća i najveće krize u kojoj se ova država ikad našla.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ministrica Gabrijela Žalac: ‘Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju’

Objavljeno

na

Objavio

O svim detaljima slučaja s Mercedesom i političkoj pozadini s ministricom Gabrijelom Žalac u Dnevniku Nove TV razgovarala je reporterka Sabina Tandara Knezović. Ministrica je rekla i da ima indicije da je napad na nju prenuo iz HDZ-a.

Zašto odmah jučer niste rekli da je auto od Vaših roditelja?

Upit koji je došao do našeg Ministarstva je pitao je li auto koji je parkiran u dvorištu u vlasništvu mene ili mog supruga i mi smo odgovorili da niti je u vlasništvu niti je u najmu moje obitelji.

Mislite li da ste rekli čiji je, već jučer otklonili sve sumnje?

Ne mislim. Mislim da smo sve rekli jučer, prekjučer, jutros ili popodne, bilo bi sve isto.

Oporba smatra da su Vam izjave bile kontradiktorne?

Mislim da sam bila apsolutno precizna. Oporba je da svaki dan kritizira, to je njihov zadatak. Kad govorimo o ugovoru o najmu, ja sam ga donijela, da ne bi bilo nešto krivo. Sklopila ga je moja majka s rent-a-carom. Ima i aneks ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika. Mislim da se krši Zakon o GDPR-u. Zašto bih izlazila s ugovorom koji je vezan za moje roditelje?

Gospodin Stojanović je rekao da ste vi dozvolili da se pokaže.

Nakon svega, naravno da smo se dogovorili da ćemo ga pokazati, jer ništa ne krijemo, niti imamo što skrivati.

Jeste li spremni sve predočiti i Povjerenstvu ukoliko slučaj dođe do njih?

Apsolutno. Svu svoju imovinu, sve što imam i do sada i ubuduće i prijavila u svoju imovinsku karticu i sigurna sam da kada budem kupovala auto, da ću ga prijaviti u imovinsku karticu, što je i moja obveza.

Planirate kupiti auto?

Planiram dogodine kupiti auto, s obzirom na to da sam imala prometnu nesreću.

Tko plaća mjesečne uplate za auto?

Moja majka ima ugovor o najmu vozila i aneks ugovora. Cijene koje su tamo bile izložene nisu prihvatljive.

Možete nam reći koliki je mjesečni najam?

Mjesečno 599 eura plus 304 eura za kasko, osiguranje vozila, registraciju, ugovor je sklopljen na godinu dana. Hoće li ga roditelji u konačnici kupiti ili neće to je njihov odabir.

Uplatnice ste spremni isto predočiti Povjerenstvu?

Predočit ću sve. U ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim, a to je medijski linč, sigurno da ću predočiti.

Je li Vam gospodin Stojanović tu pogodovao? Je li bilo kakvih popusta?

Meni nije pogodovao sigurno. Poznajem ga, poznavala sam ga i poznavat ću ga. Ovo što se danas pokušalo insinuirati, a govorimo o HBOR-ovom kreditu koji je dan.

To je izjava gospodina Marasa.

Sve je u redu, ali taj kredit koji je gospodin dobio za hotel je u mandatu SDP-ove Vlade. Ja sam član nadzornog odbora i pitam se ako si član nadzornog odbora kao što ja jesam, ako poznajem neke ljude koji su bili na razgovoru kod mene za bespovratna sredstva, pa smo ih mi uputili u HBOR-u jesam li ja u sukobu interesa. Kad govorimo o autobusima – da, autobusi su kroz operativni program kohezivnog programa ugovoreni u gradu Splitu, zajedno s ministarstvom prometa i središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje, Promet d.o.o. koji je u vlasništvu grada. Promet d.o.o. objavljuje natječaj kao korisnik europskih sredstava, javni otvoreni postupak na kojem može sudjelovati bilo tko. Do danas nisam znala da je gospodin Stojanović aplicirao na to. Odluku o odabiru vrši Promet d.o.o. i ja ne vidim ništa sporno. Mogla bih dnevno oko tisuću projekata razgovarati se o bilo čemu sa svima.

Možemo li očekivati da se njegovo ime opet pojavi u još nekom natječaju?

Pa ja to ne znam. Svaka tvrtka na tržištu ima se pravo javljati na otvorene postupke.

Koliko dugo poznajete gospodina Stojanovića?

Od kad sam ministrica, par puta smo ručali i vidjeli se u njegovom hoteli prilikom našeg boravka i to je sve.

Jeste li mu pogodovali?

Ne. Ni u kom slučaju.

Stojanovićeva tvrtka dobila je na tom natječaju da splitskom Prometu isporuči 20 autobusa. 80 posto tog novca je išlo iz tih fondova. Vi apsolutno tvrdite da nemate tu nikakve veze?

Nemam. Niti u bilo kojem drugom projektu. Korisnik kad dobije europska sredstva, on objavljuje javni poziv, otvoreni postupak nabave u kojem se može svatko natjecati, tajno se otvaraju se ponude, odluka o odabiru se vrši u toj tvrtci koja je korisnik europskih fondova.

Je li Vama netko smješta ministrice?

Rekla bih nakon ovih deset dana iskustva, rekla bih apsolutno da.

Tko?

Pa imam nekakve insinuacije, ali o tome ćemo…

Unutarstranački sukobi ili?

I tu se nekako obrisi daju naslutiti.

Iz stranke da Vam netko smješta?

Da.

Ne možete nas sada ovako ostaviti.

Mogu. Ostavit ću vas skroz u nedoumici. Do određenog trenutka.

Zašto, koji su razlozi?

Iz svega što ste mogli vidjeti u proteklom vremenu. Posebice blaćenja mene kao ministrice, moje obitelji, uznemiravanja moje djece i svega ostalog, za sada ću ostati suzdržana.

Bi li trebalo doći do nekakvih preslagivanja unutar stranke?

Piše se o tome već neko izvjesno vrijeme.

Što se piše?

U medijima se piše štošta. Puno je neistina izgovoreno o meni i mojoj obitelji i tome slično. Prema tome, ovo što je danas u medijima vezano za mog supruga, moju majku, moje djece…

Imate li ambicije napredovati u stranačkoj hijerarhiji?

Vidjet ćemo kad budu unutarstranački izbori.

Je li tu srž problema?

Ne znam u čemu je srž problema, ali sigurno insinuacije i dokaze imam, pa doći će i vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Je li to problem u smjeni generacija na području Slavonije?

Vidjet ćemo. Uvijek je problem u smjeni generacija.

Čeka se odluka tužiteljstva, što se tiče nesreće. Dođe li do kaznenog progona, jeste li spremni podnijeti ostavku?

Uvijek sam spremna podnijeti ostavku, ali što se tiče kaznenog progona i onoga što će reći DORH, u konačnici na svima je da rade svoj posao. I vama medijima, u konačnici, kad ste me pitali.

Koliko ste vozili na sat?

Rekla sam da će to utvrditi sudski vještak, odnosno policija. Vjerujem da sam vozila između 30 i 40 na sat maksimalno. Meni je dijete jednostavno izletjelo ispred auta. Ja sam izbjegavala. Ne bi voljela da se to ikome dogodi. Nisam bila pribrana u ponedjeljak, nisam ni u subotu.

Biste li nešto promijenili u toj cijeloj priči?

Ne bih.

Ne bi drugačije nastupili?

Ne bi sigurno davala izjave nikome u subotu. To sam rekla i odmah jer nisam bila u stanju dati izjave niti mislim da je prigodno da se u takvim situacijama daju izjave. U ponedjeljak sam došla pred novinare i pokazala moju vozačku dozvolu koja je istekla, za što mi je žao.

Tri godine.

Znam. Vozačku sam izvadila 1997. Ona je vrijedila do 65 godina. 1999. sam se udala. 2006. sam mijenjala sve dokumente.

Vi morate biti primjer.

Znam da moram biti primjer. To je moj propust i ja sam ga priznala. Nisam znala da mi je istekla vozačka dozvola.

Je li Vam premijer tu prigovorio?

Nije mi premijer tu prigovorio. Rekla sam mu o čemu se radi. Niti sam išta krila, niti išta krijem.

Jeste li danas s njim razgovarali?

Jesam. Razgovarala sam i jučer sa šefom oko toga. Ali ponavljam, da smo jučer dali taj ugovor ista bi situacija bila u medijima.

Vidimo da ste u skupovima uz premijera. Dakle, kome smetate?

Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju.

Kad ćete nešto konkretno reći?

Neću sad još ništa reći. Ima vremena i doći će vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Jeste li izvadili novu vozačku?

Apsolutno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar je za dugovječan život

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. dr. Tomislav Markić govori za portal www.kerigma-pia.hr:

“Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, kaže preč. dr. Tomislav Markić.

Dr. Markiću, nedavno ste dobili povjerenje naših biskupa da i u novom petogodišnjem mandatu vodite Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Očito ste u prvom mandatu opravdali očekivanja…

-Zahvaljujem ocima biskupima na ukazanom povjerenju kada su mi povjerili tu službu i po prvi puta prije pet godina kao i da je nastavim u novom petogodišnjem mandatu. Teško je prosuđivati svoj rad, no gledajući neki kontinuitet i odgovornost prema povjerenom, doista treba neko vrijeme upoznavanja bilo kakve nove službe, pa i ove, a zatim da i one kojima si upućen upoznaš te budeš kompetentan i na raspolaganju odgovorno obavljati ciljeve i zadaće koji se očekuju, stoga može biti olakšavajuće za neku službu da mandat potraje i duže razdoblje. S druge strane, radi se o vrlo dinamičnoj službi, koja i meni osobno odgovara i sviđa mi se.

Hrvatska inozemna pastva djeluje kroz 189 misija. Veliki je to broj. Kako uspijevate iskomunicirati i odraditi brojne projekte koji se postavljaju pred Vas?

 -Prije svega, valja reći da su misije, odnosno negdje su to župe, centri ili zajednice, u crkveno-pravnoj nadležnosti Crkve domaćina te kao samostalne pastoralne jedinice djeluju prema već uhodanoj praksi. U tom kontekstu, Ravnateljstvo ima ulogu posrednika između domovinske i iseljene Crkve u personalnim pitanjima i drugim za misiju relevantnim pitanjima. Među važnije zadaće Ravnateljstva spada održavanje veze s hrvatskim katoličkim župama i misijama diljem svijeta, s područnim delegatima za hrvatsku inozemnu pastvu u pojedinim zemljama i na pojedinim kontinentima te sudjelovanje na radnim i prigodnim sastancima hrvatskih misionara i pastoralnog osoblja u inozemstvu. U to se ubraja i nastojanje oko dobre suradnje s mjesnim ordinarijima biskupija, u kojima djeluju naši dušobrižnici kao i s nacionalnim ravnateljima za pastoral stranaca, osobito u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje postoji već broj naših misija, zatim koliko je to moguće, s referentima za strance pojedinih biskupija pa sve do dekana, rektora crkvi i župnika župa, u kojima se održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku.

Koji su osnovni problemi s kojima se susreću naši ljudi u inozemstvu. Ovdje ponajprije mislimo na svećenike, jer pored pastoralnoga rada, naši su svećenici i nositelji kulturnih i svih drugih zbivanja u sredinama u kojima djeluju.

-Problemi su zasigurno slični kao i drugdje, no valja istaknuti neke koji su specifični za misije a prouzročeni su suvremenim promjenama. S jedne strane dio dušobrižnika suočen je s opadanjem broja vjernika, napose u zajednicama koje stare i čiji se pomladak integrirao i asimilirao u sredini u kojoj žive, što se odražava i na pastoral i s čime je povezano nestajanje nekih misija. S druge strane, suvremenim priljevom velikog broja novih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u nekim se područjima broj vjernika znatno povećao te se osjeća pastoralni pritisak uslijed nedovoljnog broja dušobrižnika koji bi za njih skrbili. Tome valja pridodati da se promjene koje doživljava Crkva uopće odražavaju i na misije pa tako Crkva domaćin uslijed krize duhovnih zvanja i uopće, očekuje sve veći angažman upravo naših svećenika u njihovim župama što između ostaloga, predmnijeva služenje naših dušobrižnika stranim jezikom. Nadalje, tu su uslijed spomenute krize i pritisci ekonomske prirode, dakle, smanjenje financija za pojedinu misiju posljedično i pastoralnog osoblja, a ponegdje su izraženi i medijski te društveni pritisci koji stavljaju pod povećalo provođenje nekih društvenih aktivnosti u misijama.

Primjećujemo kako imate dobru suradnju s našim institucijama koje se bave iseljeništvom (Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika…).

 – Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Vrlo ste posvećeni svom poslu. Ne zaboravljate niti čestitati rođendane našim pastoralcima u inozemstvu?

-Vjerujem kako ovim pitanjem ciljate na nedavni 100. rođendan s. Manuele Panjkrc-Čuček koja je veći dio svojega dugog redovničkog života posvetila našim iseljenicima u Francuskoj i Belgiji. Imamo i nekoliko drugih pastoralnih djelatnika koji su doživjeli stotu pa se može reći kako je rad u Hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar za dugovječan život.

Koji su planovi koje ravnateljstvo želi postići u 2019. godini?

-Ravnateljstvo u svom godišnjem izvješću objema biskupskim konferencijama, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, naznačuje i plan za tekuću godinu. Tu su već ustaljeni programi i  aktivnosti, od mnogobrojnih imenovanja/razrješenja svećenika koja treba provesti u opsežnoj administrativnoj proceduri, mnogih putovanja i sudjelovanja na različitim sastancima u zemlji i inozemstvu, suorganizacije raznih događanja, suradnje na sastancima i radnim tijelima crkvenih i civilnih ustanova koje se bave iseljeništvom i dr. Uglavnom tekuća 2019. ne bi trebala biti u znaku nekih drugih projekata i aktivnosti od onih koje su već uobičajene.

Razgovarao: Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari

Kliknite Facebook sviđalicu