Pratite nas

Reagiranja

Ivana Petrović na meti mediokriteta

Objavljeno

na

Kompleks je gadna stvar.

Ili se meni barem tako čini, budući da sam uvjeren kako ga nemam (ostavljam, dakako, ogradu, jer o tomu bi možda objektivniji sud dali oni koji me poznaju).

Ljudi koji ne mogu u svojoj blizini smisliti nekoga pametnijeg, pismenijeg, sposobnijeg, profesionalnijeg, nadarenijeg, ljepšeg… nego su uvjereni kako sve te vrline u najvećoj mogućoj mjeri posjeduju jedino i isključivo oni, podložni su toj opakoj, neizlječivoj bolesti.

I čemu onda čuđenje kad netko od tih kompleksaša koji se nađu ugroženi u svojoj narcisoidnosti, ropti i diže graju, optužujući objekt svog kompleksa? Oni se u biti obračunavaju (podsvjesno) sami sa sobom, samo to nisu u stanju dokučiti.

Zato im ne treba zamjerati.

A zašto to rade?

Zato što u svojim pilećim mozgovima nisu u stanju složiti elementarne logičke činjenice, niti shvatiti i prihvatiti proste i jednostavne istine. I u tomu je problem – nažalost, ne samo za njih, nego i okolinu u kojoj obitavaju.

Vele, ljudska je glupost bolest od koje pati okolina, a ne „oboljeli“.

Ove je godine nagradu Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo dobila novinarka Nove TV Ivana Petrović, po svemu izuzetna pojava na našoj medijskoj sceni.

Dobila je nagradu od svojih kolega novinara ZA IZVJEŠTAVANJE IZ DEN HAAGA TIJEKOM PRESUDE ŠESTORICI HRVATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE – dakle, NE ZA VELIČANJE, POHVALE, UZDIZANJE ILI KUĐENJE BILO KOGA ILI BILO ČEGA, NEGO ZA IZVJEŠTAVANJE.

I to u neke pileće mozgove ne može stati (ovo „pileće“ namjerno ne stavljam pod navodnike, jer doista mislim da je siva moždana kora takvih likova i kokošje mladunčadi ako ne iste, a ono vrlo slične strukture).

Dakle, onaj tko nije u stanju RAZLUČITI DA SE NEKOMU MOŽE DATI NAGRADA ILI ODATI PRIZNANJE ZA PROFESIONALNO IZVJEŠTAVANJE O NEKOJ TEMI, POJAVI ILI DOGAĐAJU – NEVEZANO ZA (MOŽEBITNI) OSOBNI ODNOS NOVINARA (I JAVNOSTI) PREMA PREDMETU IZVJEŠTAVANJA – IMA OZBILJAN PROBLEM I TO U GLAVI.

Novinarka Ivana Petrović je NOVINARSKA VELIČINA i jedna od (nažalost) rijetkih svijetlih točaka u ovom našem otužnom i politikantstvom svake vrste bremenitom javnom prostoru.

Njezina urođena inteligencija, lucidnost, novinarska pismenost i profesionalnost, jasni i koncizni stavovi, britkost i analitička preciznost koja zadivljuje, a naročito sposobnost da i najsloženije pojave i događaje analizira u realnom vremenu i prostoru i to tako da nakon njezina izvještavanja nema nejasnoća i dilema – to su osobine ROĐENIH novinara, MAJSTORA ZANATA, ANALITIČARA, a ne potrčkala koji novinarski status stječu na zagrebačkim tržnicama, u uredima GONG-a, na kavama s Mirjanom Rakić, trčeći za političarima maraton ili čučeći pred stožerima stranaka i vrebajući pikanterije kojima će uzburkati javnost – poput „novinarke godine 2018.“ Maje Sever, primjerice.

To što zna Ivana Petrović, ne uči se na zagrebačkom FPZ-u ili na instrukcijama kod Žarka Puhovskog, Rade Borić, Saše Lekovića, Dragana Zelića i sličnih „veličina“.

S time se čovjek rađa ili ne.

Imaš ili nemaš.

A Ivana ima, itekako ima. I to je njezin „crimen“.

Neki lik – nemam pojma tko je i kako se zove, zaboravih u međuvremenu – VRATIT ĆE SVOJU NAGRADU (istoimenu) od ne znam koje godine, zato što ju je ove 2018. dobila Ivana.

Ma dajte, molim vas!

Zar to uopće zaslužuje komentar? Tko je taj lik i što je u životu napravio? Dajte neku anketu da vidimo koliko ljudi u Hrvatskoj zna da postoji, živi i RADI NEŠTO U NOVINARSTVU!

Pa mi za reakcije takvih znamo i prije nego se dogode. PREDVIDLJIVI SU. I JADNI. OTUŽNI. Stoka sitnog zuba – koja gordom lipicancu može jedino zavidjeti, a što drugo?

To što Ivana Petrović uz već spomenute osobine VOLI SVOJU ZEMLJU, što na nju ne baca drvlje i kamenje i što nastoji afirmativno govoriti o Hrvatskoj onda kad je vrijeme i mjesto za to (ali ne na štetu istine i činjenica, jer itekako i kritizira kad to treba), u svakoj bi normalnoj zemlji bilo na cijeni – osim kod nas.

Ivana Petrović je KOLOS, novinarska VELIČINA koja dakako (ni kriva ni dužna) samom svojom pojavom na hrvatskoj medijskoj sceni MEDIOKRITETIMA i nikogovićima „nabija“ kompleks.

Ali, za Boga miloga, što ona ima s tim?

Nek se liječe – ako nije kasno.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Thompson: O eventualnoj podršci nekom od predsjedničkih kandidata ću odlučiti ja, a nikako netko drugi!

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

budući da se ovih dana u javnosti pojavljuju novinarski natpisi i špekulacije oko moguće Thompsonove potpore jednome od potencijalnih kandidata za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske, želimo Vam prenijeti razgovore na tu temu sa samim Thompsonom.

Naime, sam Thompson nam je rekao kako od njega nitko nije zatražio potporu niti je s bilo kim od potencijalnih kandidata ili kandidatkinja za predsjednika ili predsjednicu Republike Hrvatske o tome razgovarao.

Naglašava kako je spominjanje njegovog imena u medijima vezano za kampanju nadolazećih predsjedničkih izbora čista laž i manipulacija.

Hoće li kandidaturu objaviti netko koga Thompson zaista želi podržati i o svom mogućem angažmanu u vidu potpore takvom kandidatu ili kandidatkinji, kako nam je sam Thompson rekao, on će o tome sam odlučivati, a ne nikako netko drugi kako već sada pokušavaju raznim pritiscima i bombastičnim naslovima preko pojedinih medija.

Naravno, napominje Thompson, ako do toga i dođe, prvi koji će za to saznati ste upravo Vi, njegovi vjerni fanovi, i to preko njegovih web stranica i društvenih mreža, uostalom kao i uvijek do sada.

Management Marko Perković Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Šerbedžiji uručili nagradu za ‘hrvatsko životno kulturno dezerterstvo’!

Objavljeno

na

U Zagrebu su (i pred tv publikom) svečano uručene najviše hrvatske nagrade za kulturu i umjetnost – Vladimir Nazor, kojeg se „nitko“ više ne sjeća da je bio prvi predsjednik hrvatskog Sabora (u vrijeme kad su na tisuće ljudi i uz njegov blagoslov kao Titova vjernog političara!) završavali ni krivi ni dužni na Golom Otoku ili pak u Lepoglavi, a mnogi su i ubijeni, prije svih nevini – Hrvati.

U dvorani Arhiva RH, gdje se održavala svečanost, sjedili su brojni hrvatski kulturni djelatnici. Kad je ministrica kulture RH uručila ovu nagradu jugoslavenskom filmskom djelatniku Radi Šerbedžiji, i to za  „životno djelo“ dvorana kao da je „pala u trans“. Svi su gromoglasnim pljeskom pozdravili velikog umjetnika, koji je ovo priznanje „posvetio i svim svojim suradnicima u pokrajini“! (Ni ovog puta nije mogao izgovoriti riječ – Hrvatska.)

Obzirom da je na početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata otišao (dezertirao) iz Hrvatske, nitko se od tamo „hrvatskih kulturnih veličina“ nije upitao: zbog čega je zapravo dobio ovo veliko hrvatsko priznanje?

Možda za „kulturnu okupaciju“ Brijuna?

Nu, ništa manje nazočni nisu pljeskali ni dobitnicima godišnjih nagrada Vladimir Nazor, kao primjerice redatelju Krešimiru Dolenčiću (valjda zato što je navodno svojedobno „isključio“ mikrofon Marku Perkoviću Thompsonu na Trgu bana Jelačića?) i redatelju dokumentarnog filma „Srbenka“ Nebojši Slijepčeviću, u kojem se autor pita: Što znači danas odrasti u Hrvatskoj, a da nisi Hrvat? Inače, ovaj jadni filmski uradak prati sudbinu obitelji Zec, čiju mučnu sudbinu je na kazališne daske  postavio, (u  stilu- „svi“ Hrvati su zločinci!),  a tko drugi nego bivši dečko Danijele Trbović- Oliver Frljić.

Naravno da svi osuđujemo bilo kakav zločin, osobito nad djecom, ali ni taj redatelj ni taj Frljić nikada se nisu upitali- što je s preko 400 hrvatskih dječaka i djevojčica ubijenih od srpskih i inih agresora u Domovinskome ratu?

I ovom prilikom čula se kritika zašto do danas HRT nije prikazao „Srbenku“, ali ne i smrt nevine hrvatske djece.

Da je netko napravio dokumentarni film ili kazališnu predstavu o zločinima nad hrvatskom djecom u vrijeme rata, taj vjerojatno ne bi mogao ni u dvoranu, a kamoli dobiti neko veliko kulturno priznanje.

Jednom riječju, sramotno je što je najveća nagrada za kulturu i umjetnost ove godine (i to za životno djelo!) pripala Šerbedžiji, a još je sramotnije što su hrvatski kulturni djelatnici to priznanje umjesto kritikama popratili velikim pljeskom!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari