Pratite nas

Reagiranja

Ivana Petrović na meti mediokriteta

Objavljeno

na

Kompleks je gadna stvar.

Ili se meni barem tako čini, budući da sam uvjeren kako ga nemam (ostavljam, dakako, ogradu, jer o tomu bi možda objektivniji sud dali oni koji me poznaju).

Ljudi koji ne mogu u svojoj blizini smisliti nekoga pametnijeg, pismenijeg, sposobnijeg, profesionalnijeg, nadarenijeg, ljepšeg… nego su uvjereni kako sve te vrline u najvećoj mogućoj mjeri posjeduju jedino i isključivo oni, podložni su toj opakoj, neizlječivoj bolesti.

I čemu onda čuđenje kad netko od tih kompleksaša koji se nađu ugroženi u svojoj narcisoidnosti, ropti i diže graju, optužujući objekt svog kompleksa? Oni se u biti obračunavaju (podsvjesno) sami sa sobom, samo to nisu u stanju dokučiti.

Zato im ne treba zamjerati.

A zašto to rade?

Zato što u svojim pilećim mozgovima nisu u stanju složiti elementarne logičke činjenice, niti shvatiti i prihvatiti proste i jednostavne istine. I u tomu je problem – nažalost, ne samo za njih, nego i okolinu u kojoj obitavaju.

Vele, ljudska je glupost bolest od koje pati okolina, a ne „oboljeli“.

Ove je godine nagradu Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo dobila novinarka Nove TV Ivana Petrović, po svemu izuzetna pojava na našoj medijskoj sceni.

Dobila je nagradu od svojih kolega novinara ZA IZVJEŠTAVANJE IZ DEN HAAGA TIJEKOM PRESUDE ŠESTORICI HRVATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE – dakle, NE ZA VELIČANJE, POHVALE, UZDIZANJE ILI KUĐENJE BILO KOGA ILI BILO ČEGA, NEGO ZA IZVJEŠTAVANJE.

I to u neke pileće mozgove ne može stati (ovo „pileće“ namjerno ne stavljam pod navodnike, jer doista mislim da je siva moždana kora takvih likova i kokošje mladunčadi ako ne iste, a ono vrlo slične strukture).

Dakle, onaj tko nije u stanju RAZLUČITI DA SE NEKOMU MOŽE DATI NAGRADA ILI ODATI PRIZNANJE ZA PROFESIONALNO IZVJEŠTAVANJE O NEKOJ TEMI, POJAVI ILI DOGAĐAJU – NEVEZANO ZA (MOŽEBITNI) OSOBNI ODNOS NOVINARA (I JAVNOSTI) PREMA PREDMETU IZVJEŠTAVANJA – IMA OZBILJAN PROBLEM I TO U GLAVI.

Novinarka Ivana Petrović je NOVINARSKA VELIČINA i jedna od (nažalost) rijetkih svijetlih točaka u ovom našem otužnom i politikantstvom svake vrste bremenitom javnom prostoru.

Njezina urođena inteligencija, lucidnost, novinarska pismenost i profesionalnost, jasni i koncizni stavovi, britkost i analitička preciznost koja zadivljuje, a naročito sposobnost da i najsloženije pojave i događaje analizira u realnom vremenu i prostoru i to tako da nakon njezina izvještavanja nema nejasnoća i dilema – to su osobine ROĐENIH novinara, MAJSTORA ZANATA, ANALITIČARA, a ne potrčkala koji novinarski status stječu na zagrebačkim tržnicama, u uredima GONG-a, na kavama s Mirjanom Rakić, trčeći za političarima maraton ili čučeći pred stožerima stranaka i vrebajući pikanterije kojima će uzburkati javnost – poput „novinarke godine 2018.“ Maje Sever, primjerice.

To što zna Ivana Petrović, ne uči se na zagrebačkom FPZ-u ili na instrukcijama kod Žarka Puhovskog, Rade Borić, Saše Lekovića, Dragana Zelića i sličnih „veličina“.

S time se čovjek rađa ili ne.

Imaš ili nemaš.

A Ivana ima, itekako ima. I to je njezin „crimen“.

Neki lik – nemam pojma tko je i kako se zove, zaboravih u međuvremenu – VRATIT ĆE SVOJU NAGRADU (istoimenu) od ne znam koje godine, zato što ju je ove 2018. dobila Ivana.

Ma dajte, molim vas!

Zar to uopće zaslužuje komentar? Tko je taj lik i što je u životu napravio? Dajte neku anketu da vidimo koliko ljudi u Hrvatskoj zna da postoji, živi i RADI NEŠTO U NOVINARSTVU!

Pa mi za reakcije takvih znamo i prije nego se dogode. PREDVIDLJIVI SU. I JADNI. OTUŽNI. Stoka sitnog zuba – koja gordom lipicancu može jedino zavidjeti, a što drugo?

To što Ivana Petrović uz već spomenute osobine VOLI SVOJU ZEMLJU, što na nju ne baca drvlje i kamenje i što nastoji afirmativno govoriti o Hrvatskoj onda kad je vrijeme i mjesto za to (ali ne na štetu istine i činjenica, jer itekako i kritizira kad to treba), u svakoj bi normalnoj zemlji bilo na cijeni – osim kod nas.

Ivana Petrović je KOLOS, novinarska VELIČINA koja dakako (ni kriva ni dužna) samom svojom pojavom na hrvatskoj medijskoj sceni MEDIOKRITETIMA i nikogovićima „nabija“ kompleks.

Ali, za Boga miloga, što ona ima s tim?

Nek se liječe – ako nije kasno.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Za izbore spremni – Božinović i Horvat o Bandićevoj ucjeni plaćama

Objavljeno

na

Objavio

Prijetnje Milana Bandića da njegov Klub zastupnika u Saboru neće podržavati vladajuću većinu ukoliko Vlada ne pristane na zahtjeve učitelja i nastavnika za povećanjem plaća, nisu se čini se previše dojmile ministara u Vladi. Koja, podsjetimo, ima tanku većinu. A bez Bandićeva kluba je nikako nema.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pojasnio je da je unutar svog resora povećao nekima plaće, ali se nije povećavao proračun već se to učinilo preraspodjelom. Rekao je i da Vlada ima svoj put.

“Imamo svoj put i idemo tim putem, a ukoliko se bilo što ispriječi na tom putu mi kao vladajuća stranka kao nositelj ove koalicije smo spremni na svaki politički izazov”, rekao je Božinović.

Ministar gospodarstva Darko Horvat sa sličnom porukom.

“Ne pristajemo na nikakave ultimatume, spremni smo za izbore ako treba”, rekao je, prenosi RTL.

Bandić poručio Plenkoviću: Ili će se povećati plaće prosvjetarima ili više neće biti ove Vlade

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

HRS – Ograđujemo se od izjava Džaferovića i Izetbegovića te pozivamo hrvatske čelnike da učine isto

Objavljeno

na

Objavio

Nevjerojatno je da sarajevska političko-medijska-NVO čaršija, ista ona koja se diže na zadnje noge kada su u pitanju izjave „susjeda“ o BiH, ne samo da šuti o genocidu kojeg provodi Erdogan u Turskoj, nego ga i podržava. Zamislite da netko izjavi kako „vjeruje da postoje duboki razlozi zbog kojih se odlučilo za upotrebu sile u Srebrenici“!  Nevjerojatna je i činjenica kako hrvatska politička elita u BiH šute na sve ovo. Jesmo li svi to najednom Erdoganovi askeri?

U samo nekoliko dana Erdoganove akcije „Izvor mira“, agencije javljaju kako je sa svojih ognjišta potjerano oko 100 000 ljudi, a kako je preko pola milijuna ljudi ostalo bez pitke vode i hrane. No, ono što je najopasnije jeste kako su posljednjih sati na tisuće zarobljenih najopasnijih boraca ISIL-a, koji su pozatvarani u periodu od 2014. do ožujka 2019., oslobođeni zbog napredovanja turske vojske. Novinari javljaju kako se masovna bježanja događaju i u ostalih tridesetak centara gdje su se nalazili borci ISIL-a, zajedno sa ženama i djecom.

Novinari sa lica mjesta govore kako turskoj vojsci u provedbi „Izvora mira“ pomažu i arapske paravojne jedinice, na platnom spisku Erdogana, koje provode „akcije izviđanja“. Na koji način se provode te akcije najbolje govori sudbina aktivistice za ljudska prava Hevrin Khalaf, koja je u ciljanoj akciji uhićena, silovana i kamenovana na ulici. Dopisnik talijanskog Corriere-a Lorenzo Cremonesi javlja kako su brojni slučajevi silovanja, a posebne vojne akcije provode protiv kršćanske manjine. Zbog izvješćivanja o ovome, njegovo ime, uz imena još nekolicine novinara, se nalazi na posebnoj tjeralici paravojnih jedinica.

Veliki Erdoganov vezir od Bosne, Bakir Izetbegović na sve ovo govori kako „Turska ima pravo braniti svoju sigurnost, teritorijalni integritet“ i  kako je „prisiljena na ovu akciju, činjenice i brojke to potvrđuju“. Sarajevska politička, NVO i medijska mašinerija, ona ista koja u više navrata na dnevnoj osnovi plaši narod „uplitanjem susjeda u unutarnje stvari u BiH“, poslovično šuti i na ono što se događa u Siriji i na izjave Bakira Izetbegovića. Za one koji će reći „pa što se to nas tiče“, samo podsjećanje kako se na izričit zahtjev tog istog Erdogana, bez ikakvog pravnog osnova, ukinulo boravišne dozvole za 4 osobe, kako su Turska i Saudijska Arabija najveći uvoznik oružja proizvedenog u BiH, a izvoznik „boraca i vitezova“ koji planiraju doći u BiH.

Ne iznenađuje nas šutnja srpske političke elite, koja ovih dana potpisuje milijunske ugovore sa Erdoganom, iznenađuje nas i zabrinjava šutnja hrvatske političke elite. Tko ako ne Hrvati u BiH kao narod ne može posvjedočiti političku, ustavnu i građansku obespravljenost, koja je plod ratne agresije i propalih međunarodnih interesnih strategija. Odgovornost nam je stati u obranu slabijih i osuditi gaženje ljudskih prava Kurda, zalagati se za mirno rješenje njihovog statusa. To nam je odgovornost, jer se ne događa to „tamo negdje“, nego ovo što se danas događa na sjeveru Sirije može vrlo vjerojatno imati implikacije i na BiH. Jedna od rijetkih stvari u kojima se slažu ruske i američke obavještajne službe jeste kako bi oslobađanje ISIL-ovih boraca iz zatvora koji su bili pod kontrolom Kurda moglo imati reperkusije na tzv. Zapadni Balkan, gdje bi se mogla otvoriti nova uporišta ISIL-a.

Ovim putem se ograđujemo od izjava Člana Predsjedništva Šefika Džaferovića i Predsjedavajućeg Doma Naroda Bakira Izetbegovića. Mi koji smo žrtve i vojne i političke agresije duboko suosjećamo sa kurdskim narodom koji je ostavljen na milost i nemilost sudbini, kao što smo mi bili ostavljeni početkom 90-ih prošlog stoljeća. Pozivamo čelnike hrvatskog naroda da se također ograde od izjava bošnjačkih čelnika te osude Erdoganovu agresiju na Siriju. Kako možemo očekivati da svijet prepozna našu obespravljenost u BiH, ako mi nismo u stanju pokazati minimum suosjećanja prema drugim obespravljenima.

HRS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari