Pratite nas

Vijesti

Ivanišević:Kad si igrač, razbiješ reket, pošalješ nekoga u onu stvar, i smiriš se, ali biti trener..

Objavljeno

na

Ako netko nosi najviše zasluga za nevjerojatan uspon Marina Čilića, za nevjerojatan napredak u igri koja ga je na koncu i dovela do trona na US Openu, onda je to legendarni Goran Ivanišević. Da je Marin oduvijek bio veliki talent, to nikada nije bilo sporno, no njemu je manjkalo krvi, želje, strasti za pobjedama i baš tu nekakvu psihološku blokadu je uspio srušiti Goran.

Od trenutka kad je Marina pod svoje preuzeo Ivanišević, Čilićev tenis je doživio pravu renesansu, a kulminacija je bila apsolutna dominacija u New Yorku, gdje Marin u posljednja tri meča nije protivnicima prepustio ni seta.

Trener Marina Čilića, Goran Ivanišević gostovao je u emisiji Olimp.

”U Umagu smo gdje radimo s djecom. Vrijeme je super, djeca su super, slušaju, rade. Ma, sve je zakon”, odmah na početku je rekao Goran, da bi se odmah nadovezao na svoju ulogu trenera koji je od Marina stvorio prvaka, prenosi Index.hr

Roland Garros je bio prekretnica

Ponosan sam i na Marina, ali i na sebe. S njim sam uspio u kratkom roku napraviti sve ono što sam nikada nisam uspio. Pronaći tu neku savršenu razinu mirnoće i koncentracije. Kod mene je uvijek postojalo nekoliko Gorana. I svaki od njih je gurao na svoju stranu. Ovdje je bio jedan Goran i jedan Marin. Neću reći da je sve bilo idealno, nije. Bilo je puno uspona i padova. Ona nepravda koja mu se lani dogodila, gotovo ga je dotukla.

No, kad sam pristao s njim raditi imali smo nekoliko ozbiljnih razgovora u kojima sam mu jasno rekao da se mora odlučiti želi li ostati prosječan igrač ili napasti sam vrh. Zadnji i mislim odlučujući takav razgovor, vodili smo u Rimu, prije Roland Garrosa. I nakon toga, od tog trenutka se sve promijenilo. Već sam tada u Parizu protiv Đokovića vidio da je Marin postao jedan sasvim drugi Marin. Marin koji želi, Marin koji hoće i Marin koji može.

Ono što je Marin odigrao protiv Federera, to je bila teniska perfekcija

Tada sam shvatio da će od ovoga svega biti nešto. Što se tiče US Opena, čim sam vidio da Đokovića nemamo u ždrijebu, znao sam da priliku imamo. E sada, koliko sam god vjerovao u Marina i znao sam da može napraviti nešto veliko, onaj meč protiv Federera je i mene zaprepastio. Ostao sam bez riječi. Ja koji uvijek imam nešto prigovoriti, progunđati, jednostavno nisam imao što reći. Ono je bila čista perfekcija tenisa. Marin igra protiv najveće legende u povijesti tenisa, sam igra i protiv njega i protiv cijelog stadiona, koji jedva čeka da izgubi, a on mrtav hladan odigra tenis iz snova.

Što se tiče moje uloge u Marinovon usponu, svi pričaju o servisu. Servis je bio najmanja stvar. Ono što je bilo najvažnije, to je da je Marin postao opušteniji, smireniji. On je godinama bio napet u igri, nervozan, a ja mislim da sam mu kao trener uspio doći do glave, pojednostaviti mu neke svari i uvjeriti ga da može biti najbolji. Nema tu neke velike filozofije, ja s Marinom na ovaj ili onaj način, radim od njegove 14 godine. Nije on sad naučio igrati tenis, on je samo sad posložio sve kockice na pravo mjesto. Samo to.

Također, nikako ne smijem zaboraviti Marinovog kondicionog trenera i masera. Da Marin nije bio maksimalno fizički spreman, ne bi mogao igrati onakav agresivni tenis. A takav tenis je bio ključ trijumfa.

Meni je užasno drago bilo što su mi prilazile bivše kolege tenisači, veliki tenisači, koji su mi svi od reda čestitali. Evo, dođe mi jedan Wilander, koji mater rođenu ne bi pohvalio i kaže mi da je onaj meč protiv Federera bila čista teniska perfekcija. Da se bolje od toga nije moglo. Na to sam ponosan i mogu reći i da je to jedna velika pobjeda i za mene.

Nisu bili teletubbiesi, ali su bili muffini od borovnice

Što se tiče usporedbe uloge tenisača i trenera, ma to se ni ne može uspoređivati. Kad si igrač, udaraš tu lopticu, razbiješ koji reket, nekoga pošalješ u onu stvari koliko toliko neke stvari izbaciš iz sebe. A ovako, sjediš gore, gledaš, ne smiješ ništa, dršćeš, treseš se, ne smiješ mu ništa reći jer će dobiti opomenu, a ja ne mogu mučati, nisam Lendl… Ma užas. Evo, nakon što sam prestao igrati mislio sam da je došao kraj čaranjima, teletubbiesima i slično.

No vraga, opet ista priča. Nema brijanja, dvije iste majice, dvije iste kape, muffini od borovnice su mi počeli i na nos izlaziti, ali neka, ako je to barem malo pomoglo, isplatilo se. Čak je i Marin počeo iste stvari raditi. Prije Federera se mislio obrijati, krenuo, no odustao je i on: ”ma, ako sam mogao do sada, mogu i još dva dana”.

Sad će postati sve drugačije. Marin nije više samo vječni talent. On je sad prvak, popeo se na vrh planine i sad će ga svi pokušavati skinuti, ali neka, imamo mi i za to rješenje.  – See more at: http://www.pogled.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Nadbiskup Hoser: Hercegovina je lijepa i Božji dar vama

Objavljeno

na

Objavio

Mnogo je razloga za reći: Hvala! Bogu i Gospi i župljanima, koji imaju široko i otvoreno srce!

Večer zahvale svim župljanima koji pomažu drugima, bilo da besplatno primaju osobe s poteškoćama u razvoju kad dolaze na hodočašće, bilo da besplatno primaju svećenike kad dolaze na seminar za svećenike, bilo da čine dobro na bilo koji drugi način – to je bio povod i razlog, kako stoji u župnom listiću, što je u dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju pred više od tisuću župljana i gostiju održana “Večer zahvale”, piše Večernji list BiH.

Zahvaljujmo Bogu

Krenulo se koncertom sekcija iz međugorske župe. Prvu pjesmu “Majko, hvala ti“ otpjevao je mali župni zbor. Potom su nastupili veliki župni Zbor Kraljice Mira, Frama, Tamburaški orkestar Misericordia, Sara Brkić solo violina, klape Mir i Concordia, Zagrebačka promenada – TO Šurmanci, Leatitia, HKUD Vionica…

– Mnogo je razloga zašto večerašnjim zajedništvom i pjesmom dragom Bogu želimo reći hvala. Jedan od njih svakako je imenovanje apostolskog vizitatora za župu Međugorje, nadbiskupa Henryka Hosera – kazala je Sanja Pehar, voditeljica programa, inače glavna urednica Radio postaje Međugorje. Fra Marinko Šakota istaknuo je u svome obraćanju kako Bogu možemo zahvaliti za sve ono što jesmo, što imamo i što činimo.

– I Gospa, naša nebeska Majka, uči nas zahvalnosti, zato ćemo u nastavku pjevati njoj. Zahvalnost znači priznanje da nam je Bog dao darove. Zahvalnost pripada Bogu i drugima, a to znači prepoznati Božje djelovanje u svome životu i u životu svoje obitelji i biti potpuno svjestan da je to dar.

Zahvalnost je najdublji izraz vjere i povjerenja u Boga. Tko zahvaljuje, priznaje da sve dobro dolazi od Boga. Mnogo darova od Boga dobili su i mladi koje ćemo slušati u nastavku. Bogu hvala, možemo kazati i za mlade okupljene u Frami.

Ponosni su i Bogu zahvalni na nagradama s kojima su se nedavno vratili iz Sarajeva s Framafesta gdje su osvojili 1. mjesto festivala i nagradu za scenski nastup s pjesmom “Bog nas ljubi”. Hvala, i da, i vi ste dragi župljani toliko puta ne samo kazali, nego i svojim primjerom pokazali. Kada ste u svoje domove besplatno primili osobe s invaliditetom, kada je vaša obitelj bila spremna ugostiti svećenike, kada ste se u humanitarnim akcijama sjetili potrebitih, kada ste svojim životom hodočasnicima posvjedočili Gospa je ovdje. Hvala vam! – istaknula je Pehar.

Onda je na noge digla sve u dvorani pjesma “Samo je jedna Marija” u izvedbi pjevačke skupine iz Vionice. Na kraju “Večeri zahvale” nazočnima se obratio nadbiskup Henryk Hoser.

I umrijeti za domovinu

– Ovo je bila prekrasna večer na kojoj smo doživjeli i dirljive trenutke. Imali smo prigodu vidjeti iskustvo ove mladosti. Zaista sam iznenađen talentima koje ovdje imate. Nikad nisam sreo jedan narod koji je toliko muzikalan kao ovdje u Hercegovini. Bio sam zaista ganut kad ste pjevali pjesmu o ljubavi i Hercegovini. Hercegovina je lijepa i Božji dar vama. Potrebno je ljubiti svoju zemlju. Raditi za nju. I voljeti je. I umrijeti ako treba, za domovinu i Crkvu – istaknuo je nadbiskup Hoser.

Župljani su tada apostolskom vizitatoru za međugorsku župu, Papinu izaslaniku Hoseru, uručili prigodne darove. Uime župljana župnik fra Marinko Šakota uručio mu je umjetničku sliku, dar sakralnoga umjetnika Ante Mamuše iz Novog Travnika.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Igor Vukić o Ivi Goldsteinu i njegovoj novoj knjizi ‘Jasenovac’

Objavljeno

na

Objavio

Mediji su ovih dana dali veliku pozornost knjizi Ive Goldsteina ‘Jasenovac’ koja će biti predstavljena na Interliberu. Ivo Goldstein se također posebno obrušio na publicistu Igora Vukića, autora knjige ‘Radni logor Jasenovac’, prozivajući ga revizionistom koji selektivnim pristupom lažima zavarava javnost.

Zbog toga su u PODCAST VELEBIT pozvali Igora Vukića koji je detaljno analizirao pisanje Ive Goldteina, navode iz njegove knjige koje su mediji prenijeli te ih jednog po jednog gotovo u potpunosti raskrinkao kao neistine, krivotvorine ili plod mašte.

Tko su ‘svjedoci’ koje Ivo Goldstein citira u knjizi i koristi za svoje tumačenje zbivanja u Jasenovcu?
Koliko su vjerojatni opisi ubijanja koje Goldstein opisuje u svojoj knjizi?
Je li Ante Ciliga rekao ono što se navodi u Goldsteinovoj knjizi?
Jesu li opisi ustaških ubijanja logični prema okolonostima i ukupnoj situaciji u kojoj se događaju i poklapaju li se sa dokumentima iz arhivske građe?

Koliko su vjerojatne priče o ‘leševima koji plivaju Savom’?
Zašto se Goldstein bavi smišljanjem sintagmi poput ‘4M’ koja se odnosi na Maksa Luburića, Ljubu Miloša, Ivicu Matkovića i Miroslava Filipović-Majstorović? Je li to zloporaba naziva nekad vrlo polpularnog pop sastava u Hrvatskoj ‘4M’?
Kako je Goldstein postao amater-psiholog i upustio se u stručne prosudbe psihoprofila pojedinaca koje optužuje u svojoju knjizi?
Kako je moguće izjave i priznanja ustaša koje su krajem Drugog svjetskog rata, batinama na jugoslavenskom sudu iznuđene, uzimati kao ozbiljan i povijesno relevantan dokument?

Koliko ima mašte, koliko naučne fantastike, a koliko ozbiljnih argumentiranih navoda u Goldsteinovoj knjizi Jasenovac?
Što su o kvaliteti Goldsteinovog rada i njegove povjesničarske vjerodostojnosti rekli njegovi kolege?
Je li u Jasenovcu postojala Goldsteinova ‘drobilica kostiju’?
Tko je svećenik Jure Paršić čije izjave Goldstein koristi u knjizi?
Vjeruje li i sam Goldstein u ono što piše u svojoj knjizi?
Je li Jutarnji list krivotvorio fotgorafiju za feljton?

Goldstein kaže da revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu. Govori li on tu o sebi?

Odogovre na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari