Pratite nas

Pregled

Ivanović: HVO nije mogao okupirati teritorij na kojem Hrvati oduvijek žive

Objavljeno

na

Članica tima obrane generala Slobodana Praljka, odvjetnica Nataša Fauveau- Ivanović, u svom izlaganju pred Raspravnim vijećem suda u Haagu kazala je kako je prvostupanjska presuda konfuzna, proturječna, nerazumljiva, utemeljena na glasinama i pretpostavkama i da su mnogi dokazi iskrivljeni i sasvim, činjenično, krivo konotirani, piše Dnevnik.ba.

Ivanović je, tako, u današnjem izlaganju kazala kako je Sudsko vijeće prekršilo mnoge članove statua Međunarodnog suda, propustilo iznijeti obrazloženje prvostupanjske presude i zanemarilo elementarne standarde prava kao i persumkciju nevinosti.

Samim time, po njenim rječima, zanemarili su da je teret dokazivanja kaznene odgovornosti na tužiteljstvu, a na prvostupanjskoj presudi.

Odvjetnica Ivanović kazala je kako je prvostupanjsko vijeće napravilo niz pravnih grešaka, od utvrđivanja činjeničnog stanja, uloge Hrvatske i uloge generala Slobodana Praljka u navodnom UZP-u.

Osvrnula se na točke optužnice, odnosno zaključke prvostupanjske presude koji se odnose na teška kršenja Ženevskih konvencija i okupaciju istočnog dijela Mostara.

Ivanović je tako, ustvrdila, kako su povrede Ženevskih konvencija moguće, tek ako se utvrdili da je postojao međunarodni sukob ili okupacija, a da okupacija može uslijediit samo nakon međunarodnog sukoba, što u ovom predmetu nije bio slučaj.

Dodala je i kako strana sila koja zauzima vlast u BiH u tom razdoblju nije postojala.

Ivanović je kazala kako je nemoguće da je HVO okupirao određene dijelove teritorija u BiH, pa tako ni bosanski i hercegovački Hrvati jer su HVO upravo osnovali Hrvati u BiH, oni koji su tu živjeli.

Istaknula je svom izlaganju kako je HVO bio organ kojeg su priznavale vlasti BiH i da je on sastavnio dio oružanih snaga BiH što se vidi iz dokaza u žalbenom podnesku haaškom tužiteljstvu.

Ivanović se tako zapitala, kako je HVO mogao uopće okupirati teritorij, u i pravnom i u logičnom smislu i kontekstu, narod koji živi na nekom mjestu ne može okupirati to mjesto, ne može HVO okupirati zemlju svojih predaka i teritorij na kojem živi stoljećima.

Napomenula je kako se apsurdnost takvih zaključaka vidi u Općini Rama/ Prozor, koju je HVO, prema navodima prvostupanjske preduse i sudskog vijeća okupirao.

„HDZ BiH je na izborima u Rami 1990. osvojio većinu glasova, nije došlo do nasilne uspostave vlasti, legalno izabrane vlasti nastavile su obavljati svoj posao, lokalna vlast u Rami je legalno izabrana, po kojem osnovu je takvo što okupacija?“, rekla je Ivanović.

Dodala je kako je prvostupanjsko vijeće počinilo niz kardinalnih grešaka u utvrđivanju činjeničnog stanja o okupaciji i da nisu dokazali nijedan element ni kriterij po kojem se ta okupacija zaista i dogodila.

„Toliko je velika greška da je HVO okupirao dijelove BiH da je rasprava o tome najjednostavnije rečeno – nemoguća“, kazala je Ivanović.

Govoreći o prirodi sukoba između HVO-a i Armije BiH u BiH, Ivanović je kazala kako navodi tužiteljstva i pretresnog vijeća da su vojnici HV-a bili u BiH ne stoje, jer ni u jednom spisu ovog predmeta, nema konkretne informacije o prisustvu HV-a u BiH.

„To je čak potvrdila i vojno promatračna misija Europske zajednica koja nije imala informacije o prisutnosti HV-a na teritoriju BiH“, rekla je Ivanović.

Dodala je i kako je o prisutnosti HV-a na teritoriju BiH, svjedočio i međunarodni svjedok koji je rekao da Europska zajednica nije imala nikakve informacije o tome.

„Pojedini pripadnici HV-a odlazili su BiH, neki su se priključivali HVO-u , a neki Armiji BiH, ta su lica zadržavala određene administrativne veze s HV-om, no u lancu zapovijedanja bili su pod HVO- om ili Armijom BiH“, napomenula je haaško tužiteljstvo Nataša Ivanović, članica tima obrane generala Slobodana Praljka.

Govoreći o navodima optužnice i zaključima Pretresnog vijeća da je HV izravno sudjelovao u borbama u BiH, Ivanović je kazala kako je apsurdan zaključak da je HV imao globalnu kontrolu nad jedinicima HVO-a, jer, kako je dalje navela, da je prvostupanjsko vijeće ispravno primijenilo kriterij sudske prakse utvrđene ovim sudom, a to je globalna kontrola, morala je ponuditi ocjenu te kontrole i kroz analizu to utvditi, što ovdje nije učinjeno.

Ivanović je, također, kazala kako nigdje nema nalaza o traženom nivou kontrole, koji bi, da bi bio tretiran kao kazneno djelo, mora imati dokaze da je jedna država imala ulogu u organiziranju, koordiniranju i planiranju vojnih akcija određene vojne grupe, osim što tu grupu financira, obučava i pruža joj operativnu pomoć, pa tako, kako je rekla, u predmetu Tadić, nije utvrđeno je da Hrvatska ima ulogu u koordiniranju HVO-om.

Ivanović je kazala kako su dokazi o pružanju jednake pomoći Armiji RBIH i HVO-u što se vidi iz transkripata, priloženi u žalbenom podnesku, gdje se također nalaze dokumenti o tome da je Republika Hrvatska snadbijevala Armiju RBiH oružjem, obučavala i obrazovala njene vojnike, u Hrvatskoj je Armija RBiH imala tri logostička centra koji su slobodno djelovali na teritoriju Hrvatske i liječila njihove ranjene vojnike.

„Koja bi to država na svijetu snadbdijevala neprijateljsku vojsku oružjem, opremom i logističkom pomoći? Odgovor je jednostavan – nijedna“, kazala je Ivanović.

Isto tako, navela je i kako je prvostupanjsko vijeće potpuno ignoriralo nezahvalni položaj u kojem se Hrvatska nalazila za vrijeme sukoba u BiH.

„Hrvatska nije sudjelovala u tim sukobima no ipak je međunarodna zajednica u cjelini i neke države, od nje neprestano tražili da smiri situaciju, organizira pregovore i nađe neko rješenje“, kazala je Ivanović.

Navela je i kako zaključi prvostupanjskog vijeća o posjeti Gojka Šuška BiH dokazuju da uopće nisu razumijeli društveno – političku situaciju u BiH.

„U to vrijeme, u BiH, došli su ministri iz cijelog niza zemaljala, posjeta Gojka Šuška, kao ministra iz Hrvatske, nije imala nikakvu ni veću a ni manju težinu od posjeta ministara drugih zemalja. Tu posjetu organizirala je međunarodna zajednica, a Hrvatska tu pokazala dobru volju da se stanje u BiH smiri“ , rekla je Ivanović.

Odgovarajući na zaključke Sudskog vijeća kako je Hrvatska imala globalnu kontrolu, Ivanović je kazala kako se to neprestano ponavlja radi uvrđivanja međunarodnog sukoba i da nije moguće da jedan sud za ratne zločine ovakvo nešto utvrdi, a drugi sud istog Tribula, presudi da nije pozvan presuđivati o pitanjima vezanim za odgovornost država.

„Bilo bi pravedno i u pravom smislu ispravno da se pozivate na običaje međunarodnog prava u kojem nema kategorije globalne kontrole nego samo efektivne kontrole.

Kada ste navodno utvrdili da je sukob u BiH bio međunarodni sukob, ignorirali ste činjenicu da MKSJ primjenjuje jedno pravilo a drugi potpuno drugo, ako ste vi primijenili pravilo koje je vaš, međunarodni kazneni sud odbacio, onda gubite svaki mogući kredibilitet zbog toga“, rekla je Ivanović.

Briljantni govor generala Slobodana Praljka u haaškoj sudnici: Ne odričem se Tuđmanove politike jer je ona stvorila RH i omogućila opstanak BiH!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Objavljeno

na

Objavio

Ona nije znala plivati, a nakon što su nju izvukli, formirali su rukama niz da izvuku i mene. Djevojčica je bila sva bijela, polumrtva, davali su joj umjetno disanje, kaže Josip Crljen

Dotrčao je jedan mali susjed do nas i vikao: ‘Neka mala je upala u vodu!’. Odmah sam potrčao do rijeke, a kad sam vidio djevojčicu samo mi je prošlo kroz glavu kako se tu nekoliko djece već utopilo i skočio sam. Već je bila problijedjela, tonula je, uhvatio sam je za kosu i izvukao, ispričao je za Dalmatinski portal Josip Crljen, 37-godišnji heroj koji je spasio život djevojčicu iz rječice Rude u nedjelju popodne.

Josip je skočio u nabujalu rijeku kod Trilja i to na mjesto gdje su virovi i gdje je vrlo teško plivati.

– Mi smo u obližnjem restoranu slavili krštenje djeteta moga kuma, kada je odjednom mali Mateo počeo vikati da se u rijeci utapa djevojčica. Brzo smo potrčali prema tom mjestu i vidjeli curicu koja je bila malo pod vodom, malo iznad vode, utapala se. Odmah sam skočio u vodu u namjeri da je izvučem, no voda je bila zelena, pa je u jednom trenutku nisam ni vidio. Pomislio sam da neću uspjeti, da ću je izgubiti. Krajnjim naporom sam je, srećom, ipak uhvatio za kosu i nekako je uspio privući prema obali. Moram priznati da je bilo jako teško. Sam Bog mi je dao dotatnu snagu da je izvučem i spasim . Nakon toga priskočili su i ostali i izvukli smo je vanka – ispričao je Josip gostujući jutros na Hit radiju, prenosi Ferata.hr.

Prvo je 13-godišnju djevojčicu gurnuo do obale.

– Ona nije znala plivati, a nakon što su nju izvukli, formirali su rukama niz da izvuku i mene. Djevojčica je bila sva bijela, polumrtva, davali su joj umjetno disanje, srećom su tu bile dvije doktorice i hvala Bogu da je mala u redu! – ispričao je.

Kaže da cijelu noć nije mogao spavati i da sada ide kod doktora jer ga sve boli, posebno vrat, ali sretan je jer je spasio djevojčicu u zadnji tren.

– Ponosan sam i na svog susjeda, malog Mateta Tadića koji je sve to vidio i zvao nas. Djevojčicu sam poslije vidio, došla joj je mama i hvala dragom Bogu sve je završilo dobro, kazao je Josip.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari