Pratite nas

Reagiranja

Ivica Dačić: Pozivam Njemačku i ostale članice EU da urazume Hrvatsku

Objavljeno

na

Europski povjerenik za proširenje i susjedsku politiku Johannes Hahn te austrijski šef diplomacije Sebastian Kurz snažnim pritiskom na Zagreb pokušavaju ishoditi zeleno svjetlo Hrvatske koje bi omogućilo da Srbija otvori 23 poglavlje u pregovorima s EU, a srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić pozvao je Njemačku i ostale zemlje EU da ‘urazume Hrvatsku’, piše u petak beogradski tisak.

[ad id=”93788″]

“Ovi europski dužnosnici su u gotovo stalnom kontaktu s hrvatskim šefom diplomacije Mirom Kovačem, kome su prenesene poruke da većina u EU ne gleda s odobravanjem na pokušaje Zagreba da zakoči europski put Beograda”, tvrde Večernje novosti.

List navodi da bi danas trebao biti održan sastanak odbora za proširenje Vijeća ministara EU, u kojem svoje predstavnike ima svih 28 članica, a potom bi se moglo znati i konačno stajalište Hrvatske, budući da se Zagreb još nije suglasio s otvaranjem poglavlja 23.

List također podsjeća na izjave hrvatskih dužnosnika kako se od Srbije traži i očekuje da se odrekne univerzalne jurisdikcije za ratne zločine, primijeni propise i obveze o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i osigura zastupničke mandate u Skupštini Srbije te da Beograd uspostavi punu suradnju s Haškim tribunalom.

Kako pišu Večernje novosti, srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić ocijenio je kako su “Hrvati posljednji koji mogu dijeliti lekcije bilo kome o zaštiti prava manjina jer sami ne poštuju standarde EU, iako su članica Unije”.

“U Hrvatskoj se razbijaju ćirilične ploče, rehabilitira ustaštvo, što unosi strah među tamošnje Srbe. Naš zakon o suđenjima za ratne zločine pisan je u suradnji s EU i Haškim tribunalom i besmislene su zamjerke iz Zagreba da mi pokušavamo biti ‘mali Haag’. Zato, pozivam Njemačku i ostale članice EU, koje su jasno rekle da je Srbija sve ispunila, da urazume Hrvatsku”, izjavio je Dačić.

List prenosi izjavu hrvatskog vicepremijera i čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka da Hrvatska neće blokirati Srbiju na ulasku u EU, jer želi razvijati dobre odnose sa susjednim državama, ali da Srbija mora ispuniti sve uvjete za ulazak i zadovoljiti standarde koje nameće EU i koje bi morala usvojiti kroz mukotrpne pregovore.

Istodobno, voditeljica srbijanskog pregovaračkog tima za pregovore s EU Tanja Miščević kaže kako je Beograd uradio sve što je trebalo te da su primjedbe koje hrvatski dužnosnici spominju u javnosti “već utkane u niz dokumenata, prije svega u Akcijski plan za poglavlje 23 i Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina”.

“Mi smo svoj dio posla odradili i sada je sve na članicama EU. Ne bježimo od razgovora o svim otvorenim bilateralnim pitanjima koje imamo s drugim državama, ali mjerila za otvaranje poglavlja 23 EU je već usvojila prije dvije godine, izvještajem sa screeninga, a taj su papir ‘parafirali’ i Hrvati”, kaže Tanja Miščević.

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić poručio je ranije ovog tjedna da je njegov odgovor  kako, “što god netko radio, Srbija želi dobre odnose” te da “srpski brod sigurno plovi i da će se tako i nastaviti”.

Maja Bobić iz Europskog pokreta ocijenila je za Radio-televiziju Srbije da “potez Hrvatske nije iznenađenje”, naglasivši kako “insistiranje na tom pitanju kvari ne samo dobre susjedske odnose, već šalje lošu poruku i za samu EU”.

Aleksandar Popov iz nevladine udruge Centar za regionalizam drži da je “ovo najgori mogući momenat za takav potez Hrvatske, u trenutku kada je postignut svojevrsni konsenzus oko zahtjeva Srbije za otvaranje novih poglavlja”.

”Mislim da bi bila jako loša poruka što se tiče kredibiliteta, ozbiljnosti, ali i političke mudrosti i Hrvatske, ali i Europske unije, da se to sada postavi kao neko pitanje koje se ne može prevladati”, dodao je Popov.

Prema njegovim rečima, odnosi s Hrvatskom već duže vreme općenito idu u lošem smjeru, a dva faktora mogu sve ovo rasplesti – Bruxelles i neka snažnija članica EU koja ima utjecaja na Hrvatsku. Popov kaže da “Hrvatska sada ima priliku pokazati svoj ucjenjivački kapacitet” i “da je jedno sigurno – nastavit će tim putem”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se Kate Šoljić, sjećate li se hrvatskih  mučenica iz Domovinskog rata?

Objavljeno

na

Jedna od najponosnijih majki u Hrvata – Kata Šoljić, rodila se 23. veljače 1923. Mnogi su na žalost već zaboravili ovu iznimnu ženu, kojoj su u hrvatskom Domovinskome ratu poginula čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su ubijeni od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga ove ponosne majke bude još i veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane.

O tome smo pisali i pisat ćemo.

Da se ne zaboravi!

Sjećam se, kad smo u Zagrebu predstavljali jednu moju knjigu u kojoj sam objavio oko osam tisuća imena poginulih u vrijeme Domovinskog rata, i kada je ministrica branitelja bila gđa. Jadranka Kosor, gotovo nam nisu dali ni jednu dvoranu u Zagrebu da je promoviramo! Ipak, dozvolili su nam da to uradimo tek u prostorijama zagrebačke HVIDR-e. Na promociju je došla i gospođa Šoljić (ali ne i mediji!) i tada ledenim glasom upitala nazočne: “Tko to ima protiv da se jedna ovakva knjiga “ne smije” promovirati u Zagrebu?” Nastala je, naravno, šutnja. A onda je Kata rekla i ovo: “Do 1990. nisam smjela govoriti da sam izgubila  braću, pa zar sada ne smijem reći ni da sam ostala bez četiri svoja zlata, četiri svoja sina?”

Kata Šoljić, kad sam je upoznao, živjela je u zagrebačkoj Dubravi, u jednom stančiću od nekih 15 četvornih metara, koji nije imao ni prozore, već samo vrata za balkon. Pokrenuo sam (2004.) akciju da joj Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodjele priznanje-Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Odaziv je bio izvanredan. Sve do te svečanosti uručenja ovog priznanja dva puta tjedno odlazila je na dijalizu, a ovo joj je priznanje toliko pogodilo u srce da je poslije morala ići čak – tri puta tjedno. Obećavali su joj med i mlijeko, za nju i njezinu obitelj. Na kraju je okončala u jednom privatnom umirovljeničkom domu, gdje su je posjećivali članovi obitelji i štovatelji. O Kati Šoljić objavio sam knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Na žalost, nisu naišli na neki osobiti odaziv, prije bi se reklo da su prešućeni. Milan Bandić, koji je bio nazočan jednoj od promocija knjige o gospođi Šoljić javno je obećao da će, kao gradonačelnik, odmah kupiti najmanje tisuću primjeraka, da svaka škola dobije barem jednu, kako bi znali tko je Kata Šoljić, odnosno tko su majke čiji je doprinos u Domovinskom ratu iznimno veliki. (Prihod bi išao u korist stradalih branitelja). Znate koliko je knjiga kupio Bandić-ni jednu!

Već duže razmišljam da bi trebalo ponovno tiskati prvu i jednu knjigu o Kati Šoljić, ali vjerujte nema zainteresiranih sponzora!?

Obitelj Šoljić prošla je  pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići?) neprestano su im zagorčavali život, a posebno su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju.

Kata Šoljić recimo u Vukovaru, nema svoju ulicu, ni trg, po njezinom imenu se ne zove ni jedna kulturna ustanova, iako je zaslužila i spomenik. (U Zagrebu „na kraju grada“ po njoj se zove jedan park!). A cijeli se život, unatoč bolesti, borila za hrvatske branitelje, nije dozvolila da se zaborave oni koji su poput njezinih sinova dali život za slobodu. Poglavito je bila ponosna na Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi dr. Zvonimir Šeparović,  čija je bila počasna predsjednica, kao i na svoju Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena. Umrla je 8. srpnja 2008. Koliko još vode treba proći, pa da se netko sjeti i majki, poput Kate Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnja, čija su tri sina poginula u vrijeme srpske agresije, dok je još  najmanje desetak članova njezine obitelji položilo život za Domovinu?

Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović i Šegarić, dale su ogroman, nemjerljiv doprinos u svetom Domovinskome ratu.

Kad smo hrvatskom Saboru (lani) predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su!

Sve smo o tome pisali, pa se samo ponavljamo.

Ali, kao da i nismo.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Puli održana promocija knjige ‘Mit o Jasenovcu’, unatoč sabotažama

Objavljeno

na

Objavio

U petak 22.02. je u Puli održana promocija filma i knjige Mit o Jasenovcu Romana Leljaka, usprkos žestokom protivljenju IDS-ovog gradonačelnika Pule Borisa Miletića, prijetnjama i grafitima po zidu Crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli.

Neviđena, neprimjerena i degutantna medijska hajka protiv autora, istraživača Romana Leljaka , protiv Katoličke crkve i vjernika, od strane Glasa Istre, nije urodila otkazivanjem promocije, kao što je Boris Miletić sugerirao.

Ne samo da je neprimjerena hajka Glasa Istre na Romana Leljaka, nego je i krajnje neljudska, jer ne razmišljaju urednici o ljudskosti, ne vode računa da g. Leljak ima malodobnu djecu i kako se takvi novinski članci odražavaju na dječju psihu. U agitpropovskom zadatku koji su dobili za odraditi, vjerojatno po političkom naređenju IDS-a izgubili su svaki smisao za etičnost i ljudskost. Gospodina Leljaka nazivaju prevarantom!?

Dvorana ispod Crkve bila je prepuna. Provokatori koji su došli sa novinarima, bili su udaljeni. Osim jednog povika” smeće jedno” nisu imali progodu dalje vrijeđati.

Postavlja se pitanje, kako je moguće u jednoj, po IDS-ovom gradonačelniku Pule, Borisu Miletiću demokratskoj, tolerantnoj, multikulturalnoj sredini, gdje “cvate “suživot, ispoljavati toliku mržnju prema neistomišljenicima i prema drugoj političkoj opciji?

Nameće se samo jedan mogući zaključak, da IDS i njegov pulski gradonačelnik Boris Miletić ne znaju što ti pojmovi znače, ili ako i znaju primjenjuju demokraciju, toleranciju i suživot samo na njima podobne, a za nepodobne koriste metode poznate iz totalitarnog režima; medijske napade, diskvalifikaciju, progone i prisilu.

I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah organiziraju protupredavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao veleposlanik države Hrvatske u Francuskoj, u svojoj radnoj sobi držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika pokojne države! Vjerodostojno zar ne?

Ali za razliku od IDS-ovaca, Borisa Miletića i Radničke fronte mi koji smo nazočili promociji Romana Leljaka, nećemo vas ometati, niti pisati gnjusne izjave i članke po novinama, niti privatno diskreditirati g. Goldsteina, već ćemo poštujući demokratska načela, po Rezoluciji UN i Ustavu RH o slobodi i pravu na javno izražavanje svog mišljenja, pustiti čovjeka da ostvari svoja demokratska prava.

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari