Pratite nas

Reagiranja

Doc. dr. sc. Ivica Granić: ‘Volej u mozak Ratka Čačića’

Objavljeno

na

Dužnosnik Čačić obavijestio je zadnjih dana publiku kako je zgrožen činjenicom da institucije ne pronalaze model kojim bi Zagreb obnovili nakon potresne štete. Fascinira ga taj podatak. ‘To treba u-ve-sti!’ Zatim je profesor baltazarovski obznanio kako je ‘pronašao model’ kojim će ljude Baltazar – grada bez po muke transferirati u nove, mnogo komfornije, stanove te ih približiti modernim svjetskim trendovima.

Nakon što mu se otvorio onaj zadnji šareni kišobran i nakon što je kapljica konačno kapnula, shvatio je kako se može prikupiti, a da to nitko ne osjeti, milijarde kuna. I to u državi koja grca u dugovima, a budućnost joj je izvjesna koliko bi bila i potpisniku ovih redaka u ogledu s Mike Tysonom, u njegovoj najboljoj fazi. Na stranu što nas sami Bog treba čuvati modela gospodina Čačića, no ovaj najnoviji zasigurno bi mogao konkurirati i za zlato u antologijskom feralovom ‘Shit of the year’ izboru.

Bilo kako bilo, dok traju prepucavanja na relaciji grad Zagreb – Vlada o tome kako će izgledati novi zakon o obnovi glavnog grada, bivši ministar graditeljstva i varaždinski župan, Radimir Čačić Rale, kaže kako već imamo puno jednostavniji i učinkovitiji model obnove od bilo kojeg predloženog. Kao ministar obnove, prema vlastitome priznanju, izgradio je 400 škola, obnovio preko 150 tisuća privatnih objekata te, skromno kako zna, ‘napravio autocestu prema Splitu’.Stoga za njega tajni nema. Kao šlag na koncu podvlači da će veliki dio novca uplatiti i turisti.

Čak i ako zanemarimo činjenicu kako su se na modelu autocesta dečki zaigrali i cijena kilometra porasla dvostruko, a broj zaposlenih trostruko, po gospodinu Čačiću jedini izbor koji imamo je ili skuplje gorivo ili neki drugi porez.
Sit gladnom ne vjeruje

U državi u kojoj je financijska pismenost na niskoj razini nije čudno da je za većinu ljudi sustav financiranja državne potrošnje nešto nedokučivo. Međutim, kad osoba koja je svojedobno kao ministar raspolagao s više od trećine proračunskih prihoda, pokaže elementarni bezobrazluk prema vlastitim građanima sugerirajući rješenje uvođenjem novih nameta, i to u vrijeme gotovo izgledne recesije, to bi svakako trebalo zabrinuti.

Trend udaranja građanstva po džepu star je gotovo koliko i hrvatska samostalnost, i savršeno je razumljiv u kontekstu socijalnog formiranja gospodina Čačića i slični ‘sit gladnom ne vjeruje’ psiho – profila.

Ako novca fali, onda se brojka mora odnekud namiriti! A budući da nikada ništa, osim temeljite i rijeko gdje zabilježene otimačine, ozbiljno u životu nisu zaokružili, novi nameti se nameću kao jedino spasonosno rješenje. Namiruj se preko građana koji su zbog sretne okolnost da žive u Republici Hrvatskoj prinuđeni plaćati junačke feudalno – socijaldemokratske namete.

Pitanje o kojem gospodin Čačić vjerojatno nije razmišljao je od kuda građanstvu četrdesetak kuna više po spremniku? Ili, što će biti kada cijena goriva skoči, odnosno vrati se, na dojučerašnjih jedanaest – dvanaest kuna po litri? Nadalje, postoji li možda neki drugi model prikupljanja dragocjenih brojki, možda od nekih novih proračunskih prihoda, stranih investicija, ili na primjer namaknuti od nekakvih nevladinih udruga kojih kod nas ima kao gljiva poslije kiše i koje se permanentno pokazuju kao bezobrazni gutači proračunskog novca, počesto na štetu vlastite Domovine. Možda uzeti Hribarovom HAVC-u koji sve što je snimio vrijedi koliko i obična rola wc-paprira, i to ne u korona nego u inače vremenima.

To bi morilo gospodina Župana, ali možda bi se moglo kirurški precizno zaroniti od državnog ureda do ureda, od uprave do uprave, od ministarstva do ministarstva, gdje se zasigurno troše proračunski milijuni, bez ikakvoga smisla i kontrole.

Svojedobno je jedan državni dužnosnik ostao frapiran podatkom kako na osobnu reprezentaciju troši dvjesto – tristo tisuća kuna godišnje, što je dotični prokomentirao izjavom da se stvar mora provjeriti jer je u kompjuterima vjerojatno došlo do nekakve greške. Poznato je da su kompjuteri izdajnički izum, no naknadno se uspostavilo kako su društvene potrebe dotičnog, evidentirane samo preko njegove službene kreditne kartice, koštale čak nekoliko puta više od prve procijenjene brojke. Barem je bio u pravu kako je kompjutor pogriješio.

Gospodinu Čačiču, kao i spomenutom dužnosniku, je jasno da bi se građani, kako bi potrebe podmirili, morali financijski izjednačiti s građanima ako ne Švicarske ono barem Mađarske, zloglasnoga Orbana. Koja je ovih dana, bez ikakve EU intervencije, osigurala paket od čak 27. milijardi eura za sanaciju šteta izazvane korona virusom. Naravno kako bi se građani morali izjednačiti isključivo u smislu davanja, mogućnost zarađivanja je druga priča, no to Raleta osobito ne smeta.

Čačić i HDZ u tandemu

Netko će možda s čuđenjem zaključiti da gospodin Čačić autora ovog osvrta zanima nešto više od aktualne HDZ-ove političke nomenklature, i bit će pritom u pravu. HDZ je već stari i prepoznatljivi produkt hrvatskoga folklora, ništa se tu značajno ne mijenja, a Čačić je zanimljiv kao opipljiva hrvatska svakidašnjica, koja neprekidno nestaje i javlja se, zaroni i nanovo izroni, koja se s tim folklorom nalazi u neobičnoj duhovnoj vezi. Kako vrijeme krize bude odmicalo ne treba sumnjati kako će se pojaviti ‘razni Čačići’ koji će puku hrvatskome razgaliti dušu parolama ‘bit će posla’, ‘bit će projekata’, ‘rast će doplatci’, ‘rast će božićnice’, ‘siromašni će dobiti kraljevstvo nebesko, a na izborima će glasovati i šesnaestogodišnjaci.’ Toliko zasad o toj specifičnoj komparativnoj sociotematici.

Bez obzira na činjenicu kako je virus općinstvo prikovao za fotelje, život ide dalje. U konačnici, izborna je godina. Setom gospodarskih mjera Plenković se nada podići rejting, doduše izostaje standardno grljenje sa sportašima i pjevačima, no i bez toga već sada najavljuje apsolutno sigurnu pobjedu na izborima, a gospodin Bačić je poručio kako će se ‘boriti za svaki glas’. Kontradikcija je ovdje evidentna. Ako HDZ sigurno pobjeđuje, ako je to aksiom, ogorčena ‘borba za svaki glas’ nije mu nužna, na izbore može izići ležerno. Problem je, međutim, u tome što HDZ u ovom trenutku ipak pada, ankete mu doduše daju nešto sitno prednosti nasuprot SDP-u, no analitičari zaključuju kako se hrvatski varirajući desni centar u velikoj mjeri prebacuje na stranu Miroslava Škore i nekoliko drugih državotvornih opcija, što je nesumnjivo proizvod spoznaje da se ta stranka definitivno počela udaljavati od, kako se voli kazati, svoga ishodišta. Što god to značilo. Šalu na stranu, gledajući s pozicije tradicionalnog HDZ-ovog birača, može se kazati kako je ta stranka počela zauzimati jako dvosmisleni stav prema određenim hrvatskim društvenim problemima, trendovima ili vrijednostima u koja su se do jučer kleli.

Demokratski populizam

Na koncu vratimo se gospodinu Čačiću. Na modelu cesta danas stjecati poene, to djeluje prilično arhaično, pogotovo s tako nedefiniranim i nezaokruženim prijedlogom u nikada gore vrijeme. Taj prijedlog i u vremenima kada je bio, bio je isključivo model specijalnih ideološko – političkih odluka. Danas će ga, kao polugu nekakvog razvoja ili obnove odbaciti svatko normalan, bez obzira na političke predznake. Čačić se time ne može posebno dičiti. Uostalom, netko bi ga mogao uhvatiti i na toj temi, ljudi nisu zaboravili dvostruku cijenu tih cesta, pituravanje zraka, naplaćivanje izgradnje nepostojećih tunela, namještanja natječaja, umjetnoga napuhavanja troškova, tone i tone papira koje su transferirane u Državno odvjetništvo, tako da gospodin Čačić ne bi mogao imati drugih odgovora osim besadržajnih poruka o političkoj zlobi i uroti njega.

Potpisnik ovih redaka to priželjkuje, vrhunac travestije bila bi izborna simbioza HDZ-a i gospodina Čačića. Zasigurno bi populistički kulturno – umjetnički program gospodina Čačića izborno pomogao toj stranci jer, kada je riječ o izbornim rezultatima, gospodinu Plenkoviću, osim populističke agresivnosti stečene na setu anti korona mjera, neće ostati mnogo drugih aduta u kartama koje drži. Osim toga, možda mu je jasno da će HDZ teže od SDP-a podnijeti eventualni gubitak izbora, jer lojalnost svojih članova u znatno većoj mjeri od SDP-a zasniva na interesnoj utilitarnosti. I u tom kontekstu, posebice osvrćući se i na svoj novi ‘pobjednički tim’, jedini lijek za dušu ostat će mu – galama.

Doc. dr. sc. Ivica Granić

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Ilija Cvitanović Dodiku – Ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja

Objavljeno

na

Objavio

OPET UBIJANJE BEZ SUDA!

Gospodine Dodik ostavite žrtve koje su ubijene bez ikakvog suđenja, među kojima je ogroman broj žena i djece da bar počivaju u miru. Mi ćemo se moliti za njih, sjećati ih se i nećemo ih zaboraviti.

Jedan ozbiljan političar ne može sebi dopustiti “guslarski” govor bez zrnca argumenata, vođen isključivo mržnjom, i to težom od one koju vidjesmo ovih dana po ulicama Sarajeva. Samo čovjek koji ustraje u mržnji može brutalnim “kafanskim” rječnikom još jednom ubijati ubijene bez suda i suđenja vojne zarobljenike, žene i djecu.

Povijest se jedino može graditi na istini kakva god ona bila.

Podsjećam i Vas i sve koji žive od laži i na laži grade budućnost naroda, na riječi Vašega “oca nacije”, Dobrice Ćosića: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode.

Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”. Ukratko je sažeo vašu povijest, sadašnjost, a kako se čini i nažalost budućnost srpske politike.

ČINILO se da ste bar Vi toliko pismeni da dobro znate kako Vam ne vjeruju ni sugrađani ni Vaši birači dok napuhujete brojku ubijenih u Jasenovcu, jer postoji veliki broj srpskih historičara koji su svjesni da izreka “lažite, lažite, nešto će ostati” ne prolazi više ni kod najzaluđenijih kvazi-znanstvenika, pa ni kod običnih Srba koji, nakon svega, žele živjeti u miru s drugima.

HDZ 1990

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

DOŠLI I FRATRI NA RED: Kako multietnička SDA u multietničkom Sarajevu otima imovinu bosanskih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

Kada su srpske snage prilikom „mirne reintegracije“ Grbavice 1996. godine mirno i dostojanstveno zapalili zgradu dotadašnjeg poljoprivrednog fakulteta, nisu ni slutili da su omogućili bosanskim franjevcima povratak dijela njihove otete imovine, piše Tvrtko Milović na facebooku.

Kažemo dijela, jer povratak cjelokupne imovine onemogućuje poslijeratni suvereni vladar grada Sarajeva – SDA.

FRANJEVAČKE NEKRETNINE

Priča počinje 1937. godine kada franjevačka provincija kupuje oko 20.000 kvadrata prostora u današnjem naselju Grbavica za potrebe izgradnje samostana. 1940. zgrada je napravljena, da bi je osloboditelji grada i antifašisti 1947. godine oslobodili dotadašnjih vlasnika i dodijelili – sebi.

U zgradi je sve do 1992. bio smješten poljoprivredni fakultet, koji, kao što na početku rekosmo, srpske snage vatrom oslobodiše interijera i krova.

S obzirom da je zgrada do temelja devastirana, nije bilo posebnog interesa poljoprivrednog fakulteta da se vraća u objekt, pa su vlasti omogućile prvobitnim vlasnicima, franjevcima, da je o svom trošku obnove i koriste. Ne i da je posjeduju.

Od tri lamele (A,B i C) fratri obnavljaju dvije (A i B) a sam objekt biva prenamijenjen u učeničko – studentski centar i sjedište franjevačke provincije „Bosne Srebrene“.

OBNOVA

Fratri, poslovično vješti s novcem, osiguravaju novac i za obnovu posljednje uništene lamele „C“ 2016.
Ali, stvari su se promijenile od poslijeratnih godina. Niti je Sarajevo više multikulturalno, niti to više ima kome glumiti. Na čelu općine Novo Sarajevo je notorni Nedžad koji je kao dugovječni načelnik općine, prirodno razvio osjećaj vlasništva nad općinom, pa tako i nad otetom franjevačkom imovinom.

Naime, uz Lamelu „C“ se veže i skoro 8000 kvadrata zemljišta koje općina (Koldžo) može iskoristiti na različite načine.
Fratri, uvjereni u umiljata tepanja SDA kako su oni „čuvari Bosne“, ni ne slute da bi problem mogao izbiti s obnovom zgrade, jedne od posljednjih devastiranih na području Sarajeva.

No, općina Novo Sarajevo se pravi glupa, pa od franjevaca traži dokaz o vlasništvu. Kako restitucija nikad nije i nikad neće biti provedena, fratri nemaju dokaz da su vlasnici. Zbog čega im općina zabranjuje obnovu!
I fratri se onda prave blesavi, pa šalju općini zahtjev za obnovom na osnovu Ugovora o trajnom zakupu iz 2006. Ali nije Koldžo džaba načelnik 14 godina da nasjedne na folušku. Odbija i taj zahtjev.

Fratri zatim traže i dobivaju mišljenje Građevinskog fakulteta da je zgrada nestabilna, konstrukcija nepotpuna i na koncu – opasna po život prolaznika.

S obzirom da jedini imaju interes i sredstva za obnovu, i dalje vjerujući u dobre namjere Nedžada Koldže i općine Novo Sarajevo, fratri šalju još jedan zahtjev u ljeto 2017. za odobravanjem obnove.

Kako je zgrada već ozbiljno nestabilna, Provincijalat postavlja zaštitnu ogradu oko zgrade i obavještava Policijsku stanicu o početku radova.

Ali avaj. Općina nikad ne spava, pa je već sutra dan na teren izašla općinska inspekcija i zabranila radove. Razlog – nema urbanističke i građevinske dozvole. Koju, naravno, izdaje općina!

Provincijalat ponovo šalje zahtjev u lipnju 2017. i općina ga ponovo odbija. Sada je svima jasno da se ne radi o objektivnim razlozima, nego očitom interesu općinske administracije, prije svega načelnika, da se nastavi sa otimačinom imovine franjevaca.

Konačno, 23.06.2017. općina traži od Provincijalata da skloni i zaštitnu ogradu! Time ne samo da omogućuje ruševnoj zgradi da postane sklonište za narkomane i kriminalce u neposrednoj blizini vrtića, škole, učenika i studenata, nego dovodi u direktnu fizičku opasnost prolaznike u rezidencijalnom dijelu grada!

OHR i SDA

Na ukupan odnos općine prema franjevačkoj provinciji, provincijal fra Jozo Marinčić žalio se manje-više svima. Od gradonačelnika, premijera, vlade, OHR-a, članova Predsjedništva… Kako su svi oni na različite načine blisko vezani za SDA, ništa se nije dogodilo. Samo je Valentin Inzko poslao pismo podrške.

Fratri su se obratili i medijima, ali, iz iste ovisnosti o SDA, ni mediji nisu „pokazali interes“ za spomenutom temom.

I tako sve stoji već tri godine.

RESTITUCIJA

Osnovni problem je nepostojanje zakona o restituciji vlasništva. U takvom pravnom vakuumu, općine koje upravljaju otetim nekretninama potpuno su slobodne vršiti pravno nasilje nad bivšim vlasnicima. U dobrim primjerima, općine mogu dati na trajno korištenje nekretnine bivšim vlasnicima, a mogu, kao u slučaju općine Novo Sarajevo, učiniti sve da pravom vlasniku zagorčaju život do te mjere da digne ruke od svega.

Imovina franjevaca previše je vrijedna da bi je SDA samo tako prepustila na korištenje katolicima-Hrvatima. Pogotovo u vrijeme kada su svi označeni kao Ustaše.

A Ustašama, ako ništa, treba oduzeti svu imovinu, komentirao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari