Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Gestapo je mrtav. Živio gejstapo!

Objavljeno

na

Kada osobe suprotnih svjetonazora misle isto o nekom fenomenu, onda to treba uzeti jako ozbiljno. Milanka Opačić i Božo Petrov imaju iste argumente kada je u pitanju “pravo” istospolnih parova na udomljavanje djece.

Ono što je najbitnije jest da se u cijeloj raspravi stavlja naglasak na prava istospolnih parova, a ne na djecu i njihovu dobrobit, ona su tu sekundarna u argumentima ljudi na čelu sa šefom HNS-a Vrdoljaka, kojeg je Plenković protuprirodno udomio.

Ne samo kod nas, u cijelom zapadnom svijetu kritički, argumentirano prozboriti protiv LGBT propagande znači riskirati karijeru, biti isključen. Tri svježa primjera.

U lipnju ove godine jedna londonska škola (Heavers Farm Primary Scholl) odlučila je bez pristanka roditelja povesti djecu na gay paradu kako bi ih od malih nogu odgajali “protiv homofobije”. Klinci, koji nemaju nikakav razvijen osjećaj niti stav o fenomenu seksualnosti kao takvom brutalno su instrumentalizirani.

Kada je jedna majka, Izoduwa Adhedo, nigerijskih korijena, išla protestirati, nisu je htjeli pustiti u školu, a dijete joj je u školi kažnjeno. Svatko tko se pobunio bio je šikaniran i optužen za homofobiju, a što drugo.

Gospođa Adhedo, jedna od onih koji su protiv da se njihova djeca protiv njihove volje vode na gay paradu rezignirano je izjavila: “Mi ne želimo braniti niti zaustaviti gay paradu, mi želimo da naša djeca u školi dobiju znanje, a ne indoktrinaciju.” Kada joj je po drugi put kao majci zabranjen (!) ulazak u školu, zajedno s mužem odlučila je ispisati dijete iz te škole i potražiti drugu.

Prošli mjesec u Francuskoj je profesoru filozofije Philippe Soualu, koji već trideset godina predaje na raznim francuskim sveučilišta, oduzet kolegij i začepljena usta jer ga je udruga studenata l’Union des EtudiantEs de Touluse (UET) optužila da je glasnogovornik pokreta Manif pour tous, pokreta koji je 2013. godine na ulice Pariza izveo milijun Francuza koji su tražili da se brak smatra zajednicom muškarca i žene, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ta udruga studenata koja okuplja “homoseksualne, trans i biseksualne osobe” tužila ga je sveučilišnim vlastima, koje su mu oduzele kolegij, uz obrazloženje da njegova filozofija “remeti javni red i mir”. Inače profesor nije nikakav glasnogovornik pokreta Manif pour tous, ali je držao predavanje na temu obitelji u kontekstu odnosa u antropologiji i tehnike u suvremenom svijetu, pa se dotaknuo i tematike brakova. Nikoga nije vrijeđao, nikoga napadao, samo iznosio stavove na temelju istraživanja.

Prof. Soual u izjavama za francuske medije nije napao kolege zbog ove odluke, već je izrazio zabrinutost što na “francuskim sveučilištima sve više vlada jednoumlje, intelektualna različitost je u opasnosti, a trebala bi biti mjesto intelektualnih sloboda par excellence”.

Prostor (auto)cenzure

Ovaj je mjesec globalno poznati engleski filozof ogromnog ugleda i intelektualne nosivosti, Roger Scruton, nakon što ga je Vlada imenovala u neku nebitnu komisiju za urbane probleme, postao metom napada LGBT zajednice i traže da ga se makne iz toga tijela, jer je davno izjavio kako je za njega homoseksualnost “nenormalna”, te je kritički često govorio o “Sorosevu imperiju”. Scrutona su počeli bombardirati etiketama, proglasili ga “netolerantnim”, “problematičnim”, opisavši ga kao “smjesu fobičara i nacista”.

Za razliku od obične anonimne majke koja ne dopušta da joj dijete bez njenog pristanka vode na gay paradu, za razliku od francuskog profesora kojeg je LGBT zajednica maknula, cenzurirala, Scruton zbog svoje globalne nosivosti i poznatosti nije pao, nije maknut iz javnosti. Ali je postao nacist…

Sveučilišta, posvuda po svijetu, pogotovo kada su humanistika i društvene znanosti u pitanju, zamijenila su metodologiju (u ovim slučajevima LGBT) ideologijom, postali prostori (auto)cenzure i eliminacije inomislećih.

Škole zamjenjuju znanje indoktrinacijom, a kulturmarksisti gramscijanskim “maršem kroz institucije” okupirali su katedre i lingvističkim, orvelijanskim vratolomijama, indoktriniraju i preodgajaju naraštaje s korbačem političke korektnosti u ruci.

U Hrvatskoj nije ništa bolje. Nakon što je Božo Petrov u kontekstu rasprave o udomljavanju djece od strane istospolnih parova naglasak stavio na djecu, a kao psihijatar sigurno zna što govori, žestoko ga je napao jedan pametni splitski profesor i pametno napisao: “Riješit ćemo se iz javnosti jednom zauvijek likova tipa Bože… i sličnih tipova iz polusvijeta.” Spomenuo je još i dvojicu “likova iz polusvijeta”, koji, inače, rade u polusvijetu, na Sveučilištu u Zagrebu i Osijeku. Pametno.

Pitali me za komentar ovih procesa – eliminacije ljudi iz javnosti, sveučilišta, škola, medija… Kratko sam odgovorio: Gestapo je mrtav. Živio Gejstapo!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Zekanović i HRAST eksplicitno protiv predloženih promjena zakona o udomiteljstvu

 

 

Ivica Šola: Ministrica Divjak bacila je molotovljev koktel na djecu i obrazovanje

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari