Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Homoseksualni sajam u Bruxellesu za prodaju žena i djece

Objavljeno

na

Dok ministar Kuščević marljivo radi na brojanju potpisa za opoziv tzv. Istanbulske konvencije, koja se bavi borbom protiv nasilja prema ženama i rušenjem rodnih stereotipa, u Bruxellesu se prošli tjedan dogodio stočni sajam u Gudovcu, koji se na engleskom zove “Man Having Babies”.

Radi se o događaju u centru Europske unije čiji je parlament izglasao Istanbulsku, na kojem homoseksualni parovi kupuju djecu i žene, svedene na maternicu, koje će im devet mjeseci nositi, roditi i potom izručiti dijete koje su naručili.

Sve skupa je glamurozno, mjesto radnje hotel “Hilton”, par kilometara dalje od europskih institucija, muški parovi, homoseksualci markirane robe, na stolovima katalozi sa ženskim robljem, većinom sirotim ženama među kojima, doduše, ima i osviještenih zapadnih naprednjakinja koje to rade, navodno, iz uvjerenja. S druge strane bogata homoseksualna klijentela. Kažem bogata, jer cijena jednog djeteta i žene koju nazivaju sramotnim imenom “surogat majka” kreće se između devedeset i sto šezdeset tisuća dolara. U tu cijenu uključeno je sve, i pravna i psihološka pomoć, kao i cijeli postupak, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Natražna biologija

Na homoseksualnom paru je da u katalogu pokaže na ženu, svedenu na stvar, na najodvratnije roblje, koju žele kupiti kao stoku za rasplod na nekom stočnom sajmu, ona potom potpiše da se odriče djeteta čim ga rodi, i stvar poslije preuzima stručni tim.

Ne haje nitko koliko je takvih žena, unatoč tome što im je osigurana i uračunata famozna psihološka pomoć, počinilo suicid, koliko ih potom zapadne u grizodušje i teška psihička stanja, bitno je da netko ispuni svoju želju za imanjem (!) djeteta jer ga, eto, ne mogu imati prirodnim putem.

No to je, očito, u skladu s Istanbulskom, jer ovaj dokument sve promatra kao društveni konstrukt, naravne pak datosti tek kao plastelin koji svako oblikuje prema vlastitim osjećajima i željama i, na kraju krajeva, omogućava ženama rušenje još jednog stereotipa utemeljenog na natražnoj biologiji, a to je mračni stereotip biološke majke koja se pretvara u naprednu surogat majku.

Ispred hotela “Hilton” gdje se već četvrtu godinu (!) u Bruxellesu događa ovaj homoseksualni sajam za prodaju žena i djece, nije se pojavio i protestirao nitko iz Europskog parlamenta koji je digao ruku za borbu protiv nasilja prema ženama, nije se pojavila ni jedna feministica, nitko već četvrtu godinu ne reagira.

Isti je taj Europski parlament još 2015. godine, prije Istanbulske, osudio fenomen “najma maternice” kao odvratnu praksu iskorištavanja žene. Što je i s Konvencijom o pravima djeteta iz 1989. godine koju su potpisale sve članice, pa i Belgija, u kojoj jasno piše da “svako dijete ima pravo upoznati svoje roditelje i odrastati s njima”, dok se pred nosom svih prodaju djeca bez majke.

Ista Konvencija traži od svih država potpisnica da spriječe bilo kakvo instrumentaliziranje djece, pa i prodaju, dok se u srcu Europske unije djeca prodaju, bukvalno, najboljem ponuđaču, i to četvrtu godinu zaredom. A ako nešto traje već četiri godine, znači da posao prodaje žena i djece ide dobro, da je unosan, da donosi profit, da ima klijenata, bogatih homoseksualnih parova.

Koliko mi je poznato, jedini istaknuti političar koji je digao glas protiv ove morbidne, rekao bih bez uvijanja, i bolesne prakse, je zastupnik socijalista Phillipe Close, a sve skupa ne događa se u nekom dalekom selu, u Gudovcu, gdje je poznati stočni sajam, već u Bruxellesu, gdje je izglasana Istanbulska konvencija o sprječavanju i zaštiti žena od nasilja.

Bezočni predatori

Nakon ove grozomorne činjenice europarlamentarcima pred nosom, više nitko razuman ne može sumnjati da cilj Istanbulske nije zaštita žena, već treći ciljevi koji poremećaj žele učiniti, kako Plenković voli reći, “mainstreamom”, normalizacijom devijacije kroz krinku zaštite žena. Što ih ne zaštite u Bruxellesu?

Te očajne, mahom siromašne žene koje se odluče na takav korak sigurno nisu one koje treba osuđivati, njima treba pomoći i maknuti ih od ovih bezočnih predatora njihovih maternica, njihova elementarnog ljudskog dostojanstva, ponižavanja, svođenja na puku robu, na stvar, na rasplodne junice.

No smije li se osuditi homoseksualne parove koji kupuju žene i djecu? Ne, to je homofobija, to bi bio čisti izljev netolerancije i osporavanja “ljudskih prava” od strane mračnih, nazadnih klerofašističkih snaga koje bi nas vratile u Srednji vijek, a oni, napredni su ipak u hotelu “Hilton”, u Bruxellesu 2018. godine, daleko ispred Srednjega vijeka.

Prema podacima sa službene stranice “Man Having Babies”, u svijetu je trenutno 7500 homoseksualnih parova s djecom, od kojih su neka i usvojena, no istraživanje o psihološkim karakteristika i problemima te djece ili ne postoje, ili su žestoko odbačena i prokazana u akademskoj zajednici jer su donijela spoznaje koje se nisu svidjele (homoseksualnim) lobijima i akademskoj mafiji. Nije ni čudo jer to je industrija u kojoj se vrti ogroman novac.

Zato, neka nama Istanbulske, Kuščević naprijed, ostali stoj. Hvaljen Isus!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari