Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Hrvati, i ne samo Hrvati, sve masovnije napuštaju Irsku

Objavljeno

na

Ovih godina puno se kod nas govori o žalosnom, masovnom iseljavanju Hrvata, poglavito u Irsku i Njemačku, radi se o stotinama tisuća ljudi pa su neka područja Hrvatske, poglavito Slavonija, preko noći opustošila.

Mnogi su relativizirali taj problem govoreći kako se i šezdesetih prošlog stoljeća kada je Tito otvorio granice iseljavalo, no danas je to puno ozbiljnije jer odlaze ljudi s obiteljima koji se, prema istraživanjima koje sam i sam radio i objavio, ne kane vraćati.

ZRAKOPLOV IZ DUBLINA

I onda se dogodio koronavirus, a ono što nije odradila traljava hrvatska politika da bi mjerama spriječila ovaj fenomen i vratila ljude, ovih dana to odrađuje Covid-19. Naime, Hrvati, i ne samo Hrvati, sve masovnije napuštaju Irsku, pa čak i Irci, jer masovno ostaju bez posla, pogotovo u uslužnim djelatnostima.

Jutros, dok ovo pišem, upravo je nekoliko naših obitelji zrakoplovom iz Dublina preko Edinburga sletjelo u Budimpeštu, i pravac Slavonija. Ovo ne pišem napamet, već na temelju egzaktnih podataka jednog poslovnog čovjeka koji je poslao pismo koje prenosim u cijelosti jer brojke sve govore:

“Pozdrav svima!

Htio bih podijeliti jedan vrlo važan podatak koji imam u svojoj statistici. Danas mi je u zadnjih mjesec dana 100. naš čovjek zatražio pomoć za odjavu struje ili plina s razlogom napuštanja Irske. U istom periodu je to zatražilo 348 Poljaka, 136 Čeha i Slovaka, 124 Bugara itd… Oko 88% svih odlazaka i napuštanja Irske čine gradovi gdje i je najveća renta, Dublin i Cork, a onda cijela Irska sa 12 posto.

Očigledno da zbog visine rente Covid19 allowance (naknada koju daje država za one koji ne rade uslijed korone I. Š.) od 350 eura se nije pokazala dovoljna, a kamoli još daljnje snižavanje iste na 200 i nešto eura (to slijedi vjerojatno u kolovozu, I. Š). Od kada ovih skoro 8 i pol godina radim ovaj posao nikada do sad se to nije dogodilo. Što je još čudnije ovih 12 posto što otpada na cijelu Irsku, 10 posto se pojavljuje u zadnjih tjedan dana, što hoće reći da do prije tjedan dana 98 posto odlazaka su se odnosili na Dublin i Cork, a 2 posto na ostatak Irske, što pokazuje da financijski efekti Covida lagano zahvaćaju cijelu Irsku.

Ovakav podatak nećete moći pročitati iz novina jer je moj osobni statistički podatak, ali je prestrašan… Ne mogu ne zamisliti koliko je onda stvarno stanje na razini cijele Irske kad je samo kod mene u agenciji ovako….

‘MALO ZABRINJAVAJUĆE’

I jedan za kraj čudan podatak da je i u zadnjih mjesec dana čak 9 irskih obitelji to isto zatražilo od mene. I Irci odlaze i to uglavnom za Australiju, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države…. Malo zabrinjavajuće..”, završava svoj tekst ovaj gospodin koji je pomogao mnogim Hrvatima da nađu posao i stan, a sada im pomaže u odlasku, u povratku u Hrvatsku zbog financijske nemogućnosti financiranja osnovnih životnih potreba.

Budući da ima ne tako veliku agenciju, kada bi veće agencije dale svoje podatke, rezultati bi bili puno veći, fenomen bi se pokazao puno glomazniji, no i njegova statistika i uzorak dostatni su da pametan zaključi što se u Irskoj događa.

Za Njemačku nemam tako egzaktne podatke iz prve ruke, no sigurno je da nije baš puno drugačije.

Zvuči kao ofucana fraza, ali svaka kriza, pa i ova uzrokovana koronavirusom ujedno je i prilika. Gdje raste opasnost raste i ono spasonosno, pisao je Hoelederlin.

No na ovaj fenomen, prema svemu sudeći, masovnog povratka Hrvata koji su otišli trbuhom za kruhom u Irsku i drugdje, mora politika i gospodarstvo reagirati već danas i tim ljudima ponuditi nešto. U Slavoniji su puste kuće koje nitko ne želi kupiti, mnoštvo je neobrađene zemlje, sredstva koja se mogu povući iz Europe su ogromna… i tako dalje i tako dalje…

Ali, nažalost, kada gledamo aktualnu izbornu kampanju, ona je katastrofalna s obzirom na teme koje dominiraju. Najprije su nas zamarali s pozdravom “Za dom spremni”, pa smo se onda zabavljali srednjim prstima i Škorinim ginekološkim i moralno – duhovnim kompetencijama. No evo prilike, ljudi nam se vraćaju, mnogi su i pobjegli i zbog takvih tema i stanja u društvu općenito, a ne samo iz materijalnih razloga.

ZABORAVLJENI U KAMPANJI

Što im političari u ovoj kampanji mogu ponuditi, poručiti? “Za Dom spremni” i slične jalove teme bez ikakva smisla te ljude ne zanimaju, kao ni srednji prst koji im je politika odavno pokazala, pa su otišli. Zanima ih posao, dostojanstven život, zanimaju ih vrijednosti koje društvo čine ljudskim, zanima ih učinkovita država, pravna sigurnost, budućnost djece…

Hrvatska je baš u jeku epidemije pokazala da zna. Iako je siromašnija od Irske, ljudima kojima nisu radili dala je više, preko 500 eura, zdravstveni sustav pokazao je kvalitetu, tako da Andriji Štamparu treba dignuti spomenik u svakom gradu.

Ti ljudi koje je korona, a ne neka naša sustavna politika počela vraćati kući, zaslužuju pozornost i u ovoj kampanji, ne zato što su birači, već potencijal koji nam treba i koji treba zadržati, ne treba im srednji prst, niti za Dom spremni, jer su mnogi od njih u Irskoj doslovno – spremni za doma, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Negativna evolucija povijesti ponovno ubija nadu milijunima ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Događaji oko Hong Konga promijenit će sliku Kine u svijetu. Mnogi su je doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima. Sada možemo vidjeti da je to bila zabluda

Zadnjeg dana lipnja, točno na 23. obljetnicu predaje britanske uprave nad Hong Kongom, kineske su vlasti donijele dugo najavljivani zakon o sigurnosti. Radi se o drakonskom zakonu, koji je donesen kao odgovor kineskih komunističkih vlasti na prošlogodišnje masovne prosvjede u Hong Kongu.

Već sutradan je po tom zakonu uhićeno 300 prosvjednika, kojima sada prijeti izručenje Kini i proces pred tamošnjim sudovima. Po tom zakonu, oni mogu biti suđeni za terorizam, subverzivno djelovanje i doušništvo sa stranim silama zbog izražavanja mišljenja, čime se na drastičan način ukidaju vladavina prava i demokracija u ovoj nekadašnjoj oazi slobode na Dalekom istoku.

Britanski je premijer Boris Johnson na ovo reagirao nudeći građanima Hong Konga državljanstvo, dok je američki kongres donio zakon kojim se uvode sankcije za neke kineske državne tvrtke.

Premda je Zapad sklon gledati na kinesku strategiju isključivo kroz geopolitičku i vojnu optiku, kao u biti racionalnu strategiju u duhu ciničnog konfucijanizma, stvarnost nam govori kako je ideologija samo srce tog režima, koje on želi po svaku cijenu očuvati.

Kada je kineski predsjednik Xi Jinping preuzimao dužnost glavnog tajnika KP Kine 2013., istaknuo je kako “historijski materijalizam osuđuje kapitalizam na izumiranje, a socijalizam na pobjedu”. Samo se osjećajem ideološke ugroze režima mogu objasniti koraci koje kineske vlasti poduzimaju prema Hong Kongu, kao i prema susjednim zemljama i, konačno, konfrontacije sa samim Zapadom.

Iz tog osjećaja ugroze proizlazi i kineska želja za svjetskom dominacijom, njena vojna ekspanzija, masivne investicije u infrastrukturu u namjeri da se kontrolira svjetske trgovinske tokove, kao i otvaranje fronti u domeni informatičkog ratovanja. Dovoljno je spomenuti kako Kina od 27 susjednih zemalja samo s tri ima prijateljske odnose.

Prema tumačenju samog Pekinga, ostvarenje kineskog sna o “novom dobu” u direktnoj je sprezi s diskreditacijom sustava vrijednosti liberalnog kapitalizma, vladavine prava i demokracije. Unatoč prihvaćanju određenih mehanizama tržišnog kapitalizma, kineske vlasti vjeruju da su oni predvodnici sustava koji se nalazi u oštroj opoziciji prema kapitalističkom svijetu.

U internom partijskom dokumentu iz 2013. Govori se o tome kako se Kina nalazi “usred intenzivne ideološke kampanje” u borbi za opstanak. Kao glavna prijetnja opstanku Kine navode se “podjela vlasti”, “neovisno sudstvo”, univerzalna ljudska prava”, “zapadne slobode”, “ekonomski liberalizam”, “sloboda tiska” i “slobodna razmjena informacija na internetu”.

Iz promašaja maoističke etape kineski komunisti su izvukli pouku da Kina može biti jaka samo ako je integrirana s ostatkom svijeta. Međutim, primjer Sovjetskog Saveza ih je naučio kako “otvaranje” krije svoje opasnosti. Po njima, kolaps SSSR-a je započeo Hruščovljevom kritikom Staljina. Xi Jinping na pitanje “Zašto je propao Sovjetski Savez?” kaže: “Odgovor je u sferi ideologije – preispitivanje ideologije je ludost!” U svom čuvenom referatu s 19. kongresa KP Kine 2017. godine, Xi Jinping je obznanio kako Kina ulazi u “novo doba”.

Prema njemu, prošlo je vrijeme kada je Kina “skrivala svoju snagu i čekala svoje vrijeme”, što je bila deviza kojom se vodio njegov prethodnik Deng Xiaoping u prvoj fazi “otvaranja”. Sada je došlo vrijeme da Kina tu snagu otvoreno pokaže i aktivno se uključi u promjenu međunarodnih odnosa i ostvarenje plana za kineskom dominacijom.

Događaji oko Hong Konga svakako će promijeniti sliku Kine u svijetu, koju su mnogi doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima.

Sada na primjeru Hong Konga možemo vidjeti da je to bila zabluda, te da kineski režim ne preza od poduzimanja drastičnih koraka kako bi svijet uskladio sa svojom ideologijom i podvrgnuo ga svojoj kontroli. U osnovi beskrupuloznog ukidanja demokracije u Hong Kongu stoji ideološka motivacija kineskog režima, a ne racionalna strategija.

Scene koje danas gledamo podsjećaju na podizanje Berlinskog zida i početak Hladnog rata između nekadašnjeg SSSR-a i Zapada. Negativna evolucija povijesti ponovno zatvara horizont nade milijunima ljudi koji bježe od blagodati komunističkog raja, dok se slobodni svijet suočava sa spoznajom o naravi monstruma kojeg je desetljećima tetošio i hranio

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Milan Ivkošić: Za Hrvatsku bi na vlasti bio najbolji HDZ; ali bez Škore

Objavljeno

na

Objavio

Sutra dolazi olakšanje, kao sunce poslije tolike predizborne kiše koja je natapala zemlju do gnjecavosti. U toj kiši fraza i protufraza nije bilo nijednog uvjerljivog programa koji bi, od pojedinosti do pojedinosti, zadovoljio birače i naveo ih na glasanje za određenu stranku ili koaliciju.

Zapravo je jedini program imao HDZ ali ponajviše zato što je četiri godine bio na vlasti pa znamo kako vlada i kako bi vladao. Restart koalicija počinje svoj program naglašavanjem kako je riječ o “strankama bliskih svjetonazora i sličnih programa socijaldemokracije, lijevoga centra, progresivne i liberalne demokracije i zelenoga razvoja”, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Zapravo i nisu trebali ništa drugo napisati jer svak zna reći da je za “sveobuhvatnu transformaciju ekonomije i društva”, da je “Hrvatska ekonomski slaba, demokratski deficitarna, obrazovno zastarjela, infrastrukturno zapuštena, socijalno podijeljena i administrativno neučinkovita”, da je potreban “novi početak”, itd., itd.

Kad bi, na primjer, neki radnik zaposlen u državnoj ili privatnoj tvrtki tražio koji bi mu program donio veću plaću, manje troškove života i sigurnu budućnost za njegovu djecu, ne bi našao manje-više ništa. Stoga ću ponoviti što sam već napisao: desni će glasati za desne, lijevi za lijeve, srednji za srednje, ekstremni za ekstremne, Srbi za svoje, Istrani za svoje…

U Hrvatskoj i nisu mogući spektakularni obrati na izborima i velika premoć neke stranke. Unekoliko se taj prevrat dogodio na početku 2000. godine kad je “restart koalicija” Budiše i Račana uvjerljivo pobijedila HDZ, ali od tada do danas SDP je na vlasti dvaput teško razočarao a Budiša i njegova stranka su nestali, pa današnja Restart koalicija nema šanse ponoviti uspjeh oporbe s početka 2000. godine.

Razočarao je nekoliko puta i HDZ, uključujući i Plenkovićev, no ipak će te dvije stranke osvojiti najviše glasova na izborima i biti glavne u jednoj ili drugoj koaliciji. Dakle, na kraju će Hrvatska odlučivati – Plenković ili Bernardić. Za Hrvatsku bi vjerojatno ipak bilo najbolje da pobijedi HDZ, što će se zacijelo i dogoditi.

Živimo u teškim vremenima, koronavirus bacio nas je na koljena, ali je vlast jako dobro vodila zemlju od početka pandemije i nastojala da posrnulo gospodarstvo ne padne. Stoga bi bila jako rizična promjena vlasti, kao otprilike kad bi zbog nekih razloga kirurga u osjetljivoj fazi operacije bolesnika zamijenio kolega. No to vrijedi samo u slučaju da HDZ vlada uz pomoć glasova manjinaca i još nekih, bez Škore. Sa Škorom to bi bilo gore nego velika koalicija.

Prvo, na što bi sličila koalicija u kojoj je jedan partner nastao kao suprotnost drugome? To bi bilo kao kad bi tko kome oteo ženu ali bi po dogovoru svi živjeli u istoj kući i dijelili isti krevet. Ni stari ni novi muž ne bi bili muževi, niti bi žena bila njihova žena. Ako bi se Škoro radi koalicije odrekao svojih stavova, zašto mu je onda uopće trebalo tim stavovima zavoditi dio birača? Slično načelo vrijedi i za Plenkovića – on može sa Škorom samo ako se “poškori”.

Stoga bi zasigurno koalicija Plenković-Škoro bila puno konfliktnija od negdašnje koalicije HDZ-Most. A ta konfliktnost u vremenu u kojem je Hrvatska u “konfliktu” s teškim stanjem u gospodarstvu i s pandemijom za zemlju bi mogla biti opasna.

Škoru zapravo nacionalni interesi ne zanimaju, on je od njih i dosad bježao, samoljubivi narodni pjevač i bogatun sigurno ne bi mogao podnijeti drugorazrednu ulogu u koaliciji pa bi bio spreman na svaki lom da bi bio prvi.

Zato bi on u koaliciju s HDZ-om samo uz uvjet da Plenković ne bude premijer, jer Plenković je jedina osobnost u stranci kojoj Škoro nije ni do gležnja a htio bi za glavu biti veći od njega. Iz slične samoljubivosti Mostu nisu uspijevali savezi s tom strankom.

Most i danas pamti svoja posrnuća na vlasti, pa se uoči izbora, premda slab te će jedva biti parlamentarna stranka, okomio i na HDZ i na SDP, kao da im je ravan. I iznova se pozivajući na narod kod kojeg stoji katastrofalno.

Dakle, treba moliti Boga da HDZ, bude li relativni pobjednik, izbjegne Škoru i vlast sastavi s drugim partnerima. SDP bi u teško neideološko stanje unio ideološke kriterije, a Škoro, okrenut samo sebi i svojoj ne postojećoj veličini, to stanje i ne vidi.

Milan Ivkošić / Večernji list

Sve na jednom mjestu. Usporedba uspješnosti vlada HDZ-a i SDP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari