Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Jao onom koga Francuzi ‘civiliziraju’

Objavljeno

na

Bernard-Henri Lévy (BHL), jedan od najvećih muljatora u globalnoj javnosti, tzv. filozof kojeg je Nouvel Observateur nazvao “disko džokejom ideja”, glas francuskog i EU političkog mainstreama, krenuo je prije izbora za Europski parlament u borbu protiv “populista i suverenista” i objavio u više europskih publikacija “Manifest za Europu protiv populista i suverenista”. Dakako, uz blagoslov osovine Berlin – Pariz, pomazan za tu misiju “svetim” uljem svog mecene Macrona, Macronovog političkog tatice Attalija.

Lévy se posebno obrušio na susjednu Italiju nakon što su Macronu tamošnji “populisti i suverenisti” nabili na nos izrabljivački odnos prema “bivšim” kolonijama u Africi, njihovo sustavno osiromašivanje što je, uz Francusku agresiju na Libiju, glavni uzrok ilegalnih masovnih migracija zbog kojih je baš Italija najviše pretrpjela i trpi.

I tako, nakon što su sve zakuhali svojim neokolonijalnim odnosom prema Africi te agresijom na Libiju, problem su im zemlje Višegradske skupine, koje ne žele plaćati cijenu njihova zločina, problem su im “suverenisti” i populisti koju u ovoj migrantskoj invaziji nisu ni luk jeli ni luk mirisali, i odbijaju jesti kašu koji su BHL – ovi francuski predsjednici zakuhali i zakuhavaju u Africi.

Posmicani lideri

Umjesto da se zapitaju nad sobom, upiru “civilizirajućim” prstom, kao BHL, u druge. Na primjer, 2006. godine tadašnji francuski šef Vlade Villepin organizirao je seriju konferencija na temu “dobrobiti koje su proizišle iz francuske kolonizacije Afrike”, od izgradnje infrastrukture, bolnica, škola, a sve skupa bilo je definirano kao “civilizacijska misija” a ne, narodski jednostavno, masovni zločini i sustavna pljačka od strane Francuza.

I Macron se tako, točno prije dvije godine, odbio ispričati u Alžiru zbog zločina kolonizacije jer je “u igri čast Francuske” i iskrivljavanje istine u misiji “civiliziranja Afrikanaca” koja traje do danas.

Naime, u svim bivšim francuskim kolonijama valuta je franak, rođen još 1945., nazvan franak CFC (kratica za Afrička financijska zajednica), koji je danas fiksiran na 656 CFC za jedan euro.

Premda Pariz tvrdi da nema nikakav utjecaj na tu valutu, da je slobodno žele i danas njihove “bivše” kolonije, u svim središnjim bankama tih afričkih francuskih kolonija sjede predstavnici francuske vlade!? Franak CFC, usput, tiska se u Francuskoj, u Chamalièresu (Puy-de-Dôme).

Iako Pariz tvrdi da lideri afričkih zemalja tu valutu drže dragovoljno, svi afrički lideri koji su željeli maknuti franak kao valutu, jer je sredstvo kontrole i izrabljivanja su – posmicani. Redom: Gilchrist Diogo (Togo), Hamani Diogo (Niger), Thomas Sankara (Burkina Faso).

Pobuna je tako ugušena, a francuske tajne službe i vojska duboko kontroliraju procese u “bivšim” kolonijama, što je razumljivo, jer 42 posto francuskog BDP-a dolazi iz odnosa s “bivšim” francuskim afričkim kolonijama, odakle, uz pomoć korumpiranih i ucijenjenih domaćih vladara kradu uran, naftu, bakar i druge sirovine, dok im zauzvrat prodaju vlastito smeće.

Bez kontrole nad frankom CFC, ta neravnopravna kolonijalna “tržišna” utakmica ne bi bila moguća. Tako Francuska pod kontrolom drži 14 svojih bivših kolonija u kontroliranoj nerazvijenosti i, po potrebi, nestabilnosti, u interesu vlastitih proizvođača i same Francuske. Pravi suverenisti!

Bogati i siromašni

Taj “civilizirajući” monetarni mehanizam i misija, upozorava Oxfam, koji je svoje istraživanje prezentirao na forumu u Davosu, a koje kaže da je u 2018. bogatstvo bogatih poraslo 12 posto, a siromaštvo onih koje ti isti civiliziraju uvećano je 11 posto.

Nakon što su talijanski “populisti” iznijeli ove podatke o “civilizirajućoj misiji” Francuske, u svojim bivšim kolonijama uz pomoć franka CFC, Macron je bijesno povukao veleposlanika iz Rima a talijanske “populiste i suvereniste” nazvao “bezobraznim, ciničnim i neodgovornim”.

Eto, budući da Francuska ima bogato iskustvo “civiliziranja država i naroda u Africi” do dana današnjeg, tu istu misiju Bernard-Henri Lévy trebao bi u ime Europske unije provesti nad bezobraznim i ciničnim “suverenistima i populistima” u samoj Europi, od Rima do Varšave. I to Lévy, koji je kod Sarkozyja bio zadužen u javnosti pravdati agresiju na Libiju jer se otkrilo, uh, opet taj franak, da je Gadafi spremio 143 tone zlata i istu količinu srebra u svrhu stvaranja panafričke monete utemeljene na libijskom dinaru kako bi ponudio frankofonim zemljama alternativu francuskom franku kao sredstvu dominacije i francuske eksploatacije tih zemalja do dana današnjeg.

Priču dalje znate, Gadafi je životinjski mučen, potom još bestijalno ubijen u izravnom prijenosu, čime je poslana poruka svim afričkim liderima kako će proći ako dirnu u franak CFC. I dakako, krenuo je val migranata, zakuhali ga Pariz i Berlin… koji sada kreću “civilizirati” populiste i suvereniste koji su samo reakcija na njihove katastrofalne politike.

Zato, oprez, jao onom koga Francuzi krenu civilizirati! Europski izbori su prilika da se ovo “civiliziranje” zaustavi.

Ivica Šola/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Što se (i)legalnih imigracija tiče, Trump je ekstremni ljevičar!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Što se (i)legalnih imigracija tiče, Trump je ekstremni ljevičar! Zadnji njegov govor beskompromisna je obrana američkog radnika, čak i ekstremnom mjerom gradnje zida prema Meksiku.

Trump ljevičar, nije to nikakva moja proizvoljna ocjena, bombastična tvrdnja za privlačenje ili provociranje čitatelja.

Budući da ljudi imaju kratko pamćenje, prije Marakeškog sporazuma, još tamo osamdesetih godina, zagovornik masovnih ilegalnih migracija bio je desničar Ronald Reagan, pokojni američki predsjednik, žestoki zagovornik neoliberalne paradigme u korist krupnog kapitala kojemu je trebala jeftina radna snaga, poglavito iz Meksika.

Trump, “desničar”, tamo danas gradi zid, uz zgražanje svekolike ljevice Trumpom, od salonske u Hollywoodu do raznih lijevih antiglobalističkih udruga i političara, koje je u “American Affairsu” Angela Nagel nazvala “korisnim idiotima krupnog kapitala i multinacionalki”, protiv koje se, paradoksalno, ova ljevica bori.

U vrijeme Trumpa, evo tragikomedije, uloge su se zamijenile. Ljevica danas zagovara desničarsku neoliberalnu Reaganovu “open border”- politiku otvorenih granica, čak i za ilegalne imigrante, dok Trump provodi politiku američke ljevice iz vremena Reagana i zatvara granice (prema Meksiku), i to puno radikalnije nego što su to činili američki sindikati marksistički obojeni protiv Reagana, koje je ovaj pomeo, kao i Reaganova sestra blizanka, Thatcherica, u Velikoj Britaniji.

Da, Trump je uistinu ekstremni ljevičar, radikalnim mjerama štiti interese američkih radnika od navale jeftine radne snage iz Latinske Amerike koja ruši cijenu rada.

Za razliku od ekstremnog ljevičara Trumpa, kojeg danas ljevičari nazivaju “populist”, desničar Reagan donio je 1986. godine, davno prije Marakeša, tzv. Reagan Amnesty, kojim je proširio tržište rada legalizirajući milijune ilegalnih imigranata, ponajviše Meksikanaca.

Stavio je, dakle, kao i Marakeš, sredinom osamdesetih legalne i ilegalne migracije na istu razinu u svrhu krupnog kapitala i neoliberalne paradigme koju su gurali on i Thatcherica.

Danas ljevica viče, suprotno ljevičaru Trumpu, Reaganove riječi: “Nijedno ljudsko biće nije ilegalno”, podupirući politiku i stavove anarholiberalnih think tankova kada je slobodno tržište u pitanju.

Ovaj “reganizam” i “politika otvorenih vrata za migrante bez obzira na status” imao je katastrofalne posljedice i za meksičkog i za američkog radnika.

Sjeverno­američki sporazum o slobodnoj razmjeni (NAFTA) doveo je do toga da je američka poljoprivreda totalno uništila meksičke uzgajivače svinja i kukuruza, koji nisu mogli konkurirati velikim američkim farmerima s jeftinom radnom snagom baš iz Meksika, te nastavila poticati bijeg ljudi iz Meksika, devastirajući ga ne samo ekonomski već i socijalno.

Tako je meksička regija Oaxaca veoma brzo bila ispražnjena jer je muška radna snaga pobjegla Reaganu, a ostali su samo starci, žene i djeca. Tako su se 2002. godine plaće u Meksiku umanjile 22 posto, dok je produktivnost povećana 45 posto!? Slično se dogodilo i američkom radniku, plaće su zbog jeftine radne snage iz Latinske Amerike padale ili stagnirale, iako je produktivnost rasla, a srednji sloj počeo isparavati do dana današnjeg.

Tko je jedini profitirao od ove paradigme? Krupni kapital, a radnici i srednji sloj – pušiona! Trump je zajašio kauzu ljevice (sindikalne, prije Reagana koji ih je pomeo), dok je pometena ljevica danas oženila kauzu desnice i krupnog kapitala, tako da je situacija trenutno da lud grebe zbunjenog.

Ljevica se, ne samo u SAD–u, bavi identitetskim pitanjima, spolnim manjinama, pravima migranata i drugih “ranjivih skupina”, a desnica socijalnim i tržišnim nepravdama kojih su žrtve prije svega radnici i srednji sloj, a razlike u primanjima unutar država i globalno bujaju.

Sukob rada i kapitala, koji je briljantno u svoje vrijeme analizirao Karl Marx, danas je itekako aktualan, baš na području masovnih migracija. Tako je nekim lijevim autorima došlo iz guzice u glavu da se umjesto čitanja rodnih studija i sličnih “identitetskih” gluposti radije uhvate Marxa, ako im već ekstremni ljevičar, zapravo neomarksist Trump ide na živce.

Tako se David L. Wilson prije nešto više od godinu dana u časopisu Monthly Review, umjesto da gubi vrijeme na gay paradi ili antitrumpovskim populističkim prosvjedima ljevičara, korisnih idiota krupnog kapitala, posvetio Marxu i njegovu stavu o imigracijama te objavio analizu pod naslovom “Marx on Immigration”. (Šalim se s ljevičarima, naime i Wilson je, kao i Trump – republikanac).

Analizirajući slučaj masovnih migracija Iraca u 19. stoljeću u Englesku, Wilson citira Marxovu dijagnozu u korist Trumpu. Marx piše prijateljima – Amerikancima: “Irska stalno šalje svoj ljudski ‘surplus’ na englesko tržište rada, tako ruši plaće i reducira materijalnu i moralnu poziciju engleskih radnika. To je najvažnija stvar! Svaki industrijski i trgovački centar sastoji se od dvije radničke klase podijeljene u dva neprijateljska tabora, engleski proleteri i irski proleteri… Ovaj antagonizam je umjetno potican od strane medija, s propovjedaonica, putem literature, ukratko, od svih sredstava koje vladajuća klasa ima na raspolaganju.

Taj antagonizam je tajna slabosti engleske radničke klase, unatoč dobroj organiziranosti. To je tajna na temelju koje kapitalisti kroje svoju moć”, zavadi sirotinju pa vladaj, izrabljuj, ruši cijenu rada.

Marx je protiv, kada su migracije u pitanju, patetičnog moralizma koji širi ljevica danas; treba se, kaže dalje, “radije suočiti s dubokim uzrocima migracija u odnosu na velike i moćne ekonomije i malene i slabe ekonomije na putu razvoja iz kojih ljudi migriraju”, pri čemu je za Marxa, umjesto nekontrolirane politike otvorenih granica u kojem su slabiji uvijek gubitnici, bilo da se radi o radnicima ili o državama, potrebno “zrno” protekcionizma.

Inače, krug je začaran, velike ekonomije eksploatiraju male, ljudi onda odande bježe pa ruše i cijenu rada u zemlji destinacije. To je za Marxa vražji, začarani krug kojem su masovne migracije pogonsko gorivo. Nevjerojatno koliko je Marx danas aktualan i koristan za rješavanje aktualnih migracijskih problema.

Zato, kao i Trump i Wilson, kada su nekontrolirane masovne migracije u pitanju, i ja sam – marksist.

Drugi problem migracija odnosi se na (visoko)kvalificiranu radnu snagu koja dodatno ranjava ekonomski slabe zemlje iz kojih ti ljudi odlaze. Tu mi je “uzor”, nakon Marxa, Zdravko Mamić.

Prema podacima Census Bureaua za 2017. godinu, 45 posto migranata koji su došli u SAD visokoobrazovana je i visokokvalificirana radna snaga. Takvi, razumljivo, Trumpu, ovaj put desničaru, ne smetaju. To se tiče i Hrvatske nakon ulaska u Europsku uniju.

Prema Foreign Policyju, u Chicagu je više etiopskih liječnika nego u cijeloj Etiopiji, zemlji od gotovo sto milijuna stanovnika, gdje se umire od bizarnih bolesti!

Moralistička ljevica, zaljubljena u migracije, na tu krađu ljudskog potencijala ključnog za siromašne zemlje šuti, na taj egoizam bogatih koji krade najbolje liječnike, inženjere, znanstvenike u čije su školovanje matične države uložile milijarde. Kako to riješiti?

Kad bogate europske države, vratimo se iz Amerike kući, masovno vabe, najpoznatiji primjer, naše liječnike, onda se pozivaju na jedno od temeljnih načela Europske unije – slobodu kretanja ljudi, robe, ideja i kapitala. U redu. Ali tu postoji jedna nelogičnost kad su tržište i slobodne ekonomske migracije u pitanju.

Možete reći da je glupa paralela, no ona je na temelju zdravog razuma sasvim na mjestu. To je paralela s nogometom. Zdravko Mamić i Dinamo ulažu puno u igrače, mlade i one koje dovedu. Primjerice, Mamić je iz Brazila doveo klinca, Eduarda da Silvu. Godinama je ulagao u njega, u njegovu siromašnu obitelj u Brazilu, radi se o ogromnim novcima.

Kad je bogati Arsenal pokazao interes za njega, Mamić je, kao jedan od najboljih trgovaca u nogometnom biznisu, izvisio cijenu koja se zove – odšteta. Nitko, dakle, nije osporavao ni Duduu, ni Modriću, ni Lovrenu… da “migriraju” u kontekstu principa slobodnog kretanja ljudi, robe, bla, bla, ali onaj GNK Dinamo na čelu sa Zdravkom Mamićem koji je uložio u njihovo “školovanje” ima pravo na odštetu od tih bogatih klubova.

Ako pak država, to znači vi i ja, u jednog liječnika uloži milijune dok ne dosegne razinu (sub)specijalista, zašto, ako se to radi na nogometašima, država koja hoće našeg liječnika ne uplati nazad u državni proračun cijenu njegova školovanja i osposobljavanja?

To je, zapravo, čista neokolonijalna krađa najskupljeg i najvrednijeg resursa svake države, a to je ljudski (visokoobrazovani i stručni) resurs. Mazanje vrata debelim guskama, dok s druge strane neki specijalist ili specijalistica koji prije isteka roka želi otići iz bolnice u privatnike mora vratiti bolnici, državi, novac koji je u nju uložen!? Logika? Nema je.

Nitko ne osporava bilo kome da ide za boljim životom i da slobodno migrira, ali onda neka prebogata Njemačka ili Austrija plati taj “transfer”, a naša država novac može reinvestirati u poboljšanje našeg zdravstvenog i obrazovnog sustava krcatog dugovima. Logika kapitalizma, tržišta, ili vrijedi za sve ili ni za koga.

Što se problema migracija tiče, moj je prijedlog za uređenje sustava i veću pravednost te ravnomjeran održivi razvoj sljedeći: Karla Marxa na čelo Europske komisije, a Zdravka Mamića za ministra znanosti, obrazovanja i sporta koje treba fuzionirati s Ministarstvom zdravstva.

Šalim se? Ne, samo zamišljam ministra Zdravka Mamića kada mu dođe njemački kolega ministar zdravstva, a on mu rikne: Nećeš, razbojniče! Prvo plati pa vozi!

Uostalom, kad su migracije i globalizam u pitanju, kud ćete većeg vica od toga da Trump gura tradicionalno lijevu agendu, a Soros tradicionalno desnu, Reaganovu.

Ivica Šola / Globus

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Populizam ili suverenizam

Objavljeno

na

Objavio

Naš Premijer i njegova svita krenuli u obilazak stranačku baze. Izbori za EU su blizu, treba uvjeriti članstvo otkuda i od koga prijeti opasnost. Stvoriše se tako neprijatelji i lijevi desni, nekada su postojali samo lijevi, i gle, svi postadoše populisti. Ti opaki populisti, postali su ne nacionalna, već globalna prijetnja, postadoše oni koji ne znaju kako funkcionira svijet. Skuplja tako stranačka vrhuška svoje stado u stranačkim prostorima ili za tu potrebu iznajmljuje velebne prostore, ali nitko ne prošeta ulicom, tržnicom, trgovinom, birtijom da priupita i objasni svoje stavove onima od čijih glasova žive. Da priupita – populus.

Populus znači narod, pa bi populizam trebao označavati narod, a narod je država.

Kroz povijest uvijek je bilo prosvijećenih elitista koji su vjerovali kako krezubi glasači ništa ne znaju i kako u njihovo ime trebaju vladati oni koji znaju.
Tako dobismo prosvijećeni apsolutizam.

Demokratski pokreti su kroz povijest svaki pa i taj apsolutizam pobijedili, ali elita se ne da.
Elita sile je uvijek sebe nastojala prikazati kao elitu znanja, osobito u znanju govorenja stranim jezicima, finim izričajima i pozlaćenom priboru za jelo.
Za vrijeme Kuena Hedervarija elita se trudila što bolje govoriti njemački i mađarski, blagovati u Bečkim parkovima ili uživati u Peštanskim kavanama, kako bi se svidjela eliti iz Beča i Pešte, ali onda su ih neki populisti opalili nogom u tur..

I za vrijeme Tite neki elitisti su se u Beogradu takmičili u poznavanju ekavce, a onda im je Milošević rekao kako to nije dovoljno i kako moraju otići. Naši elitisti se odmah sakrili ispod skuta raznih populističkih ognjištara kako bi ih oni spasili od srpskih populista.

Deset godina kasnije elitisti digli glavu i ognjištare poslali u mirovinu, kako bi oni na miru mogli pokazivati svoje znanje u govorenju europskih jezika, poznavanju tih europskih manira, pokazati populusu kako se služi onog tko ga hrani. To što ništa ne znaju o gospodarstvu nije ni važno pošto su naši populisti i onako navikli odlaziti na rad u Njemačku gdje ima više posla.

A lova koju populisti pošalju kući najslađa je lova za naše elitiste. Ništa ne radiš a lova stiže kako bi elitisti imali dovoljno za svoje plaće i benefite na koji populus nema pravo, jer populus ništa ne zna, a plaća se znanje. Eto, pa i Lovre ih je uvjerio da ne znaju ni čitati ni pisati, pogotovo ne znaju brojke..
Na proslavama 29-te godišnjice osnivanja HDZ-a ima najmanje onih koji su u toj stranci bili prije 29 godina. To s danas uglavnom krezubi populisti koje više nije ugodno gledati. Umjesto njih na tim je skupovima puno više onih koji dolaze slušati svoju stranačku elitu kako ne bi ispali iz prehrambenog lanca. A krezubi populisti i onako ne znaju na biračkom listiću zaokružiti ništa drugo nego tri slova H D Z. Barem tako misle elitisti.

Kako bi zadržali i one koji nešto sumnjaju u buduće koalicije Plenki čuva Krstičevića i Medveda kao dva oka u glavi. Oni su mu zadnji garant kojim nastoje uz sebe zadržati krezube branitelje, kojima se zbog godine već i ruke počinju tresti, ali još uvijek mogu glasovati.

Uz Premijera zna se tu naći i naš ministar Lovre, malo manje na skupovima šireg članstva, ali zato malo više na promidžbenim presicama. Izbrojao Lovro kako nema dovoljno potpisa za referendume pa se ruga neuspješnim populističkim skupljačima potpisa. Nije ni čudo što nisu skupili dovoljno potpisa kad su se obraćali polupismenim populistima koji se ne znaju ni potpisati. A jesam li ja među tima ne mogu ni provjeriti. Kada bih zatražio uvid u svoj potpis možda bih ga i mogao dobiti, ali ne bih mogao doznati jeli moj potpis među valjanima ili ne valjanima. Liste na kojima piše koji su to nevaljali potpisi su uništene pa bih, siguran sam dobio odgovor kako je moj potpis ispravan.

Čudo jedno, znam se čak i potpisati!

Ima u našoj eliti i onih koji nisu u HDZ-a, ali se jednako trude obrazovati naš narod kao bi svi razumjeli važne jezike. Umjesto školskog plana i programa uveli nam Kurikulum. To je više svjetski, više šik. O svemu se dogovorili osim o lektiri. Važno je da nam djeca što više čitaju, a što ne znaju ništa napisati koga briga. Ako znaju sastaviti SMS poruku to je sasvim dosta. Ako to još znaju napraviti i na engleskom kud će bolje.
To nam je naša buduća svjetska elita.

Boji se naša elita Živog Zida i Pernara.

Ne uzima glasove samo SDP-u već i HDZ-u, što je nedopustivo.
Boji se naša elita i malih desnih stranaka, jer kakva desnica, pa HDZ je desnica.

Htjeli bi iz elite izbaciti sve koji su radili za bivše obavještajne komunističke službe. Ne shvaćaju kako su ti jadni ljudi bili samo ucijenjeni pa su morali surađivati, ali oni su to radili vrlo promišljeno kako nekom poštenom drugu ne bi naškodili. Osim toga oni su se i očistili od možebitnih grešaka svojom upornom borbom za vrijednosti antifašizma.

Ako se male desne stranke ujedine mogli bi previše ojačat i uzet glasove koji po prirodnom pravu pripadaju stranci koja je stvorila Hrvatsku. To što su u toj stranci tada većinom bili neki drugi skloni populizmu nije bitno.
Ime je važno a ne ljudi.

Kako se ne bi ujedinili dobro je nekima, ako treba svašta i obećati samo kako se ne bi ujedinili. Kako se ne bi ujedinili dobro je držati uz sebe i ratne braniteljske udruge na kratkoj uzici. Ako budu poslušni bit će posla za rodbinu i prijatelje. A najbolje je kada takve udruge vode oni koji su među branitelje došli po zadatku KOS-a kao dio operacije Štit, ne bi li tako srušili mrskog im Miloševića i sačuvali milu im Jugoslaviju.

Zanimljivo je kako Premijer uz sebe na skupove ne vodi ministricu Obuljen. Slabo glumi pa bi se među populistima koji bezobrazno znaju svašta pitati možda mogla razotkriti govoreći ono što doista misli. A nakon toga bi za nju glasovali samo oni iz Radničke fronte. Htjela bi nam ministrica zabraniti i komentiranje po portalima kako neki populisti ne bi širili lažne vijesti i govor mržnje. Lažne vijesti smije širit samo elita koja ima pametne razloge za to.

U vrijeme njene mladosti neki populisti su nebodera i Savskog nadvožnjaka bacali letke kojima su širili govor mržnje prema Jugoslavije, pa je 1965. njih 12 dobilo od 4 do 9 godina zatvora.

Koja su to divna vremena bila za borce protiv govora mržnje i lažnih vijest.
A danas se naši demokratski elitisti moraju boriti protiv lažljivaca i populista koji preko internetskih mreža šire laži i mržnju, a ne možeš im stati na kraj. Stalno lažu kako propadamo i ne vide kako mi ustvari snažno napredujemo po stopi od čak 2,5 posto, dok neki drugi rastu samo 9 posto.

Kako bi suzbili populiste u HDZ-u obnavljaju i razne Karamarkove stručne odbore. U odborima 70 posto “državnih stručnjaka” i oko 30 posto običnih stručnjaka. Možda ovi obični stručnjaci povjeruju kako će ih sada netko početi pitat za mišljenje, pa se ipak potrude svoju rodbinu nagovarati da glasaju za “Stabilnost vlade”.
Stabilnost je bitna kako populist ne bi narod oteli eliti.
Bitno je i zaštititi i informacije o onome što radi elita. Pokušali članove stranke navest da potpišu izjavu o čuvanji informacija čak i na sudu, ali nije prošlo. Netko izjavu proslijedio novinama pa je krivac neko poduzeće koji prodaje pamet o GDPR-u, a ne onaj tko je baš takvu izjavu naručio.

Kako informacije ne bi curile od važnih ljudi se traži da dostave i svoje mejlove s ekstenzijom yahoo ili gmail pošto su Mailovi koje sada imaju preko svojih poduzeća nesigurni. Mogli bi ih se u budućnosti dokopati istražitelji koje će možda postaviti Pernar ili Bruna Esih pa je bolje koristiti meilove nad kojima kontrolu imaju samo FBI, CIA i NSA. Ovi barem nikoga ne šalju u zatvor. Ako nekog malo i ucjene to bar dobro plate.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari