Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Josip Broz Tito, glavna izborna snaga SDP-a

Objavljeno

na

Jutarnji list je u srijedu, 28. 10., objavio članak pod naslovom “Nije točno da u urbanim sredinama uvijek pobjeđuje SDP, a u ruralnim HDZ”. Taj mit o HDZ-u kao stranci “seljaka” i SDP-u kao stranci “progresivnih građanskih snaga” stalno se ponavlja, šaljući sasvim jasnu poruku da na izborima birate, po principu “ili mi ili oni”, između nazadnog sela i naprednog grada.

[ad id=”68099″]

Budući da sam bio i sam sudionik razbijanja toga mita sukoba “seljaka i građana” u političkom smislu (Večernji list, Obzor, 27. 4. 2013., str. 6.), ako ga oni stalno doslovno i tvrdoglavo ponavljaju, nije zgorega da ovdje ponovimo taj drukčiji interpretativni ključ koji kaže: “Urbani” glasovi za SDP usko su vezani uz beneficije iz Titova režima.

Najveća izlaznost – SDP-ovaca

Nakon izbora za Europski parlament prije dvije godine, na internetu je bila dostupna sila korisnih podataka koji jasno ukazuju da su u zagrebačkim četvrtima u koje se u otete stanove naselila “progresivna komunistička elita”, i dandanas za to “stambeno zbrinjavanje”, i u “petom” koljenu, obilato nagrađuju sljednici Titove partije, SDP, svojim glasom na izborima.

Pogledamo li centar grada i središnje zagrebačke trgove, te cijeli blok oko najpoznatije zagrebačke ulice – Ilice, izlaznost je tada bila najveća u RH, više od 35 posto. SDP tu ima vrlo dobre rezultate, osvaja više od 45 posto glasova, pa s Laburistima komotno pobjeđuje.

“Tamo gdje je partija na čelu s Titom popljačkala i oduzela nakon 1945. godine ljudima nekretnine i naselila podobne komuniste pristigle iz šume, a to je baš centar Zagreba, oni i njihova 1. i 2. generacija motiviranije izlaze na izbore i glasaju za majku partiju.

Pogledamo li pak Novi Zagreb i njegova naselja: Travno, Utrine, Zapruđe, Siget, Sopot, Trnsko, Sloboština itd., izlaznost je bila također veća od državne razine, preko 30 posto, SDP je uvjerljiv s preko 45 posto osvojenih glasova. Tamo gdje je partija dodjeljivala stanove većinom podobnim pregaocima oni joj ostaju vjerni i svi izlaze na glasovanje”, stoji u spomenutom tekstu u Obzoru.

Oslonjeni na socijalizam

Kao i da je u Novom Zagrebu – zapad birački odbori Siget (broj biračkog odbora 246, 247, 248 itd.) izlaznost bila oko 32 posto, a partija dobiva više od 50 posto glasova. Tu se pokazuje teza koju želimo dalje argumentirati.

Naime, susjedne ulice i birački odbori brojevi od 250 do 254, Sv. Klara, gdje su za razliku od susjednog Sigeta u kojem dominiraju realsocijalistički neboderi, obiteljske kuće, izlaznost je svega od 12 do 16 posto, ali tu je HDZ uvjerljiv s više od 40 posto glasova.

SDP tu ne pobjeđuje ne zato što ljudi nisu “urbani”, nego što se radi o ljudima oslonjenim ne na socijalističko “karitativno” naslijeđe i pljačku, već na svoja dva dlana i sol u glavi. Osim što je jasna povezanost privilegija iz komunizma i glasovanja za SDP, Zagreb razbija mit i o nekakvoj velikoj izlaznosti koja pomaže HDZ-u, kao i discipliniranosti HDZ-ovaca. Tako u novim dijelovima Zagreba kao što je Lanište, izlaznost je bila 17 posto, a HDZ je na tako maloj izlaznosti premoćno pobijedio.

Tu partija nema svojih glasača jer nema socijalističkih ili opljačkanih stanova, tu obitavaju mlade obitelji koje su stanove kupile na kredit, koje Titova partija ničim nije zadužila da bi joj hametice dali glasove. Danas bi možda većina na Laništu glasovala za udrugu “Franak”, koju SDP novim zakonom o konverziji nastoji sada pridobiti za sebe.

Sustav legalne korupcije

U Maksimiru, pak, gradskoj četvrti koja ima više stanovnika nego cijela Ličko-senjska županija, postoji mnogo nebodera koje je Tito gradio za oficire JNA ili za druge “progresivne snage naših naroda i narodnosti”, izlaznost je bila veća od 30 posto, a SDP je, logično, suvereno pobijedio.

No samo malo dalje od te partijske utvrde, od Kozjaka preko Bukovca do Remeta, gdje su uglavnom obiteljske kuće i nove zgrade nikle nakon devedesete, dakle, građevine koje su ljudi podizali sami, nije ih im poklonio Tito, tu također pobjeđuje HDZ, no izlaznost je bila jedva dvadesetak posto. Jasno je iz ovoga, također, suprotno stereotipima, čije je biračko tijelo “discipliniranije”.

Zato je totalno bezveze dijeliti HDZ-ove i SDP-ove birače po principima ruralnosti i urbanosti, puno je primjerenije ići na dijagnozu sociologa, pokojnog akademika Županova, koji tvrdi da je socijalizam bio sustav legalne korupcije.

Naime, partija bi radničkoj klasi davala stanove i ine beneficije u jednom, ekonomski, totalno neodrživom sustavu, dočim bi onda proletarijat toj crvenoj buržoaziji zauzvrat davao legitimitet.

Posljedice te socijalističke sustavne korupcije proletarijata Zoran Milanović danas uživa čistog obraza, o kojem stalno govori. No taj čisti obraz kao retroscenu ima sustavnu pljačku, ne samo židovske, već imovine svih onih “trulih snaga” koje režimu nisu bile po volji, pa su iz stanova, ako već ne u jame, bacani preko granice ili u ubožnice. U Osijeku je isto, a ne vjerujem da bi u Splitu bilo drukčije…

Ivica šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Dica su to Malešna, al’ znadu komu su sviće palili – Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Objavljeno

na

Objavio

Školu moreš
Al’ ne moraš imat
Ae
Komu se uči, neka uči
Neka buba, čita, zbraja i dili
Na volju mu je

Al’
Kuvat u nas moraš znat
Ono zeru, mrvočak
On’liko k’liko se kuvalo u našemu sirotinjskomu kraju na golu kamenu
Na kominu su šamot ciglon
U bronzinin što su se mrčavi
Cunali
O komaštrin

Moja baba nije znala pravit sto i jedan kolač
Ni čut
Kakvi kolači, kakvi bakarači
Kašnje je to došlo
Su markan iz Njemačke
Uskupa su flajdan i hauban za kosu
Su prvin merđanin i bagerin
Uskupa su petardan
Njemačkin štekan Ma’lbora i Zipašin

Nisu naše kuvarice
Ravne onin iz
Slavonije
Ni govora
Jerbo naše
Valja pravo reć’
Nisu imale nit’ mat’rijala za toga

Pravit svo ono bogatstvo nisu imale sučin al’ zato
Su naše pekle
Privrte vrile
Ušćipke meke
I padišpanj u koji bi viju rukan vridnin zadivale

Bile vrlo stručne
Za rašćike i koštradine
Za kruva ispod sača
Raka su metvicon i puron
Stručne za pečenice, divenice i toća

Još k’o dite
Učilo me naškoj kuvariji
Metnili bi mi zdilu, bilu.. su jajima na tolu
Ispod niske odrne
A ja na stočiću propeta
Unde di gleda priko Bejine kuće
U Osoje
Metnili bi mi
Šaku brašna, soli navr’ prsta
Kap varenike, zeru mlake vode
Pa bi unda sama zamišala privrte
Gledajuć satrat sve one gljize

Izlivala bi i’ kacijolon
U zagrijanu, crnu tavu na šporetu
Pa bi začvrčalo na kapi ulja

Čekala bi da zeru skori
Ujti su donju stranu
Pa unda privrnila
Unda bi jopet
Pričekala
Minut, dva
Pa
Iskrenila na pijat
Oni na sitne, crljene ruže

Amerikanski pijat
Oni što je doša’ brodon u jednoj od oni’ puni’ skrinja moje babe
Što su njojzi slala braća iz svita

Najlišpe na svitu meni je bilo na vrilu privrtu
Posut rukon zeru cukra
Onako iz zdraka
Samo da zabili sridica
Pa pljesnit rukama i gledat
Kako cukar krabi vrućina koja ugusto iz privrte
Dimi

Doklen ideš
Musavin rukan privrćeš listove one dvi materine knjige zvane – Kuvarica
One su tvrdin korican
Su šarevitin slikan, kojima smrti nema

To ti je najdraža zabava bila
Ist i privrćat slike
Oni knjiga što i’ je mater kupila u vakat kad se udala prikomlada
T’liko mlada da ni kuvat nije znala

Kuvarice ob’e znadeš napamet
Od
Do
Svako slovo i svaku sliku
I znadeš šta bi iz nje najradije pojio
I ti
I ćaća ti
I brajo
Jerbo si i nji’ uvik pita šta bi oni za se’
Probrali
I silijo bi i nji’
Sve redon
Da ti upru prston u najlišpu sliku
Ae
Jerbo glavno je bilo izabrat šta ‘oćeš
Izabrat na sliki
U mašti
To ti je unda isto k’o da si kupijo i mat’rijal
I kuva i peka
I pojio zaprave

Kraj studenoga je i oni je vakat
Kad se po selu uzvire gudini po kućarin

Dobranalo se iznenada to jedno jutro kad ti se mrzle ruke lipu za volan
A iz usta ti dimi od leda doklen govoriš
Pa puneš u caklo
Da dica rukan
Mogu mećat srca
Dok se vozu

Pa se ne voziš više u običnomu autu kroza mrzle dane
Nego u malešnoj galeriji
Njijovi imena
I srca

U te studene dane
Uvati gudine skrika po kućarin
A u zdraku se izmiša mirluš brenera
Svinjski dlaka
I vrile vode
Postanu tražena roba u selu one lole što znadu utvrdo gudinu držat nogu

Vrime je to oštra mirluša
I vrime oštri’ noža
Zvona za bikarenja
I sindžira za okrićanja

Nije lako bit gudin
Priko godine
Ni čut
Krajen godine
Apose je gadno bit gudin
Milo ti ji dođe

Ae
Meni milo gudina
Oduvik
Šta mu je život
Ništa!
Ide, pije, tovi se
Ne misli se o ničemu
Svaki dan mu jednak
Nečisti podase
A dalje svoga kućara niti ne zna
Loče iz korita mekinje i spirine
Pa čeka
Da ga se su prvin ledon prikolje
Posoli krupnon soli
I na lisi ga se razviša

Studeni je
Mrznu cakla
Dobranalo se ono jutro kad se ruke mrzle za volan lipu

Vratili mi se sokolići moji
Oni moji stariji
Iz našega Vukovara
I već danima govoru
Šta su sve vidili
Okon i srcon
Di su i šta ili
Di sviće palili
A di se do tlea
Poklonili

Donili u rukan malešni Vodotoranj
I malešnu Golubicu
Donili sasebon Vukovar na naš jug
U dnu malešnoga Vodotornja
Upisana ona časna godina
Tisućudevestodevestprva
Ona za koju moraš znat di si bijo
I ti
I svi koliki

Vidili moji sokolići gorikar
Sve naše barjake na vrpi
Sve
I one crne koji su u nemilosti
Poradi
Pozdrava
Za Dom spremni
Dica su to
Malešna
Al’ znadu komu su sviće palili

Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Neka nemaju velike škole
Znadu
Više se volu igrat nego sidit nada knjigon
Uču se išton privrte zamišat
Al’ o ratu sve ono prikovažno
Već znadu

Jerbo
Nije njima cili svit
Kućar i puno korito
Nisu godine proveli samo ločuć spirine
I gledajuć u prazno
Dica su al’
Mislu glavon i srcon
I volu svoje

Tak’ima mista
Nikad’ neće bit’ ni na hateveu
A ni na državnon koritu

Taki poda rukon cili život nosu one dvi Kuvarice tvrdi korica
Iz koji’
Znadu šta ‘oće

Znadu izabrat

Znadu kako je srce i mašta
Prišnije
Od onoga zaprave

Kako je prišnije crtat onin praznin, promrzlin rukan srca po caklu
Nego živit k’o gudin koji ne vidi baš ništa dok ide sve redon
I zaprave

Znadu kako se more i mora volit sve svoje redon
I upaljenon svićon
I pismon
I molitvon

More se volit sve svoje su onin što šalješ u modernin, šarevitin skrinjan
Koje i danas dolazu na naš kamen sirotinjski

Tisnin putin
Odsvaklen

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari