Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola – Kompliment je biti marginalac u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Moja je misija ići na periferiju, među marginalce, pružati im ruku, govori papa Franjo, shvaćajući da biti marginalac nije izbor ili tek nesposobnost čovjeka, već posljedica “grijeha struktura”, koruptivnih i isključivih politika i vladara. Na istom tragu govorio je i Ivan Pavao II., rekavši kako se uljuđenost jednog društva i čovjeka mjeri po tome kako se odnosi prema onima na margini. Za ozbiljne i ljudske ljude margina nije pogrdna riječ, omalovažavajuće stanje, već stanje vrijedno poštovanja, brige i dostojanstva, neovisno o tome jeste li vjernik ili ne, jeste li vjerski ili politički lider.

Tako je u srijedu u izvrsnom intervjuu za Hrvatsku televiziju koji je s norveškom premijerkom Ernom Solberg vodio g. Nikolić, ova vrijedna žena na čelu jedne od najuspješnijih zemalja svijeta rekla kako njihov najveći kapital nisu nafta i plin, već ljudi, ulaganje u ljude s posebnim naglaskom na “izbjegavanje marginalizacije ljudi” i suradnju s marginaliziranima koji “teško pronalaze mjesto na tržištu rada.”

Otvoreni prijezir

Poštovanje koje je gospođa Solberg u intervjuu pokazala prema svim svojim građankama i građanima, s posebnim naglaskom na one na margini, u radikalnoj je opreci s retorikom i isključivošću hrvatskog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. On je prema skoro pola milijuna svojih (?) građana prošli tjedan u jednom dnevnom listu, koji su potpisali inicijativu za promjenu izbornog zakona, pokazao otvoreni prijezir nazvavši ih “marginalnim i isključivim skupinama.” On riječ marginalac rabi u bahatom, uvredljivom smislu, za razliku od njegove norveške kolegice.
Ako smo se zbog njegove izjave zvane “Afrika paprika” u kojoj uspoređuje afrički i hrvatski standard još mogli od srca nasmijati, ova njegova izjava o “marginalcima i isključivima” treba sve zabrinuti jer ukazuje na osobnost koja prezire one kojima bi trebala služiti u smislu izjave norveške premijerke koja vodi politiku “izbjegavanja marginalizacije ljudi”, dok Plenković vodi politiku vrijeđanja i stigmatizacije, rabeći pojam marginalac kao psovku, a stvar čudi to više što je među tim “marginalcima” znatan broj članove njegove stranke, kao i birača te iste stranke. Kažu da postoje ljudi koji izgovaraju riječi kako bi popunili prazninu u inteligenciji. Kad smo kod marginalizacije i isključivosti, treba “mainstream” i elitnog, nemarginalnog Plenkovića, koji od djetinjstva i bivšeg režima do danas jede “zlatnom žlicom”, podsjetiti da je hrvatska politika velika tvornica marginalaca koju bi novi izborni zakon trebao zatvoriti i učiniti da prema gore idu najbolji, a ne šogori i burazeri.

Nije, naime, svatko Plenkovićev šogor pa da dobije bez natječaja posao u Zračnoj luci Dubrovnik, nije svatko brat ministrice Obuljen pa da glatko zasjedne u veoma lukrativnu stolicu u HAKOM-u, nije svatko (bio) Plenkovićeva desna ruka poput ministrice Dalić, pa da ljudi koji su pisali “lex Agrokor” na temelju tog istog zakona uprihode stotine milijuna kuna, nije… I Plenkovićeva politika na nepotističkoj i klijentelističkoj matrici zato tjera ljude van, jer ih partitokracija i razne oligarhije naslonjene na politiku onemogućuju da odu s margine, pa su prisiljeni otići u Dublin ili, još bolje, u Norvešku.

Chavezovski maniri

Hrvatska je zahvaljujući takvima kao što je (i) Plenković zemlja marginalaca, sastavljena od mase, gubitnika tranzicije i procesa pretvorbe i privatizacije kojim je u najkrucijalnijem dijelu upravljao baš HDZ, od mase radnica u trgovačkim centrima koje rade za par tisuća kuna svetkom i petkom, od svih nas marginalaca koji smo uplaćivali milijarde u drugi mirovinski stup koji bi Plenkovićevi ministri “nacionalizirali” u maniri raznih Chaveza, nas marginalaca koji zahvaljujući hrvatskoj politici vjerojatno nećemo dobiti mirovine kojima već sada raspolažu razni karteli, dajući naš novac državi koja ima kreditni rejting u razini smeća. Spremaju nam marginalizaciju i pod stare dane.

A koliko je Plenković uključiv vidi se i u načinu vođenja stranke gdje su isključeni, marginalizirani svi koji nisu na liniji “uključivog” Velikog Vođe. Stranačka stega mora postojati, no dobra je europska praksa da se o svjetonazorskim pitanjima glasa po savjesti, Europa koje su inače Plenkoviću puna usta, ali iza te patine krije se Balkan u svom rudimentarnom obliku. U takvoj državi osobno mogu reći: Ponosan sam što sam marginalac! Država mi, kao ni mom ocu ni mojoj široj obitelji marginalaca nije dala ništa. Kuću u kojoj živim kupio sam na kredit, školovala me Katolička crkva, nisam (bio) član nijedne stranke, nijedne udruge, nemam nikakve veze s Plenkovićima, Vrdoljacima, Pupovcima, većinu novca zaradio sam u privatnim tvrtkama i na tržištu, a tek koliko poreza, prireza i nameta plaćam ovoj državi, a za to dobijem skupu, ali neučinkovitu državu punu uhljeba.

U državi koja funkcionira kao nakupina borgova, iz koje “marginalci” na dnevnoj razini bježe van, u kojoj Saucha nije “marginalac”, već “mainstream”, biti marginalac u etičkom je i ljudskom smislu – kompliment!

Ivica Šola/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Negativna evolucija povijesti ponovno ubija nadu milijunima ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Događaji oko Hong Konga promijenit će sliku Kine u svijetu. Mnogi su je doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima. Sada možemo vidjeti da je to bila zabluda

Zadnjeg dana lipnja, točno na 23. obljetnicu predaje britanske uprave nad Hong Kongom, kineske su vlasti donijele dugo najavljivani zakon o sigurnosti. Radi se o drakonskom zakonu, koji je donesen kao odgovor kineskih komunističkih vlasti na prošlogodišnje masovne prosvjede u Hong Kongu.

Već sutradan je po tom zakonu uhićeno 300 prosvjednika, kojima sada prijeti izručenje Kini i proces pred tamošnjim sudovima. Po tom zakonu, oni mogu biti suđeni za terorizam, subverzivno djelovanje i doušništvo sa stranim silama zbog izražavanja mišljenja, čime se na drastičan način ukidaju vladavina prava i demokracija u ovoj nekadašnjoj oazi slobode na Dalekom istoku.

Britanski je premijer Boris Johnson na ovo reagirao nudeći građanima Hong Konga državljanstvo, dok je američki kongres donio zakon kojim se uvode sankcije za neke kineske državne tvrtke.

Premda je Zapad sklon gledati na kinesku strategiju isključivo kroz geopolitičku i vojnu optiku, kao u biti racionalnu strategiju u duhu ciničnog konfucijanizma, stvarnost nam govori kako je ideologija samo srce tog režima, koje on želi po svaku cijenu očuvati.

Kada je kineski predsjednik Xi Jinping preuzimao dužnost glavnog tajnika KP Kine 2013., istaknuo je kako “historijski materijalizam osuđuje kapitalizam na izumiranje, a socijalizam na pobjedu”. Samo se osjećajem ideološke ugroze režima mogu objasniti koraci koje kineske vlasti poduzimaju prema Hong Kongu, kao i prema susjednim zemljama i, konačno, konfrontacije sa samim Zapadom.

Iz tog osjećaja ugroze proizlazi i kineska želja za svjetskom dominacijom, njena vojna ekspanzija, masivne investicije u infrastrukturu u namjeri da se kontrolira svjetske trgovinske tokove, kao i otvaranje fronti u domeni informatičkog ratovanja. Dovoljno je spomenuti kako Kina od 27 susjednih zemalja samo s tri ima prijateljske odnose.

Prema tumačenju samog Pekinga, ostvarenje kineskog sna o “novom dobu” u direktnoj je sprezi s diskreditacijom sustava vrijednosti liberalnog kapitalizma, vladavine prava i demokracije. Unatoč prihvaćanju određenih mehanizama tržišnog kapitalizma, kineske vlasti vjeruju da su oni predvodnici sustava koji se nalazi u oštroj opoziciji prema kapitalističkom svijetu.

U internom partijskom dokumentu iz 2013. Govori se o tome kako se Kina nalazi “usred intenzivne ideološke kampanje” u borbi za opstanak. Kao glavna prijetnja opstanku Kine navode se “podjela vlasti”, “neovisno sudstvo”, univerzalna ljudska prava”, “zapadne slobode”, “ekonomski liberalizam”, “sloboda tiska” i “slobodna razmjena informacija na internetu”.

Iz promašaja maoističke etape kineski komunisti su izvukli pouku da Kina može biti jaka samo ako je integrirana s ostatkom svijeta. Međutim, primjer Sovjetskog Saveza ih je naučio kako “otvaranje” krije svoje opasnosti. Po njima, kolaps SSSR-a je započeo Hruščovljevom kritikom Staljina. Xi Jinping na pitanje “Zašto je propao Sovjetski Savez?” kaže: “Odgovor je u sferi ideologije – preispitivanje ideologije je ludost!” U svom čuvenom referatu s 19. kongresa KP Kine 2017. godine, Xi Jinping je obznanio kako Kina ulazi u “novo doba”.

Prema njemu, prošlo je vrijeme kada je Kina “skrivala svoju snagu i čekala svoje vrijeme”, što je bila deviza kojom se vodio njegov prethodnik Deng Xiaoping u prvoj fazi “otvaranja”. Sada je došlo vrijeme da Kina tu snagu otvoreno pokaže i aktivno se uključi u promjenu međunarodnih odnosa i ostvarenje plana za kineskom dominacijom.

Događaji oko Hong Konga svakako će promijeniti sliku Kine u svijetu, koju su mnogi doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima.

Sada na primjeru Hong Konga možemo vidjeti da je to bila zabluda, te da kineski režim ne preza od poduzimanja drastičnih koraka kako bi svijet uskladio sa svojom ideologijom i podvrgnuo ga svojoj kontroli. U osnovi beskrupuloznog ukidanja demokracije u Hong Kongu stoji ideološka motivacija kineskog režima, a ne racionalna strategija.

Scene koje danas gledamo podsjećaju na podizanje Berlinskog zida i početak Hladnog rata između nekadašnjeg SSSR-a i Zapada. Negativna evolucija povijesti ponovno zatvara horizont nade milijunima ljudi koji bježe od blagodati komunističkog raja, dok se slobodni svijet suočava sa spoznajom o naravi monstruma kojeg je desetljećima tetošio i hranio

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Milan Ivkošić: Za Hrvatsku bi na vlasti bio najbolji HDZ; ali bez Škore

Objavljeno

na

Objavio

Sutra dolazi olakšanje, kao sunce poslije tolike predizborne kiše koja je natapala zemlju do gnjecavosti. U toj kiši fraza i protufraza nije bilo nijednog uvjerljivog programa koji bi, od pojedinosti do pojedinosti, zadovoljio birače i naveo ih na glasanje za određenu stranku ili koaliciju.

Zapravo je jedini program imao HDZ ali ponajviše zato što je četiri godine bio na vlasti pa znamo kako vlada i kako bi vladao. Restart koalicija počinje svoj program naglašavanjem kako je riječ o “strankama bliskih svjetonazora i sličnih programa socijaldemokracije, lijevoga centra, progresivne i liberalne demokracije i zelenoga razvoja”, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Zapravo i nisu trebali ništa drugo napisati jer svak zna reći da je za “sveobuhvatnu transformaciju ekonomije i društva”, da je “Hrvatska ekonomski slaba, demokratski deficitarna, obrazovno zastarjela, infrastrukturno zapuštena, socijalno podijeljena i administrativno neučinkovita”, da je potreban “novi početak”, itd., itd.

Kad bi, na primjer, neki radnik zaposlen u državnoj ili privatnoj tvrtki tražio koji bi mu program donio veću plaću, manje troškove života i sigurnu budućnost za njegovu djecu, ne bi našao manje-više ništa. Stoga ću ponoviti što sam već napisao: desni će glasati za desne, lijevi za lijeve, srednji za srednje, ekstremni za ekstremne, Srbi za svoje, Istrani za svoje…

U Hrvatskoj i nisu mogući spektakularni obrati na izborima i velika premoć neke stranke. Unekoliko se taj prevrat dogodio na početku 2000. godine kad je “restart koalicija” Budiše i Račana uvjerljivo pobijedila HDZ, ali od tada do danas SDP je na vlasti dvaput teško razočarao a Budiša i njegova stranka su nestali, pa današnja Restart koalicija nema šanse ponoviti uspjeh oporbe s početka 2000. godine.

Razočarao je nekoliko puta i HDZ, uključujući i Plenkovićev, no ipak će te dvije stranke osvojiti najviše glasova na izborima i biti glavne u jednoj ili drugoj koaliciji. Dakle, na kraju će Hrvatska odlučivati – Plenković ili Bernardić. Za Hrvatsku bi vjerojatno ipak bilo najbolje da pobijedi HDZ, što će se zacijelo i dogoditi.

Živimo u teškim vremenima, koronavirus bacio nas je na koljena, ali je vlast jako dobro vodila zemlju od početka pandemije i nastojala da posrnulo gospodarstvo ne padne. Stoga bi bila jako rizična promjena vlasti, kao otprilike kad bi zbog nekih razloga kirurga u osjetljivoj fazi operacije bolesnika zamijenio kolega. No to vrijedi samo u slučaju da HDZ vlada uz pomoć glasova manjinaca i još nekih, bez Škore. Sa Škorom to bi bilo gore nego velika koalicija.

Prvo, na što bi sličila koalicija u kojoj je jedan partner nastao kao suprotnost drugome? To bi bilo kao kad bi tko kome oteo ženu ali bi po dogovoru svi živjeli u istoj kući i dijelili isti krevet. Ni stari ni novi muž ne bi bili muževi, niti bi žena bila njihova žena. Ako bi se Škoro radi koalicije odrekao svojih stavova, zašto mu je onda uopće trebalo tim stavovima zavoditi dio birača? Slično načelo vrijedi i za Plenkovića – on može sa Škorom samo ako se “poškori”.

Stoga bi zasigurno koalicija Plenković-Škoro bila puno konfliktnija od negdašnje koalicije HDZ-Most. A ta konfliktnost u vremenu u kojem je Hrvatska u “konfliktu” s teškim stanjem u gospodarstvu i s pandemijom za zemlju bi mogla biti opasna.

Škoru zapravo nacionalni interesi ne zanimaju, on je od njih i dosad bježao, samoljubivi narodni pjevač i bogatun sigurno ne bi mogao podnijeti drugorazrednu ulogu u koaliciji pa bi bio spreman na svaki lom da bi bio prvi.

Zato bi on u koaliciju s HDZ-om samo uz uvjet da Plenković ne bude premijer, jer Plenković je jedina osobnost u stranci kojoj Škoro nije ni do gležnja a htio bi za glavu biti veći od njega. Iz slične samoljubivosti Mostu nisu uspijevali savezi s tom strankom.

Most i danas pamti svoja posrnuća na vlasti, pa se uoči izbora, premda slab te će jedva biti parlamentarna stranka, okomio i na HDZ i na SDP, kao da im je ravan. I iznova se pozivajući na narod kod kojeg stoji katastrofalno.

Dakle, treba moliti Boga da HDZ, bude li relativni pobjednik, izbjegne Škoru i vlast sastavi s drugim partnerima. SDP bi u teško neideološko stanje unio ideološke kriterije, a Škoro, okrenut samo sebi i svojoj ne postojećoj veličini, to stanje i ne vidi.

Milan Ivkošić / Večernji list

Sve na jednom mjestu. Usporedba uspješnosti vlada HDZ-a i SDP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari