Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Koronavirus ili histerija est magistra vitae

Objavljeno

na

Jedan prijatelj, vrstan znanstvenik, poslao mi je poruku sljedećeg sadržaja: “Dok ne vidim Andriju Jarka da izvještava o virusu, smatram sve ovo medijskom podvalom i nepotrebnim uznemiravanjem javnosti.”

Iz medija se histerija oko koronavirusa čini gorom od samog virusa, a u isto to vrijeme komarci i malarija ubili su pedeset puta više ljudi. O “običnoj” gripi da i ne govorim.

Ali koronavirus je nešto poput Severine, kao nekoć kravlje ludilo ili histerija oko ptičje gripe, koronavirus je zapravo manje virus, više medijska zvijezda.

Da, i virusi i sasvim normalne pojave (zdravstveni fenomeni) koje se povremeno događaju u društvu spektakla postaju šou kao svaki drugi.

Koji je materijalni ili neki drugi interes, Boga pitaj, ili bolje Ivana Pernara, jednog od najvećih stručnjaka za cijepljenje i biomedicinske znanosti, no ako se sjećate svinjske gripe i tog šoua, ne treba smetnuti s uma da je cjepivo bilo napravljeno prije nego se ona i pojavila. Pa sad se ti misli…

Postoji nešto što je u literaturi odavno nazvano industrija straha. Ne negirajući stvarne probleme i opasnosti za čovjeka i ljudsko zdravlje mimo svakog pernarizma, ta industrija straha poprilično jednostavno fercera.

Najprije prodaj i plaši ljude nestvarnim ili stvarnim problemom koji predimenzioniraš, i onda ti taj isti koji ti je prodao strah, proda “sedativ” koji ti zapravo ne treba.

Uglavnom, apokaliptika više nije religijski žanr, ona je postala znanstveni i medijski, pa tako Zemlja ili čovječanstvo zbog neke ugroze propadaju barem dva puta tjedno.

Zato nije zgorega primijetiti da je ovaj Severina, pardon, koronavirus donio dosta dobrih stvari za čovječanstvo, pa zaslužuje da ga pohvalimo.

Svi govore o klimatskim promjenama i zagađenju koje uzrokuju, među ostalim, fosilna goriva. No, koronavirus je za spas Zemlje, za smanjenje štetnih plinova i klimu, u kratko vrijeme učinio više nego sve svjetske institucije i političari.

Naime, u svijetu je zabilježeno, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko petsto tisuća žrtava meteoroloških katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama.

Prema projekcijama iste institucije, svake godine od 2030. do 2050. godine bit će oko 250 tisuća žrtava klimatskih promjena.

U trenutku dok ovo pišem, od koronavirusa umrlo je oko tri tisuće ljudi. No, zbog istog virusa masovno se otkazuju zrakoplovne linije (zrakoplovi su jedni od najvećih zagađivača), otkazuju se brodarske linije (plastika u oceanima), tako da je u samoj Kini zagađenje, zahvaljujući koronavirusu, palo za četvrtinu.

Iako s maskama ljudi lakše dišu. Neviđeno u povijesti, što ne može (kineska) politika, može za klimu i zrak učiniti Severina, pardon, koronavirus. Hvala mu u ime svih ekološki osviještenih ljudi.

NEVIDLJIVI SVIJET

Nije Severina, pardon, koronavirus svojom pojavom smanjio zagađenje u atmosferi i na kopnu davši veliki doprinos borbi protiv klimatskih promjena, već je dao izniman doprinos i na području socijalne ekologije.

Naša kultura je narcistička kultura, atomiziranih pojedinaca koji gledaju samo sebe ili zaslon na mobitelu. Tom zapadnom narcisu koronavirus jasno poručuje: ako želi zaštititi sebe, to ne može bez drugih, bez pretpostavljanja vlastite slobode i komocije zajedničkom dobru, da bez potonjeg ne postoji ni on ni njegovo zdravlje, blagostanje i sigurnost, da ne postoji samo ja pa ja i opet ja, nego i MI.

Da je opće dobro neodvojivo od pojedinačnog i obrnuto. Da sloboda ima granice, da smo kao ljudi krhki i smrtni, da ego nije svemoguć, da mu jedan virus jasno poručuje da njegova sloboda kretanja može biti zaustavljena umah.
Da se mora zatvoriti u kuću i konačno suočiti sa samim sobom i na temelju jednog virusa propitati se, konačno, pod prisilom provesti tjedan dana s obitelji.

I treće, ne manje bitno, to je pojam nevidljivoga. Mi smo kultura slike, striptiz kultura u kojoj sve mora biti vidljivo, opipljivo, konzumirljivo i koja misli da samo vidljivo utječe na naše života i da je vrijedno pozornosti. Koronavirus ne vidite, ne možete s njim napraviti selfie, ali to nevidljivo vas određuje jednako kao vidljivo.

Neću ovdje skakati na teološka pitanja i pojam nevidljivoga koje nas određuje više nego vidljivo, materijalno, opipljivo, konzumirljivo, neću govoriti o Bogu i transcendenciji, niti o anđelima ili demonima, već tek nabaciti da postoji nevidljivi svijet u materijalnom smislu (svaka čast mikroskopu, ali njega ne nosite u birtiju ili u šoping ili na društvena okupljanja općenito), ali veoma vjerojatno i u duhovnom, nematerijalnom smislu.

Nevidljivo, poput snova ili mašte, puno je važnije za čovjeka od predmetnosti, od pukog vidljivog.

Ako koronavirus barem u pokojem čovjeku pobudi onu Pascalovu kako “čovjek beskrajno nadilazi čovjeka”, već je puno učinio. Jer, kako piše Levinas: “Umrijeti za nevidljivo, eto metafizike!” A ne umrijeti od nevidljivog…

Kaže se da je povijest učiteljica života. Možda, ali ima premalo učenika. Ipak, gledajući ovu histeriju oko koronavirusa, bolje reći: Histerija est magistra vitae!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Negativna evolucija povijesti ponovno ubija nadu milijunima ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Događaji oko Hong Konga promijenit će sliku Kine u svijetu. Mnogi su je doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima. Sada možemo vidjeti da je to bila zabluda

Zadnjeg dana lipnja, točno na 23. obljetnicu predaje britanske uprave nad Hong Kongom, kineske su vlasti donijele dugo najavljivani zakon o sigurnosti. Radi se o drakonskom zakonu, koji je donesen kao odgovor kineskih komunističkih vlasti na prošlogodišnje masovne prosvjede u Hong Kongu.

Već sutradan je po tom zakonu uhićeno 300 prosvjednika, kojima sada prijeti izručenje Kini i proces pred tamošnjim sudovima. Po tom zakonu, oni mogu biti suđeni za terorizam, subverzivno djelovanje i doušništvo sa stranim silama zbog izražavanja mišljenja, čime se na drastičan način ukidaju vladavina prava i demokracija u ovoj nekadašnjoj oazi slobode na Dalekom istoku.

Britanski je premijer Boris Johnson na ovo reagirao nudeći građanima Hong Konga državljanstvo, dok je američki kongres donio zakon kojim se uvode sankcije za neke kineske državne tvrtke.

Premda je Zapad sklon gledati na kinesku strategiju isključivo kroz geopolitičku i vojnu optiku, kao u biti racionalnu strategiju u duhu ciničnog konfucijanizma, stvarnost nam govori kako je ideologija samo srce tog režima, koje on želi po svaku cijenu očuvati.

Kada je kineski predsjednik Xi Jinping preuzimao dužnost glavnog tajnika KP Kine 2013., istaknuo je kako “historijski materijalizam osuđuje kapitalizam na izumiranje, a socijalizam na pobjedu”. Samo se osjećajem ideološke ugroze režima mogu objasniti koraci koje kineske vlasti poduzimaju prema Hong Kongu, kao i prema susjednim zemljama i, konačno, konfrontacije sa samim Zapadom.

Iz tog osjećaja ugroze proizlazi i kineska želja za svjetskom dominacijom, njena vojna ekspanzija, masivne investicije u infrastrukturu u namjeri da se kontrolira svjetske trgovinske tokove, kao i otvaranje fronti u domeni informatičkog ratovanja. Dovoljno je spomenuti kako Kina od 27 susjednih zemalja samo s tri ima prijateljske odnose.

Prema tumačenju samog Pekinga, ostvarenje kineskog sna o “novom dobu” u direktnoj je sprezi s diskreditacijom sustava vrijednosti liberalnog kapitalizma, vladavine prava i demokracije. Unatoč prihvaćanju određenih mehanizama tržišnog kapitalizma, kineske vlasti vjeruju da su oni predvodnici sustava koji se nalazi u oštroj opoziciji prema kapitalističkom svijetu.

U internom partijskom dokumentu iz 2013. Govori se o tome kako se Kina nalazi “usred intenzivne ideološke kampanje” u borbi za opstanak. Kao glavna prijetnja opstanku Kine navode se “podjela vlasti”, “neovisno sudstvo”, univerzalna ljudska prava”, “zapadne slobode”, “ekonomski liberalizam”, “sloboda tiska” i “slobodna razmjena informacija na internetu”.

Iz promašaja maoističke etape kineski komunisti su izvukli pouku da Kina može biti jaka samo ako je integrirana s ostatkom svijeta. Međutim, primjer Sovjetskog Saveza ih je naučio kako “otvaranje” krije svoje opasnosti. Po njima, kolaps SSSR-a je započeo Hruščovljevom kritikom Staljina. Xi Jinping na pitanje “Zašto je propao Sovjetski Savez?” kaže: “Odgovor je u sferi ideologije – preispitivanje ideologije je ludost!” U svom čuvenom referatu s 19. kongresa KP Kine 2017. godine, Xi Jinping je obznanio kako Kina ulazi u “novo doba”.

Prema njemu, prošlo je vrijeme kada je Kina “skrivala svoju snagu i čekala svoje vrijeme”, što je bila deviza kojom se vodio njegov prethodnik Deng Xiaoping u prvoj fazi “otvaranja”. Sada je došlo vrijeme da Kina tu snagu otvoreno pokaže i aktivno se uključi u promjenu međunarodnih odnosa i ostvarenje plana za kineskom dominacijom.

Događaji oko Hong Konga svakako će promijeniti sliku Kine u svijetu, koju su mnogi doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima.

Sada na primjeru Hong Konga možemo vidjeti da je to bila zabluda, te da kineski režim ne preza od poduzimanja drastičnih koraka kako bi svijet uskladio sa svojom ideologijom i podvrgnuo ga svojoj kontroli. U osnovi beskrupuloznog ukidanja demokracije u Hong Kongu stoji ideološka motivacija kineskog režima, a ne racionalna strategija.

Scene koje danas gledamo podsjećaju na podizanje Berlinskog zida i početak Hladnog rata između nekadašnjeg SSSR-a i Zapada. Negativna evolucija povijesti ponovno zatvara horizont nade milijunima ljudi koji bježe od blagodati komunističkog raja, dok se slobodni svijet suočava sa spoznajom o naravi monstruma kojeg je desetljećima tetošio i hranio

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Milan Ivkošić: Za Hrvatsku bi na vlasti bio najbolji HDZ; ali bez Škore

Objavljeno

na

Objavio

Sutra dolazi olakšanje, kao sunce poslije tolike predizborne kiše koja je natapala zemlju do gnjecavosti. U toj kiši fraza i protufraza nije bilo nijednog uvjerljivog programa koji bi, od pojedinosti do pojedinosti, zadovoljio birače i naveo ih na glasanje za određenu stranku ili koaliciju.

Zapravo je jedini program imao HDZ ali ponajviše zato što je četiri godine bio na vlasti pa znamo kako vlada i kako bi vladao. Restart koalicija počinje svoj program naglašavanjem kako je riječ o “strankama bliskih svjetonazora i sličnih programa socijaldemokracije, lijevoga centra, progresivne i liberalne demokracije i zelenoga razvoja”, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Zapravo i nisu trebali ništa drugo napisati jer svak zna reći da je za “sveobuhvatnu transformaciju ekonomije i društva”, da je “Hrvatska ekonomski slaba, demokratski deficitarna, obrazovno zastarjela, infrastrukturno zapuštena, socijalno podijeljena i administrativno neučinkovita”, da je potreban “novi početak”, itd., itd.

Kad bi, na primjer, neki radnik zaposlen u državnoj ili privatnoj tvrtki tražio koji bi mu program donio veću plaću, manje troškove života i sigurnu budućnost za njegovu djecu, ne bi našao manje-više ništa. Stoga ću ponoviti što sam već napisao: desni će glasati za desne, lijevi za lijeve, srednji za srednje, ekstremni za ekstremne, Srbi za svoje, Istrani za svoje…

U Hrvatskoj i nisu mogući spektakularni obrati na izborima i velika premoć neke stranke. Unekoliko se taj prevrat dogodio na početku 2000. godine kad je “restart koalicija” Budiše i Račana uvjerljivo pobijedila HDZ, ali od tada do danas SDP je na vlasti dvaput teško razočarao a Budiša i njegova stranka su nestali, pa današnja Restart koalicija nema šanse ponoviti uspjeh oporbe s početka 2000. godine.

Razočarao je nekoliko puta i HDZ, uključujući i Plenkovićev, no ipak će te dvije stranke osvojiti najviše glasova na izborima i biti glavne u jednoj ili drugoj koaliciji. Dakle, na kraju će Hrvatska odlučivati – Plenković ili Bernardić. Za Hrvatsku bi vjerojatno ipak bilo najbolje da pobijedi HDZ, što će se zacijelo i dogoditi.

Živimo u teškim vremenima, koronavirus bacio nas je na koljena, ali je vlast jako dobro vodila zemlju od početka pandemije i nastojala da posrnulo gospodarstvo ne padne. Stoga bi bila jako rizična promjena vlasti, kao otprilike kad bi zbog nekih razloga kirurga u osjetljivoj fazi operacije bolesnika zamijenio kolega. No to vrijedi samo u slučaju da HDZ vlada uz pomoć glasova manjinaca i još nekih, bez Škore. Sa Škorom to bi bilo gore nego velika koalicija.

Prvo, na što bi sličila koalicija u kojoj je jedan partner nastao kao suprotnost drugome? To bi bilo kao kad bi tko kome oteo ženu ali bi po dogovoru svi živjeli u istoj kući i dijelili isti krevet. Ni stari ni novi muž ne bi bili muževi, niti bi žena bila njihova žena. Ako bi se Škoro radi koalicije odrekao svojih stavova, zašto mu je onda uopće trebalo tim stavovima zavoditi dio birača? Slično načelo vrijedi i za Plenkovića – on može sa Škorom samo ako se “poškori”.

Stoga bi zasigurno koalicija Plenković-Škoro bila puno konfliktnija od negdašnje koalicije HDZ-Most. A ta konfliktnost u vremenu u kojem je Hrvatska u “konfliktu” s teškim stanjem u gospodarstvu i s pandemijom za zemlju bi mogla biti opasna.

Škoru zapravo nacionalni interesi ne zanimaju, on je od njih i dosad bježao, samoljubivi narodni pjevač i bogatun sigurno ne bi mogao podnijeti drugorazrednu ulogu u koaliciji pa bi bio spreman na svaki lom da bi bio prvi.

Zato bi on u koaliciju s HDZ-om samo uz uvjet da Plenković ne bude premijer, jer Plenković je jedina osobnost u stranci kojoj Škoro nije ni do gležnja a htio bi za glavu biti veći od njega. Iz slične samoljubivosti Mostu nisu uspijevali savezi s tom strankom.

Most i danas pamti svoja posrnuća na vlasti, pa se uoči izbora, premda slab te će jedva biti parlamentarna stranka, okomio i na HDZ i na SDP, kao da im je ravan. I iznova se pozivajući na narod kod kojeg stoji katastrofalno.

Dakle, treba moliti Boga da HDZ, bude li relativni pobjednik, izbjegne Škoru i vlast sastavi s drugim partnerima. SDP bi u teško neideološko stanje unio ideološke kriterije, a Škoro, okrenut samo sebi i svojoj ne postojećoj veličini, to stanje i ne vidi.

Milan Ivkošić / Večernji list

Sve na jednom mjestu. Usporedba uspješnosti vlada HDZ-a i SDP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari