Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Mnogi odlaze jer ne žele da im o sudbini odlučuju – gori od njih

Objavljeno

na

Na jednoj od obrana diplomskih radova studenata kojima sam bio mentor, došao sam malo ranije i razgovarao s kandidatkinjom koja je pripremala prezentaciju. Radi se o izvrsnoj djevojci po svakom pitanju, ljudskom, moralnom, stručnom, profesionalnom…

K tome samozatajna, pristojna, s malo riječi, osim na ispitu. Već radi, pristojno zarađuje u jednoj privatnoj tvrtki, k tome radi i honorarno. E kad joj tako dobro ide, pitam za planove za budućnost, ono, u šali, hoće li se skoro udavat’, i slično, kada ona ispali “idem van iz Hrvatske”.

U trenutku sam bio zbunjen, ima posao, znanje, ide joj dobro, sve joj to kažem uz neizbježno i jedino logično pitanje: “Zašto se onda iseljavaš, zašto ideš van?” Odgovori: “Ne želim da o meni odlučuju gori od mene.” To nije izjava nikakve bahate, umišljene osobe koja bilo koga želi povrijediti, ali ne želi niti zatvoriti oči pred realnošću koja joj dugoročno ne pruža perspektivu, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Radi se o tome da je gospodarstvo previše ovisno o državi, o političarima i političkim odlukama, da prevelika država generira (stranačke) mediokritete koji opet kadroviraju sebi slične, i tako u lošu beskonačnost.

Tako je ne samo u privatnom sektoru koji država na raznorazne načine guši, to da “lošiji odlučuju o meni” posebno je izraženo i u državnim institucijama, od bolnica nadalje, gdje politika ima ogroman upliv, gdje se od javne nabave, napredovanja, zapošljavanja, pa i spremačice, odlučuje u vladajućim prostorijama političkih stranaka.

Darovi za poreznike

Kada se govori o iseljavanju iz Slavonije, koja je doslovno opustošila, na selima svaka druga kuća je na prodaju, laž je da se iseljava samo zato što ljudi nemaju posla, već što politika generira sustav koji je, ne samo za mladog zaposlenog (!) čovjeka frustrirajući, već i za mnoge male poduzetnike, majstore, keramičare, stolare, zidare, tesare… koji su otišli, mahom u Njemačku i Austriju, s cijelim obiteljima. Razlog, opet politika.

Evo primjer. Jednom obrtniku dolazi porezna u inspekciju i dok ne nađe neku i najbizarniju nepravilnost da ga odere, pa bio to i putni nalog ili neka nenamjerna pogreška, neće izaći iz njegovih prostorija, ili će ga otvoreno reketariti i tražiti “dar” umjesto kazne.

Jedna meni bliska osoba zbog jednog takvog je zatvorila firmu jer nije htio ništa “dati” pa mu je stigla ogromna kazna koja ga je uništila… Za razliku od poreznika u Hrvatskoj koji u privatniku gleda neprijatelja i “tajkuna” kojeg treba oderati, iskustvo u Njemačkoj je suprotno.

Porezna na njega gleda kao na čovjeka zahvaljujući kojemu se puni državni proračun pa on od toga prima plaću, i on je tu da mu pomogne ako i uoči neke pogrješke, a ne da traži načina kako da ga odere ili uništi jer je svjestan da tako uništava i sebe i državu. Ali, kako reče moja studentica, i ovdje gori od tebe odlučuju o tebi…

K tome kada mladi čovjek gleda sve te “natječaje” za koje se uglavnom zna, od nabave do zapošljavanja u državnim tvrtkama i institucijama, za koga su pisani, iako nisu bez posla, muka im je.

Prigovor Plenkoviću

Kako materijalni faktori i nezaposleni nisu jedini razlog odlaska iz Hrvatske već klima nepotizma, korupcije, klijentelizma koju generira politika već desetljećima, bitan faktor i okidač da najbolji bježe zbog lošijih od sebe koji bi o najboljima odlučivali svjedoči i primjer povratnika.

Moj poznanik koji je živio i radio u Sjedinjenim Američkim Državama, Slavonac, odlučio s ušteđevinom doći u Hrvatsku. Otvorio je obiteljski obrt, bilo je posla, radilo se, ali nije mogao naplatiti svoj rad od raznih Todorića, privatnih poduzetnika jakog kalibra koje je stvorila država.

I kada bi pokušao sudskim putem, presude su uglavnom bile tipa “sinkope”, tj. da ti pamet stane. Vidiš da s pravosuđem nešto ne štima pa s razlogom sumnjaš da su suci koji donose presude korumpirani, a sumnja nije kazneno djelo.

S druge strane, bez obzira što ti državni tajkuni ne plaćaju uslugu koju si im izvršio i mirno dalje rade, tebi ta ista država šalje poreze i poreznike ne pitajući je li taj tip koji ti nije platio, a financira kampanje svih stranaka, koji ti sjednu za vrat.

Gdje je danas taj moj poznanik, povratnik? Opet je iselio, ovaj put u Irsku i povremeno komuniciramo preko Vibera, a ove koji su ga izvarali uz šutnju ili blagoslov države gledam u svečanim ložama s tim istim političarima.

Ne možemo Plenkovića kriviti za nešto što se taloži desetljećima, ali mu se mora prigovoriti što ništa ne mijenja, što se taj nakaradni sustav nastavlja, što ne shvaća da je klima u društvu za koju je najodgovornija politika takva da iz zemlje bježe najbolji jer ne žele da gori odlučuju o njihovim sudbinama, iako imaju posao.

Puno se ovih dana spominje nogometna repka gdje su igrali najbolji, gdje je “premijer” stvorio dobru “poduzetničku” klimu i igrali smo finale. Paradoksalno, neslužbena himna naših “Nije u šoldima sve”, jest i “himna” i poruka mnogih koji se iseljavaju. Ako to Plenković ne shvati, za koju godinu Istok Hrvatske će – propasti!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

HODAK: ‘Thompson je uspio pokvariti najveću feštu zadnjih dvadeset godina’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari