Pratite nas

Reagiranja

Ivica Šola odgovara Gvozdenu Srećku Flegi: Je li govor mržnje i ‘Hvaljen Isus i Marija’?

Objavljeno

na

Kako je inkluzivni i tolerantni Plenković došao na vlast, konačno sam shvatio što je to inkluzivnost, tolerancija, pluralizam i sloboda govora.

Najprije je, nakon što sam se tek očešao u Slobodnoj Dalmaciji o njegovu karijeru u vrijeme komunizma, “intervenirao” Mario Plenković, otac Andrejev. Izučivši komunikacijski zanat u bivšem režimu, nije me nazvao osobno, nego preko meni jedne bliske osobe nježno poručio da stanem, piše Ivica Šola / Globus

I metode drugih ljudi bliskih aktualnom predsjedniku Vlade su slične, ne vrše pritisak izravno, već uvijek preko meni bliskih ljudi. Među inim, spomenut ću samo da me gnjavio i Jandroković, nakon što sam ga bocnuo zbog jedne totalitarne izjave u suprotnosti s Ustavom i demokracijom, kao i o Istanbulskoj konvenciji.

Kao Plenkovićev ćaća i on mi je komunicirao preko meni bliskih ljudi i poručio da to što se kritički osvrćem na vlast “nije kršćanski”. Onda me ministrica Obuljen javno napala i lažno nazvala lažovom, tumačeći mi umjetnost i umjetničke slobode u koje ne želi zadirati, ali nije joj problem zadirati u ustavne kategorije i medijske slobode.

Da ne nabrajam dalje, jedino što me zabrinulo u svim tim zivkanjima i nemuštim reagiranjima jest spoznaja da imam svoju glavu, još tome modernu, u kubističkom stilu, pa sam se pitao zašto mi netko hoće nataknuti svoju.

Pa da o Istanbulskoj umjesto mene misli Plenković, jer ju je on “jedini” pročitao i razumio, da o kršćanstvu umjesto mene misli teolog Jandroković, da o umjetničkim slobodama umjesto mene misli Obuljen… Ako je Plenković svojim autoritarnim stilom svim hadezeovcima, s časnim izuzecima, nataknuo svoju glavu, od mladeži preko žena iz Katarine Zrinske do saborskih zastupnika, meni neće, nisam hadezeovac, već slobodan čovjek koji ima svoju savjest i kralješnicu.

To što se događa je mentalitet komiteta, gdje vođa misli za sve inače – padaju glave, ili slijedi marginalizacija. Iako, nisam ni ja baš neka stijena kamena, kada malo bolje promislim, zašto ne bih uzeo glavu ministrice Obuljen, pa ću brata lako zaposliti u tijelu za nadzor medija, zašto ne bih uzeo glavu Dubravke Šuice i postavio svog brata za šefa zračne luke u Dubrovniku, zašto ne bih uzeo Plenkovićevu glavu i zaposlio šogora bez natječaja u istoj zračnoj luci… Iako takvo zapošljavanje možda nije po zakonu, u skladu je s Istanbulskom konvencijom koja, izgleda, sadrži u sebi ne rodnu, već “rodijačku ideologiju” koju HDZ-ovci i drugi obilato primjenjuju, od Dubrovnika do Vukovara.

HDZ-ova rodijačka ideologija odjeljuje ljudsko biološko tijelo od njegove savjesti i vlastite pameti, pretvarajući ga u uhljeba u zamjenu za transplantaciju glave. Tako u HDZ-u trenutačno imamo ljude koji se zovu Plenković 1 i Plenković 2, 3 i 4, 5…

Ali nisu samo vladajući političari oni koji bi željeli da nosim njihovu glavu. Javio se u prošlom broju Globusa jedan profesor, čovjek za sva vremena i režime, Gvozden Srećko Flego, stari praksisovac, vječiti pristav, kako bi za takve rekao Krleža.

U tekstu pod naslovom koji izravno poziva na moje isključenje, na medijsku eliminaciju, “Smije li se biti tolerantan prema onima koji to nisu”, na vrlo tolerantan način u podnaslovu neizravno, ali jasno, Flego sam daje odgovor: “Svojim diskvalifikativnim i žestokim grdnjama drugačije mislećih Ivica Šola reaktualizira to pitanje.”

Opet mentalitet komitetlija koji bi drugima natandarili vlastitu glavu te skrivajući se iza tolerancije i famoznog orvelovskog govora mržnje zapravo to čine. Budući da sam priznao da bih u kontekstu “rodijačke ideologije” preuzeo čak i Šuičinu glavu, nažalost, Fleginu glavu nikada ne bih, čak i kada bi mi ponudili besplatnu večeru s ministricom Murganić za Valentinovo.

Naime, Flego je nešto što nikada ne bih mogao postati, on je živi teatar apsurda. Budući da slijedi uznemirujući sadržaj, molim da osjetljive osobe dalje ne čitaju.

Flego je u bivšem režimo obnašao mnoge dužnosti. Među inim bio je predsjednik Hrvatskog filozofskog društva koje je u svoje članstvo primilo četničkog vojvodu Vojislava Šešelja (koji nije imao veze s filozofijom), kojeg su već tada jugoslavenske vlasti prepoznale kao takvog i uhitile, ali pametni Flego nije.

U dva dokumenta, koje imam, Flego se obraća vlastima u SR BiH te Filozofskom društvu Srbije stajući u Šešeljevu obranu i piše: “Članovi Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva 14. 3. o. g. (1984. je) sa zabrinutošću su primili vašu obavijest o onemogućavanja javnog djelovanja dr. Vojislava Šešelja… Pridružujemo se vašem protestu protiv kršenja Ustavom i zakonima garantiranih prava i sloboda kao i vašem odlučnom zahtjevu da se prekine svako ugrožavanje osobnog i znanstvenog integriteta dr. Vojislava Šešelja.”

Tomu treba dodati da isto to Hrvatsko filozofsko društvo i praksisovci okupljeni oko njega, za razliku od Šešelja, nikada nisu jednom riječju branili Vladu Gotovca, kojeg su smatrali “hrvatskim nacionalistom”, a četnika Šešelja “jugoslavenskim disidentom”. Šešelja su izbacili iz Društva tek početkom devedesetih. Bujrum!

U prošlu srijedu u Globusu, jednakom odlučnošću kao nekoć Šešelja, Flego danas brani papu Franju, i to od moje malenkosti. Nekoć braniti četnika, danas papu, to je lobotomija, pa je jasno zašto mi predbacuje da nemam “ekumenski duh”, jer je on svoj ekumenizam upravo zorno pokazao stajući jednako između pravoslavca Šešelja i katolika Franje.

To bismo mogli nazvati originalni, fleginski “transrodni ekumenizam”. Marksist Flego bi, eto, teologa papinskog sveučilišta učio teologiji, pa nešto drvi otprilike općim mjestima o ekumenizmu i dogmatizmu, istovremeno prosipajući ofucanu postmodernu (de)konstruktivističku papazjaniju kao novu metafiziku, kao dogmu, na temelju koje su i otelili tzv. rodnu teoriju.

Kada smo već kod paradoksa zvanog Flego, on je čovjek koji je žestoko protiv “ustašizacije Hrvatske”, ali je bio dio Vlade, Račanove, koja je legalizirala pozdrav “Za dom spremni”. Uistinu, ne samo ekumenski, već iznimno tolerantan čovjek. Ako može Šešelj, zašto ne i “Za dom spremni”. Jedno mu priznajem, dosljedan je – sukladno Istanbulskoj on je za rodnu ravnopravnost ustaša i četnika.

Pitanje je samo zašto nije dao ostavku u Vladi koja je legalizirala pozdrav koji on naziva ustaškim. Ako kaže da nije znao, kao u slučaju Šešelja, ako su mu tako dvije krupne stvari promakle, takvom čovjeku ne treba dati da čuva dvije nacrtane ovce, a kamoli da neinformiran upravlja bilo čim, da čini štetu i sebi i drugima.

Flego je u bivšem režimo bio dio praksisovaca, marksista. Kako se presvukao devedesetih? O tome, i Flegi, je još 1999. godine Mislav Kukoč progovorio pod naslovom “Kako su praksisovci preko noći postali liberalnim demokratima”, gdje piše kako su kameleonski “neobrazloženo odbacili svoj kolektivističko – egalitaristički marksistički svjetonazor i zamijenili ga njemu disparatnim varijantama liberalnog individualizma”.

No, u jednom se, piše dalje Kukoč, nisu promijenili pa su nastavili “teorijske bitke protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, samo što su to u bivšem režimu radili s pozicija jugoslavenstva i marksističkog internacionalizma, a danas s pozicija građanskog univerzalizma i globalizma”.

Tako Flego pristupa već devedesetih Sorosevu Otvorenom društvu koje počiva na Popperovoj filozofiju, Popper koji, među inim, Marxa i marksizam smatra neprijateljima otvorenog društva!? Koje oksimoronsko konvertitstvo!

Kada smo kod govora mržnje (verbalni delikt u komunizmu), dok je Flego bio ministar (2002. g.) profesor Sesardić javno je upozorio na rasistički govor mržnje Fleginih praksisovaca, posebno Flegina kamarada Kangrge, jednog od utemeljitelja Društva koje je primilo Šešelja, a koji je govorio o “defektnosti hrvatskog naroda”, koji je “genetski poremećen” i “bolestan u svojoj genetskoj srži”, a kada je opleo po Bandiću, za Hercegovce općenito je rekao da su “jasno inferiorna turska i srpska kopilad, lopovi, hadezeovi pljačkaši”.

Flego kao ministar tu nije prepoznao govor mržnje, možda je tu dobro primijeniti onu “šutnja je odobravanje”? Zato, Flego je zadnji, kao praksisovac, potom sorosevac, pozvan govoriti o govoru mržnje, pogotovo ako on odlučujete što je mržnja, kao i nekoć što su njegovi određivali što je verbalni delikt i slali u zatvore.

Za Flegu je mržnja i “Hvaljen Isusu i Marija”, osim ako to kaže njegov “štićenik” papa Franjo o čijem funkcioniranju kao pape, osim medijske slike, Flego nema pojma, a ne da mi se ovdje besplatno ga podučiti. Flego koji bi određivao ne samo tko smije, pa i na ovom mjestu, govoriti, nego i što će govoriti. Marx je u njemu i dalje jači od Poppera, Šešelj od Gotovca.

Dakle, u kontekstu HDZ-ove “rodijačke ideologije”, priznajem slabost, uzeo bih čak i Šuičinu glavu, ali Fleginu nikako, jer mi tijelo ne može nositi Šešelja i papu Franju istovremeno, Marxa i Poppera, Smrt fašizmu i Za dom spremni, sve te kontradikcije zvane Gvozden Srećko Flego.

No imamo ipak jednu stvar zajedničku. Volimo kvalitetne autore. Zato on mene čita, a ja njega ne. Osim kada se bavi kvalitetnim autorima.

Pozdrav. IŠ / Globus

 

Ivica Šola: Otvoreno pismo Ivana Pavla II. HDZ-ovcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

‘Kako je u iznenadnom noćnom napadu Projekt Velebit okrenut naglavačke’

Objavljeno

na

Objavio

Mrežna stranica Projekta Velebit od svog nastanka ‘napadnuta’ je peti put, pišu administratori ove stranice. Njihovo priopćenje objavljujemo u cijelosti:

Lakše je obraniti Maslenicu nego web stranicu Projekta Velebit, koji se već peti put našao pod napadom. Znam nekoliko hrvatskih portala koji su bili srušeni, ali ne mislim da je i jedan bio napadnut toliko puta. Da stvar bude gora izvršili su noćni nanapad i to za vikend (noć sa subote na nedjelju) kad svi spavaju, kao kad su Izraelci u šestodnevnom ratu bombardirali arapske aerodorome baš u vrijeme kada su ovi klanjali.

Prišuljali se tiho a nisu znali da ja spavam s jednim okom na portalu a s drugim na facebooku, i tako sam postao jedini branitelj. Tek mi se u rane jutarnje sate pridružio jedan od dva Domagoja, koji su valjda po baštini kneza Domagoja postali dobri strijelci, pa je onda postalo lakše braniti se od maskirane verzije četnika poznatih kao hakeri. To ime valjda proizlazi iz njemačke riječi Hackmesser, jer kad smo ih otjerali, baš je tako izgledalo. Na njihovu žalost, dok je u Hrvatskoj osvanulo sunce, tek se po nestanku nekih postova s facebookovih društvenih stranica i po nekoliko ožiljaka, moglo zamjetiti da je samo 6 sati ranije stranica izgledala kao groblje starih automobila.

Kao dva najnovija priloga, pojavile su se dvije prazne stranice. Znam da će biti onih koji će se složiti da su prazne stranice daleko bolji izbor nego one s beskrajno dugačkim tekstovima na koje, kada ih se zainatiš čitati do kraja, izgubiš pola dana, ali ja sam odlučio braniti naš teritorij, dagačak tisuću stranica od kojih niti jedna još nije zastarjela.

Nakon toga su jedni tekstovi nestali a drugi se duplicirali, neki su se pojavili kao u arapskom, sa redovima koji idu s desna na lijevo, a drugi naglavačke, odozdola prema gore. Dok nisam shvatio da smo pod malicioznim napadom, najprije sam pomislio da se radi o teoriji okrugle zemlje, na kojoj se stranica uređuje u Australiji, gdje ljudu hodaju na glavi i trpe od bolova u području vrata, emitira iz Amerike, a čita u Hrvatskoj gdje ljudi hodaju na nogama a začudo trpe od glavobolje.

Nakon toga su u trenu nestali svi video prilozi – šovinistički, nacionalistički, fašistički – i da sam ostavio tako kako su stranicu udesili, siguran sam da bi nam država dodijelila dotaciju kao novopečenom neomarksističkom, neoliberalnom glasilu s pogledom u crnu budućnost umjesto u mračnu prošlost.

Možda je to i bio njihov pokušaj spašavati nas, tako da napr. prihvatimo Istanbulsku konvenciju, koju je Bosna rado provela samo zato što se zove instanbulska a Hrvati ju odbacuju zato valjda, što nije bečka, gdje žene nemaju tolika prava kao u Istanbulu ali su nama civlizacijski bliži, a i kremšnite volimo više od baklave.

Izmasakrirali su suradnike i žrtve su postali svi, pravi-zdravi, a opet, možda je baš takva suverenistička, a za neke fašistička koncentracija misli krivac svemu. Ljubićevi članci su se pojavili sa fotografijama Piskača i svatko je postao netko drugi. Neki muški su počeli izgledati kao ženske ali se tim povodom ne smijemo buniti jer bi se mogli naći na udaru istanbulskog zakonika.

Svi su suradnici postali kolateralne žrtve, osim Hodaka koji mora pasti pod sumnju da je nešto znao, jer je baš ovaj tjedan po prvi puta izostao s prilogom, ali tome pronaći dokaze, trebalo bi u najmanju ruku uposliti Božidara Spasića da angažira svoje hrvatske jatake koji su se u Hrvatskoj umirili i umirovili, uživajući plodove svoga predratnoga truda.

Ne znam zašto su se baš nameračili na Velebit. Možda smo ipak trebali usvojiti neku manje agresivnu planinu – možda Papuk. Znam da bi nekima odgovarala Kozara, ali to bi bilo zadiranje u prostor kraljevine Srba, Hrvata i Bošnjaka s daytonskim suverenitetom pod bruxellesekim protektoratom. Da smo ju nazvali Projekt Vukovar, optužili bi nas da smo pretjerano ispolitizirali stranicu, kao što se mnogi izjašnjavaju da neće u Vukovar na protest jer se ne žele baviti politikom, poput politikantskog pokušaja nakon skoro 30 godina, na odgovornost pozvati neke ljude koji su u Hrvatskoj najprije okrvavili ruke a nakon abolicije omastili brkove. Kao neke žene koje tvrdoglavo ni nakon 30 godina ne mogu oprostiti svojim silovateljima i na ulici im pogledati u oči, k’o svoj svome.

Možemo nagađati zašto su se okomili na Velebit dok se krave ne vrate s paše ali mogu i oni jer su se namjerili na Velebit, kamenog orijaša koji je nogama ugazio u morsku pučinu, glavom dodiruje nebo i bdije nad hrvatskom domovinom.

Mogu ga stotinu puta okrenuti naglavačke – mi ćemo ga opet uperiti k nebu, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Milorade, slažem se s tobom, vrijeme je da se konačno progovori o svemu

Objavljeno

na

Objavio

Nedavno, na svojoj konferenciji za tisak, saborski zastupnik i lider SDSS-a, izrekao je jednu misao s kojom se bez ostatka slažem – i zato sam je istaknuo u naslovu teksta.

Svaki razgovor je dobro došao pod uvjetom da se vodi u demokratskoj, tolerantnoj atmosferi, bez ostrašćenosti i zadnjih namjera, pogotovu kad su u pitanju neka od važnih pitanja koja teško opterećuju hrvatsko društvo.

Mene, primjerice (koliko god to nekomu sličilo na izlizanu floskulu) zanima prije svega istina. Ne zato što je ne znam, nego stoga što se ona iskrivljuje i pokušava potisnuti. Dakako, svakomu dopuštam da me razuvjeri – argumentirano i iznošenjem činjenica.

Zato bih za početak pitao:

  1. Tko je i zašto od 1989. godine (veljača) pravio u Hrvatskoj mitinge na kojima se srbovalo, provociralo hrvatski narod, izazivalo i širilo mržnju?

 

  1. Tko i zašto je počevši od 17. kolovoza 1990. godine nadalje rušio balvane, prekidao promet, izolirao naselja, grubo ometao protok ljudi i roba i nastojao paralizirati Hrvatsku?

 

  1. Tko se i zašto počevši od tada (kolovoza 1990. godine) naoružavao i pripremao za rat (u Kninu i okolici, Lici, sjevernoj Dalmaciji, Banovini, na Kordunu i u Slavoniji)?

 

  1. Tko je i zašto započeo terorizam upadima u policijske postaje, ubijanjem hrvatskih redarstvenika iz zasjeda, pokoljem u Borovu Selu itd., itd, organizirao nelegalne “referendume” o “izdvajanju iz Hrvatske” i poslušno izvršavao naloge Beograda čiji je plan bio stvaranje “Velike Srbije”?

 

  1. Tko je i zašto uz oslonac na režim u Beogradu, “JNA”, četničke i “dobrovoljačke” paravojne skupine napao, razarao Hrvatsku i ubijao njezine građane, počevši od oružanog sukoba na Plitvicama do 4 kolovoza 1995. godine?

 

  1. Tko je to, protivno svim međunarodnim normama, međunarodnom pravu, Povelji UN-a i rezolucijama ovog međunarodnog tijela više od 3 godine na području punopravne članice UN-a terorističkim metodama, genocidom i etničkim čišćenjem uporno pokušavao uspostaviti svoju paradržavu odbijajući (drsko, arogantno i bezobrazno) sve mirovne inicijative, kako Republike Hrvatske, tako i one što su ih predlagali među narodni medijatori?

 

  1. Tko je palio sela po Slavoniji, Kordunu, Banovini, Lici, sjevernoj Dalmaciji, razarao gradove (Vukovar, Vinkovce, Osijek, Gospić, Karlovac, Sisak, Slavonski Brod, Dubrovnik, Zadar i druge), vršio pokolje i masakre u Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, Tovarniku, Sotinu, Antinu, Lovasu, Voćinu, Balincima, Četekovcu, Kusonjama, Baćinu, Skeli, Petrinji, Slunju, Širokoj Kuli, Saborskom, Škabrnji i na desecima drugih stratišta koja je teško i nabrojiti?

 

  1. Tko je, u ime čega i s kojim pravom do kolovoza 1995. godine pobio preko 20.000 Hrvata (u Hrvatskoj i BiH)?

 

  1. Kad su to Hrvati “pokrstili 11.000 Srba”, kad su “držali logore za srpske civile” (kod Suhopolja, Siska itd.), kao što ste tvrdili ti i Dragan Hinić (član SNS-a) još 1992. godine?

 

  • .Kad su Hrvati “srušili 30.000 ‘srpskih’ kuća”? I je li moguće da itko normalan može povjerovati u to kako su samo “krajinski političari” krivi za ono što se dogodilo od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995 godine (a to su upravo neke od tvrdnji što si ih iznio u ovoj emisiji na HTV-u: https://www.youtube.com/watch?v=wb7UlTVWRic)?

Jesu li te elite u “krajini” imale možda potporu građana, većine naroda koji je tamo živio kroz cijelo vrijeme okupacije!? Jesu li te “elite” same počinile sva zla u tih 5 godina terorističkog divljanja po Hrvatskoj? Koliko je ratnih zločinaca i terorista bilo među onima koji su se dali u bježaniju pred Hrvatskom vojskom 4. kolovoza 1995. godine?

 Za Hrvate povijest oružanih sukoba s dijelom agresivne srpske manjine u Republici Hrvatskoj ne počinje 4. kolovoza 1995. godine, nego 17. kolovoza 1990. godine.

Budući da si do sada “šest puta prisegnuo na Ustav Republike Hrvatske” (kako si i sam rekao i na spomenutoj konferenciji za tisak), a uz to si i zastupnik u Hrvatskom Saboru, je li došlo vrijeme da počneš poštivati taj Ustav (u kojemu je među ostalim zapisano kako je hrvatski Domovinski rat jedan od temelja ove države), pa i Deklaraciju o Domovinskom ratu što ju je donio Sabor u kojemu sjediš tolike godine?

Podsjećanja radi, evo teksta Deklaracije:

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

smatrajući da su teme­ljne vrijednosti Domovinskog rata jed­no­značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske,

polazeći od potrebe da Republika Hrvatska upravo na zna­čaju i teme­ljnim vrijednostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni demokratski razvitak,

potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srp­skog pučanstva u Republici Hrvatskoj,

izražavajući vo­lju Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, da nakon što je Republika Hrvatska postala samostalna i suverena država nije spremna stupati ni u kakve jugoslavenske ili balkanske državne saveze,

radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice, Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora donosi

DEKLARACIJU O DOMOVINSKOM RATU

  1. Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.
  2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i le­gitiman, obrambeni i oslobodite­ljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
  3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama »B­ljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
  4. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata.
  5. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  6. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.
  7. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Klasa: 021-16/00-04/06
Zagreb, 13. listopada 2000.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

(Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_102_1987.html; dijelove teksta istaknuo: Z.P.)

Ako smo u raskoraku po temeljnim, suštinskim pitanjima, ako ne gledamo istim očima na istinu i ako ti kao politički lider srpske manjine ne priznaješ akta što ih je donio parlament u kojemu tolike godine sjediš (uz to još sudjeluješ u vlasti!), o čemu onda razgovarati s tobom, Milorade?

Zlatko Pinter

Milorad Pupovac: ‘Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari