Pratite nas

Reagiranja

Ivica Šola odgovara Gvozdenu Srećku Flegi: Je li govor mržnje i ‘Hvaljen Isus i Marija’?

Objavljeno

na

Kako je inkluzivni i tolerantni Plenković došao na vlast, konačno sam shvatio što je to inkluzivnost, tolerancija, pluralizam i sloboda govora.

Najprije je, nakon što sam se tek očešao u Slobodnoj Dalmaciji o njegovu karijeru u vrijeme komunizma, “intervenirao” Mario Plenković, otac Andrejev. Izučivši komunikacijski zanat u bivšem režimu, nije me nazvao osobno, nego preko meni jedne bliske osobe nježno poručio da stanem, piše Ivica Šola / Globus

I metode drugih ljudi bliskih aktualnom predsjedniku Vlade su slične, ne vrše pritisak izravno, već uvijek preko meni bliskih ljudi. Među inim, spomenut ću samo da me gnjavio i Jandroković, nakon što sam ga bocnuo zbog jedne totalitarne izjave u suprotnosti s Ustavom i demokracijom, kao i o Istanbulskoj konvenciji.

Kao Plenkovićev ćaća i on mi je komunicirao preko meni bliskih ljudi i poručio da to što se kritički osvrćem na vlast “nije kršćanski”. Onda me ministrica Obuljen javno napala i lažno nazvala lažovom, tumačeći mi umjetnost i umjetničke slobode u koje ne želi zadirati, ali nije joj problem zadirati u ustavne kategorije i medijske slobode.

Da ne nabrajam dalje, jedino što me zabrinulo u svim tim zivkanjima i nemuštim reagiranjima jest spoznaja da imam svoju glavu, još tome modernu, u kubističkom stilu, pa sam se pitao zašto mi netko hoće nataknuti svoju.

Pa da o Istanbulskoj umjesto mene misli Plenković, jer ju je on “jedini” pročitao i razumio, da o kršćanstvu umjesto mene misli teolog Jandroković, da o umjetničkim slobodama umjesto mene misli Obuljen… Ako je Plenković svojim autoritarnim stilom svim hadezeovcima, s časnim izuzecima, nataknuo svoju glavu, od mladeži preko žena iz Katarine Zrinske do saborskih zastupnika, meni neće, nisam hadezeovac, već slobodan čovjek koji ima svoju savjest i kralješnicu.

To što se događa je mentalitet komiteta, gdje vođa misli za sve inače – padaju glave, ili slijedi marginalizacija. Iako, nisam ni ja baš neka stijena kamena, kada malo bolje promislim, zašto ne bih uzeo glavu ministrice Obuljen, pa ću brata lako zaposliti u tijelu za nadzor medija, zašto ne bih uzeo glavu Dubravke Šuice i postavio svog brata za šefa zračne luke u Dubrovniku, zašto ne bih uzeo Plenkovićevu glavu i zaposlio šogora bez natječaja u istoj zračnoj luci… Iako takvo zapošljavanje možda nije po zakonu, u skladu je s Istanbulskom konvencijom koja, izgleda, sadrži u sebi ne rodnu, već “rodijačku ideologiju” koju HDZ-ovci i drugi obilato primjenjuju, od Dubrovnika do Vukovara.

HDZ-ova rodijačka ideologija odjeljuje ljudsko biološko tijelo od njegove savjesti i vlastite pameti, pretvarajući ga u uhljeba u zamjenu za transplantaciju glave. Tako u HDZ-u trenutačno imamo ljude koji se zovu Plenković 1 i Plenković 2, 3 i 4, 5…

Ali nisu samo vladajući političari oni koji bi željeli da nosim njihovu glavu. Javio se u prošlom broju Globusa jedan profesor, čovjek za sva vremena i režime, Gvozden Srećko Flego, stari praksisovac, vječiti pristav, kako bi za takve rekao Krleža.

U tekstu pod naslovom koji izravno poziva na moje isključenje, na medijsku eliminaciju, “Smije li se biti tolerantan prema onima koji to nisu”, na vrlo tolerantan način u podnaslovu neizravno, ali jasno, Flego sam daje odgovor: “Svojim diskvalifikativnim i žestokim grdnjama drugačije mislećih Ivica Šola reaktualizira to pitanje.”

Opet mentalitet komitetlija koji bi drugima natandarili vlastitu glavu te skrivajući se iza tolerancije i famoznog orvelovskog govora mržnje zapravo to čine. Budući da sam priznao da bih u kontekstu “rodijačke ideologije” preuzeo čak i Šuičinu glavu, nažalost, Fleginu glavu nikada ne bih, čak i kada bi mi ponudili besplatnu večeru s ministricom Murganić za Valentinovo.

Naime, Flego je nešto što nikada ne bih mogao postati, on je živi teatar apsurda. Budući da slijedi uznemirujući sadržaj, molim da osjetljive osobe dalje ne čitaju.

Flego je u bivšem režimo obnašao mnoge dužnosti. Među inim bio je predsjednik Hrvatskog filozofskog društva koje je u svoje članstvo primilo četničkog vojvodu Vojislava Šešelja (koji nije imao veze s filozofijom), kojeg su već tada jugoslavenske vlasti prepoznale kao takvog i uhitile, ali pametni Flego nije.

U dva dokumenta, koje imam, Flego se obraća vlastima u SR BiH te Filozofskom društvu Srbije stajući u Šešeljevu obranu i piše: “Članovi Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva 14. 3. o. g. (1984. je) sa zabrinutošću su primili vašu obavijest o onemogućavanja javnog djelovanja dr. Vojislava Šešelja… Pridružujemo se vašem protestu protiv kršenja Ustavom i zakonima garantiranih prava i sloboda kao i vašem odlučnom zahtjevu da se prekine svako ugrožavanje osobnog i znanstvenog integriteta dr. Vojislava Šešelja.”

Tomu treba dodati da isto to Hrvatsko filozofsko društvo i praksisovci okupljeni oko njega, za razliku od Šešelja, nikada nisu jednom riječju branili Vladu Gotovca, kojeg su smatrali “hrvatskim nacionalistom”, a četnika Šešelja “jugoslavenskim disidentom”. Šešelja su izbacili iz Društva tek početkom devedesetih. Bujrum!

U prošlu srijedu u Globusu, jednakom odlučnošću kao nekoć Šešelja, Flego danas brani papu Franju, i to od moje malenkosti. Nekoć braniti četnika, danas papu, to je lobotomija, pa je jasno zašto mi predbacuje da nemam “ekumenski duh”, jer je on svoj ekumenizam upravo zorno pokazao stajući jednako između pravoslavca Šešelja i katolika Franje.

To bismo mogli nazvati originalni, fleginski “transrodni ekumenizam”. Marksist Flego bi, eto, teologa papinskog sveučilišta učio teologiji, pa nešto drvi otprilike općim mjestima o ekumenizmu i dogmatizmu, istovremeno prosipajući ofucanu postmodernu (de)konstruktivističku papazjaniju kao novu metafiziku, kao dogmu, na temelju koje su i otelili tzv. rodnu teoriju.

Kada smo već kod paradoksa zvanog Flego, on je čovjek koji je žestoko protiv “ustašizacije Hrvatske”, ali je bio dio Vlade, Račanove, koja je legalizirala pozdrav “Za dom spremni”. Uistinu, ne samo ekumenski, već iznimno tolerantan čovjek. Ako može Šešelj, zašto ne i “Za dom spremni”. Jedno mu priznajem, dosljedan je – sukladno Istanbulskoj on je za rodnu ravnopravnost ustaša i četnika.

Pitanje je samo zašto nije dao ostavku u Vladi koja je legalizirala pozdrav koji on naziva ustaškim. Ako kaže da nije znao, kao u slučaju Šešelja, ako su mu tako dvije krupne stvari promakle, takvom čovjeku ne treba dati da čuva dvije nacrtane ovce, a kamoli da neinformiran upravlja bilo čim, da čini štetu i sebi i drugima.

Flego je u bivšem režimo bio dio praksisovaca, marksista. Kako se presvukao devedesetih? O tome, i Flegi, je još 1999. godine Mislav Kukoč progovorio pod naslovom “Kako su praksisovci preko noći postali liberalnim demokratima”, gdje piše kako su kameleonski “neobrazloženo odbacili svoj kolektivističko – egalitaristički marksistički svjetonazor i zamijenili ga njemu disparatnim varijantama liberalnog individualizma”.

No, u jednom se, piše dalje Kukoč, nisu promijenili pa su nastavili “teorijske bitke protiv hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, samo što su to u bivšem režimu radili s pozicija jugoslavenstva i marksističkog internacionalizma, a danas s pozicija građanskog univerzalizma i globalizma”.

Tako Flego pristupa već devedesetih Sorosevu Otvorenom društvu koje počiva na Popperovoj filozofiju, Popper koji, među inim, Marxa i marksizam smatra neprijateljima otvorenog društva!? Koje oksimoronsko konvertitstvo!

Kada smo kod govora mržnje (verbalni delikt u komunizmu), dok je Flego bio ministar (2002. g.) profesor Sesardić javno je upozorio na rasistički govor mržnje Fleginih praksisovaca, posebno Flegina kamarada Kangrge, jednog od utemeljitelja Društva koje je primilo Šešelja, a koji je govorio o “defektnosti hrvatskog naroda”, koji je “genetski poremećen” i “bolestan u svojoj genetskoj srži”, a kada je opleo po Bandiću, za Hercegovce općenito je rekao da su “jasno inferiorna turska i srpska kopilad, lopovi, hadezeovi pljačkaši”.

Flego kao ministar tu nije prepoznao govor mržnje, možda je tu dobro primijeniti onu “šutnja je odobravanje”? Zato, Flego je zadnji, kao praksisovac, potom sorosevac, pozvan govoriti o govoru mržnje, pogotovo ako on odlučujete što je mržnja, kao i nekoć što su njegovi određivali što je verbalni delikt i slali u zatvore.

Za Flegu je mržnja i “Hvaljen Isusu i Marija”, osim ako to kaže njegov “štićenik” papa Franjo o čijem funkcioniranju kao pape, osim medijske slike, Flego nema pojma, a ne da mi se ovdje besplatno ga podučiti. Flego koji bi određivao ne samo tko smije, pa i na ovom mjestu, govoriti, nego i što će govoriti. Marx je u njemu i dalje jači od Poppera, Šešelj od Gotovca.

Dakle, u kontekstu HDZ-ove “rodijačke ideologije”, priznajem slabost, uzeo bih čak i Šuičinu glavu, ali Fleginu nikako, jer mi tijelo ne može nositi Šešelja i papu Franju istovremeno, Marxa i Poppera, Smrt fašizmu i Za dom spremni, sve te kontradikcije zvane Gvozden Srećko Flego.

No imamo ipak jednu stvar zajedničku. Volimo kvalitetne autore. Zato on mene čita, a ja njega ne. Osim kada se bavi kvalitetnim autorima.

Pozdrav. IŠ / Globus

 

Ivica Šola: Otvoreno pismo Ivana Pavla II. HDZ-ovcima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Bujanec Polovanecu: Ti si Palmin ‘zagrepčanec’…

Objavljeno

na

Objavio

Polovanče, Hasanbegovići su u Zagrebu već sto godina, a ti si sad pod palicom onih koji su im oteli stan ‘45. – ti si Palmin ‘zagrepčanec’… napisao je Velimir Bujanec na facebooku.

Kada ponestane argumenata, kreću uvrede – to pravilo u Hrvatskoj uglavnom vrijedi za ljevičare i liberale, a od danas i za potkupljene bezveznjake, komentirao je Bujanec.

Veliki ‘Zagrepčanec’ Miroslav Polovanec nezabilježenim govorom mržnje i najobičnijim rasizmom u svoja je usta uzeo hrvatsku političku vertikalu i intelektualnog giganta – dr. Zlatka Hasanbegovića. No, Polovanec ne zna da su Hasanbegovići u Zagrebu već 100 godina, da su bili vrlo cijenjena obitelj i prije i za vrijeme II. svjetskog rata, da su spašavali Židove, a nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske proganjani su od komunista.

Polovanče, ti nisi dostojan biti pod Hasanbegovićevom palicom, ti si sad pod palicom onih koji su njegovu obitelj istjerali iz stana u centru Zagreba 1945. godine. Pod palicom si udbaša i mafijaša, pod palicom oljuštenih jugoslavena.

Podsjećamo, protiv Hasanbegovića je prvi na ovako jadan način govorio SDP-ov (ni)Hajdaš (ni)Dončić koji ga je pogrdno nazvao “poturicom”, a sada to čini Kosorov liberal Polovanec, za kojega, objektivno, šira javnost ne bi nikada ni znala da danas nije doživio svojih pet minuta “slave”.

U svakom slučaju, psi samo neka laju, a Hasanbegova pobjednička karavana nezaustavljivo prolazi dalje – do pobjede, napisao je Bujanec.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Potpišimo peticiju ‘Stop pedofiliji’ u ime zdravog razuma i budućnosti naše djece!

Objavljeno

na

Objavio

Na djelu je destrukcija koja za cilj ima urušiti sve vrijednosti na kojima počiva današnja civilizacija i vratiti ljudsko biće u čopor. To je jedini suvisli zaključak do kojega se dolazi kad se racionalno promotri što se sve događa u svijetu koji nas okružuje.

Ono što je do jučer bilo društveno neprihvatljivo pa i zakonski kažnjivo, danas je relativizirano do te mjere da je samo pitanje dana kad će postati dijelom “progresivističke” kulture koja nam se nameće putem medija, ulice i pojedinih institucija EU i VE, nasilno, agresivno i kontinuirano.

Takav je slučaj i s pedofilijom koju neki već danas poistovjećuju s “ljudskim pravom” (!?), negirajući ne samo štetnost seksualnog nasilja nad djecom, nego i samo nasilje kao takvo, uz tvrdnje da “seksualni odnos odrasle osobe s djetetom nije nasilje i nema po dijete nikakvih štetnih posljedica”!

Profesor s američkog University of Pennsylvania, Philip Tromovitch, 1997. godine je u The Journal of Seks Research objavio rad u kojemu je proučavajući desetak studija na temelju svoga “nepristranog” istraživanja zaključio kako je konsenzus današnjeg civiliziranog svijeta oko toga da je seksualno zlostavljanje djece štetno – pogrešan!

Drugim riječima, on negira postojanje seksualnog zlostavljanja djece, pa čak i seksualno zlostavljanje kao čin nasilja koji ostavlja štetne posljedice po djecu!

Philip Tromovitch i njegove kolega Bruce Rind i Robert Bauserman (osuđivani pedofil), sljedeće su godine (1998.) godine objavili svoju recenziju meta-analize ukupno 59 studija u kojima su korištena prijavljena iskustva seksualnog zlostavljanja 35.703 studenata (dok su bili u dječjoj dobi).

Svojim istraživanjima i zaključcima njih trojica dovode u pitanje valjanost samoga pojma seksualnog zlostavljanja djeteta. Uz to, oštroj kritici su izložene same žrtve zlostavljanja, stručnjaci za mentalno zdravlje koji rade s njima u procesu liječenja i rehabilitacije, konzervativci, vjernici – jednom riječju svi oni koji svjetonazorski ili po svome djelovanju smetnja ovakvom pogledu na problem pedofilije.

Američka udruga psihologa doduše nije stala iza ovih znanstvenika, ali je branila njihovo pravo na “iznošenje rezultata istraživanja neovisno o tomu jesu li ona utemeljena na činjenicama ili ne”. Dakako, to je vrlo zanimljiva opservacija, budući da se svaka znanost temelji na empirijskom utvrđivanju činjenica, bez čega se ni jedan dobiveni rezultat ne može smatrati znanstveno potvrđenim i relevantnim. I to je zakonitost koja ne vrijedi samo za prirodne, nego i za društvene znanosti.

Spomenuta trojica nisu jedini koji otvoreno promiču i zastupaju pedofiliju.

Mirjam Heine, profesorica s njemačkog University of Würzburg tvrdi čak da se kad je riječ o pedofiliji ne radi i poremećaju, bolesti, društveno neprihvatljivom ponašanju ili kažnjivoj devijaciji, nego o “prirodnoj seksualnoj orijentaciji koja zaslužuje poštovanje”!?

Ove teze ona je iznijela na konferenciji TEDx Talks (Technology, Entertainment, Design – medijske organizacije koja objavljuje online razgovore za besplatnu distribuciju pod sloganom “ideje koje vrijedi širiti”). Osim toga, profesorica Heine ustvrdila je kao je “pedofilija nepromjenljiva seksualna orijentacija” i jednako “vrijedna i normalna kao i heteroseksualna”, te da “pedofile moramo prihvaćati s poštovanjem kao i sve druge ljude”. Za nju je pedofilija “respektabilna seksualna orijentacija”, jer ona “ne ovisi od volje pojedinca”, nego je to “prirodna datost”. Ovdje se koristi isti argument kao i kod homoseksualizma i nekih drugih bolesti i anomalija koje se proglašava “genetski uvjetovanim”, odnosno “prirođenim” – pa se stoga osoba koja je takve orijentacije unaprijed svrstava u “normalne” (jer u pitanju je “prirodno stanje” a ne stečena sklonost, bolest ili devijacija, pa stoga nije niti odgovorna za svoje postupke).

Video clip sa spomenutog  predavanja Mirjam Heine objavio je na youtube-u Chip Kipperly 19. lipnja 2018. godine uz napomenu:

“TedX pokušava sakriti svoj najnoviji videozapis s usluge YouTube zbog prekomjerne negativne povratne informacije. Aktivno su izdali obavijesti o autorskim pravima na sve prijenose ovog videozapisa, iako je licencirana pod Creative Commons.

Ne samo da to pokušavaju ugurati u memorijsku rupu, algoritmi usluge YouTube automatski blokiraju izvorni videozapis prije nego što se čak i može objaviti. Morao sam uređivati ​​ovaj videozapis i ponovno ga kodirati da bih prošao kroz algoritme.”

Nakon ovog uvoda, Kipperly je objavio jedan dodatni komentar koji je također vrijedan pozornosti. Nažalost, ni za video, niti za tekst ispod clipa nema prijevoda s engleskog na hrvatski.

On na istoj stranici objavljuje i link na kojemu se može potpisati peticija “STOP PEDOFILIJI”: https://www.change.org/p/tedx-stop-the-pedophilia-sympathisers-at-tedx

(Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=MNr3yhjQPI8&feature=youtu.be)

Posjetite li link za peticiju, pored toga što možete dati svoj glas PROTIV JAVNOG POPULARIZIRANJA I PROTEŽIRANJA PEDOFILIJE, imate prigodu i pratiti dinamiku potpisivanja iste koja za sada ima blizu 2.100 potpisa.

Sve one koji su skeptici i misle možda kako se oko ovoga diže veća prašina nego je potrebno, podsjećam na događaje od prije 6 – 7 godina, kad je televizijska urednica, novinarka i voditeljica Karolina Vidović-Krišto u svojoj autorskoj emisiji “Slika Hrvatske” (emitiranoj 29. prosinca 2012.) u epizodi naslovljenoj “Pedofilija kao temelj spolnog odgoja”, upozorila javnost na opasnost od globalnog nametanja tzv. spolnog odgoja u škole i vrtiće, a koji se temelji na postavkama Alfreda Kinseya čija je “znanost” zasnovana na “istraživanjima” u kojima je plaćao i poticao pedofile na seksualno zlostavljanje djece i dojenčadi.

Karolina Vidović Krišto tom je prigodom prikazala i dokumentarni film Tima Tatea “Secret History: Kinsey’s Pedophiles” (ili: “Skrivena Povijest: Kinsijevi Pedofili) koji u cijelosti razotkriva perverziju Kinsey-a i njegovih suradnika koji su kako bi dokazali svoje bolesne teorije zlostavljali na tisuće djece – od dojenčadi do djece predškolske dobi prepuštajući ih patološkim bolesnicima i seksualnim manijacima. Podsjetimo se i pogledajmo što je u svome filmu sve rekao Tim Tate: https://www.youtube.com/watch?v=8nkeRvtPmn0.

Budući da je temelj “spolnog odgoja” kojega je Hrvatska namjeravala uvesti u svoj sustav odgoja i obrazovanja djece bio temeljen upravo na istraživanjima Alfreda Kinseya, to je kod naših “progresivista” izazvalo pravu uzbunu, pa je urednica i voditeljica spomenute emisije suspendirana u samo nekoliko sati, a njezina autorska TV emisija ukinuta.

U međuvremenu javnost je doznala kako je najpoznatiji hrvatski “seksolog” Aleksandar Hulštofer stipendist i suradnik instituta Kinsey, što je uključivalo suradnju s mnogim pedofilima iz kruga tamošnjih “znanstvenika”, što je još više uzburkalo duhove i potaknulo žučne rasprave.

Uslijedio je dolazak u Hrvatsku američke intelektualke židovskog podrijetla, profesorice prava Judith A. Reisman i britanskog novinara i autora dokumentarca Tima Tatea (2013. godine) koji su u svojim javnim nastupima rekli istinu o temi pedofilije i “spolnog odgoja” i stali iza hrvatske novinarke.

Gospođa Reisman bila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu suočena s primitivizmom – organiziranim napadima “progresivističkog” dijela studenata i profesora koji su je vrijeđali na najprizemniji način i dočekivali pogrdama, psovkama, čak i prijetnjama kako će joj fizički onemogućiti izlaganje. No, zato je u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” (koja je dio Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) bila primljena s uvažavanjem i poštovanjem od studenata i liječnika.

Karolina Vidović Krišto dobila je 5. siječnja 2015. godine otkaz na HRT-u voljom tadašnjeg moćnika koji je upravljao ovom kućom, Gorana Radmana.

Na HRT-u je u to vrijeme vrijedio “Etički kodeks” po kojemu je djelatnicima zabranjeno izražavati vjersko i svjetonazorsko uvjerenje u privatnom životu – izvan radnog vremena – što je nonsens i zadiranje u temeljna ljudska prava. Ove odredbe korištene su za discipliniranje 3.000 zaposlenika ove kuće koji su od vrhuške na čelu s neokomunistom Goranom Radmanom bili pod stalnom prismotrom kako bi im se onemogućila svaka sloboda izražavanja i građanskog djelovanja – ponovimo: privatno i u slobodno vrijeme.

Sedam mjeseci poslije otkaza, magistrica novinarstva Karolina Vidović-Krišto sudskim je rješenjem vraćena na posao, a presude Prvog i Drugog stupnja potvrdile su kako je bio u pitanju protuzakoniti otkaz.

Podsjećanje na ovaj slučaj govori u prilog tomu što je sve u stanju učiniti lijevo-liberalno-anarhistička klika i njezina militantna “progresivistička” struja kad se netko usprotivi njihovim bolesnim idejama uz pomoć kojih teroriziraju golemu većinu građana Republike Hrvatske.

Znamo i vidimo kako je sve to počelo ne jučer ili prekjučer, nego još 1948/53. godine, od kad datira objavljivanje izvješća Alfreda Kinsaya (Sexual Behavior in the Human Male (1948.- drugo izdanje 1998.;  Sexual Behavior in the Human Female (1953.- drugo izdanje 1998.).

Od Kinsaya, preko “seksualne revolucije” do “zaštite prava LGBTIQ zajednice” i javnog promoviranja pedofilije – to bi u najkraćem bio taj put kojim nas vode “progresivisti” u “bolju i sretniju budućnost” gdje se ne zna tko s kime i kako opći, tko je komu otac, mati, dijete, brat, sestra…

Povratak u čopor kao ideal življenja i “napretka” ljudske civilizacije!?

Kao svjesni, razumni i odgovorni ljudi obvezni smo u ime sadašnjih i budućih naraštaja i opstanka svijeta u kojemu živimo, podići svoj glas protiv ovog zla uperenog i protiv Boga i protiv Čovjeka.

Bili vjernici ili ne, deklarirali se kao ateisti ili agnostici, kojoj god rasi ili kakvom god svjetonazoru i ideologiji pripadali, svi smo podjednako odgovorni za sadašnjost i budućnost – vlastitu, ali i onih koji žive s nama i dolaze poslije nas.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari