Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Osama bin Laden branitelj BiH, Praljak agresor!

Objavljeno

na

Vesna Pusić trlja ruke. Njezin stranački kolega, saborski zastupnik Glasa, kojem se otac zove Ethem Tiro, a on Goran Beus Richenbergh, izjavio je u povodu epskog čina generala Praljka: “Glas neće sudjelovati u instrumentaliziranju Sabora. Ubio se pravomoćno osuđeni ratni zločinac.” Hm, “instrumentaliziranje Sabora”, veli sin Ethema Tire, koji postade Richenbergh.

Slobodna zemlja, neka svatko slobodno govori, daje si prezimena kako hoće. Za tu slobodu koju uživa Ethemov sin, kao i sinovi mnogih očeva, general Praljak je podnio žrtvu. Mislim da bi ga general Praljak potpuno razumio jer je i sam pao kao žrtva instrumentaliziranja, instrumentaliziranja prava i pravde u političke svrhe.

Haaški sud za bivšu Jugoslaviju koji je (nebrigom) ubio generala Praljka, nastao je kao posljedica političkog “udruženog zločinačkog pothvata” umotanog u “međunarodno pravo” da kroji “pravdu” po mjeri velikih sila i njihovih tajnih službi.

To ne tvrdim ja. To tvrde “insajderi”. Evo samo par njih, radi malenog prostora koji imam, kako bi Ethemov sin koji govori o “instrumentaliziranju” bio cjelovito “informisan”.

Presporo, preskupo i nepravedno

Georges Abi-Saab-a, profesor međunarodnog prava, bio je jedan od prvih sudaca kojeg je Opća skupština UN-a, koji je osnivač ovog Suda, imenovala, a koji je vrlo brzo dao ostavku. Razlog “bizaran”: profesor Abi Saab je ostao zgranut kada je vidio kolike su ovlasti tužitelja, koliko je sukladno tome igara u politici optuživanja koju vode velike sile i njihove službe, da cijeli Tribunal nema nikakve veze s pravom i pravdom te da je opasno da se sudi po anglosaksonskom modelu.

Sve to je u intervjuu koji je dao Večernjaku prije dva desetljeća jednoj od najboljih poznavateljica ove problematike Višnji Starešini, sažeo u rečenici: “Ja sam dio studija proveo u SAD-u, poznajem taj sustav i osobno mu nisam sklon. Osobito ne na međunarodnom planu. Nalazim ga preteškim, a pravdu presporom, preskupom i nepravednom.”

Kako su, dakle, haaški tužitelji podizali optužnice? Po diktatu politike. Evo što kaže o tome desna ruka tužiteljice Carle del Ponte Florance Hartmann: “Vojni analitičari okupljeni u Military Analyst Teamu, MAT u žargonu Suda, bili su neizbježan put svakog pravnika ili istražitelja koji želi analizirati hijerarhijske strukture, secirati organizacijske sheme, identificirati one koji naređuju. Kao osjetljivo i zaštićeno mjesto u središtu sudskog stroja odmah pobuđuje lakomost velikih sila.

Ovaj zadatak, previše precizan i složen da bi se povjerio neiskusnom osoblju, dodijeljen je, sasvim logično stručnjacima. Amerikanci i Britanci požurili su se dati to visoko kvalificirano osoblje, koje omogućava nadziranje kaznenih strategija iz daljine.

Vojni analitičari koji su potekli iz najboljih obavještajnih službi i ostali vjerni svojim vladama, bili su bez sumnje među najkompetentnijim članovima ICTY-ja, ali su mu nametali pristranost. Godinama su obeshrabrivali svaki pokušaj progona pravih huškača etničkog čišćenja i utuvili većini u tužiteljstvu da Mladić Karadžić djeluju na svoju ruku i da se ne može zamisliti dogovorna politika Beograda i Pala, sjedišta srpskih ekstremista u Bosni.”

Pokušali zataškati i Ovčaru

Treba li dodatni komentar? Da. Slobodan Milošević je umro nevin, Vojislav Šešelj je nevin, njegov isprdak koji je hodao po Hrvatskoj i govorio, huškao da je ovo Srbija, Aleksandar Vučić je predsjednik Srbije, Vojni vrh JNA i KOS-a je nevin, Ratko Mladić je bio privatni poduzetnik, smjer mesar, koji nije imao nikakve veze s Beogradom, Ratko Mladić nije uopće optužen za zločine i klanja po Hrvatskoj…, mogli bismo do jutra nabrajati sve “propuste” Haaškog suda, zapravo njegove zločinačke politike optuživanja.

Eto, takvom politikom optuživanja ni za Vukovar nitko nije presuđen, samo za Ovčaru, pri čemu treba dodati da su Ujedinjeni narodi, utemeljitelji ovog zloglasnog suda koji je osudio Praljka, opstruirali i pokušali zataškati, i srpski zločin na Ovčari. Naime, kada je Frits Kalshoven, profesor međunarodnog humanitarnog prava, kao čelnik UN-ove Komisije za istraživanje teških kršenja ljudskih prava, krenuo u iskapanja na Ovčari, u sustavu UN-a “nisu mogli pronaći” par desetaka tisuća dolara za troškove iskapanja!?

Lord Owen pak, koji je jedan među inima, koji je legalizirao srpska osvajanja i genocid nazvan kasnije Republika Srpska, te sudjelovao u podjeli BiH, vidimo sada na štetu najmalobrojnijeg naroda, Hrvata, otvoreno je zagovarao “imunitet za Miloševića i Karadžića”, kako je rekao J. Fox, američki diplomat.

Zato ne čudi ni da je procesu protiv oficira Armije BiH (Rasim Delić i drugi) u Haagu ovaj sramotni sud mudžahedine pristigle iz kampa Osame bin Ladena okarakterizirao kao branitelje BiH, a pripadnike HVO-a kao – okupacijsku vojsku!!!???
Kako je ova farsa od Haaškog suda, politički instrumentaliziranog prava i pravde, na kraju završila? “Zdravicom” istine generala Praljka: “Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!”
Amen!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

HODAK: Za raspad Juge platit ćete vi koji ste ju uz potporu USA i srušili. I to baš na 29.XI.

Marijan Knezović: Hrvati u BiH imaju pravo na slobodu govora, sve dok govore ono sto Sarajevo želi čuti

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari