Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Osovina Pariz-Berlin je problem, a ne rješenje

Objavljeno

na

Prošli tjedan sastali su se u Aachenu Merkelova i Macron, “mainstream” Europske unije, kako bi učvrstili savezništvo protiv “populista i nacionalista“.

Ma nemoj, glavni kreatori svih problema aktualne Europske unije nude se kao njihovo rješenje, pa će tako Merkeličin glasnogovornik Steffen Seibert reći da će se te dvije zemlje potpisivanjem sporazuma “zajedno suočiti s izazovima 21. stoljeća.” Bilo bi poštenije reći da se te dvije zemlje neće suočiti s problemima i krizama koje su same zakuhale, pa zato optužuju “nacionaliste”.

Tri problema

Tri problema koje Europska unija u raspadanju, točnije redefiniranju pravila, mora riješiti su nekontrolirane masovne imigracije iz Afrike, politika štednje i tko su dobitnici a tko gubitnici političke, umjetne valute zvane euro.

Licemjerni Pariz i Berlin zakuhali su problem masovnih imigracija, točnije rečeno islamske invazije. Sve je počelo kada je Gadafi odlučio raditi na stvaranju Afričke unije i eliminirati bivši francuski franak koji koriste bivše francuske kolonije u svrhu francuske postkolonijalne eksploatacije Afrike.

Prema 3000 deklasificiranih mailova bivše američke državne tajnice Hillary Clinton, jasno je da agresija na Libiju, koju potom široko prihvaćaju Britanci i nobelovac za mir Obama, i rušenje Gadafije nije bilo motivirano “humanitarnim i ljudskopravaškim motivima”, već neokolonijalnim.

U mailu od 2. travnja 2011. (No. F-2014-204439) pod nazivom “France‘s client&Quaddfi‘s gold” desna ruka Hillary, Sidey Blumenthal, javlja da su francuske tajne službe otkrile kako Gadafi sprema 143 tone zlata i istu količinu srebra u svrhu stvaranja panafričke monete utemeljene na libijskom dinaru kako bi ponudio frankofonim zemljama alternativu francuskom franku kao sredstvu dominacije i francuske eksploatacije tih zemalja.

Bombardiranje je počelo, Gadafi svrgnut i okrutno ubijen, a val izbjeglica krenuo je prema talijanskoj obali. Na ovo francusko, nacionalističko postkolonijalno sranje nadovezala se Merkel famoznom politikom dobrodošlice i festival kaosa u Europskoj uniji je počeo.

Umjesto da se Pariz i Berlin pogledaju u zrcalo, počeli su upirati prstom u zemlje Višegradske skupine i sve one koji nisu htjeli kusati njihova g..vna i zamjenom teza proglasili ih ksenofobima, nacionalistima i populistima, a ovi ni luk jeli ni luk mirisali.

Merkel i Makron danas napadaju i Italiju koja je, uz Grčku, najviše pretrpjela zbog francuskog i njemačkog proizvođenja ovog kaosa.

Politika štednje je posebna priča. Sam Juncker ovaj se mjesec ispričao zbog “pretjerane politike štednje” koja je mnoge zemlje bacila na koljena.

Istina je, da ne širim propagandu, da prezadužene zemlje nije tjerao Bruxelles da se zadužuju, na čelu s Grčkom, EU ne može u svemu biti dežurni krivac, ali rješenje zbog kojeg se ispričava Juncker (pretjerana politika štednje koju je diktirala Njemačka) dovelo je do toga da su “suverene” zemlje članice koje su zapale u probleme mogle tek dizati poreze, dočim su plaće desetljeće ostale iste, a troškovi života rasli.

Irska nije prihvatila politiku štednje koju je nametao Bruxelles, čitaj Berlin, i nije povećala poreze, naprotiv, ona je nižim porezima i fleksibilnom poreznom politikom privukla investicije i danas je zdrava, stabilna i prosperitetna.

Salvini: Došlo je vrijeme da se francusko-njemačka osovina zamijeni talijansko-poljskom

Najveći dobitnik

S druge strane, zemlje koje su je provodile, pa i Italija i Francuska, ubili su svoje građane. Macron, bankar koji svoje građane koji se bune naziva “krezubima”, dobio je na ulici žute prsluke, bijelu osiromašenu Francusku koja ne može spojiti kraj s krajem, a Italija, prema podatcima Eurostata, dobila epidemiju siromaštva pri čemu milijun i 600 tisuća obitelji u ovoj nekada bogatoj zemlji živi ispod granice siromaštva. O efektima politike štednje na Grčku da i ne govorimo…

Logično pitanje koje se nadovezuje na politiku štednje je euro, koji je državama članicama odnio monetarni suverenitet i prebacio ga na nadnacionalno tijelo. Ne mogu imati istu valutu ekonomija poput Njemačke ili Grčke, pa i Hrvatske, koja i ovdje srlja kao guska u maglu. Za to ne morate studirati ekonomiju.

Italija je prije uvođenje eura bila među pet najjačih gospodarstava svijeta koja je, primjerice, kada je izvoz u pitanju, nižu produktivnost kompenzirala slabljenjem lire, ponekad i 20 posto, danas je još uvijek treće gospodarstvo Europe, no sve više tone baš zbog eura.

Najveći dobitnik eura je Njemačka za koju je euro zapravo oslabljena dojčmarka, što je jedan od razloga njezina izvoznog pokoravanja Europe.

Osovina Francuska-Njemačka izvor je svih ovih zala koja se u Aachenu nude kao lijek. No eće dugo…

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

>>> IVICA ŠOLA Platio sam misu za propast EU: Ta je tvorevina samo krinka za Četvrti Reich

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Davor Dijanović: Što se trenutno događa u SAD-u?

Objavljeno

na

Objavio

Lijevi antifa teror pod krinkom borbe protiv rasizma

Smrt Georga Floyda 25. svibnja u Minneapolisu pokrenula je prosvjede diljem Sjedinjenih Američkih Država. Prosvjedi su vrlo brzo poprimili nasilne oblike i pretvorili se u vandalizam i pljačku, a uključuju i napade na policiju.

Sve pomalo podsjeća na rasne nemire iz 1991. godine. I dok smrt Georgea Floyda treba bezuvjetno osuditi (neovisno o njegovoj kriminalnoj prošlosti nikoga se prilikom uhićenja ne smije tretirati na nehuman način), a ista bezuvjetna osuda vrijedi i za rasizam kao ideologiju (ni za jednoga katolika i općenito normalnog čovjeka nije normalno bilo koju rasu smatrati višom ili nižom) prosvjedi koji su uslijedili čini se da se sve više pretvaraju u teror antifa falange gdje se smrt nesretnoga tamnoputog Amerikanca koristi kao opravdanje za nasilne političke akcije.

Teror antifa

Američki predsjednik Donald Trump nije se komunikacijski proslavio nakon što se zbio nesretni čin, no ispravno je detektirao djelovanje tzv. antifa kao terorističko.

U stručnoj literaturi ne postoji konsenzus oko definicije terorizma, no ako se antife i ne može proglasiti terorističkom skupinom očigledno je da u svome djelovanju koriste teror. Pustošenje centara gradova, uništavanje privatne imovine koju su ljudi stjecali godinama i napadi na policiju ne mogu imati opravdanje ni u kakvim prethodnim aktima. Riječ je o politički motiviranom teroru.

Povijesne ucjene

Rasizam predstavlja neslavnu stranicu američke, i ne samo američke prošlosti. Međutim, ono što danas imamo na djelu diljem zapadnog svijeta je jedan pokušaj da se rasistička ili kolonijalna prošlost nastoje nametnuti kao permanentna krivnja i jedna vrste povijesne ucjene. A današnji naraštaji Europljana i Amerikanaca jednostavno ne mogu snositi odgovornosti za ono što je bilo u prošlosti.

Uostalom, jeste li ikada čuli bilo kojega, primjerice, turskog političara da se ikada ispričao za turske zulume diljem Europe? Naravno, niste. Od zapadnjaka se, međutim, traži da svaki dan kleče i posipaju se pepelom, do te razine da se čitavu prošlost Zapada nastoji izjednačiti s rasizmom i kolonijalizmom.

Povijesna krivnja nabija se jedino državama Zapada, a u tome vodeću ulogu igraju upravo i tzv. antifa skupine kao elementi ljevičarskoga establishmenta.

Postoji li sustavni rasizam?

Imamo li danas u SAD-u recidive rasizma? Nedvojbeno je da i danas postoje pojedinci koji podupiru rasističku ideologiju. I, protivno uvriježenom mišljenju, takve stavove zastupaju ne samo bijelci, nego i crnci, da uporabimo možda danas već i politički nekorektne termine.

No ključno je pitanje to postoji li sustavno nametanje rasne nejednakosti? Ako pitate ljevičare, oni će reći da postoji. Druga pak strana tvrdi suprotno i rasizam vidi u izoliranim slučajevima. A postoje i pripadnici afroameričke populacije koji ističu kako sustavna rasna nejednakost ne postoji.

Primjerice, popularna konzervativna autorica afroameričkog porijekla Candace Owens odbija narativ o rasizmu prema crnoj populaciji i protivi se političkim manipulacijama i bilo kakvim privilegiranim kvotama na temelju nečije rasne pripadnosti.

Mržnja prema neistomišljenicima

Što kažu statistike? Pozivajući se na Bureau of Justice Statistics John Perazzo apostrofira ovaj podatak:

„Kad su bijeli prijestupnici u 2018. godini počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali bijele žrtve u 97,3 posto vremena, a na crne žrtve u 2,6 posto vremena. Suprotno tome, kad su crni prijestupnici te iste godine počinili zločine nasilja nad bijelcima ili crncima, oni su ciljali na bijele žrtve u 58 posto vremena, a crne žrtve u 42 posto vremena”.

Matematika i statistika su egzaktne znanosti. Hoće li i one ipak uskoro postati fašističke ili rasističke znanosti?

Jedno je osuda rasizma, koja se podrazumijeva neovisno od kojeg aktera dolazila, a sasvim su nešto druge političke i ideološke manipulacije. Ljevica je ta koja danas iskorištava ubojstvo Georga Floyda u političke svrhe, a istodobno je sama prepuna mržnje prema neistomišljenicima (američka ljevica danas je radikalnija od europske).

Danas se uništavaju gradovi i napada policija, a sutra će vrlo lako padati glave i političkim neistomišljenicima. Već mnogo puta viđeno u povijesti lijevoga terora.

Davor Dijanović/HKV

Donald Trump: Američko gospodarstvo doživljava snažan uzlet poput ‘rakete’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Koja je to sila ili tamna strana koja šalje Škoru da bude HDZ-ov protivnik

Objavljeno

na

Objavio

Kažu da se neke stvari događaju jer na njih najviše utječu osobne pogreške. U slučaju HDZ-a najveći krivac za stanje u stranci i lošu perspektivu na nadolazećim parlamentarnim izborima je predsjednik stranke Plenković i sateliti, poslušnici kojima se okružio.

Ti poslušnici, izravni su krivci za stanje u kojoj se HDZ nalazi. Upravo su ti poslušnici krivci što nisu od prvog dana ukazivala na probleme i njihovo besmislenom spremanje pod tepih u nadi da će probleme rješavati netko drugi ili će nestati sami od sebe.

Piše: Ante Rašić

Nesposobni i korumpirani ministri, nered u stranci od najniže razine u svim organizacijama i isplivavanje loših kadrova na površinu, dok se sposobne i obrazovanje guralo na marginu bilo je samo dio nepotističko, klijentelističko korumpirane hobotnice koja je pustila pipke u HDZ-u.

U takvom okruženju bez obzira na trud i uloženu energiju nitko pa ni Plenković ne može raditi. Narod kaže da je svatko kovač svoje sreće pa je tako i Plenković kovač svog uspjeha ili neuspjeha.

Plenkoviću je od prvog dana najveći problem bio odabrati ljude od povjerenja i to je bilo normalno jer Plenković je od prvog dana bio netko izvan struktura ili strano tkivo u strukturi.

Upravo je odabir prvih suradnika i ministara Plenkovićev najveći krimen. Opterećenje njihovim aferama, Grupom Borg pa i zadnjom u nizu Afera unijele su u njega strah, strah od neuspjeha. Strah je vidljiv, možda ne običnom pučanstvu no vidljiv je onima kojima je to posao da vide i to iskoriste u kampanji.

Naravno da će Plenković nastojati maksimalizirati neugodne doživljaje, to nije samo u njegovoj prirodi, već u prirodi svih nas, no to neće eliminirati problem. Problem je već nastao u težnji za izbjegavanjem neuspjeha na izborima i ta težnja će nadjačavati težnju za poticanjem uspjeha.

Sjetimo se samo jedne rečenice iz poznatog filmskog serijala „Ratovi zvijezda„ gdje Gospodar Yoda izgovara „ Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev vodi do mržnje. Mržnja vodi do patnje”.

Možda bi se Plenković trebao zapitati zašto ima dva protivnika, pogotovo onog s kojim dijeli biračko tijelo. Za SDP zna da je njegov stalni suparnik, no trebao bi si postaviti pitanje, zašto Škoro, tko je kriv što se pojavio Škoro. Koja je to sila ili tamna strana koja šalje Škoru da bude njegov, HDZ-ov protivnik.

Treba se priupitati čemu služe poluge vlasti i zašto njegov stranački aparat nije detektirao pojavu u vidu Škore na vrijeme.

Nije pitanje tko stoji iza Škore, već zašto stoji iza Škore. Koji su to motivi, porivi da mu netko pokušava preuzeti birače.
Samo slaganje listi bit će Plenkovićeva noćna mora. U moru neprepoznatljivih likova, političkih diletanata, karijerista bez pokrića s jako puno onih koje baza ne želi, ne poznaje, a guraju ih oni koji svoju prepoznatljivost nisu nigdje i nikada izgradili među onim koji odlučuju, biračima.

Na njegovu sreću, a na nesreću Tamnih sila koje guraju Škoru, ni oni nisu bolje sreće pri odabiru kandidata za liste ili velikih pojačanja kako ih žele prezentirati.

Riječ je o nakupini isluženih političkih marginalaca, bolje rečeno otpadnika iz nekoliko političkih stranaka ili udruga uz nekoliko časnih pojedinaca koji su zalutali u to društvo, vođeni nečijim slatkim i uhu ugodnim obećanjem.

Društvo iz interesne skupine, kodnog naziva Domovinski pokret, gdje je interes i osobna korist na prvom mjestu, društvo koje izgleda kao kazalište lutaka na koncu, kojim upravljaju Tamne sile, neodoljivo podsjeća na Neretljansku skupinu i njihove želje da pod krinkom Domovine, ostvare prije svega interese svojih osnivača iz dubine. Što modus operandi nije prepoznatljiv?

Hoće li ta ekipa biti pokretač one čuvene rečenice – Čovjek koji je postao teret mora otići.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari