Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Plenković uvodi moralno-političku podobnost

Objavljeno

na

Rasprava o Istanbulskoj konvenciji unutar HDZ-a poprimila je za demokraciju zabrinjavajuće razmjere.

Kako su mediji donijeli, Plenković prijeti onima koji su protiv ratifikacije da ih u slučaju izbora neće staviti na listu, a Stiera se, zbog sasvim pristojnog i argumentiranog pisma, sili na ostavku. “Inkluzivni” Plenković pokazao je zabrinjavajuće lice za “modernog političara 21. stoljeća” jer nas vraća u metode ne tako davnih totalitarnih vremena.

U tim se vremenima status u partiji i društvu ravnao “moralno političkom podobnošću”. Svakoga tko nije odražavao stavove partije i vođe eliminiralo se ili marginaliziralo. Plenkovićev unutarstranački stav oko ratifikacije Istanbulske konvencije je čisti komunistički relikt moralno-političke podobnosti, samo što je ovdje komunistička ideologija na temelju koje se eliminiralo zamijenjena rodnom ideologijom.

Stier je s pravom primijetio da Plenković otvoreno vrijeđa i ponižava članove stranke koji su protiv ratifikacije govoreći im da “najprije pročitaju dokument”, a onda komentiraju.

Relativiziranje biološkog spola

Otkud on zna da protivnici ovog teksta nisu pročitali, otkud on sebi uzima ekskluzivno pravo da ga je samo on ispravno razumio? On se tu postavlja kao bruxelleski komesar koji jedan dokument tretira kao Kur’an, da se u njega ne smije zadirati, raspravljati, neslagati, već uzmi ili ostavi.

Ni Biblija u kršćanstvu nije imala i nema takav status kao Istanbulska konvencija, jer su mnogi dijelovi Biblije kroz povijest, sve do 2. vatikanskog sabora, bili izbacivani kao neprihvatljivi. Ali, eto, kod Istanbulske konvencije to nije moguće, ona je više od Svetog pisma. To upućuje na dogmatski karakter ovog dokumenta, kao da ga je sam Alah diktirao nekom bruxelleskom ćati u ušesa, kao i na dogmatski karakter onih koji su ga napisali i koji ga provode.

Suvišno je ponavljati da se svi slažemo oko potreba borbe protiv nasilja prema ženama. To nikome nije sporno. Budući da su mnogi protivnici bezuvjetne i cjelovite ratifikacije ovog dokumenta izdignutog na razinu Kur’ana iznijeli mnoštvo argumenata protiv, želio bih ovdje dodati nešto o čemu se nije govorilo, to je kulturološko-ideološka pozadina ove konvencije kada je borba protiv nasilja nad ženama u pitanju.

Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja.

Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu “mikroidentiteta” pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir.

Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola.

Feminističko pretjerivanje

Od Hollywooda, preko EU parlamenta do MeToo Instagram feminizma ovih dana u javnosti imamo sliku muškarca isključivo kao (seksualnog) zlostavljača. Muškarac = nasilje. Što bi bilo da je Junker “štipnuo za guzicu” Angelu Merkel, a ne Plenkovića? Bi li to bila šala? Protiv toga feminističkog pretjerivanja već ustaju i same žene, kao Catherine Deneueve i mnoštvo drugih. Ženi više ne možeš reći ni da je mlada i lijepa, kao ministar Kujundžić, i eto vam već ove feminističke moralne policije.

Zato tvrdim da je Istanbulska konvencija, osim dogmatsko-kuranska, i patrijarhalna, jer počiva na patrijarhalnoj hijerarhijskoj paradigmi.

Naime, skupina GREVIO sastavljena je od deset žena koje nadziru njezino provođenje, bez ijednog muškarca (što je sada s kvotama?), što je više nego uvredljiva poruka svima nama muškarcima, ogromnoj većini, koji se, i bez Istanbulske, odvijeka protivimo i borimo protiv nasilja, te nasilnica i nasilnika u obitelji i društvu. To je čista diskriminacija muškaraca, stručnjaka.

Ista ta skupina GREVIO je hijerarhijski na vrhu piramide, iznad država i njezinih tijela. Dakle, feministice su u strukturi prekopirale patrijarhalno-piramidalni model protiv kojeg su ustale u ime borbe protiv nasilja koje, prema njima, ima izvor u samom patrijarhalno-piramidalnom muškom društvu, zamijenivši dominaciju jednog spola, pardon roda, drugim.

Dovoditi u pitanje feminističke (muškomrzačke) dogme i generaliziranja danas je u EU-u postalo opasno. I u HDZ-u. Ako Plenković opet uvede moralno-političku podobnost na matrici za ili protiv Istanbulske, Stieru i društvu ne preostaje drugo nego da ga štipnu za gu’icu i dignu sidro iz stranke jednoumlja čiji predsjednik, boreći se protiv nasilja, provodi ga u svoj stranci, gušeći slobodu savjesti – temeljno ljudsko pravo!

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

HODAK: Istanbulski bećarac: Mala moja, zrela kruško, ja te ljubim, a ti muško!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari