Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Treba suditi hrvatskom pravosuđu

Objavljeno

na

Hrvatskim pravosuđem, kao ni DORH-om i Uskokom, nisam se bavio, nije me zanimalo. Onda sam jednom završio na sudu, u svojstvu svjedoka.

Govorio sam istinu, nikakvo svoje “mišljenje”, donio konkretan materijalni dokaz, predložio još svjedoka. Sutkinja me počela “šamarati” i zaključila da će ona odlučiti hoće li zvati te svjedoke (H.N., T.K., A.G.), koji kao akteri cijelog događaja mogu još “podebljati” moj iskaz, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Onda je došla nepravomoćna presuda a sutkinja presudila, slikovito govoreći, da je danas četvrtak, a ne srijeda, iako je srijeda. Osoba pak protiv koje sam svjedočio u međuvremenu je čak napredovala, došla na čelo važne institucije.

Čudio sam se kao naivac, kao Kalimero, takvoj presudi, koja je čisti metak u zdrav razum, oči i uši, no stariji kolege počeli su mi pričati svoja iskustva s pravosuđem, pa su me malo “utješili”.

I prestao sam se čuditi, pogotovo kada sam počeo češljati po biografijama i političkim vezama sudaca, o prošlosti ljudi koji vode DORH…

Lakrdija

Također, tijekom ovih 20 godina bavljenja medijskim poslom objavio sam tone tekstova o kriminalu poznatih, javnih ljudi, političara, poduzetnika, novinara…, no nikada me nitko nije tužio, rijetko kada bi netko od njih napisao demanti, a DORH ni na jedan (ne samo moj) tekst nije reagirao, iako prema zakonu, ako čuje nešto i u tramvaju, kamoli u medijima, a odnosi se na kršenje zakona, na kriminal, mora postupati.

Od svega, moram i to spomenuti, dobio sam tek nekoliko prijetnji smrću. Zbog posljednje koju sam prijavio išao sam izravno u Zagreb, u DORH, jer u iste institucije u Osijeku nisam imao povjerenja zbog vrlo utemeljenih razloga.

No i tamo me dočekao šok. Službenik/ca DORH-a, umjesto da mi pomogne, odmah mi de facto zaprijeti da bih mogao biti tužen za – lažno prijavljivanje!? Tipa, moćnu facu, i danas gledam na televizoru u društvu…, hm…, ma nije bitno čijem… Zapravo, imam sinkopu…

Zašto ovo napisah? Ne da bih ljude gnjavio svojom osobom ili poslom, jer svaki posao nosi rizik i probleme. Nazvala me u petak kolegica u vezi s početkom suđenja Bandiću, vezano uz tzv. aferu (!?) štandovi, kada je Grad Zagreb bio pokrovitelj inicijative “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. Nije joj jasno što je tu problem.

O Bandiću možete misliti što hoćete, ali ovaj put ne morate biti pravnik kako biste vidjeli da se radi o lakrdiji. Genijalno je bilo slušati predstavnika Uskoka kako “pravnički” iznosi umjetnički dojam o gradonačelniku Bandiću, kao da komentira “Zlatnu piruetu”, a ne da iznosi pravne argumente.

Bandić, zamislite, kao gradonačelnik u Zagrebu o “svemu odlučuje” i “vlada autoritarno”. U konkretnom predmetu u kojem je Bandić tužen taj uskokovac ne zna (?) da sukladno sa Statutom gradonačelnik može samostalno donijeti odluku o donacijama do milijun kuna. I tu je odluku u skladu s procedurom (!) i donio dodijelivši građanskoj udruzi 51 štand. Gdje je tu kazneno djelo? Sve unutar ovlasti gradonačelnika.

Očito je trebao uzeti novac i staviti ga u svoj džep, tada za Uskok ne bi bilo kaznenog djela. To je naš folklor. Mnoštvo gradonačelnika i načelnika na sličan je način pomoglo tu inicijativu, zašto ih sve ne izvedu pred sud?

Inače, te godine Grad Zagreb bio je pokrovitelj stotina istih ili sličnih inicijativa i događaja i za to izdvojio oko sedam milijuna kuna.

Na primjer, u gotovo isto to vrijeme Bandić je na istim principima i uz istu proceduru Ligi antifašista jugoistočne Europe za manifestaciju “Dani balkanske ljubavi” dodijelio 111.240,96 kuna.

Suđenje narodu

Zašto onda tuže Bandića? E, tu je vic. Ne tuže oni Bandića, nego udrugu koja je dirnula u osinje gnijezdo, u izborni zakon, zapravo žele javno posramiti gospođu Markić, koja je dirnula u septičku jamu hrvatske politike iz koje istječu svi problemi, od korupcije do politički kontroliranog pravosuđa, a to je izborni zakon, koji je i Ustavni sud proglasio lošim, kancerogenim.

To je, bez patetike, kao i manipuliranje ministra Kuščevića (ne)brojenjem potpisa za promjenu izbornog zakona, suđenje hrvatskom narodu, njegovoj budućnosti. To je zastrašivanje svih onih koji bi u ovoj državi pokušali bilo što mijenjati nabolje.

Političarima povezanima s poduzetnicima koji podmazuju, koji kontroliraju sve, od zapošljavanja spremačica do imenovanja sudaca, novim izbornim zakonom to bi bilo ili onemogućeno ili znatno otežano. I onda se moja kolegica pita zašto sude Bandiću. Sude mu što je radio po zakonu, a to je u RH očito – protuzakonito!

Vrijeme je da netko počne suditi hrvatskom pravosuđu, a to je biranje zastupnika imenom i prezimenom, a ne političkim štelama i korupcijom. Tu je cijela kvaka i pravosuđa i cijelog lošeg sustava što ga generira aktualni izborni zakon.
Do tada, pratite redovito vremensku prognozu za Dublin…

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Ivica ŠOLA: Populizam nije ideologija, populizam je taktika

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki proces zbog dva stola na tržnici

Objavljeno

na

Objavio

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi “U ime obitelji” prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Što je tu kriminalno? Bit će nemoguće dokazati kako je Bandić od tog posla imao neku materijalnu korist ili da je Grad Zagreb nešto izgubio, pa će optužnica najvjerojatnije biti odbačena. I mladi zastupnik optužbe djelovao je zbunjeno i nesuvislo jer se našao u nezgodnoj situaciji okrivljivanja bez krivnje. Kome je, prema tome, ovaj proces bio potreban?

Milan Banidć nije svetac, to već svatko zna.Osim što je politički prefarban svim mogućim duginim bojama, pa će ponosno staviti bedž s Titovim likom na rever da bi uklonio naziv trga s njegovim imenom, a sve za potrebe političkog trenutka, dugogodišnji čelnik glavnoga grada raspolaže enormnim bogatstvima, a sve to zahvaljujući svojem nesebičnom političkom radu za građane.

Uspio je čak podići i dvorac u Poganoj Vlaki. Našao se čak jednom prilikom u pritvoru zbog daleko ozbiljnije optužbe za korupciju i zloupotrebu položaja, ali to je već stavljeno ad acta, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Zato se ovaj proces zbog štandova ili banaka za potpise može razumjeti kao manevar tužiteljstva da, kad već nisu ulovili Bandića zbog nečeg velikog, barem nečim opravdaju svoju kampanju protiv njega, ili pak kao namjerno prikrivanje onoga što je teže i delikatnije.

Slično je svojedobno Ivo Sanader u suradnji s Državnim odvjetništvom, dok je bio na vlasti, aferom “Indexi” htio uvjeriti javnost i Bruxelles u vlastitu čistoću.

I nije samo Bandić u pitanju. O nesposobnosti ili (lošim) namjerama pravosudnih tijela (odvjetništava i sudova) svjedoči čitav niz drugih pokrenutih ili nepokrenutih slučajeva protiv visokih državnih dužnosnika (Sanader, Vidošević, Kalmeta, Jakovčić…) koji su, umjesto da štite državu, državu organizirali kao pljačkašku instituciju. Svi se ti slučajevi vuku godinama. Ili su optužnice loše sastavljene, ili sudovi zakone pretvaraju u sofističku filozofiju, pa i ako se donese neka presuda, u pomoć priskoči Ustavni sud.

U ovom Bandićevu procesu moguća je još jedna pretpostavka. Ovaj bi proces lako mogao biti i proces protiv Željke Markić i njezine udruge. Ako im se ne može (a možda i može) suditi, može ih se zastrašiti, uzdrmati, obeshrabriti, kompromitirati. Njihove referendumske inicijative ozbiljno drmaju jedan sustav koji je po mjeri vladajuće kaste. Vidimo kakvi se sve napori ulažu kako bi se pronašla kakva pogrješka u prikupljenim potpisima.

A ako je netko trebao sjesti na optuženičku klupu u vezi s referendumom, onda to nije trebao biti Bandić, koji je pomogao akciju jedne civilne udruge, nego onaj riječki gradonačelnik, koji je neustavno zabranio njezino prikupljanje potpisa u svojem gradu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Benjamin Tolić: Penavin proboj

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Vijest je grunula iznenada. I još uvijek orlja poput potmule grmljavine koja izdaleka navješćuje oluju.

Što je u toj vijesti uzbudilo javnost? Ponajprije činjenica da je Penava HDZ-ov gradonačelnik. A kada je koja HDZ-ova niža vlast osudila postupanje ili nepostupanje HDZ-ove više vlasti? Događaj se osim toga doima kao prkos Plenkoviću. Penava je svoju tiskovnu konferenciju održao unatoč tomu što mu se nad glavom klatio još posve svjež primjer ličko-senjskoga župana i HDZ-ova veterana Darka Milinovića. Toga je HDZ-ova dužnosnika Plenkovićeva paradigmatična „inkluzivnost“ (uključivost) presudom svoga „visokoga časnog suda“ bez imalo oklijevanja isključila iz HDZ-a. „Visoki“ se „časni sud“ pri tomu držao malo previsoko: nije dopustio Milinoviću da izloži svoju obranu. Tim okolnostima treba dodati i neobično oštru obrazložbu Penavina poziva na prosvjed:

“Želim da prosvjed bude miran, apolitičan, bez stranačkih obilježja, a za afirmaciju temeljnih ljudskih prava. Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih služba i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti. Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću i stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje.“

Državna se vlast zgranula. Nije ju toliko prenerazio poziv koliko ju je osupnula lutherovska strast koja izbija iz svake riječi vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ovi su obnašatelji državne vlasti upali u neobičan klanac zatvoren s obiju strana. Nisu mogli ni naprijed ni natrag. U prvom bi slučaju morali javno odbiti kazneni progon počinitelja ratnih zločina; u drugom slučaju izgubili bi Milorada Pupovca i – vlast, a dobili Ivana Penavu i – oporbu. Stoga su se malko pogubili, pa su s najviših mjesta padale neobične opaske o Penavinu pozivu.

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu.

Naravno, ružičasti su mediji, Večernji list i HTV, odmah razumjeli kojim smjerom treba krenuti da se te dvije mudrosti temeljito razrade. Tako su se tamo čihala i još će se čihati „demokratska“ pitanja: Tko stoji iza prosvjeda? Koje udruge branitelja iz Domovinskog rata? Tko je taj vukovarski gradonačelnik? Što hoće taj čovjek? Zašto baš 13. listopada?

A nitko ne će ući u bit Penavina vapaja.

Ipak, malko su nas prosvijetlili. Ivana Puljić Šego, ona novinarka što je prijetila da će se iseliti na Mjesec ako Donald Trump bude izabran za američkoga predsjednika, poučila nas je, na Jandrokovićevu tragu, da suverenisti nemaju (?!) monopol na domoljublje, a Branimir Glavaš, na Plenkovićevu tragu, da se braniteljske udruge iz Domovinskoga rata ne smiju ponašati poput SUBNOR-a (?!).

Priopćili su nam i ponešto što nikomu od nas ne treba. Na primjer, da je Ivan Penava podrijetlom iz posuškoga Batina. I ponešto što svima nama treba. Na primjer, da nadnevak prosvjeda 13. listopada čuva uspomenu na onaj nesretni dan kada je godine 1991. propao pokušaj proboja hrvatskih oružanih snaga u opkoljeni Vukovar.

Što na to reći? Samo: Puno sreće Ivanu Penavi! Dao Bog da protivne sile ne osujete njegov prilično zakašnjeli, ali svakako plemeniti pokušaj proboja u srce i dušu hrvatskoga naroda.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari