Pratite nas

Kolumne

Ivica Šola: Vatikanski ugovori su zapravo – plaćanje stanarine!

Objavljeno

na

Demokratsko pravo svakoga je dovoditi u pitanje bilo što. Šef partije, sljednice Komunističke partije Hrvatske, SDP-ovac Bernardić, zvan Sekretar, radio bi reviziju Vatikanskih ugovora i pitanja financiranja Katoličke crkve od strane države. I išao na referendum. Tomu se pridružuje šef HSS-a, liberal Krešo Beljak, zvan Pajser, kao i Anka Mrak Taritaš, kodnog imena Gunja.

Prvo pitanje koje se nameće jest želi li ova ekipa dokinuti novac samo Katoličkoj crkvi, budući da su upravo zahvaljujući Vatikanskim ugovorima slične ugovore potpisale sve vjerske zajednice, uključujući i Srpsku pravoslavnu crkvu, čiji je značajan dio članova, pa i episkopa, devedesetih huškao na okupaciju RH. Prema onome što izjavljuju, oni idu samo na eliminaciju Katoličke crkve iz proračuna. Legitimno, svatko ima pravo mrziti bilo koga skrivajući se iza sekularnosti, kako Sekretar, tako Pajser, pa onda i Gunja.

Otete milijarde eura

Na stranu sada što je država milijardu i pol kuna na raznim razinama davala i daje tzv. nevladinim udrugama koje su nerijetko parapolitičke podružnice SDP-a, poput GONG-a, i koje su, neke od njih, radile o glavi ovoj državi u slučaju Gotovina i mnoštvu drugih. Na stranu sada što država financira srpske Novosti, koje zauzvrat hračkaju po istoj državi i njezinim simbolima.

Na stranu sada što Sekretarovu prethodniku, gospodinu Milanoviću, to nije padalo na pamet izjavivši, znajući za sve navedeno, da država financira koješta, pa ne vidi problem zašto ne bi i instituciju koja je dala i daje nemjerljiv doprinos kulturi, identitetu i razvoju ovog naroda (Sveučilište, Akademija…), skoro kao Documenta ili GOLJP Zorana Pusića. Na stranu sada što ogromna većina civiliziranih, sekularnih zemalja Europske unije, na koje se inače pozivaju Pajser, Gunja i Sekretar, imaju slične ili identične ugovore i vjeronauk u školi. Na stranu sada što je ideja o referendumu čisto huškanje naroda na Crkvu i totalna pravna glupost jer se radi o međunarodnim ugovorima, pa je takav referendum besmislen. Na stranu još puno toga…

Ključna je stvar koju treba jasno izgovoriti da Pajser, Gunja i Sekretar u populističkoj demagogiji zapravo zamjenjuju teze, iliti narodski, lažu. Država uopće ne financira Katoličku crkvu, nego restituira ono što je Komunistička partija, koje je sljednik SDP, ukrala Crkvi. Jedan slikovit primjer: cijeli Novi Zagreb izgrađen je na crkvenom zemljištu koje su Titove pljačkaške horde otele.

Radi se ukupno o 19 milijuna kvadratnih metara (građevinskog) zemljišta vrijednog milijarde eura. I sada, vidi paradoksa, Katoličkoj crkvi se ne da graditi crkvu na njezinu zemljištu, u Novom Zagrebu!? Većina njezine imovine, od Vukovara do Dubrovnika, Crkvi nije vraćena, a radi se o desecima milijardi eura. Ono što država isplaćuje Crkvi zapravo su tek kamate, odnosno nadoknada za ono što je prethodnica SDP-a, SKH, opljačkala, ne samo Crkvi, nego i mnoštvu drugih fizičkih i pravnih osoba, uključujući i Židove.

Isplatite pa ukinite

Tako Joža Manolić, zvan Mladoženja, kao jedan od desetaka tisuća, živi u elitnom dijelu Zagreba u kući koja je oteta. Susjed mu je bio zloglasni Titov kiler, udbaš Stevo Krajačić. Dakle, Sekretar i društvo ne problematiziraju pljačku i zločine nakon četrdeset pete, nego Vatikanske ugovore koji tu nepravdu ispravljaju. Stoga, molim lijepo, neka SDP, kao sljednik SKH, umjesto Republike Hrvatske, isplati svim fizičkim i pravnim osobama, uključujući i Katoličku crkvu, naknadu za imovinu koju je Partija, uz usputne fizičke likvidacije, opljačkala i, naravno, izbacila vjeronauk iz škola. Bernardić, šef Partije sljednice SKH, zadnji je koji ima pravo drviti o novcu koji Crkva “dobiva”. Ne, Crkva zapravo ništa ne dobiva, dapače, njezinom nevraćenom imovinom, još od Jugoslavije, koriste se baš (i) osobe koje bi – dokidale financiranje Crkve!?

Stoga, u redu, gospon Sekretar i Pajser, gospođo Gunja, isplatite, na čelu sa SDP-om, sve fizičke i pravne osobe – žrtve Titovih pljačkaških hordi, ne samo Katoličku crkvu, i odmah možemo ukinuti Vatikanske ugovore. Molim, isplatite i moga oca koji je iz BiH s četvero djece i dva kofera došao u Slavoniju jer su nam komunisti oteli zemlju, protjerali nas, a otac je završio na baušteli jer u SRH za “ustaše” (otac mi je imao sedam godina kad je počeo rat) nije bilo posla, i slao Titu svaki mjesec devize koje je Jugobanka pljačkala i mijenjala po smiješnom tečaju. Platite i traume nama djeci koje smo kao “ustaška” djeca i vjernici prolazili u bivšem režimu baš zbog vjeronauka ili slavljenja blagdana. Zar opet?

Vatikanski ugovori nisu tabu tema. Dapače. Ali onda tabu tema ne smiju biti ni stotine tisuća Židova, Hrvata, Nijemaca, Srba, pravoslavaca, muslimana… koje je prethodnica Bernardićeve partije opljačkala i(li) pobila.
Još od 1945. godine do danas svojom imovinom Crkva financira komuniste i njihove sljednike. A to što oni nazivaju “Vatikanskim ugovorima” u narodu se zove – plaćanje stanarine!

Ivica Šola/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nenad Piskač: Režimski Bilten SNV-a proizvodi kolektivnu krivnju

Objavljeno

na

Objavio

Pupovac spašava režim i boji se demokratizacije

Hrvatski narod, društvo i država nalaze se u stanju neoproštene pobjede i ideološke okupacije. Neoproštena pobjeda i ideološka okupacija svojim rezultatima pokazuju se opasnijima po narod, društvo i državu od srbijanske oružane agresije. Pregažene su nacionalne kulturalne ustanove.

Razorene su, ponajviše iznutra, stare nacionalne stranke poput HSP-a i HSS-a, a onda i moderne poput HSLS-a i HDZ-a. KPH/SKH/SDP nije se transformirala u hrvatsku socijaldemokratsku stranku. Demokršćani su u pelenama. Ono što je preostalo, vidljivo je u nekoliko posljednjih prežalosnih saziva Sabora.

Odnos unutarnje i vanjske politike

Dok su nacionalne snage uzduž i poprijeko sustavno i temeljito destruirane, jačale su manjinske, protestne i partikularne. Konglomerat umiješan od destruiranih stranaka i favoriziranih, podmetnutih i privilegiranih liliputanaca s minimalističkim demokratskim legitimitetom pretvorio se u odnarođeni poredak (režim), koji je sam sebi i svrha i smisao.

Čimbenici režima imaju osnovne zadatke: Sačuvati poredak stvari, osigurati reprodukciju, proizvoditi trajnu neoproštenu pobjedu i širiti ideološku okupaciju. S tim i takvim unutarnjim poretkom Hrvatska je na vanjskome planu zauzela posljednje mjesto država Europske unije. Nije ni čudo, ta, samo uspješna unutarnja politika može generirati učinkovitu vanjsku politiku.

Primjerice, dok je Tuđman stvarao jaku integrativnu unutarnju politiku, ministar vanjskih poslova mogao je biti čak i jedan netalentirani Mate Granić.

Osamnaest godina poslije Tuđmana, HDZ nije u stanju pronaći kvalitetnoga nasljednika Plenkovića, tvorca „inkluzivne vlade“, zagovornika „stabilnosti“, borca protiv „populizma“, zaštitnika protuhrvatskih ideologija 20. stoljeća i ratifikatora nove rodne ideologije.

To je pokazatelj dubine destrukcije povijesno značajnih stranaka. Ali i to da je na čelu HSS-a notorni K. Beljak, umjesto uljuđene Marijane Petir. Da ne spominjemo drvene puškice HSP-a i plastične HSLS-a. Drugim riječima, da se sad u HDZ-u rodi novi Tuđman, već na razini temeljnoga ogranka izbacili bi ga iz igre.

Da se u HSS-u dogodi novi Radić, Beljak bi ga nogom u tur. Da se pojavi novi Starčević, svi haespeovi, autohtoni, čisti, prečisti i „za dom spremni“ ili nespremni, ne bi ga ni prepoznali.

Ni na jedno goruće pitanje hrvatskoga naroda, društva i države, uspostavljeni poredak nema rješenje. S ovim gospodarskim tempom „razvitka“, primjera radi, mogli bismo dostići Sloveniju za nekih pedesetak godina. O tomu je izvrstan ekonomski komentator HTV-a, Željko Kardum, nedavno govorio u gluhom terminu četvrtoga programa, valjda da ga čuje što manje ljudi. Umjesto njegovih objektivnih analiza, udarni nedjeljni termin već nam godinama zagađuje stanoviti Aco.

Bilten SNV-a u službi režima

No, kad režim blokira zdravu pamet, volju naroda, referendume, on istodobno privilegira nezdravu pamet, volju odnarođenih elita i nametnute direktive. Tako, recimo, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske i Grad Zagreb daju „podršku“ Srpskom narodnom vijeću, Vijeću srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i izdavaču Miloradu Pupovcu. On je objavio „Bulletin 14“ pod naslovom „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.“ Riječ je o godišnjoj potjernici posttuđmanovskoga režima, stanoviti uhidbeni nalog s međunarodnim pretenzijama olajavanja.

Izdavač Pupovac u tom režimu predstavlja ključan faktor proglašene „političke stabilnosti“. On je režimlija prvoga reda. I radi svoj posao: Sačuvati poredak stvari, osigurati reprodukciju, proizvoditi trajnu neoproštenu pobjedu i širiti ideološku okupaciju. Od njega hrvatski narod, društvo i država nemaju nikakve koristi, premda ga masno plaćaju. Nemaju ni lojalni Srbi.

U iole normalnome izbornome sustavu Pupovac bi Sabor mogao samo sanjati. Ali izborni sustav je i skrojen zato da proizvodi nenormalne odnose. Vrhunac proizvodnje nenormalnih odnosa predstavlja ratifikacija rodne ideologije, koju je upravo Pupovac požurivao, a Plenković prihvatio njegovu požurnicu.

Iz spomenuta Biltena razvidno je kako izdavač, autori i podupiratelji pod „historijskim revizionizmom“ smatraju svako propitivanje mitova velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma.

Također je jasno kako pod optužnicu za „govor mržnje“ spadaju oni koji ne prihvaćaju pojmovnu i sadržajnu politkorektnost koju su nametnuli predstavnici mainstreama proistekli iz velikosrpske i jugokomunističke ideologije, dok pod „nasilje“ spadaju slučajevi iz obične rubrike crne kronike.

Bilten uopće ne spominje četnike i pripadnike „pobunjenih Srba iz Hrvatske“. Oni su jednostavno nestali. Ne postoje, pa prema tome nisu nanijeli nikakav revizionizam, mržnju i nasilje prema Srbima. Ako komu i jesu, to nije problem, jer četnici su zapravo antifašisti, kao i Pupovac. Bilten, ipak, ne može sakriti osnovnu intenciju. Proizvodnju kontinuirane kolektivne krivnje hrvatskoga naroda, društva i države.

Stoga je on proteza i sredstvo velikosrpske i jugokomunističke ideologije. Nema nijedne nacionalne manjine u svijetu, kojoj državni poredak dopušta, kamoli financira djelovanje upereno protiv političkoga naroda, protiv zdravoga društva i same države.

Pupovac nije rješenje, već problem

Uostalom kako i zašto vjerovati Izdavaču Biltena u službi režima? On je izjavio u vrijeme pripreme srbijanske agresije i njezine opravdanosti, da je u Hrvatskoj prekršteno 10 ili 11 tisuća srpske djece.

Izjavio je da se u jami Jadovno skriva 40 tisuća žrtava, a uvidom u nju nije nađena nijedna. Dao je riječ kako će za dva zarobljena pobunjena Srbina trampom s pobunjenicima spasiti dr. Ivana Šretera, a on se i danas vodi kao nestali.

Kako, dakle, vjerovati Izdavaču, štoviše, uzeti ga za koalicijskoga partnera, kad je povrh svega u Hrvatskom saboru nataknuo žutu traku, hineći kako u Hrvatskoj vrijede rasni zakoni?

Napokon, kako režim može vjerovati Pupovcu, kad on izravno radi i protiv pripadnika samoga režima? Naime, kako pišu Izdavačeve Novosti – „Opasno je da su elementi etničke netrpeljivosti i revizionizam i dalje prisutni u medijima i izjavama javnih osoba.

Radi se o preko 50 javnih izjava, mahom političkih dužnosnika od najniže lokalne razine pa sve do vrha vlasti, rečeno je na predstavljanju Biltena“. Iako je Pupovac vlast, „već četvrtu godinu zaredom raste broj slučajeva govora mržnje i netolerancije, poziva na nasilje i historijskog revizionizma, pri čemu su najčešće mete pripadnici manjina i ranjivih skupina, prije svega Srbi“.

SNV

Dakle, koje je rješenje ne samo za „ranjivu skupinu“ Srba, već i za većinski narod, društvo i državu? Maknite Pupovca. Nije on rješenje, već problem svih hrvatskih državljana, bez obzira na nacionalnost. Sudeći prema pisanom izvještaju Novosti s predstavljanja Biltena, najviše je, međutim, govorio upravo Izdavač, predstavljen kao predsjednik SNV-a.

Nije sebe okrivio za navodni rast govora mržnje, napada i prijetnji, već „ultrakonzervativne udruge“, budući da one „napadaju Vladu koju podržavaju nacionalne manjine“. Tipično režimlijski. Zatim je vlastiti režim optužio da ne provodi zakone! I založio se da se mete označene u Biltenu ne procesuira prekršajno, već prema „Kaznenom zakonu“.

Tipično za represivca! Smetaju mu i „svadbe i različita druženja“, budući da završavaju „pjesmama“ koje mu se ne sviđaju. Tipično za totalitarne režime. Tri mjeseca prdekane za Vilu Velebita već je viđena praksa političke stabilnosti.

Podupire vladu, boji se neizvjesnosti, Crkve…

Podvalio je laž da je „RH po Ustavu temeljena na antifašizmu“. Žali se, međutim, „u svakodnevnici nema antifašizma, nego fašizma“. Da, ima ga, ali ne tamo gdje ga on vidi. Da se potrudi onoliko koliko se trudi fašizirati Hrvate, hrvatsko društvo i državu, pronašao bi ga bez puno muke u ostatcima velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma, te u zagovornicima rodne ideologije.

Grozna je optužba „predsjednika SNV-a“ kako su za fašizam „odgovorni ključni akteri hrvatske političke scene“. Od njih zahtijeva da odlučnije djeluju na suzbijanju narodnih neprijatelja.

No, unatoč svemu, Pupovac će poduprijeti „aktualnu Vladu“. Zašto? Zato jer ga plaši „neizvjesnost oko toga tko će preuzeti vlast i Vladu“. Pita se „hoće se vratiti oni koji su otišli 2016.“, naime, upravo su oni „suodgovorni“ za rezultate neznanstvenih istraživanja objavljenih u Izdavačevu Biltenu.

Umjesto da stane u zaštitu Hrvatske pravoslavne crkve, koju režim otvoreno diskriminira, Bilten je opleo po njoj, a Izdavač po Katoličkoj crkvi: „Hoće li oni crkveni krugovi koji žele preuzeti dominaciju nad hrvatskom politikom i koji mobiliziraju cijelu kampanju koja traje preko svojih nevladinih organizacija i drugih krugova, hoće li oni uspostaviti onu vrstu poretka kakvu smatraju da je u Hrvatskoj prirodno da postoji poredak, tzv. prirodni hrvatski poredak“. Pupovac dominira hrvatskom politikom, a ne Crkva.

Prirodan hrvatski poredak je samo onda kad je pupovčad nedodirljiva vlast. To je ujedno i jedini ispravni antifašizam. Sve ostalo je fašizam, pa i referendumi.

Stoga Pupovac zaključuje „da smo prisiljeni čuvati ovo što imamo, vjerujući da gore ne će doći“. Premda, kaže, „svi pokazatelji govore da gore dolazi“. Time je izrazio stajalište ne samo SNV-a, već i odnarođenoga poretka u cjelini.

Nenad Piskač / HKV

 

Pupovac predstavio Bilten SNV-a ‘Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017. godini’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Rušenjem istanbulske konvencije do rušenja Plenkovića

Objavljeno

na

Objavio

FAH

“Kršćanski je život trajna borba. Traže se snaga i hrabrost da bi se odupiralo đavlovim kušnjama i da bi se navještalo evanđelje. Ta je borba silno lijepa jer nam omogućuje slaviti svaki put kad Gospodin pobijedi u našim životima”, napisao je papa Franjo u uvodu u zadnje poglavlje svoje pobudnice “Radujte se i kličite”. U poglavlju koje nosi naziv “Borba, budnost i razlučivanje” Sveti Otac nas poziva da stvari uzmemo u svoje ruke i idemo uz Božju pomoć mijenjati ono što se mijenjati može.

Građanska inicijativa “ Istinom protiv Istanbulske” na ulice je već do sada dovela veliki broj naših građana koji su uzeli stvari u svoje ruke i čine ono što mogu. Potpisati se za raspisivanje referunduma za otkazivanje Istanbulske konvencije mogu svi građani Republike Hrvatske. Ostalo je još pet dana. Sasvim dovoljno kako bismo razmislili i u vlastiti dnevni red uvrstili dovoljno vremena te kako bismo otišli do najbližeg punkta volontera inicijative i dali svoj potpis. Tim potpisom svaki građanin zapravo počinje slijediti riječi Svetog Oca iz pobudnice “Radujte se i kličite”. Potpisom se borimo protiv onih koji ne žele isitni pogledati u oči. Potpisom pokazujemo budnost i činimo ono što čini aktivni djelatni kršćanin. Potpisom razlučujemo i dobro od zla. Na prvim stranicama Staroga zavjeta jasno piše kako je Bog stvorio muškarca i ženu. Ne piše kako je Bog stvorio “ono”, nego jasno piše kako je stvorio muško i žensko. Istanbulskom konvencijom u društvo se pokušava ubaciti rodna ideologija, koja ostavlja prostora manipulacijama. A mi, katolici, znamo što nam je činiti. Naši su postulati određeni davno. Za nas nema manipulacija.

I zato učinimo sve kako bismo pokazali, uz razumijevanje i prihvaćanje katoličkih stavova i treću našu kršćansku odrednicu, djelatnu aktivnost. Sudjelujmo. Priključimo se brojnim volonterima koji neustrašivo stoje pored svojih malih stolića iščekujući svakog dobronamjernika i njegov potpis kao dokaz više kako nas ima i kako znamo biti tu kad je potrebito. Svi ti ljudi podsjećaju me na 90-te kada smo s puškama na grudima i krunicama oko vrata hitali zlu u susret. Nismo se bojali tenkova, strojnica, luđačkih pogleda. Nismo se bojali huškačke retorike i propagande. Ni danas se ne bojimo lokalnih moćnika i vlastodržaca, koji misle da su svijet izmislili. Ne bojimo se njihovih nasrtaja na um i srce. Pokažimo odlučnost. Nije važno u kojoj smo stranci. Važno je da smo Kristovci. Važno je da smo ljudi. Opravdajmo djelom ono što smo čuli na nedjeljnjoj misi. Dajmo prostora Duhu Svetom da nas povede.

U narednih pet dana, toliko je još ostalo do roka skupljanja potpisa za raspisivanje Referenduma o otkazivanju dokumenta, koji je prekriven velom tajne i koji nam krije toliko toga, učinimo ono što je jedino ispravno.. I koliko god u njega ulazili s razumijevanjem i svom znanošću ovoga svijeta, ne možemo dokučiti što sve on može donijeti. Toliko je nejasnih upitnika u samom dokumentu. A tamo gdje su stvari nejasne otvara se prostora za nove nejasnoće i podjele. Ok.

Taj dokument je izglasan u Saboru, ali nisu niti saborski zastupnici neprikosnoveni. Neki nisu ni pogledali dokument. Samo su digli ruku i time pokazali, ne odgovornost, nego, toliko puta spominjani problem ove države, podobnost. Nitko me ne može uvjeriti kako neki od njih, HDZ-ovi zastupnici misle pozitivno o konvenciji, unatoč ruci u zraku tijekom glasovanja. Oni su jednostavno tako učinili. Evo prilike grešku ispraviti. Jednostavno se potpisati za Referendum i time dobiti novu priliku. Zapravo, oni samo time pokazuju pravo lice. Ono istinsko kršćansko, kakvo i imaju, samo nemaju hrabrosti za to, jer misle da bi se time mogli spotaknuti. Strah je veliko zlo ovoga društva. Treba biti hrabar. A to ne znači predati se. Građanska Inicijativa “Istinom protiv Istanbulske” učinila je sve što je bilo u njenoj moći. Sad smo tu mi, građani. Red je na nas.

Svi zajedno izađimo na ulice. Pomozimo volonterima na crti obrane, dajmo svoj mali doprinos kako bismo ostvarili sveopći cilj. Pokažimo da nas ima. Pokažimo kako ima i onih koji se ne kriju, koji jasno kažu tko su i što su. I to djelatno. Mi, koji u Hrvatskoj živimo od svojega rada ne ovisimo od Europske unije. Volimo ju. Dio smo Europe, ali ne pod svaku cijenu. Ne pod cijenu naših vrijednosti. Ako to još nisu “skužili” oni koji vode ovu državu to je njihov problem. Znamo da oni imaju i veći problem: kako se nositi sa svojom savješću, jer “sjemenje” se brzo raspe, a svjeotnazora ne bude. I zato gornji naslov. Istanbulska konvencija u ovoj državi treba doživjeti rušenje, kako bi naši vodeći poličari doživjeli katarzu. Priliku imaju. Možda i sami potpišu za Referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. Jer, rušenje Istanbulske konvencije nije rušenje ljudi nego provođenja njihovih politika, na čijem ustrajavanju može doći do dubokih devijacija unutar društva.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati