Connect with us

Kolumne

Ivica Šola: Veliki dio islamskog svijeta ne želi zapadne vrijednosti

Objavljeno

on

Šteta koju američka politika čini Europi svojim izvozom demokracije i ljudskih prava u zemlje islamskog svijeta, koje te vrijednosti i tako ne žele, nemjerljiva je.

Najprije su rušili Gadafija, izazvali tzv. arapsko proljeće kako bi namjesto diktatorskih ustrojili demokratske poretke. Kad ono, nakon demokratskih izbora u te zemlje na vlast došli najgori islamisti. U tom kaosu najviše je stradala Europa, preplavljena milijunima izbjeglica i masovnim terorističkim činima.

Netko će s pravom reći da su ljudska prava i američki izvoz demokracije u islamske zemlje, pa i Afganistan, samo pokrivalo za pljačku prirodnih resursa. No to je samo djelomično točno, što možemo pokazati i na primjeru Afganistana.

Na službenim stranicama američke vlade naći ćete podatak da su od dolaska u Afganistan uložili 787 milijuna dolara u promicanje “rodne ravnopravnosti” te rušenje stereotipa, posebno kada su žene u pitanju. Koliko je to suludo bačen novac govori i sljedeći podatak; neovisno o talibanima, i prije dolaska njih na vlast, PewResearchCentar proveo je istraživanje u kojem se 99 posto Afganistanaca izjasnilo za vladavinu šerijata, a ne zapadnih vrijednosti, 85 posto je za kamenovanje žene preljubnice (ritualno smaknuće i javno sramoćenje).

I u drugim islamskim zemljama, pa i onima pogođenim tzv. arapskim proljećem, prema istom istraživanju, ogromna većina, pa i u Tunisu ili Egiptu, podržava vladavinu šerijatskog prava. Kome se onda nudi demokracija? Kulturi koja je ne želi, odnosno ne onako kako je želi Zapad. Ovo nije, sačuvaj Bože, apologija talibanskog pokreta, već ukazivanje da veliki dio islamskog svijeta ne želi ni rodnu, ni spolnu ravnopravnost niti mnoge zapadne vrijednosti i “vrijednosti”. To je totalno drugačiji svijet od našeg.

Jedino što Zapad može jest da kada dođu u našu kuću, da ne stvaraju paralelna društva i prihvate pravila ponašanja “kuće” u koju su došli, a ne stvarati geta šerijatskog prava i terorističke ćelije po europskim metropolama. Ta “Pax Americana” koja počiva na opasnoj zabludi kako će pozapadnjenje, u vrijednosnom smislu, islamskih zemalja donijeti mir, sada u prvi plan baca Kinu, pa i u Afganistanu.

Singapurski diplomat Kishore Mahbubani, autor je knjige “Dan kada će Kina pobijediti”. Naime, nasuprot Americi koja nudi “liberalni mir” i utopiju da bi u Afganistanu ili Iraku do 2030. godine mogla biti održana prva gay parada (da, tako su neki idioti na sveučilištima mislili), Kina nudi “razvojni mir”, pragmatičnom ekonomskom politikom i diplomacijom.

Briga Kinu hoće li u Afganistanu slati žensku djecu u školu, kako će tretirati žene i organizirati svoje društvo, hoće li kršiti prava manjina (to i Kinezi čine), hoće li na vlasti biti američke marionete ili talibani, Kini je bitan biznis s Afganistancima, a ne nekakve vrijednosti. Zato Kinezi nisu nikada prekidali veze s talibanima.

Kina je znala da će talibani, sa snažnom logistikom Pakistana, doći na vlast. Zato je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi već 13. srpnja odmah izjavio: “Kina, susjedna država koja dijeli planine i rijeke s Afganistanom, uvijek je poštovala suverenitet, neovisnost i teritorijalni integritet Afganistana”. A talibane su samo, već tada, pozvali da “osvijeste svoju odgovornost prema zemlji i naciji i odlučno prekinu sve veze s terorističkim snagama”.

Sa svoje strane, talibani, svjesni svoje izoliranosti na međunarodnoj sceni, izbjegli su osudu politike Pekinga prema muslimanima u Kini, Ujgurima, koje Kinezi drže u logorima. “Mi brinemo o ugnjetavanju muslimana… No, nećemo se miješati u unutarnje stvari Kine.” To je izjavio Suhail Shaheen, glasnogovornik talibana, za Wall Street Journal još 7. srpnja! I dodao da je Kina za talibane “prijatelj Afganistana”.

Kineze zanimaju rudna bogatstva Afganistana, posebno litij, jedna od ključnih sirovina za razvoj zelenih tehnologija koje potom izvoze Zapadu, a zauzvrat će uložiti u razvoj Afganistana, i briga ih tko je na vlasti, bitno da se vrti biznis na, što je moguće više, obostranu korist.

Kina će i dalje na svom teritoriju maltretirati muslimane, talibani će zažmiriti, a eventualni terorizam “vježbati” i dalje na Zapadu, ne u Kini. Podržavam li ovu kinesku paradigmu razvojnog, a ne liberalnog mira? Ne znam, ali sigurno da utopijsko-predatorski koncept američkog “liberalnog mira”, posebno nama Europljanima, nije donio ništa dobroga, samo zlo, valove migranata i terorizam.

Pa i dolaskom talibana, hrpe migranata (među kojima sigurno ima i terorista – osvetnika) već kreću, kao i u arapskom proljeću, prema Europi, a ne SAD-u. “Danke” Biden! No nije to jedino zlo američkog “liberalnog mira”. Dok je Amerika Afganistanu izvozila demokraciju, talibani su Europi izvozili heroin.

Naime, prije dolaska Amerikanaca, heroin se uzgajao na 8 tisuća hektara. Nakon što su došli Amerikanci, talibani su, kako bi financirali svoje “djelatnosti”, digli proizvodnju na 200 tisuća hektara. Taj heroin ne završava u SAD-u, kao ni migranti, već u Europi preko balkanske rute.

Od Splita do Londona venama “naše dice” teče talibanski heroin koji, kao je pisao Daily Mail u srijedu, uzima više žrtava od korone, posebno među mladeži koju korona štedi, heroin ne. Mnogi su na Zapadu, nakon propasti američkog projekta liberalnog mira, doslovno i metaforički, na iglama. Jer Kina nije rješenje, već problem…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR