Pratite nas

Kolumne

Ivkošić: Plenkoviću i HDZ i Hrvatska trebaju reći ‘zbogom’, da nas i Bog ne ostavi

Objavljeno

na

Je li na pomolu novi slom HDZ-a kakav se dogodio poslije Tuđmanove smrti i poslije mandata Ive Sanadera i Jadranke Kosor?

Na obilježavanju obljetnice atentata na predsjednika Tuđmana u Benkovcu Drago Krpina se zbog Istanbulske konvencije okomio na Andreja Plenkovića, a Božidar Kalmeta mu je navodno uzvratio riječima: “Da nije Andrej Plenković preuzeo čelno mjesto u HDZ-u kada je stranka pala na oko 15 posto potpore birača i kada su svi bježali od mjesta predsjednika HDZ-a, danas bi Hrvatskom upravljao Zoran Milanović kojemu je Hrvatska slučajna država i Vesna Pusić po kojoj je Hrvatska bila agresor u BiH, a Jovanović bi bio uveo građanski odgoj u škole. Za to vrijeme vi biste lajali na mjesec i nitko vas u hrvatskoj javnosti ne bi slušao”. Ako je točno da je to Kalmeta rekao, nešto je vrlo važno prešutio, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Podosta prije dolaska Plenkovića na čelo HDZ-a stranka se bila i te kako oporavila od katastrofe koju je doživjela u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor, pobijedila je na nekoliko lokalnih izbora i izbora za Europski parlament.

Ne sjećam se da je u anketama bila pala na 15 posto, ali ako i jest, ankete nikad nisu pouzdane i najviše su, kadšto i drastično, krivotvorile upravo naklonost birača HDZ-u.

Preuzevši stranku, Plenković je u velikoj mjeri došao na gotovo, a na izborima 2016. godine dobio je tek nešto malo više glasova nego što je HDZ dobio godinu prije. Morao je i on napraviti koaliciju s Mostom, a kad se ona raspala, da bi se održao na vlasti, napravio je sporazum sa strankom koja je najviše napadala predsjednika Tuđmana, iz koje je HDZ-ova vlast optuživana za agresiju na BiH i koja je pronosila veleizdajničku tezu kako su Hrvati i Srbi podjednako krivi za rat. Plenkovićevo skretanje ulijevo i odricanje od tradicionalnih vrijednosti u koje se stranka uvijek zaklinjala, slično je Sanaderovu.

Zacijelo su i jedan i drugi “igrači” onih politika u Europi i u svijetu kojima smeta katolicizam i konzervativizam goleme većine hrvatskog pučanstva, a pogotovo onih koje su Hrvatsku htjele i u tome uspjele pretvoriti u koloniju i svojim profiterima omogućiti pljačku ove zemlje nezapamćenu u povijesti.

Preuzevši stranku, Plenković je u velikoj mjeri došao na gotovo, a na izborima 2016. godine dobio je tek nešto malo više glasova nego što je HDZ dobio godinu prije. Morao je i on napraviti koaliciju s Mostom, a kad se ona raspala, da bi se održao na vlasti, napravio je sporazum sa strankom koja je najviše napadala predsjednika Tuđmana, iz koje je HDZ-ova vlast optuživana za agresiju na BiH i koja je pronosila veleizdajničku tezu kako su Hrvati i Srbi podjednako krivi za rat.

Plenkovićevo skretanje ulijevo i odricanje od tradicionalnih vrijednosti u koje se stranka uvijek zaklinjala, slično je Sanaderovu. Zacijelo su i jedan i drugi “igrači” onih politika u Europi i u svijetu kojima smeta katolicizam i konzervativizam goleme većine hrvatskog pučanstva, a pogotovo onih koje su Hrvatsku htjele i u tome uspjele pretvoriti u koloniju i svojim profiterima omogućiti pljačku ove zemlje nezapamćenu u povijesti.

Takvim politikama Plenković ide na ruku na isti način kao i Sanader, a vrhunac je poklonstva stranim gazdama prihvaćanje Istanbulske konvencije. Vrhunac je to i Plenkovićeva obmanjivanja koje je ovaj put očito i besramno – premda su i biskupi i svećenici i vjerska javnost mnogo puta odbacili Istanbulsku konvenciju, Plenković tvrdi kako su on i njegovi istomišljenici u HDZ-u na istoj strani na kojoj je i Katolička crkva!!!

To je valjda najveća laž koja je u hrvatskoj politici izgovorena od uspostave samostalne države. To skretanje ulijevo, to srozavanje do najobičnijih laži, uz činjenicu da je Hrvatska pod vodstvom Plenkovićeva HDZ-a na europskom dnu ili pri dnu po svim bitnim pokazateljima, te uz činjenicu da iseljavanje iz zemlje nikad nije bilo tako masovno, govori kako HDZ, kao i Hrvatska, s Plenkovićem na čelu nemaju budućnosti.

Tako bi on mogao dovesti stranku točno u stanje iz kojeg ju je, kako pogrešno kaže Kalmeta, trijumfalno spasio. No koji je njegov motiv i cilj? To će se vidjeti vjerojatno ne u tako dalekoj budućnosti, ali već možemo biti sigurni da je plan inozemnih gazda uspio: preko stranke koja slovi kao najnacionalnija, najpatriotskija, i koja uza se veže najviše ljudi, do urušavanja su podrovali domoljublje, vjeru i tradiciju.

To zacijelo Plenkoviću ne pada teško, jer je u presudnom razdoblju svoga života i sazrijevanja bio marksistički, komunistički orijentiran pa je prema naciji, tradiciji i vjeri u najmanju ruku bio ravnodušan.

Ne pada mu možda teško i zbog nekih njegovih karijerističkih nauma o kojima zasad možemo samo nagađati. Mediji su ga bili proglasili mogućim kandidatom za predsjednika Europske komisije, na što je on rekao da je njegov posao premijerski.

Ali te ambicije nije opovrgnuo, dapače, rekao je da je dobro što netko misli da Hrvatska za to mjesto ima sposobnu osobu. Ali ako tih ambicija i nema, ostaje činjenica da, uz to što je ideološki i politički poslušnik Bruxellesa, nikad ni zbog čega drugog nije ušao u konflikt s Europskom unijom.

Nikad nije ni pomislilo da učini ono što u Mađarskoj čini Orban, kako bi Hrvatsku izvukao iz ralja europskih profitera, uvoznog lobija i stranih gospodarskih interesa. Zbog svega toga HDZ bi se trebao osloboditi Plenkovića prije nego što i stranku i zemlju ostavi bez ikakve budućnosti.

Milan Ivkošić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari