Pratite nas

Analiza

Ivo Goldstein i opravdavanje zločina

Objavljeno

na

Javor Novak: Ivo Goldstein – „Titov ratni zločin nad vojskom zla“ (1.)

Treba reći na početku, kako u svom recentnom obliku, pristup I. G. temi Bleiburga i Križnih putova ipak navodi i priznaje (i) civilne žrtve te ipak govori o „Titovu ratnu zločinu“ uz doduše (još uvijek) brojne ograde. Vidi: Bleiburg: Titov ratni zločin nad vojskom zla (pristup ostvaren 14. 05. 2018.)

Ono što još nikako da čujemo, ako je to bio „Titov ratni zločin nad vojskom zla“, zašto su taj, izgleda opravdani logičan akt, Tito (i svi socijalistički mediji) desetljećima skrivali? Zašto je to bila tabu tema? Ako su to bile „normalne poslijeratne čistke kao u brojnim državama“ zašto se o njima moralo desetljećima strogo šutjeti? Zašto se svjedocima prijetilo? Zašto je to tako dugo bila tema zbog koje se automatski gubilo posao, sva građanska (nerijetko i imovinska) prava te i sam život – u jednome od Titovih „radnih“ logora, gulaga (Teharje, Gotenica, Goli otok, otok Grgur, Bileća, Stara Gradiška itd…).

Ako su to bili zločini, zašto se i nakon 77 godina na istraživanja masovnih grobnica gleda poprijeko? Zašto se ona ne provode sustavno? Ako je to bio Titov mega-zločin, a sigurno jest, zašto traje konstantna hajka na komemoraciju u Bleiburgu? Posjetitelje se nastoji obeshrabriti svim sredstvima, sada i međunarodno, izmaltretirati, odvratiti i onemogućiti da dođu u što većem broju…Zašto se dakle komemoraciju želi zabraniti i izbrisati?

Proteklih smo godina (baš kao i ove) s vjedočili cijelom vatrometu promašaja od Fumića i Pusićeve do Mesića i Tomića… „Elaboriralo“ se tvrdnjama „da nisu krivi ne bi ni bježali“, „na Bleiburgu je pobijena neprijateljska vojska, oni koji su i imali biti poraženi“, zatim: „oni koji su osnivali Jasenovac platili su to na Bleiburgu“ i još: „oni koji su stradali u Jasenovcu sigurno nisu stvarali Bleiburg, nego obratno“.

Namjerno ne navodim onog sveučilišnog profesora zazivača fronti koji žrtvama Bleiburga javno nudi sadržaj (vlastitih) crijeva. Ne navodim one „pisce“ koji se svake godine natječu i pseudo-literarno utrkuju, omalovažavati stotine tisuća pobijenih. Ne navodim onog tv voditelja, koji u komunističkim jamama vidi isključivo „neprijateljsku vojsku“, čak i nakon nalaza ženskih pletenica i odjeće te ženskim ukrasima unatoč. Bilo je tijekom godina zaista krajnje neukusnih izjava svih vrsta od ljudi iz javnoga života, dodao bih prije – iz javne tmine…za ove naše duge mračne noći… repovi koji još traju.

Filmovi i dokumenti

Tako je i ove godine HRT (obljetnički, nalik prethodnim godinama) uoči nadnevka i neposredno nakon najvećeg genocida nad hrvatskim narodom, objavio nekoliko jakih, zapravo monolitnih, dokumentarnih, uradaka. Godišnja je kvota time ispunjena do sljedeće godine, može se znači nastaviti po starom boljševičkom obrascu – općim negacionizmom. Kod nas ide sve… ali u valovima.

Svakako je ponajbolji i film i serijal, najjači dokument, onaj najvećega živućeg hrvatskoga redatelja, ali i scenarista Antuna Vrdoljaka „Duga mračna noć“. Djela za koje se ne opaža da je taj sveobuhvatni povijesni scenarij perfektan literarni iskorak, koi bi vrijedilo tiskati – jer to i jest – književnost. Gledali smo tako i odličan dokumentarac „Magnum krimen 1945“ sjajne autorice Nade Prkačin. Redateljice s više značajnih uradaka, kojoj je HRT svojevremeno uručio otkaz, a sada mu je eto jako dobro došlo emitirati njezine ključne filmske dokumente. Kako su emitirali ‘krimen 1945.’, baš će tako doći vrijeme i da emitiraju i druge uvjerljive dokumentarce autorice koja danas nosi Laudato TV (primjerice „Lov na Gotovinu“ te „Časni sude nisam kriv“ ili „Lov na Gotovinu 2“ – oba još iz 2013-te).

Treba istaknuti, osim sjajnih filmova Jakova Sedlara, kako je tandem Nada Prkačin – Damir Borovčak stvorio najnoviji, posebno upečatljiv dokumentarac. Uslijedio je nakon Borovčakove frapantne monografije „U spomen žrtvama, Macelj 1945. Povodom 70. obljetnice komunističkih zločina“ (2015.). Suradnjom redateljice i scenaristice Nade Prkačin i scenariste Damira Borovčaka uz Udrugu „Macelj 1945.“ i Laudato TV ostvaren je povijesno probojni istinoljubiv, a dokumentarni filmski projekt: „Macelj – Titovo stratište“ (2017.).

Kad se to ovako na jednom mjestu navede, djeluje kao da savjest, svijest i memorija i vlasti i hrvatskoga naroda zaista funkcioniraju. Ovih dana, gotovo izgleda da je Hrvatska napokon doživjela katarzu, da napokon poštuje Rezoluciju Vijeća Europe i da stvarno osuđuje sve, prvenstveno one najdugotrajnije i najrasprostranjenije – komunističke zločine. Zločine koje je Tito unio u Hrvatsku i ne samo u nju i prije i za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. No, ti zločini tekućim opravdavanjem, nepriznavanjem, prešućivanjem i minimaliziranjem perzistiraju do daljnjeg. Teče sedamdeset i sedma godina, osmo desetljeće! Još uvijek kao društvo, nismo dorasli poštovanju onih koji su pobijeni mučki, bez suda, razoružani ili su fizički strijeljani ideološkom, a zločinačkom Titovom paljbom.

Još nismo ni na razini vremena i povijesti, niti etike i savjesti, a poštovanja žrtve. Intelektualni skorup vidi i konstatira samo crno i crveno i ne preporučuje mijenjati dosadašnju, bespijetetnu,praksu. Istina ih manje boli, više smeta.

Vlast u Hrvatskoj još nema snage, ne istražiti preostalih 35 komunističkih jama u Maclju, nego uopće, započeti trajan, a uljudbeni proces. U Hrvatskoj i Sloveniji. Samo onih poznatih, tisuću je i sedamsto Titovih stratišta. Počeli smo 1992., stali zbog rata, nastavili nismo 1996., a Račan i komunisti obustavili su sve i zabranili, čim su došli na vlast. Velik je strah od istine. I sada, kao smokvin list, služi nekoliko istinskih filmova i dokumentaraca. Uradaka, čak i od onih ponajboljih novinara, kojih se HRT na ovaj ili onaj način, godinama već auto-destruktivno rješava. Značajan ih je, poguban broj i on nije konačan. HRT ih gubi svojom okoštalom negativnom kadrovskom selekcijom, odriče se uravnilovkom onih ponajboljih i mediokritetski nagrađuje (preostale) poslušne.

One ponajbolje mislili su ušutkati, ali oni srećom, ipak i dalje obogaćuju hrvatski javni tv prostor, zajedno s nekolicinom povjesničara koji naravno nemaju viđenijeg pristupa studijima na Prisavlju. Samo ljudi s popisa. U nas ide sve u valovima. Juga.

Nedopustiv odnos prema žrtvama

Ovakav nedopustiv odnos prema žrtvama oslikava i tekst profesora srednjovjekovne povijesti Ive Goldsteina. Pogledajmo kako on započinje: „Oružane snage NDH koje su 15. svibnja 1945. stigle na Bleiburg bile su vojska koja je pune četiri godine ratovala na strani najvećega povijesnog Zla, posljednji i najvjerniji saveznik Adolfa Hitlera. Na Bleiburg je ta vojska stigla s teretom od najmanje 300.000 (po Žerjaviću) nevinih žrtava koje je poubijala u četverogodišnjim represalijama i genocidnom divljanju u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.“

Umjesto povijesnog pristupa, I. G. sklapa onaj puni promidžbeni, a paušalni. Opetovano konfabulira o Hitleru kao najvećem povijesnom zlu. Nitko razuman ne će negirati Hitlerovo zlo, no sintagma o najvećem zlu još je jedna protu-znanstvena napuhanica. Najveće povijesno zlo je crveno, a opisali su ga nobelovac Solženjicin i autori R. J. Rummel i S. Courtois, kao najistaknutiji a svjetski poznati profesori, koji su istraživanju democida i genocida posvetili svoj trud, intelekt i život(o njima će biti više riječi u drugome dijelu).

Zatim Goldstein, kiteći i popunjavajući povijest, piše kako je NDH bila Hitleru „posljednji i najvjerniji saveznik“. A nije bila ni najvjerniji, niti posljednji. Najvjerniji mu je bio Mussolinijeva Italija, a posljednji Japan. Tendenciozno kiteći, Goldstein rado zaboravlja ono općepoznato: Drugi svjetski ratzavršio je kapitulacijom Japana 15. Kolovoza, a potpisanom 02. rujna 1945. Toliko o onoj „povjesničarskoj“ tvrdnji: „NDH – posljednji i najvjerniji saveznik Adolfa Hitlera“. Naravno isti, kao i mnogi drugi suočeni s (neželjenim) činjenicama često tada otpočinju brzo trabunjati o negiranju holokausta ili o reafirmaciji ustaštva ili o nedopustivoj reviziji povijesti a ni holokaust ni povijesna istraživanja uopće nisu upitna. Bauk ispraznih, optužujućih fraza, jednostavno više ne djeluje.

Na Bleiburg je, piše dalje Goldstein, stigla NDH vojska „s teretom od najmanje 300.000 (po Žerjaviću) nevinih žrtava koje je poubijala u četverogodišnjim represalijama i genocidnom divljanju“… Zanimljivo kako tu sada nema već viđene diferencijacije kao metode. Kad piše o Bleiburgu, Goldstein sramežljivo navodi i razlikuje civile, abolicijski piše o partizanskim zločinima, o poslijeratnim sukobima između vojski oko Celja te navodi i razne vrste neprijatelja. Titovih logora ne vidi.

Tendenciozno pokušava izgraditi opravdanje počinjenom klanju. Kad međutim piše o drugoj vojsci, NDH vojsci, tada govori o ubijanju, a ne o ratovanju. Jedna je vojska dakle legitimno ratovala, a druga ubijala. Među žrtvama partizana bilo je (doduše teška srca priznaje) i nevinih i civila. ali kod ratovanja NDH vojske nije bilo neprijateljskih postrojbi, nije bilo izazivačkih partizanskih zločina, sve su to en general bile nevine žrtve. Tako se ne poštuje ni žrtve ni ljudski život a najmanje se (tako pristrano) može tumačiti povijest.

Previše je tu netočnosti i tendencioznosti kojima jedan doktor povijesti i bivši diplomat pokušava začiniti salatu svojih proizvoljnih tvrdnji, a koje su čak i prosječnom čitatelju novina ili amateru, neuvjerljive i dubiozne. O povijesnoj struci da i ne govorimo. To je obično, već pomalo i tragikomično, kad tema ne bi bila teška, širenje partizanske i ideološke nauke. Kad je takav prvi ulomak teksta što tek sve možemo očekivati u nastavku?

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Analiza

CroElecto – Opći pad popularnosti političkih stranaka

Objavljeno

na

Objavio

Da su iduće nedjelje izbori za Hrvatski sabor u kojoj je čitava Hrvatska jedna izborna jedinica, izlaznost bi bila oko 72 posto, odnosno angažman bi bio veći no proteklog mjeseca. No odmah valja istaknuti kako bi još veći no prošlog mjeseca bio broj birača koji do zadnjeg trenutka ne bi znali komu dati glas.

  • HDZ i Most u padu
  • Živi zid i SDP također u padu
  • Pola građana misli kako ne će doći do prijevremenih izbora
  • Vlada, prema uvjerenju uvjerljive većine, ne zna zaustaviti iseljavanje

 Agencija 2×1 komunikacije provela je ispitivanje javnog mnijenja o političkim preferencijama u politički turbulentnom svibnju, a rezultat poliičke krize u državi je – opći pad popularnosti političkih stranaka.

Naime, da su iduće nedjelje izbori za Hrvatski sabor u kojoj je čitava Hrvatska jedna izborna jedinica, izlaznost bi bila oko 72 posto, odnosno angažman bi bio veći no proteklog mjeseca. No odmah valja istaknuti kako bi još veći no prošlog mjeseca bio broj birača koji do zadnjeg trenutka ne bi znali komu dati glas. Neodlučnih je ovaj mjesec čak 19,36 posto. Hrvatska demokratska zajednica i dalje je na prvome mjestu, nakon tzv. Istanbulske konvencije te afere s elektroničkom poštom mogli bi računati na 24,57 posto. Dodajmo da je pri samom svršetku istraživanja N1 televizija otkrila predizbornu vezu Andreja Plenkovića sa Šavorićevim uredom. Iako ga se teško može povezati s nedavnim aferama, SDP ne samo da nije uspio profitirati od HDZ-ova posrnuća, nego je nastavio s polaganim padom popularnosti, ovaj mjesec je na 20,69 posto. U mjesecu u kojem je Živi zid počeo nuditi svoje konkretne mjere za državu dogodio se i blagi pad njegova rejtinga. U odnosu na prošlomjesečnih 12.9%, ovaj mjesec bilježe osjetno manjih 11,08 posto. Ako je Andrej Plenković nešto uspio u aferi koja mu je odnijela i najdražu ministricu, onda je to skretanje pozornosti na ulogu Mosta u čitavoj priči s elektroničkom poštom. Most je zabilježio zapravo najznačajniji pad popularnosti u odnosu na protekli mjesec. Dovoljno je bilo da ga zataji tucet ispitanika pa da rezultat pokaže vrijednost gotovo tri boda manju – 6,94 posto. Peto mjesto sad već konstantno drže Neovisni za Hrvatsku, također s nešto manjim rezultatom no prošloga mjeseca – 3,87 posto. Stranka koja se smjestila između NHR-a i IDS-a (2%) je GLAS s postotkom 2,54. Iznad jedan posto još je tek HSS (1,2%), a od mnogobrojnih stranaka ispod jedan posto vrijedi istaknuti HSU (0,93%) te vladajući HNS koji se s 0,40% izjednačio s Hrastom.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović predvodi popis najpozitivnije doživljenih političara s 14,60 posto ispitanika. Iako narušenog postotka u odnosu na prošli mjesec, Andrej Plenković drugi je najpozitivnije doživljeni političar s 9,98 posto. Treći je Ivan Vilibor Sinčić s 5,96 posto.

Najnegativnije doživljeni političar je predsjednik Vlade Andrej Plenković kojeg je na to mjesto stavilo 26,51 posto ispitanika. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić drži drugo mjesto neslavnog popisa s 9,03 posto. Treće mjesto i ovaj mjesec pripada jednom od u zadnje vrijeme najglasnijih odvjetnika Vlade Miloradu Pupovcu (5,96%).

Kad je riječ o doživljaju rada ministara u Vladi, najznačajnija promjena svakako je ostavkom uvjetovan izostanak Martine Dalić s popisa najlošije ocijenjenih ministara. Najbolje je doživljen rad ministara: Tomislava Tolušića (10,85%), Gabrijele Žalac (5,86%), Zdravka Marića (5%), Gorana Marića (3,75%) te Tome Medveda (2,69%).

Najlošijim ispitanici smatraju rad ministara: Nade Murganić (9,70%), Milana Kujundžića (9,32%), Blaženke Divjak (5,67%), Marka Pavića (2,88%) te Nine Obuljen-Koržinek (2,11%).

Ispitanicima su postavljena i dodatna pitanja. Na pitanje smatraju li kako će sam Andrej Plenković raspisati prijevremene izbore, većina ispitanika smatra kako je to malo vjerojatno, odnosno kako će trenutačna većina tražiti sve načine kako odraditi mandat do kraja. Da će Plenković raspisati prijevremene izbore smatra 18,54%, da ne će 50,53%, a neodlučnih je 30,84%.

Građani su vrlo pesimistični kad je riječ o zaustavljanju iseljavanja. Tek 10,37% smatra kako će Vladine reformske mjere zaustaviti iseljavanje. Čak 72,14% uvjereno je kako ono što je dosad ponuđeno nije dovoljno za zaustavljanje iseljavanja Hrvata, dok se preostali postotak ispitanika nije znao izjasniti.

Poklič „Za dom spremni!“ zakonom bi zabranilo 42,07% ispitanika, 39% smatra kako to nije potrebno, a 18,92% nije znalo što bi zapravo trebalo kad je riječ o zakonskom reguliranju te kovanice.

Prije osamnaest godina polupredsjednički politički sustav zamijenjen je parlamentarnim, odnosno otad predsjednik države ima znatno manje ovlasti, dočim vlada ima znatno veće. Predsjednika države biraju neposredno svi punoljetni hrvatski državljani u jednoj izbornoj jedinici, a kandidirati se može svaki punoljetni državljanin. Da bi trebalo pristupiti izmjenama načina odabira predsjednika države smatra 32,47%. Postojeći sustav zadovoljavajuć je 42,07%, a 25,46% ispitanika nije se moglo odlučiti.

Ispitanicima je postavljeno i pitanje koje se između ostalih u nešto drukčijem obliku nalazi i u referendumskoj inicijativi „Narod odlučuje“: „Trebaju li nacionalne manjine u Hrvatskom saboru izostati iz odlučivanja o parlamentarnoj većini?“ Rezultat je izuzetno zanimljiv. Naime, najveći je zapravo postotak onih koji se nisu željeli izjasniti – čak 34,77 posto ispitanika, a onih koji smatraju da manjinama treba, odnosno ne treba oduzeti tu mogućnost gotovo je jednak – 32,76% da manjine ne bi trebale odlučivati o većini i tek koji ispitanik manje (32,47%) da bi.

Ante Rašić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza: Plenković sad zapravo tvrdi da je lani u samo par dana zaboravio lica i imena Grupe Borg s kojom se sastajao

Objavljeno

na

Objavio

Borg grupa, u kojoj su uz Martinu Dalić bili Ante Ramljak i Tomislav Matić iz tvrtke Texo Management, Matko Maravić i Tonći Korunić iz InterCapitala, Branimir Bricelj iz tvrtke Altera Savjetovanje i Odvjetničko društvo Šavorić i Partneri, radila je na pripremi Lex Agrokora da bi taj posao bogato naplatili savjetničkim ugovorima u Agrokoru, otkrio je Index pišući o Aferi Hotmail.

Upravo je premijer Plenković “molio” buduće pisce Lex Agrokora da se s njim sastanu “vezano za temu na kojoj rade”. Evo kako o tom pozivu piše Martina Dalić 5. ožujka, piše Index.

“Premijer moli da sutra dodete u Vladu u 15:30 vezano uz temu na kojoj radimo. Nadam se da cete uspjeti”, napisala je Dalić. Poziv se nije odnosio samo na članove Borg grupe nego i na Zdravka Marića, ministra financija.

Nakon poziva Dalić, Korunić će poslati u prilogu “uradak”, a riječ o hodogramu aktivnosti iz kojeg je razvidno da ta grupa radi tajno za vladu. “Draga Martina, U prilogu naš uradak. Skrećemo pažnju na listu pitanja koju bismo htjeli uputiti firmi”, napisao je Korunić.

Na tom sastanku raspravljalo se o aktualnoj situaciji u Agrokoru, ali i o izlasku iz te situacije, odnosno budućem zakonu. Bio je to vrlo bitan sastanak, a upravo je zbog tog sastanka odvjetnik Boris Šavorić odgodio direktan let za London. U Veliku Britaniju ipak je otišao tog dana, ali preko Beča u 18:40 sati i to nakon sastanka s Plenkovićem.

“Da li mogu povesti svog kolegu od povjerenja partnera Tonija, kojeg svi znaju. Pa ako se rasprava odulji, da imate pravnu podršku”, napisao je Šavorić u mailu.

Toni iz Šavorićeva maila je odvjetnik Toni Smrček, tako da ne stoji još jedna Plenkovićeva tvrdnja da nije znao o detaljima angažiranja tog odvjetničkog ureda jer su na sastanku bila dva odvjetnika iz Šavorićeva ureda.

Drugi sastanak tjedan dana prije nego je vlada prihvatila Lex

Drugi sastanak Borg grupe s premijerom održan je 23. ožujka, tjedan dana prije nego što će Lex Agrokor biti usvojen na vladi. Pisanje Lex Agrokora u to se vrijeme već dobro “zahuktalo”, pisao jeIndex.

Plenković ne može reći da nije znao za angažman Grupe Borg

Naime, 12. travnja 2017. Ante Ramljak je javno predstavio svoje suradnike i njihov angažman nakon donošenja Lex Agrokora. Teško je povjerovati da ih premijer nije prepoznao nakon tri sastanka s njima. Mediji su prenijeli sastav:

Povjerenik za Agrokor Ante Ramljak odabrao je osam najbližih suradnika koji bi mu trebali pomoći stabilizaciji poslovanja Agrokora i izvlačenju koncerna iz krize.

U savjetničkom timu su Marko Delić i Branimir Bricelj iz tvrtke Alter Capital, Tomislav Matić iz Texo Managementa, za pravna pitanja angažiran je odvjetnički ured Šavorić i partneri, za komunikaciju Kristina Laco iz Komunikacijskog ureda Colić, Laco i partneri, a iz samog Agrokora tu su Vladimir Bošnjak, Luka Cvitan i Anja Linić Sikavica.

BRANIMIR BRICELJ Spominjao se u kombinacijama i kao kandidat za vladina povjerenika u Agrokoru. Partner je u financijskoj tvrtki “Altera savjetovanje” i ima bogato iskustvo na području preuzimanja i spajanja, korporativnog upravljanja i restrukturiranja u različitim gospodarskim djelatnostima. Između ostalog, bio je voditelj razvoja u Plivi, a radio je u CA-IB-u gdje i Ante Ramljak.

MARKO DELIĆ Osnivač i partner u tvrtki “Altera savjetovanje” u području investicijskog bankarstva sa sjedištem u Zagrebu, usmjerene na pružanje usluga klijentima s područja Jugoistočne Europe. Prije osnivanja Altere, radio je kao direktor Deutsche bank za Centralnu Europu te u J.P. Morganu gdje je proveo 10 godina.

TOMISLAV MATIĆ Ramljakov partner iz tvrtke Texo Management koja se bavi pružanjem usluga financijskog savjetovanja prilikom prodaja, spajanja ili preuzimanja kompanija, te usluga financijskog i investicijskog konzaltinga. Radio je u Ministarstvu financija te u Quaestus fondu gdje je također radio i Ramljak.

VLADIMIR BOŠNJAK Radi u Agrokoru na poziciji izvršnog direktora za strategiju i tržišta kapitala, na kojoj je prije njega radio sadašnji ministar financija Zdravko Marić. Bošnjak je bio direktor za ulaganja u bivšoj Hypo banci, a također je radio u CA-IB-u, investicijskoj banci, članici Bank Austria Groupa.

LUKA CVITAN Od 2011. radi u Agrokoru na poziciji menadžera za strategiju i tržišta kapitala. Prije toga radio je i školovao se u Velikoj Britaniji.

ANJA LINIĆ SIKAVICA Direktorica Ureda za odnose s javnošću Agrokora. U koncernu radi od 2002. godine.

BORIS ŠAVORIĆ Za pravna pitanja povjerenik Agrokora angažirao je odvjetnički ured Šavorić i partneri. Ured pruža odvjetničke usluge u Hrvatskoj iz područja trgovačkog prava, tržišta kapitala, međunarodnih akvizicija i projekata razvoja nekretnina. Boris Šavorić bio je vođa odvjetničkih timova nekoliko važnih projekata i preuzimanja kompanija u Hrvatskoj, a nositelj je priznanja Svjetske Banke za rad i doprinos u Investing Across Borders.

KRISTINA LACO U timu Ante Ramljaka za komunikacijsku strategiju zadužena je Kristina Laco, direktorica i partnerica u Komunikacijskom uredu Colić, Laco i partneri. Laco je poznata komunikacijska stručnjakinja s bogatim iskustvom u savjetovanju menadžera domaćih i međunarodnih tvrtki koje posluju na hrvatskom tržištu, pisao je dnevnik.hr 12. travnja 2017. godine.

O tome je pisao i tportal i drugi mediji.

“Jedino problematično pitanje po meni je pitanje odabira podizvođača. Pozivam sve ljude o kojima se radi, a to su ljudi sa svojim poslovnim i ljudskim integritetom, neka naprave jednu gestu. Neka osim troškova i naknade koju je dobio Ante Ramljak vrate novac kompaniji.

Sve ono što smatraju da je suvišno i da odagnamo jednom za uvijek bilo kakvu logiku nekakvog ili nečijeg profiterstva koje samnom nema veze, niti me je itko pitao, niti sam znao tko će biti podizvođač, a još manje kolike će im biti naknade. I ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje Vlada i HDZ trpi štetu ili odgovara zbog te situacije. Ja se svaki dan budim miran i idem spavat miran i nemam nikakav problem i rado bi da se sve rasvjetli”, rekao je jučer Plenković, nakon više od godinu dana, a nakon što su svi saznali da se ekipa koja je pisala Lex Agrokor odmah nakon toga počela masno naplaćivati.

hrvatska-danas.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found