Pratite nas

Gluposti

Ivo Josipović – Ustašofili žele promijeniti vrijednosni sustav

Objavljeno

na

Rekoh, samostan na Širokom Brijegu s fratrima koji su sudjelovali u ratnim operacijama na strani ustaša i Nijemaca bio je legitiman vojni cilj. Desničari poludjeli. Njih dvadesetak su po novinama i portalima s hrvatskom ili BiH adresom svojim bijednim i lažljivim uradcima poput bijesnog čopora navalili na mene da opovrgnu istinu. Borislav Ristić i Nino Raspudić u Večernjem, Slaven Letica i Neven Sesardić u Jutarnjem i Jure Zovko u opskurnom 7Dnevno uložili su najviše uzaludnog truda. Mit o pravednosti poginulih fratara i njihovu mučeništvu naprosto je laž. Kao i mnogi drugi mitovi nastali na valu povijesnog revizionizma. Najdrskiji je onaj o Jasenovcu kao odmaralištu za zatvorenike i kasnijem komunističkom logoru.

Ustašofili žele Drugi svjetski rat prikazati kao partizanski zločin a ustaše kao domoljubnu vojsku. Žele rehabilitirati ustaštvo i NDH. Posebice Ristić i Zovko, sipaju uvrede, diskvalifikacije i laži. Slično i primitivni ustašoidni portali. Fra Ike Madunić mi poručuje: “(..) pobjednička strana nije uvijek prava strana. Niti je ona koja je pobijedila zauvijek pobijedila”. Iskren i otvoren revizionizam, ali bez uvreda.

Što revizionisti misle o meni, jesam li beznačajan, komunjara, kakav sam političar i treba li me potjerati sa Sveučilišta, potpuno mi je svejedno. Takvi me naprosto ne mogu uvrijediti. Ipak, spomenut ću skandaloznu razinu B. Ristića (Zovko malo zaostaje!). Gotovo cijelu stranicu Večernjaka ispunio je uvredama i diskvalifikacijama na moj račun. Čudim se da novina poput Večernjeg ima kolumnistu te razine primitivizma i bezobrazluka. I podobrazovanosti. Kaže, udaraljke korištene spotu koji mu se ne sviđa su hrenovke. To govori sve o Ristiću. Da je češće u Lisinskom možda bi zapazio u orkestru udaraljku koja se zove claves i ne bi je zvao hrenovkom.

Laž je zajednička svim revizionistima. Laž o mojim tezama, laž o povijesti i laž o meni i obitelji. Vrhunac je laž ultradesničara koju ponavlja Zovko. Kaže, otac mi je bio partizan-ratnik na Širokom Brijegu. Maštovitiji lažovi dodaju, na konju je ujahao u crkvu i spalio oltar. Te i druge besramne laži je čak i portal dnevno.hr opovrgao kao plasirane u kampanji sadašnje predsjednice. Istina je da je otac u gotovo cijelo vrijeme rata kao partizan bio u El Shattu u oružanoj pratnji zbjega. Širokom nije bio ni blizu. A i da je bio tamo, ne bi bila sramota ili grijeh, već sudioništvo u časnoj borbi protiv Hitlerove vojske i njenih ustaških slugana.

Ekipa laže i o onome što sam rekao. Kažu, Josipović opravdava ubojstvo nevinih fratara. Kažu, bili su civili. Ili, kako lamentiraju Ristić i Zovko, ako i jesu ratovali i pucali, onda su bili ratni zarobljenici likvidirani bez suda. Istina je drukčija. Samostan je bio snažna ustaško-nacistička utvrda, fratri su se borili na ustaškoj strani i pri tome poginuli. Dakle, nisu bili ni civili, ni ratni zarobljenici, već borci na strani nacista i ustaša, prepoznatih kao najveće zlo u povijesti. Rekoh i da s vremenske distance treba žaliti za svakim poginulim te da ne odobravam praksu likvidacije zarobljenika koju su imale sve zaraćene strane. Jedino, nikada ne treba zaboraviti da su ustaše bile na strani zla, a partizani dio svjetske koalicije otpora tome zlu.

Javili su mi se mnogi čiji su rođaci partizani bili u bitci za Široki Brijeg. Svi potvrđuju da su se fratri žestoko borili i da su stradali u bitci. Svjedoči g. Torbica, partizani su uputili pregovarača s bijelom zastavom kojeg su iz samostana ubili snajperom. U bitci koja je slijedila, pobijeni su mnogi mladi partizani a otpor iz samostana slomljen tek snažnim noćnim napadom u kojemu su poginuli praktično svi s ustaške strane, pa i fratri. To potvrđuju povijesni izvori koji dodaju da je saveznička avijacija pod britanskom komandom morala napasti samostan zbog otpora koji nije prestajao. Oko njega je bilo minsko polje, a u zvoniku mitraljesko gnijezdo. Tako, ne samo partizanski izvori, već i oni saveznika i Nijemaca.

Dakle, poginuli fratri nisu nevine žrtve, već kolaboracionisti ustaša i Nijemaca stradali u otporu koji su pružali. Da, zbog tog otpora, samostan i oni koji su se borili u njemu bili su legitiman vojni cilj. Nisam govorio ni o kakvim kasnijim žrtvama kasnije odmazde (koje je bilo u praksi svih zaraćenih strana).

U odgovoru Sesardiću, nabrojao sam tek manji broj od 851 ubijenog i nestalog partizana mostarskoj bitci, većinom Dalmatinaca, istinskih domoljuba i junaka, za čije su stradanje odgovorni i fratri sa Širokog Brijega. To su pravi junaci i pravedne žrtve!

Uloga hercegovačkih fratara u ratu nije crno-bijela. Unatoč zahtjevu iz same Crkve da ne petljaju s ustašama, najveći dio fratara to nije poštovao. O tome govore mnogi izvori, posebno odlikovanja koja je Pavelić dao većem broju pripadnika klera zbog vojnih (naglašavam, vojnih!) zasluga. Istina, bilo je časnih fratara koji su sudjelovali u spašavanju Srba, poput Zlatka Sivrića koji je za to dobio Titovo odlikovanje. Zar to nije dokaz kako biti Hrvat, katolik ili fratar nije bio razlog za stradanje od partizanske ruke!? Štoviše, partizani koji su se borili, mnogi i poginuli na Širokom Brijegu, velikom su većinom bili Hrvati i katolici. Treba podsjetiti, ne mali broj svećenika i časnih sestara sudjelovao je u antifašističkom otporu, pomagao partizane ili im se pridružilo. Na žalost, njihova se imena, za razliku od onih stradalih na ustaškoj strani ne spominju, ni u Crkvi, ni u javnosti. Zato, Hercegovina je puna ulica s imenima ustaša, čak i onih najozloglašenijih poput Jure Francetića. Za ustaše se redovito drže mise, za ubijene svećenike-antifašiste nikada.

Mnogi pitaju čemu polemika o davnom ratu.

Na žalost, teme Drugog svjetskog rata nisu samo stvar povijesti. Ustašofili su ih učinili temom naše budućnosti. Željom da od zla naprave dobro, od dobra zlo, žele promijeniti vrijednosni sustav. Njihov nužno vodi u mržnju, nasilje i diskriminaciju.

Tko sumnja neka pročita barem dvije knjige: Vječiti povratak fašizma Roba Riemena i Vječni fašizam Umberta Eca. Kažu, u povijesti se periodično javlja fašizam s raznim formama i nazivima i pogubnim posljedicama na ljude, društvo i civilizaciju. Fašizam se danas, kao ideologija i pokret, reinkarnira u stotine novih likova: u liku skinheadsa (naciskinsa), u liku nogometnih navijača s huliganskim metodama koji se skrivaju iza patriotskih transparenata i hiper-patriotske euforije, u kršćanske fundamentaliste koji siju homofobiju, u veterane prošlih ratova koji žele arbitrirati u društvu umjesto legalnih institucija, evokatore poraženih snaga iz Drugoga svjetskog rata, izvođače degutantnih fašističkih pjesama, promicatelje nasilja i netolerancije, ksenofobije, nacionalizma, ratnohuškačkog militarizma – sve te likove rese slične karakteristike.“ (cit. izdavača knjige U. Eca, TIMpressa).

Hrvatska sve više sliči tom opisu. Zato, ustaške mitove svakako treba prokazati da ne postanu naša budućnost. Bez obzira na bijesni čopor koji navali na svakoga tko upozorava na ustaški revizionizam, napisao je Ivo Josipović u svom odgovoru ‘Raspudiću i Ristiću’ u VečernjemListu.

Napomena: Nažalost g. Ivo Josipović se nastavlja zakopavati sve dublje u svojim lažima, unatoč tome što smo mu u prošlom tekstu sve lijepo objasnili: https://kamenjar.com/matchday-sesardic-vs-josipovic-part-ii-demokratski-portal-uzvraca-udarac/

Matchday: Sesardić vs. Josipović Part II – Demokratski portal uzvraća udarac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gluposti

‘Vještak’ odgovornost za zločine koje je počinila tzv. Armija RBiH prebacio na HVO

Objavljeno

na

Objavio

Vještak obrane Envera Buze, optuženog za zločin u prozorskom selu Uzdol, izjavio je da Samostalni prozorski bataljun tzv. Armije BiH (ABiH) nije mogao istražiti ni prikupiti informacije o ubojstvima hrvatskih civila.

Vještak vojne struke Dervo Harbinja kazao je da ovaj bataljun nije kontrolirao prostor. Naveo je da je nakon napada jedinica ABiH Brigada “Rama”, Hrvatskog vijeća obrane (HVO), uzvratila iz svih raspoloživih sredstava i odbila napad, vrativši kontrolu nad područjem Uzdola.

Dodao je da su očevidu osim istražnih organa, trebali prisustovati i međunarodne snage i časnik za vezu ABiH, što se nije dogodilo.

Harbinja je kazao da je Buza, iako nije bio nadležan, prikupio informacije o akciji na Uzdolu na osnovu izjava podčinjenih. Kako je istaknuo, to je bilo jedino moguće, jer ABiH nije kontrolirala prostor niti prisustvovala očevidu.

Pripadnici Samostalnog bataljuna Prozor su, prema optužnici, 14. rujna 1993. napali selo Uzdol, i u zaseocima Križ, Zelenike i Raiči na okrutan i svirep način ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti. Buzi je, kao zapovjedniku Samostalnog bataljuna, na teret stavljeno da je propustio poduzeti mjere da počinitelji budu kažnjeni.

Vještak je kazao da se dio od 156 ljudi Samostalnog prozorskog bataljuna, koji je vodio Buzin zamjenik, u akciji na Uzdol pretpočinio 317. brigadi. Rekao je da je ovom akcijom, koja je bila dio operacije “Neretva 93”, zapovijedao general Zićro Suljević.

“Buza je zapovijedao dijelom snaga u obrani. Bio je na isturenom zapovjednom mjestu. Bio je sa Zićrom, ali je statirao”, kazao je Harbinja.

Branitelj Ismet Mehić prezentirao je nekoliko dokumenta Treće bojne HVO-a od 14. rujna 1993. o napadu na Uzdol i uzvraćanju artiljerijskom vatrom, te o masakru. Vještak je ocijenio da očevid nije mogao biti obavljen za deset sati.

Tužiteljicu Sanju Jukić interesiralo je na osnovu kojih materijalnih dokaza je Harbinja izvodio zaključke. U vezi s navodima da u Uzdolu osiguranje vrše naoružani stariji ljudi i žene, vještak je kazao da su to obavještajni podaci i da “nije kasno” da taj izvještaj naknadno priloži.

Tužiteljica je rekla vještaku da nema dokaz ni za tvrdnju da je Buza odbio naređenje i da tadašnji načelnik Stožera Vrhovnog zapovjedništva Sefer Halilović nije imao povjerenja u njega. Vještak je kazao da o tome ima dovoljno dokumenata.

Suprotno tvrdnjama tužiteljice, Harbinja je rekao i da postoje dokumenti da je hrvatska vojska spavala u kućama civila u Uzdolu.

Prema njegovim riječima, civili su bili kolateralna šteta, jer ih je zapovjednik ostavio na borbenoj liniji.

Tužiteljica i vještak ostali su pri suprotnim tvrdnjama postoji li ili ne Buzin izvještaj s informacijama o Uzdolu.

Harbinja je potvrdio da je naveo da je ABiH bila jedina legitimna vojna sila, da je HVO izvršio agresiju, da je u Prozoru izvršen “fašistički metod etničkog čišćenja”, a da je “sve u Uzdolu medijska i psihološka propaganda”.

Na pitanje suca Minke Kreho je li ABiH u borbenoj zoni dozvoljavala dolazak oficira neprijateljske vojske, vještak je kazao da takvih slučajeva nije bilo u Goraždu, gdje je on bio, ali je spomenuo kasarnu “Maršal Tito”.

Suđenje će se nastaviti 18. lipnja, prenosi Birn./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gluposti

Potvrđena druga optužnica protiv Zdravka Mamića, ponovno mu određen istražni zatvor

Objavljeno

na

Objavio

Optužno vijeće osječkog Županijskog suda u utorak je nakon višesatnog ročišta, iz sedmog pokušaja, potvrdilo drugu Uskokovu optužnicu protiv bivšeg čelnika NK Dinama Zdravka Mamića i još šestorice okrivljenika koje tužiteljstvo tereti da su, u sklopu zločinačkog udruženja, ovaj klub oštetili za oko 200 milijuna kuna.

Optužno vijeće prihvatilo je prijedlog tužiteljstva da se Zdravku Mamiću odredi istražni zatvor, izjavio je nakon sjednice zamjenik ravnateljice Uskoka Sven Mišković te izrazio zadovoljstvo takvom odlukom.

Uskok: Očekujemo da ćemo Zdravka Mamića uskoro vidjeti u Hrvatskoj

Na upit novinara što će biti s izručenjem Zdravka Mamića Hrvatskoj Mišković je odgovorio kako će se tražiti njegovo izručenje iz BiH sukladno sporazumu koji je Hrvatska potpisala s tom zemljom. “Očekujemo da ćemo Zdravka Mamića uskoro vidjeti u Hrvatskoj”, poručio je Mišković.

Odvjetnica menadžera Nikky Arthura Vuksana, Ksenija Vržina, izjavila je kako su ukinute privremene mjere blokade imovine, koje su se odnosile na njezina branjenika te Maria Mamića, a koje smatra protuzakonitim.

Glasnogovornik Suda Miroslav Rožac izjavio je novinarima kako će se uskoro elektronskim putem odrediti raspravni sudac u ovome predmetu, a da bi u roku od dva mjeseca trebalo biti zakazano pripremno ročište.

Dodao je kako će se o izuzeću predsjednika Županijskog suda, što je danas tražila obrana, odlučivati naknadno, nakon što spis bude dostavljen predsjedniku Vrhovnog suda, koji je nadležan za takvu odluku. Pojasnio je kako će Vrhovni sud odlučivati i o žalbi na određivanje istražnog zatvora Zdravku Mamiću, za što je rok tri dana, dok na odluku o potvrđivanju optužnice žalba nije dopuštena.

Rožac: Ako Vrhovni sud potvrdi odluku istražnom zatvoru može može početi procedura izručenja

Ako Vrhovni sud potvrdi odluku o određivanju istražnog zatvora, može početi procedura izručenja, koja ide preko Ministarstva pravosuđa, s obzirom da je optuženik na području druge države, rekao je Rožac, dodavši da će nakon potvrđivanja takve odluke biti potrebno raspisati i tjeralicu.

Nije želio odgovoriti na pitanje kada bi se Zdravka Mamića moglo vidjeti u Hrvatskoj, ocjenivši kako je to hipotetsko pitanje te da to ovisi o primjeni Sporazuma o izručenju koji postoji između Hrvatske i BiH. “BiH bi ga mogla izručiti, ako se bude držala tog sporazuma”, dodao je Rožac.

Komentirajući nakon ročišta određivanje drugog istražnog zatvora Zdravku Mamiću odvjetnik Veljko Miljević ocijenio je kako se to “u povijesti ove države, od 1990. godine, još ni jednom nije dogodilo” jer od 1993. godine imamo jedinstven stav Vrhovnog suda, da nema procesnih pretpostavki za odlučivanje o drugom istražnom zatvoru protiv okrivljenika, dok je na snazi prva odluka o određivanju istražnog zatvora.

Od tada do danas imamo 20-tak odluka Vrhovnog suda, koje o tome govore, a Uskok je danas samo na tome inzistirao, iako sam ja očekivao da ćemo raspravljati o optužnici i našim prijedlozima, jer o istražnom zatvoru bi trebalo odlučivati izvanraspravno, a na optužno vijeće, pojasnio je Miljević.

Miljević: Još doživio da optužno vijeće nastavlja s radom i ne uručuje odluku

Istaknuo je da je o zahtjevima za izuzećem samo djelomično odlučeno, jer je zamjenica predsjednika Županijskog suda odbila prijedlog za izuzećem članova optužnog vijeća, a o zahtjevu za izuzećem predsjednika suda još nije odlučeno.

Nisam još doživio da optužno vijeće nastavlja s radom i ne uručuje odluku, jer su branitelji tražili da im se uruči to rješenje o odbijanju izuzeća. Tome nije udovoljeno, iako su rekli da im to treba za podnošenje žalbe koja je zakonom propisana, ustvrdio je Miljević.

Drugom optužnicom, uz Zdravka Mamića, obuhvaćeni su njegov sin Mario, brat Zoran, bivši “Dinamov” direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Artur Vuksan.

Optužnica Zdravka Mamića tereti da je, od prosinca 2004. do prosinca 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između “Dinama” i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača klub oštetili za više od 144 milijuna kuna. Uz navedeno, tvrdi se u optužnici, NK Dinamo je neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7.35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.

Mamić je u lipnju prošle godine nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, zbog izvlačenja oko 116 milijuna kuna iz Dinama, a neposredno uoči izricanja te presude otišao je u Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo ima, te danas živi u Međugorju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari