Pratite nas

Povijesnice

Ivo Lučić 1995. na skupštini HRHB: “Ne minimizirajmo zločin nad Vladom Šantićem” (VIDEO)

Objavljeno

na

Ni 21 godinu nakon brutalonog ubojstva hrvatskog generala u Bihaću ne zna se tko su naručitelji.

[ad id=”93788″]

Premda mnogi, pa i sam sin ubijenog generala Šantića za taj mučku ratni zločin optužuje tadašnjeg zapovjednika Petog korpusa Armije BiH generala Atifa Dudakovića, istraga o ovom zločinu godinama je tapkala u mjestu.

U najmanju ruku zabrinjavajuće je ono što se ovih dana pojavilo kao arhivski prilog HRT-a nakon smrti generala Vlade Šantića. Naime, skupština Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg – Bosne tek nekoliko dana nakon nestanka generala Šantića počela je bez spominjanja generala Šantića.

Da stvar bude nevjerojatnija, upravo je general Šantić bio potpredsjednik te skupštine.

Tek bivši obavještajac, vojnik i političar, a danas povjesničar, Ivo Lučić, kao zastupnik u Zastupničkom domu HRHB upozorio je na besmislenost cijele situacije riječima “Mi danas ovdje nemamo potpredsjednika, a raspravljamo kao da se ništa nije dogodilo.,” nakon čega je zatražio stanku i mijenjanje dnevnog reda tako da točka nestanka generala Šantića bude prva točka dnevnog reda. Stanka se održala, ali je nakon nje nestanak generala Šantića postao tek 16. točka dnevnog reda.

Lučić je zatim opet izašao za govornicu i izjavio kako, ako je ono dotad bila možda pogreška ili nesnalaženje, stavljanje generala Šantića na 16. točku dnevnog reda smatra sramotom. Skupština je snimljena i dio je emitiran na HRT-u, no barem u javnosti nije dostupan video materijal s cijele sjednice.

I sam Lučić je kao bivši obavještajac nedavno upozorio kako sasvim sigurno postoje informacije o Šantićevom nestanku te kako tužiteljstvo očito ne radi svoj posao.

Podsjetimo, dvije nepoznate muške osobe napale su nedavno u Mostaru i ozlijedile Duju Šantića, sina pokojnog generala HVO-a Vlade Šantića samo pet dana nakon što je na prosvjedu javno optužio generala Armije BiH Atifa Dudakovića za smrt svoga oca. Priča o hrvatskom generalu Šantiću ovaj put ne smije završiti bez epiloga.

Dio sjednice pogledajte u videu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

26. svibnja 1992. – Deblokada Dubrovnika

Objavljeno

na

Objavio

Nakon osmomjesečne opsade i bombaških napada 26. svibnja 1992. deblokiran je grad Dubrovnik.

Poslije oslobađanja Slanog, pod silovitim udarom Hrvatske vojske predvođene 1. gardijskom brigadom Tigrovima, jugo-vojska se povukla iz dubrovačkog predgrađa Mokošice.

Odmah nakon toga podignuta je hrvatska zastava na zgradi Opskrbnog centra u kojem je bilo sjedište štaba Civilne zaštite. Spontana trubačka izvedba Lijepe naše postala je jednom od antologijskih scena iz Domovinskoga rata.

Još u rujnu 1991. Dubrovnik i jug Hrvatske napadnuti su iz smjera Crne Gore i Hercegovine. U brzom naletu nadmoćnija jugovojska je okupirala prostor od Prevlake do Stona, a blokirani Dubrovnik našao se pod divljačkim topovskim udarima. Sarajevsko primirje početkom 1992. donijelo je zatišje, ali se rat prenio u susjednu Bosnu i Hercegovinu.

Ondje su jugoslavenska armija i srpski teroristi željeli izbiti na Neretvu čime bi jug Hrvatske ostao potpuno odsječen. U takvim okolnostima u travnju 1992. ustrojeno je zapovjedništvo Južnog bojišta, s generalom Jankom Bobetkom na čelu, koji je odmah učvrstio obranu i poveo dvije usporedne napadne operacije.

Operacijom „Čagalj“ usmjerenom prema Mostaru, neprijatelj je odbačen od doline Neretve, a operacijom „Tigar“ deblokiran je grad Dubrovnik. Ipak, nevolje njegovih stanovnika prestale su tek u listopadu 1992. poslije oslobađanja Cavtata i Konavala. (HRT)

 

DUBROVNIK: NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI: ODRED NAORUŽANIH BRODOVA

 

Dubrovnik 6.12.1991. – MEMENTO

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

23.svibnja 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 72 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati