Pratite nas

Pregled

Ivo Lučić: 8. svibnja je dan kada je jedan totalitarizam zamjenio drugi totalitarizam

Objavljeno

na

8. svibnja 1945.  je dan kada su partizani ušli u Zagreb, a za jedanaest dana bleiburška komemoracija žrtvama partizanskih poslijeratnih zločina.

Koliko je duboko podijeljeno hrvatsko društvo? Zašto je biskupija u Klagenfurtu uskratila hrvatskim biskupima pravo služenja mise na Lojbaškom polju? Kako će austrijske vlasti tretirati ovogodišnju komemoraciju u Bleiburgu?

U emisiji “Otvoreno” na ova i druga pitanja odgovarali su predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda Vladimir Šeks (HDZ), povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest Ivo Lučić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tvrtko Jakovina, varaždinski biskup Josip Mrzljak te Vilim Matula iz političke platforme “Možemo!”.

Biskup Josip Mrzljak na početku emisije ispričao je da niti dan danas ne zna za sudbinu svoga oca, koji je nestao u travnju 1945. godine nakon što je uhićen u Vukovaru.

– Postoje stotine takvih slučajeva u Vukovaru, ti ljudi su nestali. Upoznao sam puno takvih ljudi iz moje generacije. Nemamo križeva na njihovim grobovima, pa radimo komemoraciju 12. travnja. To je jedna mora koja čovjeka prati cijeli život. Jako dobro razumijem iz Domovinskog rata majke koje traže svoje. Mi nikada nismo imali onaj trenutak – on je umro. Pojavljivale su se priče, možda se vrati, ovo ono. S tim teretom je trebalo živjeti, poglavito za vrijeme komunističkog terora, kada se to nije smjelo spominjati, a kamoli istraživati.

Mrzljak se pita gdje je hrvatska diplomacija, a po pitanju činjenice da je hrvatskim biskupima uskraćena mogućnost da ove godine vode misu na Lojbaškom polju.

– Malo je čudno da su napravili zabranu, ali svaki biskup ima pravo na svojem teritoriju znati tko ima misu.

Hrvatski sabor je 1995. godine izmjenom zakona o blagdanima i praznicima utvrdio je 15. svibnja kao spomendan na žrtve bleiburške tragedije.

– Unazad nekoliko godina su se političke prilike u Austriji i Koruškoj bitno mijenjale. Već prošle godine smo bili najoštrije upozoreni od koruških i crkvenih vlasti. Upozoreni smo da se komemoracija ne pretvori u komemoriranje NDH. Poduzeli smo sve moguće mjere te je bilo pet ili šest provokacija. Bile su to usijane lude glave ili su bili provokatori. To je bio temelj da zabrani održavanje mise od strane hrvatskog biskupa, rekao je Vladimir Šeks, predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda.

Na samom Lojbaškom polju će biti hrvatski redari i oni imaju zadaću da ako im se signalizira da se pojavilo neko obilježje, ustaška zastava, grb da se to ukloni.

– Mogu biti istaknute samo hrvatska državna zastava, austrijska zastava i crkvene zastave. Nikakve druge, niti ratne zastave HV-a, niti zastava HOS-a niti političkih stranaka. Ako se ona pojavi, redari su dužni da se takva zastava makne, dodaje.

– Svi mogu sada otići na stranice Počasnog bleiburškog voda i vidjet će na njima HOS-ovu zastavu i HOS-ova obilježja i sve zastave koje su tamo su zastave koje su zabranjene na Bleiburškom polju, rekao je povjesničar Tvrtko Jakovina, dodajući da je to odgovor onima koji misle da je diplomacija mogla nešto napraviti s Austrijancima.

Povjesničar Jakovina je rekao da je u Drugom svjetskom ratu puno više Hrvata stradalo nego li na Bleiburgu ili iza toga.

– O tome trebaju govoriti svi u crkvi, vlasti i politici, kada govorimo o stvarima od prije 74 godine. O ovome se priča već 30 godina. Mogao bih načelno pozdraviti da će se ove godine stanje nastojati smiriti. Šteta je učinjena Počasnom bleiburškom vodu, šteta je učinjena čitavoj manifestaciji i Hrvatima koji su dobili stigmu. To je odgovornost onih koji su imali vlasti, koji su u tome pisali i koji o tome govore.

Povjesničar Ivo Lučić kaže da Austrija na neki način “dijeli moralne lekcije”.

– Oni su itekako sudjelovali u Drugom svjetskom ratu, ali su nakon rata se potrudili uvjeriti da nemaju veze sa zločinima, da su bili nasilno pripojeni Reichu itd.

Društvo je podijeljeno i preočito je tko je za to odgovoran. Onaj tko najdulje obnaša vlast u Hrvatskoj. Ovdje je prisutan gospodin Šeks, rekao je Vilim Matula, dodajući da je bio član Centralnog komiteta.

– Bili smo na jednom sastanku gdje smo donijeli odluku da vama, uz sav rizik, kojeg smo bili svjesni, da vam damo mogućnost da na prvim tim izborima dobijete vlast i znali smo što bi tu moglo nastati, ali da bi to toliko daleko otišlo do čega ste vi uspjeli odvest Hrvatsku. Sva trojica upotrebljavate tu famoznu riječ “neki provokatori”. Našli ste mudru riječ, prepredenu, lukavu da su to provokatori – jer to prema javnosti znači “tko su ti provokatori”. Da se 10. travnja na rivi u Splitu slavi… Naravno da treba komemorirati žrtve. Probajte diplomatski s Merkelicom objasniti da postoje različiti oblici “Sieg Heil”. Objasnite da je naš “za dom spremni” čist kao suza, osim što je malo zaprljan. Pa to je sramota”, rekao je Vilim Matula iz političke platforme “Možemo!”.

Ivo Lučić mu je replicirao da s antifašističke pozicije pokušavaju reći da su svi ostali fašisti.

– Slično je govorio i Ratko Mladić. To je preprovidno. Ako je nacionalizam po definiciji utočište svih hulja, treba se zapitati što je ova vrsta boljševizma to jest antifašizma koji vi zastupate.

Matula dodaje da je 8. svibanj vrlo važan dan za Zagreb.

– To je bila veličanstvena pobjeda u Drugom svjetskom ratu, zahvaljujući partizanima smo došli na stranu pobjednika.

Vladimir Šeks je rekao da je temelj za uspješnu hrvatsku državu bio program HDZ-a i Franje Tuđmana koji se temeljio na pomirenju.

– Upravo je to bio zalog pobjede, da smo pobijedili srpsku agresiju, da smo članica UN-a, NATO saveza i EU-a. Hrvati nisu ratovali 90-tih jedni protiv drugih. Pogrešno navodite da je HDZ uzrok ovih podjela. Desnica je pružila ruku hrvatskoj ljevici. Oni nikako nisu mogli iskreno prihvatiti da su bili teški zločini na križnim putevima. Vi ste odgovorni, ne vi osobno već taj mentalitet je odgovaran.

– U Europi podjela i nacionalizama stradat ćemo svi, a najviše mali narodi, bila je završna poruka Tvrtka Jakovine.

Biskup Mrzljak rekao je da je uz antifašizam potreban i antikomunizam.

– Ne kažem da treba izjednačavati, ali treba zločine kazniti, mrtve pokopati.

– Oslobođenje uključuje slobodu. Jedna diktatura zamijenila drugu te jedan totalitarizam zamjenjuje drugi, kaže Ivo Lučić.

– Ono što je izgrađeno u 10 godina u Zagrebu nakon rata je herojsko čudo, a vi znate u što se pretvorila zemlja u 30 godina, dodaje Vilim Matula.

– Suprotstavljenost i podjela mogu se prevladati samo dijalogom, zaključio je Vladimir Šeks.

 

Istina o Zagrebu 8. svibnja 1945. i ulasku partizana u njega

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Nino Raspudić: Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan

Objavljeno

na

Objavio

Tema emisije Peti dan bila je humanističke znanosti vs STEM, a gosti komentatori Nino Raspudić, Petar Mitrikeski, Marijana Bijelić i Igor Mikloušić.

STEM je akronim koji označava znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, naglasila je u uvodu voditeljica.

Marijana Bijelić navela je da se znanosti dijele na prirodne, humanističke i društvene.

“Što je znanost apstraktnija, u najvećoj mogućoj mjeri je izvan ideologije.”, kaže Bijelić.

Petar Tomev Mitrikeski kao genetičar navodi da je STEM-ovac te objašnjava.

“Humanističke znanosti tiču se čovjeka, društvene znanosti promatraju institucije i čovjekovo ponašanje u skupini, a prirodne znanosti govore o genetici i evoluciji.”

Mikloušić: Pada interes za humanističkim znanostima

“Pada interes za humanističkim znanostima od 2008. od financijske krize”, navodi Mikloušić te ocjenjuje: “Ljudi koji će u budućnosti voditi financije ili državu moraju imati šire znanje”. Smatra da je važno da čovjek posjeduje znanje od umjetnosti do znanosti i arhitekture.

Gosti su spomenuli da su kontroverzne ideje razlog pada popularnosti društvenih znanosti poput propagiranja rodne ideologije.

Raspudić: STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani

Raspudić navodi da zbog raspodjele javnih sredstava dolazi do sukoba oko toga koje su od navedenih znanosti korisnije.

“STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani.” te dodaje da “samo četvrtina STEM-ovaca radi u svom području.”

“Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan. Previše smo opterećeni navodnim prestižnim sveučilištima koja propagiraju takve ideje.”, istaknuo je Raspudić.

“STEM je važan za kapitalizam, jer stvara prihode”, kaže Mitrikeski.

S druge strane, “STEM-ovci ujedno poboljšavaju kvalitetu života, sigurnost hrane i dr.”, naveo je Mikloušić.

“Prije je mjerilo znanja bilo poznavanje Shakespearea, a danas se gleda koliko je netko vješt u tehničkim znanostima”.

Za kraj, gosti su se složili da je suradnja svih područja važna za napredak cjelokupnog društva.

(HRT/narod.hr)

 

Nino Raspudić: Međunarodna zajednica je stvorila ‘hrvatsko pitanje’ u BiH

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

U pokušaju ilegalnog ulaska iz Srbije u Hrvatsku glumili da su na biciklističkoj turneji!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MUP

Četiri muškaraca na biciklima stigla su na granični prijelaz Batina sa srbijanske strane i ležerno pokušali nastaviti biciklirati u Hrvatskoj. Izgledali su kao članovi biciklističkog kluba na turneji koje su tijekom ljeta – a ovaj se događaj zbio 1. rujna ove godine nešto iza 20 sati – vrlo popularne.

Vidjelo se da su uložili trud u prezentaciju: bili su jednako odjeveni, bijele majice imale su isti logo i natpis Bellastoria. Majice s logom, inače, izrađene su za projekt za djecu pod nazivom Bellastoria, koji uključuje ljetne kampove i radionice. Organizator projekta su biskupije talijanske regije Lombardija.

Kad ih je zaustavila hrvatska policija, tvrdili su da su članovi biciklističkog kluba i da moraju nastaviti turneju po Hrvatskoj. Tour od Croatia, ponavljali su. No, stvarna priča malo je drugačija – bila je riječ o Afganistancu i tri Iranca koji su na ovaj, osebujan i originalan način, ilegalno pokušali ući u Hrvatsku pa onda dalje na zapad, očito inspirirani dugom povijesti sporta kao instrumentom bijega iz domovine.

Kada se govori o međunarodnim sportskim natjecanjima, redom se spominju rezultati, rekordi i medalje.

Rjeđe se govori o drugoj strani takvih događaja – činjenici da se i dan-danas sportaši i prateće osoblje, koje legalno stigne u zemlju domaćina natjecanja, ne vraća kući, već zatraži azil ili jednostavno nestane, piše Večernji list

Tako je od četiri nigerijska sportaša koji su se natjecali u Puli jedan – doduše nakon neuspjelih prijelaza granice sa Slovenijom te prijave gubitka dokumenata – zatražio azil u Hrvatskoj. O tome, po nekim navodima, razmišlja i dvojac koji je za sada po neutvrđenim okolnostima – iako on za to krivi hrvatsku policiju – završio u BiH.

Sport kao instrument bijega nije nestao završetkom hladnog rata, kad su, primjerice, Olimpijske igre završavale masovnim bijegom. Iz Melbournea se 1956. kući nije željelo vratiti 30 Mađara, a igre u Münchenu 1972. čak je 117 sportaša iskoristilo za ostanak na zapadu. Samo su se države iz kojih dolaze prebjezi promijenile.

– Na svakom većem sportskom natjecanju ostane dio stranih sportaša i države organizatorice spremne su na to – kazao je lani Peter Beattie, organizator Igara Commonwealtha, kad je 26 sportaša iz Kameruna, Ugande i Ruande odbilo napustiti Australiju. Što se događa s njima, ovisi.

Neki odmah zatraže azil, kao sportaš iz Sudana koji je ušetao u policijsku postaju prije negoli su Olimpijske igre u Londonu 2012. i počele. Neki dobiju azil, drugi budu odbijeni i vraćeni u matične države. Veliki dio nestane bez traga, kao 11 izviđačica sa Svjetskog skupa u Švedskoj 2011.

Neki pak pobjegnu, i to doslovno, tijekom samog natjecanja – prije nekoliko godina tijekom Londonskog maratona – Mami Konneh Lahun iz Sierra Leona, nakon što je trčala 2 sata i 46 minuta i ušla 20. u cilj, nastavila je trčati i nestala.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari