Pratite nas

Razgovor

Ivo Lučić: Ideja građanske BiH je prikriveni velikobošnjački nacionalizam

Objavljeno

na

Gost sinoćnjeg izdanja emisije Dobar, loš, zao na Našoj TV bio je povjesničar prof. dr. sc Ivo Lučić. Dotaknuo se brojnih tema – od raspada Jugoslavije, preko međunarodnih geopolitičkih odnosa pa sve do predstojećih Općih izbora u BiH. Uvjeren je kako Željko Komšić neće postati član Predsjedništva, a kada je u pitanju njegova kampanja istaknuo je da se ona bazira na antihrvatskoj histeriji.

“Ja sam malo gdje čuo tolike salve mržnje, bijesa, antihrvatstva u onom elementarnom smislu kao u ovoj kampanji od strane Željka Komšića. On apsolutno ne zaslužuje tu poziciju i ja sam gotovo siguran da je neće ni osvojiti. Ovi izbori će pokazati koliko među Bošnjacima ima onih ljudi koji niti priznaju, niti prihvaćaju Hrvate kao svoje susjede, ni kao političke partnere, a ni kao građane ove države”, poručio je povjesničar prof. dr. sc. Ivo Lučić.

Dodao je kako ne priželjkuje raspad Bosne i Hercegovine, ali da je povijest najbolja učiteljica života.

“Austro-Ugarska je propala jer nije uspjela riješiti međunacionalne odnose, a zbog istog tog problema propale su i dvije Jugoslavije. Četvrti put imamo državu s istim problemom gdje netko to ne želi riješiti pa se pitam misle li ljudi da iz nekog razloga ovaj put neće propasti. Koji su to argumenti da se može kazati: tri puta smo radili isto – rezultat je bio jedan, a sad će biti drugi rezultat. Teško da može biti drugi rezultat, vjerojatno će biti isti”, kazao je Lučić.

Ideju građanske BiH Lučić vidi kao prikriveni velikobošnjački nacionalizam koji od Federacije želi napraviti vlastiti entitet.

“Tu priču su još devedesete započeli SDA i SDP, odnosno komunisti koji su od 1941. do 1990. godine progonili svaki pokušaj restauracije građanskog društva, koji su zatvarali pa i ubijali zbog tog građanskog. Odjedanput preko noći oni postaju građani. Ili kad Izetbegović govori o građanskoj državi pa kaže ili građanska republika ili građanski rat, a istovremeno dok to govori na štandovima se dijeli njegova Islamska deklaracija. Te devedesete godine ja sam bio zastupnik u Skupštini. Sjećam se kad su zastupnici SDA tražili pauzu da idu na podnevnu molitvu. Sve je to u redu, poštujem vjernike ali čekaj malo, o kojoj građanskoj državi govorimo. Ovdje se radi o unitarizmu, nema tu ničega građanskog”, poručio je Lučić.

Govoreći o Pelješkom mostu, Lučić je poručio kako se on gradi na neospornom teritoriju Republike Hrvatske te da će biti dovoljno visok da osigura neometan prolaz svim plovilima.

“Radi se o pokušaju napada na simbole. Znači vi stvorite neki simbol, nešto šte ćete napadati. On je dovoljno visok da ispod njega mogu prolaziti svi brodovi, samo je devet metara niži od mosta na Bosporu. Čuo sam i teze da se na tom mjestu planira praviti luka, međutim to su megalomanske nacionalističke besmislice”, istaknuo je Lučić.

Lućić smatra kako je Međunarodna zajednica digla ruke od naše zemlje, te da preko BiH samo žele ostvariti šire interese na ovom geostrateškom prostoru.

“Kad razgovarate s nekim iz Bruxellesa o Bosni i Hercegovini, to je tema o kojoj oni jednostavno više ne žele razgovarati. Oni su isfrustrirani, izvarani, očajni i nitko s bilo kakvim kredibilitetom o tome više ne želi razgovarati. Amerikanci imaju milijun svojih problema, od unutarnjih do vanjskih. Cijela BiH je manja od kvarta u Chichagu, nemojmo se zavaravati. To je ostalo negdje iz socijalizma kako smo mi jako važni i da smo u centru nečega. To nije istina. Sve svjetske velesile imaju neke svoje interese, odnosno preko BiH pokušavaju ostvariti šire interese na ovom relativno važnom geostrateškom prostoru”, tvrdi Lučić.

Dodao je kako ni Republiku Hrvatsku previše ne zanimaju problemi u našoj zemlji. Ističe kako je za njih pitanje Izbora u BiH potpuno periferna stvar, te da je hrvatska javnost više fokusirana na slučaj Zdravka Mamića nego na probleme Hrvata u BiH.

 

IVO LUČIĆ: Kako sam izmislio ‘vjesticu’ koju Oslobođenje nije ali jest objavilo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Marko Jurič: Treba ukinuti HRT i krenuti iz početka

Objavljeno

na

Marko Jurič je novinar bez dlake na jeziku. Njegove tv emisije ili novinsko-publicističke uratke vole ili ne vole. Sredine nema. Međutim, takvi kod nas ne prolaze dobro, ali kod njega nema alternative.

Svojedobno je s Markom Markovićem pokrenuo tjednik „Panoramu“, objavio jednu knjigu, bio urednik i voditelj na televiziji Z1, producent nekih tv serija, itd. i tako redom. On ti je kao mačka – kaže mi jedan kolega. Baciš ga na glavu, a on se uvijek dočeka na noge.

Istina, već duže vrijeme na Z1 ne gledamo njegove rado gledane  emisije „Markov trg“, ali već je on u novim projektima.

Zanimala nas je njegova profesionalna prošlost, ali i budućnost.. .

Gospodine Jurič. Počeli ste novinarsku karijeru početkom devedesetih, dakle u vrijeme stvaranja hrvatske države. Kako je bilo tada, a kako je danas raditi u hrvatskom novinarstvu?

Doduše krajem osamdesetih sam počeo honorarno u Večernjem pa onda VPA pa Globus itd., ali pravi novinarski izazovi su počeli praćenjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilo je to vrijeme kada su novine najveći dio svoje zarade ostvarivale od prodaje, odnosno od čitatelja. Danas je situacija bitno drugačija i novine žive od sponzora. Razlika je u tome da su novine prisiljene prilagođavati se onome tko ih financira. Stoga kada ste, kao ranije, egzistencijalno ovisili o ocjeni čitatelja morali ste se vrlo potruditi što se tiče sadržaja. Bilo je to vrijeme kada su dominantne novinarske forme bile reportaže, intervjui i istrage. Znači novinar je bio sakupljač informacija. Danas su dominantni komentari i analize, što znači da je novinar kreator i oblikovatelj informacije. Zato u današnjem novinarstvu dominiraju subjektivni pogledi na stvarnost, odnosno dojmovi, a u konačnici se takvo novinarstvo, namjerno ili slučajno pretvara u krivotvorinu stvarnosti.

U vrijeme komunizma često smo se susretali s cenzurom. U kojoj je mjeri ona prisutna i danas? Ne čini li vam se da je veća i opasnija tzv. autocenzura?

Ima te autocenzure koja je posljedica tog odnosa prema sponzorima, a koji su uglavnom velike kompanije, koje opet ovise o državnim ugovorima, koncesijama, zakonskim formama itd. Tu su onda važni posrednici marketinške i PR agencije koje usmjeravaju taj veliki sponzorski kolač prema onim redakcijama koje su poslušne njihovim uputama, ‘dobronamjernim’ savjetima ili ucjenama. Dakle stvari se svode na jednostavne principe ‘ili ćeš pisati što mi hoćemo ili nećeš dobiti oglase’. U komunizmu su nepoćudni bili zabranjeni, a danas ostaju bez financijske potpore. A kad svemu tome još pridodate nekompetentnost novinara, a što je posljedica enormnog povećanja broja medija, rekli bi sveopće inflacije novinarske profesije, dolazimo do ovakve krivotvorene slike naše stvarnosti u javnom prostoru.

Zbog čega je hrvatsko novinarstvo drastično potonulo? Međutim, od mnogih se može čuti da smo  u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dobili medijski rat s agresorima!

Zbog toga što to više nije hrvatsko novinarstvo. Ovo danas je neki hibrid raznih anacionalnih, intelektualno narcisoidnih i raznih nastranih ideoloških, društvenih pa u konačnici i političkih formata koji nemaju baš nikakve veze s identitetskom biti bića hrvatskog naroda. Za vrijeme Domovinskoga rata, hrvatsko je novinarstvo disalo u duhu naroda i interesa, a po završetku rata, osobito nakon 2000.-te godine hrvatski su novinari izbačeni ili gurnuti na marginu. I sam sam doživio takvu sudbinu u Večernjem listu.

Zbog čega ste „izbačeni“ iz tv kuće Z1?

Jedan od razloga je novac. Naime, moje su emisije otvarale probleme prema sponzorima Z1 televizije i to od Agencije za elektroničke medije pa nadalje.

A zbog čega iz novog novinarskog društva (HNIP) u kojem ste se također angažirali?

U HNiP su ušli razni novinarski klimavci od HRT-a pa nadalje, kojima nije odgovarala jedna čvrsta pozicija udruge koju smo zagovarali kolege Marko Ljubić, Jure Vujić i ja pa su nas po kratkom postupku izbacili. Potpuno suprotno statutu, zakonu itd., ali kad ste na strani sustava onda sve to možete bez straha od sankcija. Opet se tu umiješao novac jer da bi udruga dobivala novce od nekih sponzora uvjet je bio da ‘ne stvara problem’. U bivšoj se državi to zvalo ‘ne talasaj’. Taj posao eutanazije HNiP-a su odradili danas čelni ljudi udruge.

Sada se vaše, inače odlične emisije prikazuju na pojedinim portalima. Kako, zašto?

Internetska tv je budućnost, a evo postala je i sadašnjost u Hrvatskoj.

Nego, što je Projekt Velebit?

Projekt Velebit je ideja. Rekli bi ideja zdrave pameti, logike, istine. Jedna platforma koja polako okuplja ljude sa idejom, sa voljom i spremnošću da naprave nešto više od jalovog lamentiranja zašto je ovako, zašto je onako. Kad pogledate komentare ispod tekstova koji diraju u krucijalne političke teme lako vidite kako je prosječan hrvatski čitatelj sapet emocijama i ne snalaženjem. Pa se onda stavljaju razni bijesni komentari puni uvreda ili psovki, crtanja šubara, petokraki omraženim ljudima ili stavljanja onih ZDS pozdrava. I ljudi misle da su time nešto postigli. A zapravo reagiraju upravo onako kako kreatori ovakvog stanja žele – da se ispušu kroz taj virtualni svijet portala.

Ne bi li bilo bolje i zanimljivije da objavljujete svoje novine?

Možda bi, ali novine su veliki i skup projekt. Ako znate nekoga tko bi htio uložiti novac javite nam!

Ima li ikakve šanse da vas jednog dana kao novinara ili urednika gledamo i na HRT-u, da recimo  tamo vodite svoje emisije?

Na ovim se našim prostorima stalno izmjenjuju ideološke koncepcije. Tako da će i ovakvo stanje doći svome kraju. HRT je sve samo ne ono za što se izdaje i za što dobiva ogromni novac. Tko zna što će biti za godinu, pet ili deset. Možda je pravo pitanje bi li ja uopće htio voditi emisiju na HRT-u.

Što mislite o kontraverznoj tv emisiji kontraverznog novinara Nedjeljom u dva?

Dobro upakirana jeftina propaganda jugonostalgije, a možda i nekih konkretnijih planova. Stanković je politički aktivist, a ne novinar i ta bi se emisija trebala emitirati kao promidžbeni program, a ne kao dio informativnog, dokumentarnog ili kojeg već programa jer nema veze ni sa informiranjem, ni sa dokumentiranjem. Ali to vam je odraz stanja u državi. Stanković je televizijski reprint mentaliteta saborske većine.

Trebali ukinuti pretplatu HRT-u?

Ne, nego treba ukinuti HRT, poslati sve te ljude na ulicu pa neka svoju novinarsku, dramsku, redateljsku i koju već genijalnost isprobaju na tržištu. Nakon toga ispočetka započeti zapošljavati ljude koji su najprije hrvatski profesionalci, a onda radijskotelevizijski.

Jeste li se kao novinar susretali sa sudskim tužbama?

Jesam. To je neminovnost ove profesije, pogotovo kada ne pjevate po notama kompozicija te hrvatske duboke države.

Želite li još nešto dodati, poručiti?

Gledajte Podcast Velebit!

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Stjepan Šterc: Za pet godina Hrvatska neće imati za mirovine

Objavljeno

na

Objavio

PODCAST VELEBIT – Kolaps mirovinskog sustava

Demograf Stjepan Šterc:
Više Hrvata živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, procjena je oko 4 milijuna.

Mogu li Hrvati izvan Hrvatske biti temelj revitalizacije Hrvatske?
Zašto se u Hrvatskoj ne primjenjuju izraelski ili irski modeli povezanosti iseljenog i domovinskog stanovništva?

Zašto se iseljenim Hrvatima u Hrvatskoj ne omogući ulaganje bez poreza kao što to Irska država omogućuje Ircima?
Zašto hrvatska država ‘kažnjava’ umjesto da nagradi majku u porodiljskom razdoblju?

Zašto je hrvatskoj državi važnije financirati ne vladine udruge, nego poticati rađanje djece?
Zašto je Plenkoviću bilo važnije sačuvati neke ministre, nego primjeniti ozbiljne demografske mjere?
Zašto se na otocima poput Lastova uopće naplaćuje PDV?

Odgovore na ova pitanje poslušajet u PODCAST VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari