Pratite nas

Komentar

Ivo Lučić: Komemoracije u Jasenovcu su pozornice političkih borbi u Hrvatskoj

Objavljeno

na

foto HINA

Kultura sjećanja mogla bi nas poučiti kako je svaki ekstremizam uzaludan i potaknuti nas na suosjećaj za sve civilne žrtve, no ona je u Hrvatskoj i dalje okvir za političke borbe u kojima se žrtve koriste kao argumenti…

To je jedan od zaključaka istraživanja četverogodišnjeg projekta „Uokvirivanje nacije i kolektivni identitet u Hrvatskoj: politički rituali i kulturno pamćenje traumâ dvadesetog stoljeća“ (FRAMNAT) koji je nedavno završen na Sveučilištu u Rijeci.

Zaključak vrijedi i za Jasenovac, oko čijih se važnih pitanja vlasti i sljedbenici žrtava već četvrtu godinu ne mogu dogovoriti, pa organiziraju odvojene komemoracije. Analiza tih komemoracija na Spomen području Jasenovac (JUSP) pokazala je da su dvije najveće stranke i mainstream mediji neprestano u prvi plan gurali pripovijesti o Drugom svjetskom ratu kao i podjele koje te pripovijesti potiču.

Međutim, voditelj istraživanja, povjesničar na Sveučilištu u Rijeci Vjeran Pavlaković, kaže da te teme opća javnost ne smatra pitanjima od vitalne važnosti. Opća javnost u Hrvatskoj, a posebno mladi, većinom je zainteresirana za posao ili pitanja ostati ili iseliti, a ne za to koja je strana u povijesti bila odgovornija za hrvatsku državnost, dodaje Pavlaković, koji je sve stupnjeve obrazovanja prošao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Doktorirao je povijest na Sveučilištu u Washingtonu 2005. godine. Od početka 2008. zaposlen je na Kulturalnim studijima u Rijeci, trenutno u statusu izvanrednog profesora. Istražuje probleme kulturne memorije, tranzicijske pravde u bivšoj Jugoslaviji i Španjolski građanski rat.

Vodio je skupinu mladih istraživača koji su četiri godine pratili najvažnije komemorativne događaje, među kojima su izdvojili sedam njih. Te se komemoracije odnose na koncentracijski logor Jasenovac, žrtve Bleiburga i Križnog puta, žrtve Jazovke i Vukovara, te na Dan antifašističke borbe u Brezovici, Dan ustanka u Srbu i Dan pobjede u Kninu.

Analizirali su govore vodećih hrvatskih čelnika i oporbenih vođa, kao i govore predstavnika Katoličke crkve, antifašističkih udruga, ratnih veterana i udruga žrtava rata. Također, analizirali su medijske prikaze tih događaja, te pokušali mjeriti njihove učinke na hrvatsko društvo. Rezultati istraživanja trebali bi se uskoro pojaviti u obliku knjige kod uglednog izdavača znanstvenih publikacija „Routledge“. Ta izdavačka kuća ima tradiciju dugu gotovo 170 godina i godišnje izda od oko pet tisuća novih knjiga.

Revizionisti i propagandisti

Komemoracije u Jasenovcu su pozornice političkih borbi u Hrvatskoj. Desnica nastoji ušutkati ili barem marginalizirati sjećanje na mjesta poput Jasenovca, koja upozoravaju na opasnosti koje ekstremizam poduzima u ime nacionalne države. Antifašisti kritiziraju vlast da toleriranjem revizionizma dovodi Hrvatsku u konfuziju, jer je Europska unija, čiji je Hrvatska dio, uvelike izgrađena na antifašizmu.

Trenutni val revizionizma prvenstveno nastoji minimizirati broj srpskih žrtava i ustaških zločina, tumačeći ih kao mitove koje su stvorili srpski nacionalisti. Revizionisti tumače Jasenovac kao radni logor u kojem se za zatvorenike odvijao bogat kulturni program, što je jednako poricanju holokausta, ocjenjuje Pavlaković.

Jasenovac je bio najveći i najpoznatiji sabirani logor u NDH, koji je služio kao radni logor i logor smrti. Južni dio logora nalazi se u Donjoj Gradini, na području Bosne i Hercegovine. O broju ubijenih u logoru vodile su se žestoke polemike. Prema muzejskoj mrežnoj stranici, utvrđene su 83.145 žrtve, no to vjerojatno nije konačan broj, dodaje.

Godišnja komemoracija održava se u čast pokušaja proboja zatvorenika, koju je od 600 njih preživjelo samo 100. Od 2016. udruge Srba, antifašista i Židova u Hrvatskoj bojkotiraju službenu komemoraciju i organiziraju svoju jer smatraju da vlast „tolerira historijski revizionizam i porast netolerancije“.

No Pavlaković smatra da „strategija potkopavanja institucija kao što je JUSP Jasenovac ili ignoriranje pitanja kojim se JUSP bavi“, koju, prema njemu, provodi vladajući HDZ, donosi vlasti još više nevolja. To otvara veći prostor drugim akterima, u čemu je Srbija posebno vješta, drži.

Ona koristi skandale kako bi stalno optuživala Hrvatsku za rehabilitaciju ustaštva i fašizma, osobito u međunarodnim odnosima, ističe Pavlaković i podsjeća na izložbu u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku početkom 2018. godine. Izložba koju je sponzorirala srbijanska vlada nije dala objektivan povijesni pregled tog tragičnog mjesta sjećanja, nego ga je iskoristila kao propagandu protiv Hrvatske, kaže on.

Pavlaković upozorava da stalna politizacija jasenovačkog pitanja u konačnici ugrožava sposobnost zemalja u regiji da izađu iz traumatične prošlosti i rade na poboljšanju života svih građana.

Mjesta koja uče toleranciji i upozoravaju na univerzalnost zla

Pri izgradnji nacije i države uvijek je lakše iskoristiti povijesna sjećanja koja usmjeravaju pažnju na žrtvu i viktimizaciju domoljuba, nego na neugodne priče koje vlastitu zajednicu prikazuju kao počinitelje, objašnjava Pavlaković.

Jasenovac je jedno od najmračnijih mjesta sjećanja na Drugi svjetski rat i holokaust u Hrvatskoj i nipošto ga se ne smije zaboraviti. Dapače, trebamo ga upamtiti kako bismo vratili dostojanstvo žrtava i kako bismo onemogućili ideologiju koja stoji iza njega da ih ponovi, ističe.

Jako je važno iz niza razloga kako se sjećati prošlosti, ne samo Jasenovca nego i svih mjesta masovnih ubojstava. Prvo, kako prošlost iskoristiti za oblikovanje sadašnjosti i za izgradnju puta u budućnost. Drugo, važno je kakve se moralne pouke mogu izvući iz državnog mehanizma koji je stvorio sustave koncentracijskih logora smrti, objašnjava.

Primjerice, Jasenovac se može upotrijebiti za prikazivanje Hrvata kao krvožednih, sadističkih ubojica povezanih s nacistima i fašistima, ili pak Srba kao manipulatora koji preuveličavaju vlastitu viktimizaciju kako bi postigli i zadržali političku moć, kaže Pavlaković. On dodaje da takvi pogledi imaju osnovu u stvarnosti, ako se odlučimo usredotočiti na taj aspekt prošlosti.

No Pavlaković smatra da je bolje razumijevanje prošlosti ono koje ističe uzaludnost ekstremnog nacionalizma i nedopustivost degradiranja drugih na temelju njihove religije, etničke pripadnosti, seksualnosti i sličnog. Takva interpretacija poziva na dijalog i na suradnju kao načine rješavanja razlika, i što je najvažnije, na sposobnost poticanja suosjećanja za civilne žrtve bez obzira na njihovu nacionalnost, kaže on.

Ako se mjesta holokausta u drugim zemljama mogu upotrijebiti za podučavanje tolerancije i ako mogu upozoriti na univerzalnost zla, onda mjesta poput Jasenovca i Jadovna u Hrvatskoj ili Starog Sajmišta u Srbiji, mogu biti platforma za slanje poruka pomirenja, a ne samo popis brutalnih zločina “drugog”, ističe Pavlaković.

On naglašava da mora postojati suosjećanje za žrtve koje su stradale na poraženoj ili ideološki suprotnoj strani. To ne znači da se može i treba izjednačavati fašizam ili komunizam, niti da treba reći da su žrtve Bleiburga iste kao one u Jasenovcu, budući da se povijesni kontekst i sastav skupina žrtava znatno razlikuju, kaže Vjeran Pavlaković i zaključuje: Prihvaćanje da je druga strana imala žrtve i da je vlastiti etnički ili politički kolektiv počinitelj, ne umanjuje vrijednost ni čast vlastitih žrtava.

Piše: Ivo Lučić/Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Bolković: Azimov mi je rekao: ‘HDZ će ostati ruski partner, ali Plenković to vjerojatno neće biti’

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

ALSO SPRACH AZIMOV

Jučer je “Novi list” objavio veliki intervju s Plenkovićem. ( https://www.novilist.hr/…/razgovor-andrej-plenkovic-ako-se…/ )

“Novinarka Tihana Tomičić pred kraj intervjua Plenkoviću je postavila i jedno pitanje vezano uz eventualnu postizbornu koaliciju s Domovinskim pokretom.

Jeste li vi sigurni u jednu stvar: primjerice, dobijete relativnu većinu i idete sastavljati vlast. No, Miroslav Škoro i Domovinski pokret kažu – u redu, možemo s HDZ-om, ali ne s Plenkovićem, i Predsjedništvo HDZ-a to podrži? Vlast je ipak vlast. Jeste li vi sigurni u svoj HDZ, da stoji sto posto iza vas – pitala je novinarka.

– Nema teoretske šanse za to. A ako žele neki drukčiji HDZ, neka uđu u HDZ, neka se kandidiraju, osvoje povjerenje članova i pobijede. Tko im smeta? Čega se boje? E, ali zato umjesto floskula treba imati ozbiljan program, iskustva i znanja – sve što nemaju. Ovakve ucjene s premijerskim mjestom neće proći – rekao je Plenković za Novi list na kojem možete pročitati cijeli intervju.”

Dakle: HDZ kao partner može, ali bez Plenkovića!

To me je podsjetilo na događaj od prije par godina kojemu je nazočio i moj producent na HRT-u, tako da imam i svjedoka.

No, ispričajmo tu priču ovako:

Prije dvije godine Andrea Latinović zamolila me je da za njen portal napišem tekst o temi koju sam joj tijekom razgovora komentirao: o rušenju Plenkovića. ( https://direktno.hr/…/romano-bolkovic-od-trenutka-dolaska-…/ )

U tekstu kažem:

“Od trenutka dolaska Andreja Plenkovića na vlast njega se ruši: od izjave u Ukrajini, od izjave u Mostaru, otvara se „ruski front“, otvaraju se Orašja, i ta dva primjera paradigmatska su za tu borbu protiv Plenkovića: s jedne strane to je, rekao bi Račan: bit ću otvoren – ruski interes, a s druge tu su interesi stranačkih konkurenata koji proxy ratom ratuju s Plenkovićem: uvijek ima prijatelja u BiH, Srbiji – za Sanadera u Sloveniji – koji će ponešto učiniti a da u Hrvatskoj nekome oteža situaciju olakšavši je nekom prigodnom Brutu. Ako vam prvi dio ove opaske zvuči kao tradicionalna birtaška hrvatka politička fantazija, moram biti zloćestiji od vas: nismo svi isti i nemamo svi iste informacije. Vidite, meni je politika naprosto predmet profesionalnog bavljenja, a to računa i na izravne, pouzdane kontakte s protagonistima naših sudbina, i jednostavno mogu kazati da je, očito želeći da se to prenese, meni osobno, pred mojim producentom na HRT, veleposlanik Rusije Anvar Azimov prije godinu dana kazao rečenice: „Mi vam oduvijek bolje surađujemo s desnim vladama no s lijevima. Tako da će HDZ zasigurno ostati naš partner. No, Plenković to vjerojatno neće biti.“ Ja sam ostao zatečen, jer i nakon tri desetljeća političkog novinarstva ipak ovakvu izravnost s takvog mjesta nisam očekivao.”

Dakle, ništa novog pod slavenskim crnim suncem.

Plan o prihvatljivosti suradnje s HDZ-om ali bez Plenkovića niti je nov, niti je Škorin.

Rekoh, imam svjedoka da mi je Anvar Azimov mirno, u foajeu HRT-a, čekajući snimanje emisije “1 na 1”, kazao da Rusija uvijek bolje surađuje s desnim vladama no s lijevima, te će HDZ zasigurno ostati ruski partner, ali Plenković to vjerojatno neće biti. Tim riječima.

Stvari se dakle u Hrvatskoj odvijaju planski, srednjoročno, pomno pripremljene i etapno, od doktorata do Mesićeve podrške drugoga jutra kako se Škoro kandidirao za predsjednika RH, sve je tu posloženo i ne samo ruskom slavjanskom potporom e kako bi se briselski čovjek Plenković, realno jedina relevantna proeuropska figura Hrvatske, čovjek s kojime europski predsjednici i premijer, vidjeli smo, razgovaraju kao sa sebi ravnopravnim, što do sada nije bio slučaj ni s jednim predsjednikom ili premijerom ove zemlje, konačno i presudno posljednji relevantni zagovornik EU koja bi, u idealnoj viziji, jednom mogla biti federacija, ili ako vam se ne sviđa ta riječ i politička forma: naprosto jedinstven kontinent mira i sigurnosti, prosperiteta i rada, znanja i liberalno- i socijalno- demokratskih vrijednosti, uklonio sa scene, na zadovoljstvo onih kojima ovako koncipirana EU nikako ne odgovara, koji Europu kao konsolidirani entitet s preko 500 milijuna žitelja ne mogu vidjeti nego kao puko jedinstveno tržište, jer bi političko jedinstvo predstavljalo suvišnu konkurenciju, dodatnu nevolju u ionako metežnom multipolarnom svijetu koji bi, valjda, najbolje bilo vratiti na pozicije Hladnoga rata, i sve u svemu zemlju po zemlju u Europi valja instalirati one snage koje će pridonijeti podjeli kontinenta na Stari i Novi, jer je naprosto neophodna “redefinicija Europske unije po realističkom protokolu policentričke Europe, budući da „sidro koje europsku ekonomiju vuče prema dnu nije Atena – it’s Berlin.”, kako sam napisao u jednom svom tekstu za “Globus”.

U riječ: Plenković, kao proeuropska figura čija je specifična težina nesumjerljiva onoj inih aktera hrvatske politike, smeta, i sve je tu ok, i HDZ, i desne vlade, pa čak i Europa kao savez suverenih nacionalnih država uvezanih jedino slobodnim tržištem, ali jedno nije prihvatljivo – EU kao konkurentan politički entitet i njegovi proponenti u zemljama Europe. Time ni Plenković.

Pa se tako po Europi kupuje, financira politiku i političare zajedničkog nazivnika -exit, i tako su ovi izbori u Hrvatskoj značajniji no što to itko u javnoj diskusiji ( klaunova koji momentiraju izbore ) spominje.

Predsjednik, Zoran Milanović, ta zar on nije bio pobornik Cameronove vizije EU: u vrijeme njihova sastanka u Londonu, lako je provjeriti klikom, naslovi su glasili:”Milanović se sastao s Cameronom u Londonu i neobično snažno podržao britanske napore da smanje ovlasti EU”, a izjave su bile ovakve: “Nisam nikada bio pobornik Unije koja stalno raste i koja je sve bliže i bliže. To znači više birokracije u EK-u”, izjavio je Milanović hrvatskim nakon sastanka s britanskim premijerom Davidom Cameronom. “Ako tako nastavimo više nećemo morati ići na izbore, jer će se sve odlučivati u EK-u”.”

Dakle, na mjestu predsjednik RH imamo čovjeka koji je po mjeri kreatora novih odnosa u svijetu i Europi, i sada samo treba instalirati nekoga istovjetna uvjerenja na poziciju predsjednika Vlade.

I, posao će biti obavljen, napisao je Bolković na Facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Thompson pozvao fanove da izađu na izbore: ‘Ako su je bili kadri stvoriti i obraniti, bit će kadri s njom i upravljati’

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji,

nalazimo se pred još jednim vrlo važnim izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru pa imam potrebu obratiti Vam se i pozvati Vas da svakako izađete na ove izbore.

Birajmo ljude koji su se iskazali u stvaranju hrvatske države i njenoj obrani u Domovinskom ratu. “Ako su je bili kadri stvoriti i obraniti, bit će kadri s njom i upravljati”.

Birajmo ljude za koje smo sigurni da će se zalagati za kršćanska načela i očuvanje svih naših vrednota.

Na političkim listama koje nam se nude pronađimo takve ljude, oni postoje i zato dobro promislimo kome dati glas.

Nemojmo dopustiti da na vlast dođu oni pojedinci, stranke i njihovi sljedbenici, koji su demonstrativno napustili Hrvatski sabor prilikom izglasavanja hrvatske neovisnosti, kao ni oni koji su pasivno promatrali kalvariju njenog stvaranja i Domovinskog rata, a danas bi htjeli s njom upravljati.

Zato bez obzira na sva lutanja i pogreške koje smo prošli, moramo nastaviti onim putem kojim smo započeli devedesetih.

“…Sve bi’ dao da je vidim

ponosnu i lijepu k’o u snovima…”

Bog i Hrvati

M.P. Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari