Pratite nas

Herceg Bosna

IVO LUČIĆ: Puno toga među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima je ‘zloglasno’

Objavljeno

na

foto: REUTERS - Za muslimansko-hrvatskog rata Alija Izetbegović uspostavio je snažnu vojnu vezu Armije BiH i sa sunitskim i sa šijitskim akterima

Tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak, posljednjega vikenda u kolovozu 2018. godine, zapaljena je hrvatska zastava u Žepču, postavljena uz spomenik poginulim pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane. Sarajevski dnevni list Oslobođenje dotakao se tog događaja, ali se usput pozabavio i drugim slučajevima isticanja hrvatskih nacionalnih obilježja u BiH. Objavljen je članak koji je naslovljen “U Orašju zastave Hrvatske u čast tzv. Herceg Bosne, jedna navodno zapaljena u Žepču”.

U podnaslovu teksta piše: “Tokom jutra brojni portali u Hrvatskoj prenijeli su informaciju Mjesne zajednice Selišta kod Žepča u kojoj se navodi da je na spomen-obilježju poginulih pripadnika HVO zapaljena hrvatska zastava.” Sami tekst počinje sljedećom tvrdnjom: “Uz glavne saobraćajnice na području općine Orašje tokom proteklih nekoliko dana postavljeno je nekoliko zastava Republike Hrvatske.” Tekstu je priložena i fotografija na kojoj se vidi šest zastava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i ni jedna zastava Republike Hrvatske. Nikada ne treba podcijeniti neznanje i površnost društveno političkih radnika u BiH (kao ni onih u Hrvatskoj), ali oni bi ipak morali znati kako izgleda zastava Republike Hrvatske. Trebali bi također znati i koja je i čija je zastava što je ovih dana, u nešto većem broju nego inače, izvješena na prostorima gdje u većem broju žive Hrvati.

Napomenimo još jednom da su Hrvati konstitutivan narod odnosno ustavotvorna nacija u BiH, a zastava o kojoj se piše danas je zastava hrvatskog naroda u BiH, a prije toga zastava Hrvatske Republike Herceg Bosne (Hrvatske zajednice Herceg Bosne), koja je u proljeće 1994. mirovnim Washingtonskim sporazumom integrirana u Federaciju BiH. Tim sporazumom priznati su svi njezini “pravni i administrativni aranžmani”, HVO je integriran u Vojsku Federacije, zadržao je svoju komponentu i svoje ratne zastave. Priznati su činovi i odličja, mirovine i po svemu je jasno, a najprije po ustavnim odredbama, da su Hrvati bili i ostali jednakopravan, konstitutivan narod u toj Federaciji, kao i u cijeloj BiH.

Ako je to tako, a jest, logično se nameće pitanje tko to i zašto četvrt stoljeća nakon rata ne prepoznaje hrvatska nacionalna obilježja u BiH i njihovim paljenjem skrnavi mir i uspomenu na poginule hrvatske vojnike. Kako to da uredništvo nekada “uglednih” dnevnih novina ne razlikuje zastavu Republike Hrvatske od zastave Hrvata u BiH, a hrvatske portale u BiH (od Posavine, preko Žepča do Mostara) od portala u Hrvatskoj. Ponavljam da nikada ne treba podcijeniti neznanje i površnost, ali se ovdje radi o nečemu drugome. Društveno politički radnici, odnosno nacionalni/istički djelatnici u medijima koji su od nekada državnih bosansko-hercegovačkih postali bošnjačko-bosanski nacionalni/istički mediji, ne priznaju postojanje Hrvata u BiH.

Ne priznaju i ne poznaju njihova nacionalna obilježja niti njihove medije. Oni ne priznaju stvarnost i Ustav, nego žive u ideološkim projekcijama i iluzijama koje permanentno održavaju, uvjereni da je, kao nekada u “dobra stara (diktatorska) vremena” stvarnost ono što oni, po nalozima i uputama iz komiteta, napišu na stranicama svojih novina. Pri tome zaboravljaju da su nekada takvu nametnutu “stvarnost” branili milicija i tužiteljstvo, a po potrebi i vojska, dok je danas ona tek otužno karikaturalno podsjećanje na nekadašnju moć i “slavu” i nekada koliko-toliko relevantne novine. Način pisanja novinara Oslobođenja nije izuzetak, već je pravilo kojega se drže gotovo svi bošnjačko-bosanski mediji i skoro svi njihovi novinari. Tako se i čitaniji Dnevni avaz osvrće na spomenute hrvatske zastave člankom “Po posavskim selima vihore se zastave zloglasne Herceg Bosne”. Naglasak je na “zloglasnoj” društvenopolitičkoj zajednici (kako se to nekada imenovalo). Hrvatska zajednica Herceg Bosna očito je na zlu glasu u bošnjačko-bosanskim medijima i među njihovim konzumentima, kao što je “zloglasna” i Republika Srpska. Konačno Hrvati i Srbi su također “zloglasni” osim one nekolicine koja se odrekla nacionalnog identiteta i u ime “građanstva” služi bošnjačkom nacionalizmu i bosanskom unitarizmu. Oni nisu “zloglasni” među Bošnjacima, ali su zato i te kako “zloglasni” među Hrvatima odnosno Srbima do te mjere da uz njihova imena obično ide pridjev “kmet”, “slugan”, “otpadnik”, “izdajnik” i slično.

Osim njih, među Hrvatima (a i Srbima) “zloglasni” su gotovo svi bošnjačko-bosanski “heroji”, “gazije”, “šehidi”, vojni i politički dužnosnici, od Gazi Husrev bega i Alije Izetbegovića do Rasima Delića, Nihada Bojadžića, obojice Ćela i Mušana Topalovića. Neki su živi neki nisu, neki su osuđeni, neki nisu, ali su svi u hrvatskoj javnosti na zlu glasu odnosno “zloglasni”. Jednako tako, “zloglasne” su i gotovo sve ”slavne” i “viteške” postrojbe Armije BiH, od Sedme muslimanske brigade, El Mudžahida, Handžar divizije pa do Četvrtog korpusa, Crnih labudova, 44. brdske brigade i da ne nabrajamo dalje. Neke su počinile manje, neke više zločina, ali su sve na zlu glasu odnosno “zloglasne”. Na posebno “zlu glasu” među Hrvatima u BiH je Treći korpus Armije BiH koji je osnovan za rat protiv Hrvata i čiji je zapovjednik čak osuđen za ratne zločine pred Haškim tribunalom. Sjedište korpusa, a jedno vrijeme i muslimanskog političkog vodstva, bilo je u Zenici. Odatle je protjerano oko 14 tisuća Hrvata, sva hrvatska sela su spaljena, oko 2000 Hrvata zatvoreno je u logore, počinjeno je više masovnih zločina; u selima Šušnju, Dusini, Čajdrašu i drugima ubijena su 74 civila među kojima i troje djece. Zeničke vlasti neće taj “zao glas” popraviti time što će bivšega predsjednika Republike Hrvatske Stipu Mesića proglasiti svojim počasnim građaninom. On i onako među Hrvatima u BiH kotira kao i bilo koji “zloglasni” bošnjački političar protuhrvatske orijentacije, na primjer Sefer Halilović.

Isto tako, Hrvatima su srpske “herojske” postrojbe “zloglasne”, kao što su i Srbima hrvatske. Puno je toga u našoj povijesti “zloglasno” da bi sve to navodili i na to trošili prostor i vrijeme. Zato kvalifikacija Hrvatske Republike Herceg Bosne kao “zloglasne” u bošnjačko-bosanskim medijima, ne znači ništa. Isto tako, svođenje Hrvatske Republike Herceg Bosne na zločine koji su se u njoj u ratnom razdoblju dogodili jednako je svođenju Republike Bosne i Hercegovine na još masovnije i još okrutnije zločine koji su se dogodili na teritoriju pod bošnjačko-muslimanskom vlašću i pod njihovom zastavom. Republika Bosna i Hercegovina ipak nije bila samo zločin na Kazanima, u Grabovici, Doljanima ili Uzdolu.

Ona je bila puno više od koncentracijskog logora na stadionu u Bugojnu, u muzeju u Jablanici, na Musali u Konjicu ili u Muzičkoj školi u Zenici. Republika Bosna i Hercegovina bila je i legitimna želja bošnjačkog naroda (pa i dijela ostalih) za slobodom i neovisnošću, za svojom nacionalnom (odnosno građanskom) državom. S druge strane Hrvatska Republika Herceg Bosna nastala je tijekom mirovnog procesa na temeljima Hrvatske zajednice Herceg Bosne osnovane 18. studenoga 1991. na inicijativu Hrvata iz središnje Bosne i Posavine. U nju su uključeni i HZ Soli iz Tuzle, te HZ Sarajevo. HZ HB je zamišljena kao koordinacija općina koja se odmah u osnivačkom aktu obvezala “poštivati demokratsku vlast BiH dok postoji državna neovisnost u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju”. Čuvari i obnovitelji Jugoslavije, te konstruktori raznih “historijskih sporazuma” žestoko su zamjerili bosansko-hercegovačkim Hrvatima deklarirano antijugoslavenstvo i značajan doprinos u rušenju jugoslavenske federacije što je bio preduvjet stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Tu treba tražiti i na prvi pogled čudnu i nelogičnu političko-medijsku spregu bošnjačkih nacionalista, bosanskih unitarista, islamista, jugoslavenskih utopista, europskih “liberala” i “socijalista” s raznim “nevladinim udrugama” a zapravo eksponentima raznih “stranih vlada”. Svi su oni barem u jednom vremenu računali ili koketirali s opstankom ili obnovom kakve-takve jugoslavenske zajednice (eventualno bez Slovenije, ali zato s Albanijom). HZHB je osnovana nakon što je agresija na Hrvatsku dosegla vrhunac, nakon što je razoren i okupiran Vukovar, nakon što su postrojbe JNA napale Dubrovnik i popalile sedam hrvatskih sela u istočnom dijelu Hercegovine, nakon što je Alija Izetbegović rekao da rat u Hrvatskoj “nije naš rat” i nakon što se Vlada SR BiH na to nije htjela (smjela) ni oglasiti. Nastala je u stanju nužne obrane kao prirodno pravo jednoga naroda na obranu i očuvanje identiteta i političkog subjektiviteta. Važno je napomenuti kako to hrvatstvo nije bilo usmjereno protiv Bosne i Hercegovine. Isti ljudi koji su osnovali i vodili HZHB podržali su raspisivanje referenduma o neovisnosti BiH u njezinoj Skupštini, sudjelovali su u organizaciji i pridonijeli uspjehu tog referenduma koji je bio temelj državne neovisnosti BiH. U svakom službenom aktu iznad imena HZHB stavljali su ime države Bosne i Hercegovine. U intervjuu Slobodnoj Bosni, deset dana nakon proglašenja HZHB njezin predsjednik Mate Boban je izjavio kako “Bosna više nije ponosna”, jer njezinim cestama, željeznicom i zrakom “kruži zlo, ona je okupirana”. Dodao je kako je hrvatski narod morao nešto učiniti i dati do znanja da to ne prihvaća i tako sačuvati svoj ponos. Boban je kao zastup­nik sudjelovao u radu Skupštine BiH i 25. siječnja 1992. glasovao je za “Odluku o raspisivanja referenduma o nezavisnosti BiH”.

Treba znati i da HZ HB zapravo nije ni funkcionirala sve do travnja 1992. i otvorenog rata s JNA i srpskim dobrovoljačkim postrojbama odnosno “zlom” koje je Boban spominjao. Tek tada je ona aktivirana i osnovano je Hrvatsko vijeće obrane u kojem je bilo Muslimana gotovo koliko i Hrvata. Iz današnje perspektive legitimno je postaviti pitanje zašto je ta zajednica nazvana hrvatskim a ne nekim nacionalno neutralnim imenom. One koji bi takvo pitanje eventualno postavili podsjetio bih na tekst Izetbegovićeve Islamske deklaracije u kojoj je napisao: “Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili bježati s bojnog polja.” Naravno, to je njegovo stajalište, no ne treba smetnuti s uma da je na tim idejama 1990. osvojio vlast i da je, štoviše, upravo iz tih riječi izvirala praksa islamizacije Armije BiH koja je trebala ojačati moral i učvrstiti identitet odnosno povezanost među njezinim pripadnicima. O tome koliki je uspjeh toga pothvata bio može se raspravljati. U takvim okolnostima i vremenima, kad je u susjedstvu buktio rat za samostalnu Hrvatsku, bilo bi više no naivno zamišljati da se Hrvate u BiH moglo mobilizirati u organizaciju pod kakvim ocvalim i kompromitiranim socijalističkom nazivom. To tim prije što su se socijalistički mitovi možda i najpliće u bivšoj Jugoslaviji ukorijenili upravo u toj populaciji. Svakome tko bilo što zna o društvenim gibanjima jasno je da su ginuti tada mogli samo s hrvatskim imenom i pod hrvatskom zastavom koju su ipak razvili unutar bosansko-hercegovačkog državnog konteksta.

dr.sc. Ivo Lučić/Globus

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Kiseljak: Obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Objavio

Kiseljak: U vojarni ‘Mato Lučić Maturica’ obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

U organizaciji 1. pješačke (gardijske) pukovnije danas je u Kiseljaku u vojarni “Mato Lučić Maturica” obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi”.

Spomenuta vojarna teško da pamti veći odziv posjetitelja iz cijele BiH ali i šire usprkos lošim vremenskim prilikama.

Ono što posebno veseli je da su današnjoj obljetnici nazočili i pripadnici Jastrebova koji već dugo žive izvan BiH i rijetko dolaze na slična okupljanja.

Središnji dio obilježavanja bila je svečana akademija koju je uveličao vojni orkestar a koja je započela himnom Bosne i Hercegovine te odavanjem počasti svim poginulim i umrlim pripadnicima ove Brigade kao i svim žrtvama Domovinskog rata.

Istoj su nazočili ministrica obrane BiH Marina Pendeš, vojni biskup, mons.Tomo Vukšić koji je prethodno u kapelici vojarne predvodio i svetu misu uz koncelebraciju brojnih župnika i svećenika iz župa Lepeničke doline.

Svečanoj akademiji nazočio je i zamjenik načelnika zajedničkog stožera OS BIH, general bojnik Ivica Jerkić, zamjenik zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS BIH brigadni general Tomo Kolenda kao i zapovjednik 4.pješačke brigade OS BIH brigadir Zdravko Rezo.

Posebno su pozdravljeni i nazočni zapovjednici 3. gardijske brigade generali Ilija Nakić i Mario Bradara, brigadiri Duško Grubešić i Dragan Vinac kao i umirovljeni generali Stanko Sopta, Vlado Džoić, Miro Grabovac Titan i Dragan Ćurčić.

Svečanost su uveličali i bivši ministar obrane Vlado Šoljić, predsjednici krovnih udruga HVO- Nikica Tomić, Dragan Radić i Lazar Martinović kao i vojni izaslanik RH u BiH brigadir Marin Gregorović ali i brojni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti sa svih razina, načelnici općina, svećenici….

Posebno emotivan bio je govor generala Ilije Nakića koji je pozvao sve pripadnike Brigade da se ohrabre kao u najtežim vremenima te da hodaju uzdignuta čela jer hrvatski narod i u ovakvoj BiH zaslužuje svoj prostor, jednakopravnost i konstitutivnost.

Podsjetio je na vremena utemeljenja Brigade, kazavši kako je to bilo u najtežem trenutku kada je agresija bila na vrhuncu a hrvatski teritorij u Središnjoj Bosni podijeljen na enklave te odvojen od Hercegovine i Posavine te da je Brigada uz jedino Božju pomoć uspostavljena zahvaljujući odlučnosti, pameću te hrabrosti vojnika i zapovjednika.

“Hrvatski narod je u tom vremenu najveće agresije smogao snage i prvi stvorio temelje profesionalnim postrojbama što se kasnije pokazalo ispravnim” kazao je Nakić te spomenuo samo neke od bojišnica gdje su pripadnici ove Brigade sudjelovali u oslobađanju od Usore, Stoca, Kupresa do Sjeverozapadne Bosne.

“Posebno se ponosimo onih 3 200 poginulih pripadnika, stotinama ranjenih te skoro 200 000 protjeranih žitelja Središnje Bosne. Sve postrojbe Zbornog područja Vitez dale su svoj doprinos deblokadi Bihaća zajedno sa ostalim hrvatskim snagama. Kao znak zahvalnosti danas hrvatskom narodu u njegovo ime drugi biraju njegove političke predstavnike” kazao je Nakić te još jednom pozvao na razumijevanje i prestanak ponižavanja hrvatskog naroda koji je kako je kazao, dao puni doprinos obrani i stvaranju Bosne i Hercegovine.

Izravan u svom obraćanju bio je i pukovnik Martin Pažin, zapovjednik 1. pješačke pukovnije OS BIH koji je u ime zapovjedništva i svih pripadnika Brigade zahvalio nazočnima na odzivu te kazao kako bez doprinosa HVO-a ne bi bilo mira na ovim prostorima. “Zato smo tu danas, da čuvamo identitet ove vojske pogotovo ovdje u Središnjoj Bosni gdje su Hrvati opstali i ostali na svojim ognjištima”, kazao je pukovnik Pažin te kazao kako je ova Postrojba jedna od najslavnijih te da su njene operativne vještine i strategijsko djelovanje predmet izučavanja vojnih ustanova diljem svijeta.

“I brojnost ljudstva i tehnika bili su na strani agresora a hrvatski narod u to doba bez diplomacije, gospodarstva i vojne organiziranosti, a posebice ovdje u Središnjoj Bosni, uspio se obraniti a njegove postrojbe ispuniti najsloženije oblike vojnog djelovanja te izrasti na stupanj razvijenosti takve razine da danas jačaju i diplomatsku moć ali i gospodarski razvoj” dodao je pukovnik te upozorio kako je upravo zaborav najveći oblik nekulture.

“Stoljećima sanjana sloboda dosanjana je u Domovinskom ratu a sloboda koja se ne njeguje vodi samo u sužanjstvo i ropstvo” zaključio je svoje obraćanje te pozvao sve one koji imaju utjecaj i moć odlučivanja na prije svega zajedništvo ali i brigu da o svemu izrečenom ostane pisani trag kako u povijesti tako i u školskim programima jer bez toga, ništa se nije ni dogodilo, poručio je.

Kao domaćin obljetnice, bojnik Ilija Miličević zapovjednik 2. pješačke bojne 5. pješačke brigade OS BIH na samom je početku čestitao obljetnicu svim pripadnicima ma gdje bili uz opomenu da Jastrebove ne smijemo zaboraviti jer su bili okosnica ZP-a Vitez te jamac opstojnosti hrvatskog naroda, te da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Osim svečane akademije i svete mise, ispred biste pokojnog Mate Lučića Maturice na samom su početku obljetnice ove Brigade predstavnici zapovjedništva iste, predstavnici ratnih udruga, vlasti te Oružanih snaga položili vijence i svijeće te se predvođeni vojnim kapelanom don Jakovom Pavlovićem pomolili za sve poginule.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obilježena 25. obljetnica utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a ‘Jastrebovi’

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji Udruge veterana 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi” danas je u Busovači upriličena svečanost obilježavanja 25. obljetnice utemeljenja 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi”.

Predvodeći brojno izaslanstvo hrvatskih političkih dužnosnika sa svih razina vlasti, obljetnici koja je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za sve poginule hrvatske branitelje, na Središnjem spomen obilježju u Busovači, nazočio je predsjednik Federacije BiH i dopredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavara i predsjedatelj Kluba Hrvata u Zastupničkom domu PS BiH Nikola Lovrinović, piše grad-busovaca.com

Uz predsjednika Čavaru, obljetnicu su svojim dolaskom uveličali predsjednici i predstavnici brojnih braniteljskih udruga iz svih krajeva BiH, a bili su tu i mnogobrojni građani i nekadašnji pripadnici i zapovjednici “Jastrebova”.

Nakon svete mise zadušnice, koju je u župnoj crkvi sv. Ante u Busovači predvodio župnik fra Zoran Jaković, održana je prigodna akademija u kino dvorani “Theatre” Hrvatskog doma u Busovači.

Brigada “Jastrebovi” nastala je u vrlo teškim okolnostima, dok se hrvatski narod u Središnjoj Bosni borio za goli opstanak, a nešto više o njenom nastanku i ratnom putu kazao je okupljenima brigadir Duško Grubešić koji je bio i zapovjednik stožera brigade “Jastrebovi”.

Okupljenima se obratio i prvi zapovjednik “Jastrebova” general Ilija Nakić. U svom govoru uputio je riječi zahvale svim pripadnicima brigade i uputio čestitke okupljenima na obljetnici.

“3. gardijska brigada HVO-a “Jastrebovi” nastala je u vrlo teškim okolnostima, okolnostima koje nisu bile “u hodu”, nego “u trku”… Pripadnici i vodstvo brigade opravdali su sva očekivanja i na bojišnicama diljem BiH izvršili zadane zatake”, kazao je general Nakić dodavši: “Prije 25. godina kada je brigada osnovana svi smo bili jedno. Nema razloga da to i danas u 2019. godini ne bude tako. Pozivam sve vas okupljenje i sve Hrvate na opće zajedništvo i na borbu za potpunu jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini”.

Nazočnima na obljetnici obratio se i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara istaknuvši da su obljetnice prigoda na kojima se odaje počast svima onima koji su poginuli i dali živote za sve nas i našu budućnost, ali i slavlje na slavne trenutke hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini:

“Vjerujem da smo svjesni trenutnih okolnosti i i situacije u kojoj se nalazi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ima dosta onih koji su u zabludama bili tijekom 90-ih godina, ali i onih koji su u zabludi i danas… Skoro cijeli hrvatski narod na proteklim izborima pokazao je svoju opredijeljenost dajući potporu strankama HNS-a BiH okupljenih oko HDZ-a BiH i predsjednika Čovića. Stoga, budimo svjesni svoje pozicije i zajedništvom se izborimo za sva prava koja nam pripadaju.”

Iz Udruge veterana 3. gardijske brigade HVO-a “Jastrebovi” na koncu su istaknuli kako će iduće godine obljetnicu organizirati na području Usore ili Žepča, budući da su i Hrvati tog područja bili dio “Jastrebova”.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari