Pratite nas

Herceg Bosna

IVO LUČIĆ: Puno toga među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima je ‘zloglasno’

Objavljeno

na

foto: REUTERS - Za muslimansko-hrvatskog rata Alija Izetbegović uspostavio je snažnu vojnu vezu Armije BiH i sa sunitskim i sa šijitskim akterima

Tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak, posljednjega vikenda u kolovozu 2018. godine, zapaljena je hrvatska zastava u Žepču, postavljena uz spomenik poginulim pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane. Sarajevski dnevni list Oslobođenje dotakao se tog događaja, ali se usput pozabavio i drugim slučajevima isticanja hrvatskih nacionalnih obilježja u BiH. Objavljen je članak koji je naslovljen “U Orašju zastave Hrvatske u čast tzv. Herceg Bosne, jedna navodno zapaljena u Žepču”.

U podnaslovu teksta piše: “Tokom jutra brojni portali u Hrvatskoj prenijeli su informaciju Mjesne zajednice Selišta kod Žepča u kojoj se navodi da je na spomen-obilježju poginulih pripadnika HVO zapaljena hrvatska zastava.” Sami tekst počinje sljedećom tvrdnjom: “Uz glavne saobraćajnice na području općine Orašje tokom proteklih nekoliko dana postavljeno je nekoliko zastava Republike Hrvatske.” Tekstu je priložena i fotografija na kojoj se vidi šest zastava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i ni jedna zastava Republike Hrvatske. Nikada ne treba podcijeniti neznanje i površnost društveno političkih radnika u BiH (kao ni onih u Hrvatskoj), ali oni bi ipak morali znati kako izgleda zastava Republike Hrvatske. Trebali bi također znati i koja je i čija je zastava što je ovih dana, u nešto većem broju nego inače, izvješena na prostorima gdje u većem broju žive Hrvati.

Napomenimo još jednom da su Hrvati konstitutivan narod odnosno ustavotvorna nacija u BiH, a zastava o kojoj se piše danas je zastava hrvatskog naroda u BiH, a prije toga zastava Hrvatske Republike Herceg Bosne (Hrvatske zajednice Herceg Bosne), koja je u proljeće 1994. mirovnim Washingtonskim sporazumom integrirana u Federaciju BiH. Tim sporazumom priznati su svi njezini “pravni i administrativni aranžmani”, HVO je integriran u Vojsku Federacije, zadržao je svoju komponentu i svoje ratne zastave. Priznati su činovi i odličja, mirovine i po svemu je jasno, a najprije po ustavnim odredbama, da su Hrvati bili i ostali jednakopravan, konstitutivan narod u toj Federaciji, kao i u cijeloj BiH.

Ako je to tako, a jest, logično se nameće pitanje tko to i zašto četvrt stoljeća nakon rata ne prepoznaje hrvatska nacionalna obilježja u BiH i njihovim paljenjem skrnavi mir i uspomenu na poginule hrvatske vojnike. Kako to da uredništvo nekada “uglednih” dnevnih novina ne razlikuje zastavu Republike Hrvatske od zastave Hrvata u BiH, a hrvatske portale u BiH (od Posavine, preko Žepča do Mostara) od portala u Hrvatskoj. Ponavljam da nikada ne treba podcijeniti neznanje i površnost, ali se ovdje radi o nečemu drugome. Društveno politički radnici, odnosno nacionalni/istički djelatnici u medijima koji su od nekada državnih bosansko-hercegovačkih postali bošnjačko-bosanski nacionalni/istički mediji, ne priznaju postojanje Hrvata u BiH.

Ne priznaju i ne poznaju njihova nacionalna obilježja niti njihove medije. Oni ne priznaju stvarnost i Ustav, nego žive u ideološkim projekcijama i iluzijama koje permanentno održavaju, uvjereni da je, kao nekada u “dobra stara (diktatorska) vremena” stvarnost ono što oni, po nalozima i uputama iz komiteta, napišu na stranicama svojih novina. Pri tome zaboravljaju da su nekada takvu nametnutu “stvarnost” branili milicija i tužiteljstvo, a po potrebi i vojska, dok je danas ona tek otužno karikaturalno podsjećanje na nekadašnju moć i “slavu” i nekada koliko-toliko relevantne novine. Način pisanja novinara Oslobođenja nije izuzetak, već je pravilo kojega se drže gotovo svi bošnjačko-bosanski mediji i skoro svi njihovi novinari. Tako se i čitaniji Dnevni avaz osvrće na spomenute hrvatske zastave člankom “Po posavskim selima vihore se zastave zloglasne Herceg Bosne”. Naglasak je na “zloglasnoj” društvenopolitičkoj zajednici (kako se to nekada imenovalo). Hrvatska zajednica Herceg Bosna očito je na zlu glasu u bošnjačko-bosanskim medijima i među njihovim konzumentima, kao što je “zloglasna” i Republika Srpska. Konačno Hrvati i Srbi su također “zloglasni” osim one nekolicine koja se odrekla nacionalnog identiteta i u ime “građanstva” služi bošnjačkom nacionalizmu i bosanskom unitarizmu. Oni nisu “zloglasni” među Bošnjacima, ali su zato i te kako “zloglasni” među Hrvatima odnosno Srbima do te mjere da uz njihova imena obično ide pridjev “kmet”, “slugan”, “otpadnik”, “izdajnik” i slično.

Osim njih, među Hrvatima (a i Srbima) “zloglasni” su gotovo svi bošnjačko-bosanski “heroji”, “gazije”, “šehidi”, vojni i politički dužnosnici, od Gazi Husrev bega i Alije Izetbegovića do Rasima Delića, Nihada Bojadžića, obojice Ćela i Mušana Topalovića. Neki su živi neki nisu, neki su osuđeni, neki nisu, ali su svi u hrvatskoj javnosti na zlu glasu odnosno “zloglasni”. Jednako tako, “zloglasne” su i gotovo sve ”slavne” i “viteške” postrojbe Armije BiH, od Sedme muslimanske brigade, El Mudžahida, Handžar divizije pa do Četvrtog korpusa, Crnih labudova, 44. brdske brigade i da ne nabrajamo dalje. Neke su počinile manje, neke više zločina, ali su sve na zlu glasu odnosno “zloglasne”. Na posebno “zlu glasu” među Hrvatima u BiH je Treći korpus Armije BiH koji je osnovan za rat protiv Hrvata i čiji je zapovjednik čak osuđen za ratne zločine pred Haškim tribunalom. Sjedište korpusa, a jedno vrijeme i muslimanskog političkog vodstva, bilo je u Zenici. Odatle je protjerano oko 14 tisuća Hrvata, sva hrvatska sela su spaljena, oko 2000 Hrvata zatvoreno je u logore, počinjeno je više masovnih zločina; u selima Šušnju, Dusini, Čajdrašu i drugima ubijena su 74 civila među kojima i troje djece. Zeničke vlasti neće taj “zao glas” popraviti time što će bivšega predsjednika Republike Hrvatske Stipu Mesića proglasiti svojim počasnim građaninom. On i onako među Hrvatima u BiH kotira kao i bilo koji “zloglasni” bošnjački političar protuhrvatske orijentacije, na primjer Sefer Halilović.

Isto tako, Hrvatima su srpske “herojske” postrojbe “zloglasne”, kao što su i Srbima hrvatske. Puno je toga u našoj povijesti “zloglasno” da bi sve to navodili i na to trošili prostor i vrijeme. Zato kvalifikacija Hrvatske Republike Herceg Bosne kao “zloglasne” u bošnjačko-bosanskim medijima, ne znači ništa. Isto tako, svođenje Hrvatske Republike Herceg Bosne na zločine koji su se u njoj u ratnom razdoblju dogodili jednako je svođenju Republike Bosne i Hercegovine na još masovnije i još okrutnije zločine koji su se dogodili na teritoriju pod bošnjačko-muslimanskom vlašću i pod njihovom zastavom. Republika Bosna i Hercegovina ipak nije bila samo zločin na Kazanima, u Grabovici, Doljanima ili Uzdolu.

Ona je bila puno više od koncentracijskog logora na stadionu u Bugojnu, u muzeju u Jablanici, na Musali u Konjicu ili u Muzičkoj školi u Zenici. Republika Bosna i Hercegovina bila je i legitimna želja bošnjačkog naroda (pa i dijela ostalih) za slobodom i neovisnošću, za svojom nacionalnom (odnosno građanskom) državom. S druge strane Hrvatska Republika Herceg Bosna nastala je tijekom mirovnog procesa na temeljima Hrvatske zajednice Herceg Bosne osnovane 18. studenoga 1991. na inicijativu Hrvata iz središnje Bosne i Posavine. U nju su uključeni i HZ Soli iz Tuzle, te HZ Sarajevo. HZ HB je zamišljena kao koordinacija općina koja se odmah u osnivačkom aktu obvezala “poštivati demokratsku vlast BiH dok postoji državna neovisnost u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju”. Čuvari i obnovitelji Jugoslavije, te konstruktori raznih “historijskih sporazuma” žestoko su zamjerili bosansko-hercegovačkim Hrvatima deklarirano antijugoslavenstvo i značajan doprinos u rušenju jugoslavenske federacije što je bio preduvjet stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Tu treba tražiti i na prvi pogled čudnu i nelogičnu političko-medijsku spregu bošnjačkih nacionalista, bosanskih unitarista, islamista, jugoslavenskih utopista, europskih “liberala” i “socijalista” s raznim “nevladinim udrugama” a zapravo eksponentima raznih “stranih vlada”. Svi su oni barem u jednom vremenu računali ili koketirali s opstankom ili obnovom kakve-takve jugoslavenske zajednice (eventualno bez Slovenije, ali zato s Albanijom). HZHB je osnovana nakon što je agresija na Hrvatsku dosegla vrhunac, nakon što je razoren i okupiran Vukovar, nakon što su postrojbe JNA napale Dubrovnik i popalile sedam hrvatskih sela u istočnom dijelu Hercegovine, nakon što je Alija Izetbegović rekao da rat u Hrvatskoj “nije naš rat” i nakon što se Vlada SR BiH na to nije htjela (smjela) ni oglasiti. Nastala je u stanju nužne obrane kao prirodno pravo jednoga naroda na obranu i očuvanje identiteta i političkog subjektiviteta. Važno je napomenuti kako to hrvatstvo nije bilo usmjereno protiv Bosne i Hercegovine. Isti ljudi koji su osnovali i vodili HZHB podržali su raspisivanje referenduma o neovisnosti BiH u njezinoj Skupštini, sudjelovali su u organizaciji i pridonijeli uspjehu tog referenduma koji je bio temelj državne neovisnosti BiH. U svakom službenom aktu iznad imena HZHB stavljali su ime države Bosne i Hercegovine. U intervjuu Slobodnoj Bosni, deset dana nakon proglašenja HZHB njezin predsjednik Mate Boban je izjavio kako “Bosna više nije ponosna”, jer njezinim cestama, željeznicom i zrakom “kruži zlo, ona je okupirana”. Dodao je kako je hrvatski narod morao nešto učiniti i dati do znanja da to ne prihvaća i tako sačuvati svoj ponos. Boban je kao zastup­nik sudjelovao u radu Skupštine BiH i 25. siječnja 1992. glasovao je za “Odluku o raspisivanja referenduma o nezavisnosti BiH”.

Treba znati i da HZ HB zapravo nije ni funkcionirala sve do travnja 1992. i otvorenog rata s JNA i srpskim dobrovoljačkim postrojbama odnosno “zlom” koje je Boban spominjao. Tek tada je ona aktivirana i osnovano je Hrvatsko vijeće obrane u kojem je bilo Muslimana gotovo koliko i Hrvata. Iz današnje perspektive legitimno je postaviti pitanje zašto je ta zajednica nazvana hrvatskim a ne nekim nacionalno neutralnim imenom. One koji bi takvo pitanje eventualno postavili podsjetio bih na tekst Izetbegovićeve Islamske deklaracije u kojoj je napisao: “Musliman može ginuti samo s imenom Allaha i u slavu Islama ili bježati s bojnog polja.” Naravno, to je njegovo stajalište, no ne treba smetnuti s uma da je na tim idejama 1990. osvojio vlast i da je, štoviše, upravo iz tih riječi izvirala praksa islamizacije Armije BiH koja je trebala ojačati moral i učvrstiti identitet odnosno povezanost među njezinim pripadnicima. O tome koliki je uspjeh toga pothvata bio može se raspravljati. U takvim okolnostima i vremenima, kad je u susjedstvu buktio rat za samostalnu Hrvatsku, bilo bi više no naivno zamišljati da se Hrvate u BiH moglo mobilizirati u organizaciju pod kakvim ocvalim i kompromitiranim socijalističkom nazivom. To tim prije što su se socijalistički mitovi možda i najpliće u bivšoj Jugoslaviji ukorijenili upravo u toj populaciji. Svakome tko bilo što zna o društvenim gibanjima jasno je da su ginuti tada mogli samo s hrvatskim imenom i pod hrvatskom zastavom koju su ipak razvili unutar bosansko-hercegovačkog državnog konteksta.

dr.sc. Ivo Lučić/Globus

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Ćosić: Nikada nećemo pristati da nam se ukine konstitutivnost!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: jabuka.tv

Nikada nećemo pristati da nam se ukine konstitutivnost,  Bosna i Hercegovina je zemlja triju konstitutivnih naroda koju su Hrvati prvi branili  na politički i svaki drugi način, a pravo da ravnopravno u njoj živimo nitko nam neće oduzeti. Stoga je danas, više nego ikad potrebno afirmirati vrijednosti Herceg Bosne, rekao je Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke na svečanoj sjednici županijske Skupštine,  povodom obilježavanja Dana Županije Zapadnohercegovačke i Dana Hrvatske zajednice Herceg Bosne, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te svečanom sjednicom Skupštine  Županije Zapadnohercegovačke danas je u Širokom Brijegu obilježen dan Županije Zapadnohercegovačke i Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Na početku obilježavanja izaslanstva HDZ-a i HNS-a te predstavnici županijske vlasti položili su vijence i zapalili svijeće na Trgu širokobrijeških žrtava. Nakon toga je u Hrvatskom kulturnom domu u Širokom Brijegu (kino Borak) održana Svečana sjednica županijskog parlamenta.

Prisutnima su se obratili predsjednik Skupštine ŽZH Ante Mišetić, predsjednik Glavnog vijeća HZ Herceg Bosne mr. Vlado Šoljić, te predsjednik Vlade ŽZH Zdenko Ćosić.

Ćosić je napravio povijesni presjek društveno-političkih zbivanja koji su doveli do potrebe uspostavljanja Herceg Bosne te je povukao paralelu s današnjom situacijom u kojoj se hrvatski narod u BiH nalazi.

„Često se zaboravlja da su, prije nego smo mi 18. 11. 1991. osnovali HZ HB, i Srbi i Muslimani u Bosni i Hercegovini imali svoje nacionalne organizacije. Kod Srba je to bila Srpska Republika Bosna i Hercegovina, a kod Muslimana Vijeće za obranu muslimanskog naroda, a ne Bosna i Hercegovina. Danas nam ti isti poručuju da smo se mi obilježavajući dan HZ HB ponovno vratili u neka ratna vremena  i da, kako kažu, mi revitaliziramo zločinačke projekte“, rekao je Ćosić.

Ćosić naglašava da bošnjačka strana uporno želi afirmirati tezu da je Herceg Bosna zločinački projekt pri tome se pozivajući na Haašku presudu i navodnu tezu da je Haaški sud presudio HZ Herceg Bosni.

„Oni zaboravljaju da smo danas, više nego ikada, mi Hrvati primorani afirmirati vrijednosti Herceg Bosne jer se uporno želi ukinuti naša konstitutivnost. Time nas ne mogu uplašiti, to je svakome jasno. Ne mogu nikakve presude Haaškoga suda, koji je politički sud, nama davati politički okvir za naše djelovanje”, rezolutan je predsjednik Vlade ŽZH.

Citirajući suca  Davida Hunta koji je napuštajući Haaški sudu kazao „ovaj sud neće biti prosuđivan prema broju presuda koje donese ili prema brzini kojom izvrši završnu strategiju koju je donijelo Vijeće sigurnosti UN-a, već prema poštenju svojih suđenja. Većina odluka iz Žalbenog i drugih vijeća u kojima je završna strategija bila prioritet pred pravima optuženih ostat će velika mrlja na ugledu ovoga suda“, Ćosić kaže da je Haaškome sudu primarna bila završna strategija nad pravima optuženih.

„Nikada nećemo pristati da nam se ukine konstitutivnost, Bosna i Hercegovina je zemlja triju konstitutivnih naroda. Ovo je zemlja koju su Hrvati prvi na politički i svaki drugi način branili i pravo da ravnopravno u njoj živimo nitko nam ne može oduzeti”,  zaključio je Ćosić.

Inače, Svečanoj sjednici Županije Zapadnohercegovačke  povodom obilježavanja Dana Županije Zapadnohercegovačke i Dana Hrvatske Zajednice Herceg Bosne nazočili su mnogi uglednici iz javnog, političkog, kulturnog i vjerskog života Hrvata u Bosni i Hercegovini./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Vlado Šoljić: Nalazimo se u vremenu sličnom 1991. godini, samo što se sada ne gine

Objavljeno

na

Objavio

Odluka hrvatskih političkih predstavnika u BiH o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg Bosne bila pravovremena, mudra i odgovorna, a da nije bilo HVO-a Mostar bi doživio sudbinu Sarajeva koje je bilo u potpunoj blokadi. Međutim, dok su Hrvati radili i stvarali, drugi su se brinuli da nas sotoniziraju, oduzimaju nam prava i ekonomski nas blokiraju pa se slobodno može reći da se nalazimo u vremenu sličnom onome iz 1991. godine, samo što se sada ne gine, rekao je Vladimir Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća HZ Herceg Bosne povodom obilježavanja dana Županije Zapadnohercegovačke i Dana Hrvatske zajednice Herceg Bosne, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te svečanom sjednicom Skupštine Županije Zapadnohercegovačke danas je u Širokom Brijegu obilježen dan Županije Zapadnohercegovačke i Dan Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Prisutnima su se obratili predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, predsjednik Skupštine ŽZH Ante Mišetić te Vladimir Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatske Zajednice Herceg Bosne.

Šoljić je kazao da je odluka hrvatskih političkih predstavnika u BiH o uspostavi HZ Herceg Bosne bila pravovremena, mudra i odgovorna. Iskazao je zahvalnost onima koji su svojim životima platili slobodu hrvatskog naroda, onima koji „robijaju po kazamatima domaćih i stranih zatvora“, kao i onima koji su se morali skloniti s ovih prostora bježeći od nepravde i progona.

„Odluka o utemeljenju Herceg Bosne bila je bitna, to se pokazalo kod agresije na Bosnu i Hercegovinu kada je HVO kojega je osnovala HZ Herceg Bosna obranio najveći dio teritorija gdje su Hrvati većina uključujući i Mostar koji bi u suprotnome doživio sudbinu Sarajeva koje je bilo u potpunoj blokadi“, rekao je Šoljić o ulozi HVO-a i Herceg Bosne u obrani Bosne i Hercegovine.

Prema Šoljićevom shvaćanju Herceg Bosna je imala bolje organiziran život nego područja gdje pod kontrolom Armija RBiH i Vojska RS-a.

“To pokazuju podaci o redu i miru na tome području gdje je napravljeno najmanje zločina i sama činjenica da nije bilo gladi i drugih većih problema takve vrste“, ističe Šoljić.

Šoljić ističe da je Herceg Bosna udarila temelje napretka znanosti kod Hrvata u BiH na čelu sa Sveučilištem u Mostaru koje je uspjelo obrazovati vlastiti znanstveni kadar.

„Poseban je slučaj s gospodarstvom jer su hrvatske općine, zahvaljujući našim gospodarstvenicima, koje su bile na začelju po razvijenosti danas na čelu općina s najboljim gospodarskim statusom u BiH”, kzao je.

Dok su Hrvati radili i stvarali, naglašava Šoljić, drugi su se brinuli da nas sotoniziraju, oduzimaju nam prava i ekonomski nas blokiraju pa se slobodno može reći da se nalazimo u vremenu sličnom onome iz 91. godine, samo što se sada ne gine.

„Zato je na svima nama da se mobiliziramo i pokažemo zajedništvo te dadnemo podršku našim političkim predstavnicima u izvršnoj vlasti kako bi izborili jednakopravnost hrvatskog naroda jer jedino takva Bosna i Hercegovina ima budućnost“, zaključuje Šoljić. (HMS)

 

Nino Raspudić vrlo argumentirano o izborima u BiH i mogućim posljedicama

 

 

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari