Pratite nas

Komentar

‘Svaka rasprava o Bleiburgu dobiva oblik sukoba’

Objavljeno

na

Bleiburški događaji odnose se na predaju oružanih snaga NDH i drugih kolaboracionističkih postrojbi u Jugoslaviji kao što su četnici, slovenski belogardejci, kozaci i drugi u svibnju 1945. na Bleiburškom polju u Južnoj Koruškoj u Austriji….

Najposjećenija komemoracija žrtava Drugog svjetskog rata, Bleiburg, u javnosti se ocjenjuje ovisno o političkom spektru, ali joj je sa svim komemoracijama zajedničko da se ne koristi samo za suočavanje s prošlošću već i kao sredstvo za političke obračune.

To je jedan od zaključaka knjige u kojoj hrvatski stručnjaci predstavljaju rezultate četverogodišnjeg praćenja i analiziranja svake od sedam najmasovnijih komemoracija ratnim žrtvama u Hrvatskoj, koja bi se trebala pojaviti iz tiska 21. svibnja kod Routledgea, jednog od najvećih nakladnika znanstvene literature u svijetu, piše Ivo Lučić/Hina.

Za zbornik „Politički rituali i kulturno pamćenje trauma dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj“ koji su uredili Vjeran Pavlaković i Davor Pauković, urednik serijala u Routledgeu Henri Lustiger-Thaler kaže da nudi inovativne pristupe istraživanju komemorativnih praksi i predstavlja jedinstvenu studiju slučaja za znanstvenike koji se bave kulturnim memorijama i politikama identiteta na području bivše Jugoslavije.

Pod pritiskom austrijskih vlasti

Za najviše sljedbenika, Bleiburg je simbol partizanskih i komunističkih zločina počinjenih krajem Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, i takav je korišten u procesu delegitimizacije komunističkog razdoblja u Hrvatskoj, ističe povjesničar na Sveučilištu u Dubrovniku Davor Pauković.

On podsjeća na rezultate istraživanja javnog mnijenja provedenih u okviru projekta Strategije simboličke izgradnje nacije u jugoistočnoj Europi u 2011., u kojem je 50 posto ispitanika smatralo da su Hrvati bile najveće žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, dok je 54,6 posto mislilo da je Bleiburg prikladan simbol za obilježavanje tih žrtava.

Bleiburg je jedan od najutjecajnijih kanala za oblikovanje pripovijesti o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, koje političke elite rado koriste, ističe se i dodaje da s druge strane ta manifestacija trpi kritike za politizaciju žrtava i za revizionizam povijesnih zbivanja.

Posljednjih godina ljevičarski političari i nevladine organizacije iz Austrije poticali su zabranu toga događaja, tvrdeći da se radi o okupljanju neofašista. Policija je pooštrila mjere, pa je lani uhićeno šestoro “hodočasnika” od kojih su neki dobili uvjetne zatvorske kazne.

Mediji su isticali da je jedan od njih viđeniji član dugopoljskog HDZ-a, bivši lokalni dužnosnik i u tri mandata županijski vijećnik koji je u Bleiburg navodno došao na trošak općine, ali je boravak u Koruškoj prisilno produžio za mjesec i pol dana koliko je proveo u tamošnjem zatvoru.

Austrijske civilne i crkvene vlasti ove su godine zaprijetile zabranom skupa zbog promocije povijesnog revizionizma i afirmacije fašizma, pod kojim prijetnjama su se odvijale pripreme za dolazeću komemoraciju.

Britanci inzistirali da se predaju partizanima

Bleiburški događaji odnose se na predaju oružanih snaga NDH i drugih kolaboracionističkih postrojbi u Jugoslaviji kao što su četnici, slovenski belogardejci, kozaci i drugi u svibnju 1945. na Bleiburškom polju u Južnoj Koruškoj u Austriji.

Iako je Njemačka kapitulirala 8. svibnja, te su se snage nastavile boriti do 15. svibnja, kada se glavna skupina vojnika i službenika pokušala predati Britancima u Bleiburgu, objašnjavaju Pauković i Pavlaković.

Britanci su, međutim, inzistirali da se predaju partizanima, prema sporazumima između savezničkog vodstva, ističu oni.

Povlačenje tih snaga pratio je veliki broj civila, od kojih su mnogi zarobljeni u Sloveniji i nikada nisu stigli do Bleiburga. Nakon predaje, zarobljenici su vraćeni u Jugoslaviju u marševima smrti „Križnim putem“, na kojim su ih pratile masovne likvidacije vojnika i civila bez suđenja.

Komemoracije bleiburškog masakra i Križnog puta pokrenuli su preživjeli pripadnici oružanih snaga NDH. Jedina je to komemoracija koja se događa izvan Hrvatske i organizira je privatna udruga registrirana u Austriji Počasni bleiburški vod (PBV), na privatnom zemljištu, što bitno smanjuje mogućnost hrvatskih zakonodavaca i političara da utječu na njezino održavanje, ističu.

Od zavjereničkih skupova do pokroviteljstva Sabora

Prva organizirana komemoracija u Bleiburgu održana je na Dan svih svetih 1952. godine. Dok su komemoracije tijekom socijalističke Jugoslavije imale zavjereničke prizvuke, a emigrante su pratile austrijske i jugoslavenske obavještajne službe, nakon 1990. godine službena izaslanstva i političari otvoreno su počeli sudjelovati u danu sjećanja sredinom svibnja, kaže Pauković.

Godine 1995. godine Sabor je preuzeo organizaciju komemoracije, koju je vlada SDP-a otkazala 2012., a koalicija HDZ-a obnovila 2016..

Komemoracija započinje u crkvi i na groblju u Unter-Loibachu, a zatim procesija koju vodi svećenik kreće prema polju Bleiburg, gdje je PBV 2007. godine izgradio kapelicu i pozornicu. U prošlosti su politički govori bili na prvom mjestu, a potom bi se održala misa, ali od 2015. godine govori dolaze nakon vjerske ceremonije, što ukazuje na središnju ulogu Katoličke crkve, ističe.

Unatoč nekim potezima prema uspostavi konsenzusa između glavnih političkih aktera od 2000. godine, na primjer, posjeta bivšeg premijera Ivice Račana i njegove isprike u Bleiburgu 2002., sporovi oko komemoracije su se nastavili.

Masovna ubojstva bez suđenja o kojim se nije smjelo govoriti

Središnje mjesto u komemoraciji predstavljaju govori crkvenih predstavnika tijekom propovijedi, političara i organizatora koji svojim porukama „uokviruju“ značenje Bleiburga, ističe Pauković.

Prisutnost crkvenog vodstva u Bleiburgu, kao i njihova razmišljanja o povijesti i politici, garnirana religijskim porukama, te njihova odsutnost u Jasenovcu, jasno ukazuje na naraciju Drugog svjetskog rata koju ta moćna institucija u hrvatskom društvu favorizira, kaže on i  napominje da to nije jedini razlog zbog kojeg crkva nije prisutna na komemoraciji u Jasenovcu.

Dominantna teme u govorima su hrvatske žrtve i tragični događaji iz 1945. godine. Događaji su tragični jer su na Bleiburgu i u kasnijim marševima smrti ubijeni nedužni ljudi, bez suđenja i protivno ratnim pravilima, a niti jedan od tih zločina nije procesuiran. Naglašava se činjenica da o tim zločinima nije bilo moguće govoriti, pa čak i danas na ljevici postoje oni koji nastoje ušutkati sjećanje na njih.

Bleiburška tragedija često je povezana s Domovinskim ratom, što označava kontinuitet borbe za neovisnost i slobodu hrvatskog naroda, pa su žrtve iz Bleiburga i žrtve iz Domovinskog rata umrle za istu slobodu, ističe se u političkim govorima.

Svaka rasprava dobiva oblik sukoba

U bleiburškim govorima čuju se pozivi na prevladavanje ideoloških podjela u društvu, za utvrđivanje istine i postizanje pomirenja.  Uz to, prisutno je prozivanje onih koji još uvijek nastoje opravdati ili umanjiti zločine koje simbolizira Bleiburg.

Rasprava o komunističkom nasljeđu, koja se potiče na bleiburškoj komemoraciji, služi ne samo za oblikovanje kulture sjećanja i suočavanje s tim razdobljem , već i za diskreditiranje političkih i ideoloških protivnika te reproduciranje podjela u društvu, kaže se u zaključku i dodaje: “čini se da je njihov glavni cilj suočavanje s komunizmom, a ne s Drugim svjetskim ratom kao takvim”.

Prema tome rasprava o Bleiburgu je prvorazredna rasprava i o nacionalnoj izgradnji i identitetu suvremenog hrvatskog društva. Jedan od problema je u tome što pobornici i kritičari Bleiburga zagušuju prostor rasprave isključivo sukobljavanjima. Time se društvo održava u stalnoj reprodukciji sukoba, koji odobrava samo ono što vam odgovara u dokazivanju vaše pozicije, zaključuje Pauković.

Piše: Ivo Lučić/Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijana Petir je politički kapitalac po mjeri Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

 „Nije hrvatski narod glup da neprestance sluša dijagnoze. Treba mu terapija. Rijetka političarka koja nudi terapiju, a ne govori o dijagnozi je Marijana Petir. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije Europske pučke stranke dobitnica je EU Oskara u kategoriji poljoprivrede. Tu je napravila niz pomaka za europsku poljoprivredu, a poseban doprinos dala je za hrvatsku poljoprivredu. To se može u nedogled nabrajati“, navodi novinar i hrvatski branitelj Čutura.

 Predizborna kampanja pomalo se zahuktava, slažu se liste, okupljaju stranke, priključuje se neovisne kandidate. Za sada je najzvučnije ime Marijane Petir. „Politički kapitalac“ Marijana Petir potvrdila je i na nedavnim izborima za EU parlament da za tri dana može prikupiti glasače gdje je dobila više od 40 000 glasova i to bez kampanje. U EU parlament su otišli anonimci, s par stotina glasova, a što se danas pokazuje promašenim „niš koristi za Hrvatsku“. Petir se ponovno vratila u politiku s kandidaturom za sljedeće parlamentarne izbore. O politici Marijane Petir te što to znači za hrvatsko selo, prokomentirao  je novinar Vlado Čutura koji se tom problematikom bavi tridesetak godina. „Povratak Marijane Petir u hrvatsku politiku je bogatstvo, bez obzira na kojoj i na čijoj listi se našla“, navodi Čutura.

Nadalje ističe Čutura, to je profil suvremenoga političara s jasnim demokršćanskim načelima, potpuno jasnim za razliku od mnogih koji tu sintagmu uzimaju po potrebi. „Imao sam priliku s njom surađivati, pa se prisjetim dok je bila dožupanica Sisačko-moslavačke županije, pokrenula je više od 11 tisuća gospodarstava u toj županiji. U to vrijeme bio sam urednik glasila ‘Glas sela’. Ta županija je cvjetala u to vrijeme, od vinara, ratara, uzgajivača konja i niz drugih poljoprivrednih aktivnosti.“ Novinar Čutura koji je dragovoljac Domovinskoga rata navodi da se Marijana Petir istodobno borila protiv korupcije i kriminala.

„Tada mi je dala podatke o zloporabi položaja tadašnje županice koje sam osobno nosio u DORH i prijavljivao. Tek je kasnije, političkom voljom, jer se radilo o SDP-eovki, raskrinkan taj kriminal na koji je Marijana Petir godinama upozoravala.“ Čutura ističe da je ispod novinarskoga radara prošlo zalaganje Marijane Petir za hrvatske branitelje, posebno borba protiv tzv. srbijanskoga zakona „mini Hag“.

U to vrijeme svi dragovoljci i oni koji su se borili za Hrvatsku prije njezina priznanja trebali su završiti pred srbijanskim sudovima. Hrvatski narod brzo zaboravlja, na primjer slučaj „Veljka Marića“? Pa njega je Marijana Petir izvukla od mučeničke smrti iz srbijanskoga zatvora. „Zalaganje za pravdu i odgovornost zločinaca za ubijenu djecu u Domovinskom ratu, Marijana Petir je jedina političarka, jedina, koja je ishodila kod Europske komisije da se zločinci moraju kazniti.“

Novinarskim iskustvom Čutura, koji je radio za više od stotinu medija, a još je aktivan u desetak tuzemnih i inozemnih televizijskih, radijskih, pisanih i inih medija promatra prizmu današnje politike. „Danas se ne može ništa pojednostaviti, zapravo političari su često konvertiti, a u Hrvatskoj je oporba uvijek dijagnostičar, bez obzira o kome se radilo. Isključivo su dijagnostičari, ali nema terapije. Nije hrvatski narod glup da neprestance sluša dijagnoze.

Treba mu terapija. Rijetka političarka koja nudi terapiju, a ne govori o dijagnozi je Marijana Petir. Kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije Europske pučke stranke dobitnica je EU Oskara u kategoriji poljoprivrede. Tu je napravila niz pomaka za europsku poljoprivredu, a poseban doprinos dala je za hrvatsku poljoprivredu. To se može u nedogled nabrajati.“ Marijana Petir više je puta vodila mlade poljoprivrednike u Europski parlament, razmjenjivali su iskustva s drugim poljoprivrednicima zemalja Europske unije, izborila se za poticaje, za ribare… Istinu valja priznati!“

O demokršćanstvu Marijane Petir, Čutura navodi: „To je osoba koja se ne srami svojih svjetonazora i uvjerenja sam, kao novinar da većina Hrvata dijeli njezino mišljenje i stavove. Hrabrost i jasni stavovi te žene, od neradne nedjelje, čuvanje okoliša, radničkih prava, zatim prava hrvatskih branitelja – potpuno su jasni. Jasni demokršćanski stavovi.“ Novinar Čutura navodi i organiziranje simpozija o bl. Alojziju Stepincu u EU parlamentu. „Mrijana Petir je organizirala izložbu i simpozij o bl. Alojziju Stepincu u EU parlamentu. Zanimljivo je da su došli na simpozij zastupnici pojedinih država, pa i potpredsjednica EU parlamenta, a hrvatski SDP-ovci nisu se pojavili. Tu je suvišan svaki komentar. Ako netko bojkotira hrvatsko, postavlja se pitanje – koga zastupa?“ Nebitna je platforma, važan je sadržaj!

Božidar Bebek

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Izbori: Domoljubna sujeta i razmažena derišta dovode SDP na vlast

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec dana je do izbora u R. Hrvatskoj. Te izbore će, po mojoj skromnoj procjeni, odlučiti nitko drugi nego kalkulator. Na što mislim.

Naime, sustav zbrajanja mandata ide po D’Hondtovoj metodi. Ta metoda favorizira onoga tko će biti prvi u svakoj od 11 izbornih jedinica. Tako neka stranka može dobiti npr. 28% glasova, druga nakon nje 25%, treća 18% itd. U takvome stanju ovaj prvi ima velike šanse da mu se pribroji mandat više od onih glasova koji ne prijeđu izborni prag. Budući da je jasno kako su se na strani onih koji se drže strankama desnoga centra i koje govore da promiču konzervativne i domoljubne vrijednosti formirala tri bloka (HDZ, Domovinski pokret i Most) jasno je da će tu glasači sličnih orijentacija biti podijeljeni.

Usto na lijevo-liberalnoj strani ne postoji jaka konkurencija slijednicima komunističke partije SDP-u. U tom stanju oni će, bez obzira što imaju najgori kadar i loše kandidate i nedorasla predsjednika, ni krivi ni dužni, a najmanje zaslužni, doći u poziciju relativnoga pobjednika. Matematika je jasna. Kad se bude prikazivala karta Hrvatske u izbornoj noći ona će se crveniti premda će SDP možda dobiti u prosjeku 25% glasova. U takvome stanju mogu čak računati na oko 60 mandata. Skupa tri bloka desnoga centra mogu dobiti oko 43% glasova, što je za 18 postotaka više od rezultata SDP-a, ali se karta Hrvatske neće pretvoriti u plavu boju ili žutu boju.

Na ovim izborima, što je jako dobro, u sva tri bloka desnoga centra ima sjajnih imena i kandidata. U Most su ušli novi ljudi s intelektualnom i vjerskom dimenzijom, u Domovinskom pokretu Miroslava Škore imamo niz izvrsnih kandidata koji istinski promiču domoljublje i konzervativne vrijednosti, unutar HDZ-a koji je morao proći razne faze čišćenja također postoji dobar broj kandidata koji bi dobro promicali vrijednosti desnoga centra.

Stoga, ako se ne želi ući u kuknjavu dan nakon izbora, bilo bi razborito stati na loptu. Bilo bi uputno da se domoljubna tri bloka međusobno ne optužuju i napadaju. Time se u biti vodi besplatnu kapanju za SDP. Iznosite programe, govorite što možete bolje, poštenije, pravednije učiniti za našu Domovinu.

Promičite vrednote kršćanstva, domoljublja i kulturu života. U borbi za saborsku poziciju treba prestati i stati s blaćenjem jednih prema drugima. Ta gesta već bi bio znak vašega budućega rada. Nastojati Hrvatsku odvesti ondje gdje ona pripada i isticati domoljublje, a klevetama jednih prema drugima dovesti nesposobni SDP na vlast je znak političke sljepoće i plitkoga shvaćanja stvarnosti.

Umjesto tih prepucavanja neka domoljubno političko krilo uzme kalkulator u ruke i neka se zbroje. Matematika je jasna i neumoljiva. Matematika je po sustavu D’Hondta čak i nepravedna. No, dok se igra po tim pravilima njih se treba držati i na njih računati. Svima je jasno da ni jedna opcija neće sama moći sastaviti vlast. Najizglednija je opcija da će vlast moći sastaviti trojac (Domovinski pokret, Most i HDZ). Tu, po meni, nema vremena za sujetu, romantiku i glumu razmaženoga derišta.

Ako je politika borba za vlast, a to po svom habitusu ona jest, onda se u tom stanju mora misliti na ono što će biti nakon izbora. Nije dobro popljuvati buduću nevjestu (snahu) i onda s njom nastaviti živjeti pod istim krovom. Kršćanski nije uputno konkurenta blatiti kako bi se izišlo iz blata. Stoga, apeliram, da nam se ne bi ponovio sindrom Milanović, kalkulator u ruke, a taštinu ostavite po strani u ime općega dobra naše drage Domovine i njezinih divnih ljudi. Kao hrvatski državljanin pozivam da iziđete na izbore. Nemojte ostati u kući. Kao svećenik-pastir pozivam vjernike da iziđete na izbore jer je i to način, uz Božju pomoć, stvaramo bolji svijet.

dr. fra Mario Knezović, fratar.net

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari