Pratite nas

Komentar

‘Svaka rasprava o Bleiburgu dobiva oblik sukoba’

Objavljeno

na

Bleiburški događaji odnose se na predaju oružanih snaga NDH i drugih kolaboracionističkih postrojbi u Jugoslaviji kao što su četnici, slovenski belogardejci, kozaci i drugi u svibnju 1945. na Bleiburškom polju u Južnoj Koruškoj u Austriji….

Najposjećenija komemoracija žrtava Drugog svjetskog rata, Bleiburg, u javnosti se ocjenjuje ovisno o političkom spektru, ali joj je sa svim komemoracijama zajedničko da se ne koristi samo za suočavanje s prošlošću već i kao sredstvo za političke obračune.

To je jedan od zaključaka knjige u kojoj hrvatski stručnjaci predstavljaju rezultate četverogodišnjeg praćenja i analiziranja svake od sedam najmasovnijih komemoracija ratnim žrtvama u Hrvatskoj, koja bi se trebala pojaviti iz tiska 21. svibnja kod Routledgea, jednog od najvećih nakladnika znanstvene literature u svijetu, piše Ivo Lučić/Hina.

Za zbornik „Politički rituali i kulturno pamćenje trauma dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj“ koji su uredili Vjeran Pavlaković i Davor Pauković, urednik serijala u Routledgeu Henri Lustiger-Thaler kaže da nudi inovativne pristupe istraživanju komemorativnih praksi i predstavlja jedinstvenu studiju slučaja za znanstvenike koji se bave kulturnim memorijama i politikama identiteta na području bivše Jugoslavije.

Pod pritiskom austrijskih vlasti

Za najviše sljedbenika, Bleiburg je simbol partizanskih i komunističkih zločina počinjenih krajem Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, i takav je korišten u procesu delegitimizacije komunističkog razdoblja u Hrvatskoj, ističe povjesničar na Sveučilištu u Dubrovniku Davor Pauković.

On podsjeća na rezultate istraživanja javnog mnijenja provedenih u okviru projekta Strategije simboličke izgradnje nacije u jugoistočnoj Europi u 2011., u kojem je 50 posto ispitanika smatralo da su Hrvati bile najveće žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, dok je 54,6 posto mislilo da je Bleiburg prikladan simbol za obilježavanje tih žrtava.

Bleiburg je jedan od najutjecajnijih kanala za oblikovanje pripovijesti o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, koje političke elite rado koriste, ističe se i dodaje da s druge strane ta manifestacija trpi kritike za politizaciju žrtava i za revizionizam povijesnih zbivanja.

Posljednjih godina ljevičarski političari i nevladine organizacije iz Austrije poticali su zabranu toga događaja, tvrdeći da se radi o okupljanju neofašista. Policija je pooštrila mjere, pa je lani uhićeno šestoro “hodočasnika” od kojih su neki dobili uvjetne zatvorske kazne.

Mediji su isticali da je jedan od njih viđeniji član dugopoljskog HDZ-a, bivši lokalni dužnosnik i u tri mandata županijski vijećnik koji je u Bleiburg navodno došao na trošak općine, ali je boravak u Koruškoj prisilno produžio za mjesec i pol dana koliko je proveo u tamošnjem zatvoru.

Austrijske civilne i crkvene vlasti ove su godine zaprijetile zabranom skupa zbog promocije povijesnog revizionizma i afirmacije fašizma, pod kojim prijetnjama su se odvijale pripreme za dolazeću komemoraciju.

Britanci inzistirali da se predaju partizanima

Bleiburški događaji odnose se na predaju oružanih snaga NDH i drugih kolaboracionističkih postrojbi u Jugoslaviji kao što su četnici, slovenski belogardejci, kozaci i drugi u svibnju 1945. na Bleiburškom polju u Južnoj Koruškoj u Austriji.

Iako je Njemačka kapitulirala 8. svibnja, te su se snage nastavile boriti do 15. svibnja, kada se glavna skupina vojnika i službenika pokušala predati Britancima u Bleiburgu, objašnjavaju Pauković i Pavlaković.

Britanci su, međutim, inzistirali da se predaju partizanima, prema sporazumima između savezničkog vodstva, ističu oni.

Povlačenje tih snaga pratio je veliki broj civila, od kojih su mnogi zarobljeni u Sloveniji i nikada nisu stigli do Bleiburga. Nakon predaje, zarobljenici su vraćeni u Jugoslaviju u marševima smrti „Križnim putem“, na kojim su ih pratile masovne likvidacije vojnika i civila bez suđenja.

Komemoracije bleiburškog masakra i Križnog puta pokrenuli su preživjeli pripadnici oružanih snaga NDH. Jedina je to komemoracija koja se događa izvan Hrvatske i organizira je privatna udruga registrirana u Austriji Počasni bleiburški vod (PBV), na privatnom zemljištu, što bitno smanjuje mogućnost hrvatskih zakonodavaca i političara da utječu na njezino održavanje, ističu.

Od zavjereničkih skupova do pokroviteljstva Sabora

Prva organizirana komemoracija u Bleiburgu održana je na Dan svih svetih 1952. godine. Dok su komemoracije tijekom socijalističke Jugoslavije imale zavjereničke prizvuke, a emigrante su pratile austrijske i jugoslavenske obavještajne službe, nakon 1990. godine službena izaslanstva i političari otvoreno su počeli sudjelovati u danu sjećanja sredinom svibnja, kaže Pauković.

Godine 1995. godine Sabor je preuzeo organizaciju komemoracije, koju je vlada SDP-a otkazala 2012., a koalicija HDZ-a obnovila 2016..

Komemoracija započinje u crkvi i na groblju u Unter-Loibachu, a zatim procesija koju vodi svećenik kreće prema polju Bleiburg, gdje je PBV 2007. godine izgradio kapelicu i pozornicu. U prošlosti su politički govori bili na prvom mjestu, a potom bi se održala misa, ali od 2015. godine govori dolaze nakon vjerske ceremonije, što ukazuje na središnju ulogu Katoličke crkve, ističe.

Unatoč nekim potezima prema uspostavi konsenzusa između glavnih političkih aktera od 2000. godine, na primjer, posjeta bivšeg premijera Ivice Račana i njegove isprike u Bleiburgu 2002., sporovi oko komemoracije su se nastavili.

Masovna ubojstva bez suđenja o kojim se nije smjelo govoriti

Središnje mjesto u komemoraciji predstavljaju govori crkvenih predstavnika tijekom propovijedi, političara i organizatora koji svojim porukama „uokviruju“ značenje Bleiburga, ističe Pauković.

Prisutnost crkvenog vodstva u Bleiburgu, kao i njihova razmišljanja o povijesti i politici, garnirana religijskim porukama, te njihova odsutnost u Jasenovcu, jasno ukazuje na naraciju Drugog svjetskog rata koju ta moćna institucija u hrvatskom društvu favorizira, kaže on i  napominje da to nije jedini razlog zbog kojeg crkva nije prisutna na komemoraciji u Jasenovcu.

Dominantna teme u govorima su hrvatske žrtve i tragični događaji iz 1945. godine. Događaji su tragični jer su na Bleiburgu i u kasnijim marševima smrti ubijeni nedužni ljudi, bez suđenja i protivno ratnim pravilima, a niti jedan od tih zločina nije procesuiran. Naglašava se činjenica da o tim zločinima nije bilo moguće govoriti, pa čak i danas na ljevici postoje oni koji nastoje ušutkati sjećanje na njih.

Bleiburška tragedija često je povezana s Domovinskim ratom, što označava kontinuitet borbe za neovisnost i slobodu hrvatskog naroda, pa su žrtve iz Bleiburga i žrtve iz Domovinskog rata umrle za istu slobodu, ističe se u političkim govorima.

Svaka rasprava dobiva oblik sukoba

U bleiburškim govorima čuju se pozivi na prevladavanje ideoloških podjela u društvu, za utvrđivanje istine i postizanje pomirenja.  Uz to, prisutno je prozivanje onih koji još uvijek nastoje opravdati ili umanjiti zločine koje simbolizira Bleiburg.

Rasprava o komunističkom nasljeđu, koja se potiče na bleiburškoj komemoraciji, služi ne samo za oblikovanje kulture sjećanja i suočavanje s tim razdobljem , već i za diskreditiranje političkih i ideoloških protivnika te reproduciranje podjela u društvu, kaže se u zaključku i dodaje: “čini se da je njihov glavni cilj suočavanje s komunizmom, a ne s Drugim svjetskim ratom kao takvim”.

Prema tome rasprava o Bleiburgu je prvorazredna rasprava i o nacionalnoj izgradnji i identitetu suvremenog hrvatskog društva. Jedan od problema je u tome što pobornici i kritičari Bleiburga zagušuju prostor rasprave isključivo sukobljavanjima. Time se društvo održava u stalnoj reprodukciji sukoba, koji odobrava samo ono što vam odgovara u dokazivanju vaše pozicije, zaključuje Pauković.

Piše: Ivo Lučić/Hina

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Rat nije gotov, borba se vodi dalje samo na drugoj razini

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska diaspora je u 20 godina od 1990 do 2011 dala 100 milijardi dolara za obranu Hrvatske. Da Hrvatskog iseljeništva nije bilo ja danas ovdje ne bi stajao jer ne bi čime imao efikasno braniti Hrvatsku. Ali rat nije gotov, borba se vodi dalje samo na drugoj razini.

Današnje mainstream medije stvaraju lažnu percepciju kroz laži i poluistine. Hrvatska predsjeda 2020 Europskom Unijom, ali što čeka EU 2020 godine?

Stručnjaci koji su predvidjeli ekonomsku krizu 2008 godini vide početak ekonomskog kolapsa u trećem kvartalu godine 2020. Nemojte očeljavati, moramo vratiti duh Hrvatskog zajedništva jer onda smo nepobjedivi na svim poljima i nitko nam nije ravan, komentirao je Željko Glasnović.

 

Glasnović: Kroz medije jugozomboidi definiraju što su ljudska prava

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Kakav to katolik osuđuje čin kojeg blagoslovi Utjelovljeni Bog, Sveta Katolička Crkva i Papa

Objavljeno

na

Objavio

media servis

Velika se buka digla ovih dana, naravno opet oko neke  stvari  koja nije od suštinske važnosti. Riječ je o izjavi Predsjednice RH da bi Bandiću u zatvor donijela kolače. Odmah  su angažirani kojekakvi društveno-politički radnici koji su svoj zanat  ispekli što u komunizmu što u detuđmanizaciji i osudili tu izjavu koja zapravo ne može biti normalnija nego što jest.

Nije nikakvo čudo što su zbog ovakve izjave Predsjednicu  napali komunisti, sotonisti i  slični antikristi, nego i  neki koji bi se prodali pod velike kršćanske vjernike, neke koji pjevaju da  im vjera svetinja dok u drugoj ženi poručuju da se mani Očenaša. Takvi ljudi samo glume vjernike, jer je  očito da niti idu u Crkvu niti čitaju Sveto Pismo jer da to čine onda bi se, prije nego što osude jednu normalnu izjavu, zapitali što bi Isus rekao o tome.

A Isus je o tome rekao u  Evanđelju po Mateju, u poglavlju 25:

“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.

“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: `Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.”

Tada će mu pravednici odgovoriti: `Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?` A kralj će im odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!`”

Zatim će reći i onima slijeva: `Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!`”

Tada će mu i oni odgovoriti: `Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te? Tada će im on odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. (Mt, 25. 31. – 46.)Kristove rječi su jasne. Zatvorenike  treba posjećivati. Najveći teolog 21. stoljeća Joseph Ratzinger još dok je bio Papa Benedikt XVI  tijekom svog posjeta rimskom zatvoru Rebibbia rekao je slijedeće:

Papa je govor započeo rečenicom iz Matejeva evanđelja: “Bijah u tamnici, i dođoste k meni”. “To su riječi o posljednjem sudu, a te Gospodinove riječi, u kojima se poistovjećuje sa zatvorenicima, zacijelo izražavaju smisao mojega posjeta. Gdje god ima gladnih, stranaca, bolesnika, zatvorenika, tamo je i Krist koji očekuje naš posjet i pomoć. A to je glavni razlog što sam ovdje, da se možemo moliti, razgovarati i čuti. Crkva oduvijek smatra posjet zatvorenicima djelom milosrđa, a to znači da se za zatvorenika ima naći vremena i prostora u vlastitoj kući, prijateljstvu, zakonima i u gradu. Želio bih porazgovarati sa svakim od vas, ali to nažalost nije moguće, ali svima želim reći da vas Bog ljubi neizmjernom ljubavlju i da ste uvijek njegova djeca. I sam je Sin Božji, Gospodin Isus, iskusio zatvor i bio priveden na sud i osuđen na užasnu smrtnu kaznu”, kazao je Benedikt XVI.
(Izvor: http://www.rmb.hr/gdje-god-ima-zatvorenika-tamo-je-i-krist-koji-ocekuje-nas-posjet-i-nasu-pomoc/ )

Prema tome, ako Isus  Krist i Papa Benedikt XVI kažu da je posjet zatvorenicima ne samo čin  koji je  za pohvalu, nego i uvjet  za ulazak u Kraljevstvo Božje, valja se zapitati kakav to katolik (možda onaj koji se ”tri puta ženio”) koje  povodeći se  za notornim sotonjarskim marxistima osuđuje čin kojeg blagoslovi Utjelovljeni  Bog, Sveta Katolička  Crkva i  Papa koji je sad doduše Emeritus ali je svoju izjavu dao kad je bio Papa na Petrovoj stolici?

Dakle, komunisti, anarhisti, sotonisti, soroševci i slični mogu napasti  takvu izjavu Predsjednice Kolinde  Grabar Kitarović, ali pravi kršćani, pravi katolici to nikad neće učiniti jer njima su poznati kanoni  i tradicija Katoličke Crkve, teološki pogled na tu temu i  ono najvažnije, učenje Spasitelja i Otkupitelja  Isusa Krista o toj temi…

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari