Pratite nas

Reagiranja

Ivo Lučić: Kome vjerovati, nekom ‘M-u’ ili časnom ratnom zapovjedniku?

Objavljeno

na

Ratni zapovjednik 4. gardijske brigade i zamjenik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske general bojnik Damir Krstičević jedan je od simbola Domovinskog rata.

Njegov ratni put počeo je u srpnju 1991., kada je kao 22-godišnjak nakon tek završene vojne akademije (JNA) stupio u Hrvatsku vojsku/ZNG. Sudjelovao je u brojnim vojnim akcijama i operacijama.

Vodio je 4. gardijsku brigadu u pobjedničkom pohodu na Knin.

Završio je s odličnim uspjehom američku ratnu školu kopnene vojske, a onda je, zajedno s većinom ratnih zapovjednika, naprasno umirovljen odlukom tadašnjeg predsjednika Republike S. M. (podaci poznati široj javnosti), nakon čega je otišao u privatnu tvrtku gdje radi do danas.

Tijekom tog vremena, obnašajući spomenute funkcije, Krstičević je prošao na desetke sigurnosnih i drugih provjera i pokazalo se da je njegov životni i ratni put besprijekoran.

A onda je ušao u politiku i svi su kriteriji pali u vodu. Najprije je potpredsjednik SDP-a i bivši ministar poduzetništva Gordan Maras problematizirao činjenicu da je Krstičević završio akademiju JNA, za razliku od drugog zapovjednika 4. gardijske brigade Ante Kotromanovića (također jednoga od simbola Domovinskog rata) koji je “učio od Gotovine”.

Bio je to podmukao pokušaj stvaranja razdora među ratnim zapovjednicima i braniteljima, što je u najvećem dijelu javnosti, a posebno među braniteljima, naišlo na negodovanje i odbačeno je. Međutim, nedavno je uslijedio “atomski udar zdesna” u obliku bilješke koju je djelatnik V. M. iz Centra SIS-a Split načinio na osnovi informativnog razgovora s izvjesnim “M” (podaci poznati kreatorima kampanje protiv Damira Krstičevića) koji je služio JNA do 10. siječnja 1992. te je sudjelovao i u napadima na Vukovar.

Uglavnom, u prilično konfuznoj bilješci iz siječnja 1993. “M” se dohvatio i Damira Krstičevića problematizirajući njegova politička stajališta, a posebno ističući njegovu navodnu izjavu da “nikada neće napustiti JNA i vratiti se u Ploče, jer će ga ustaše ubiti”. Zanemarimo činjenicu da Krstičević nije iz Ploča nego iz Vrgorca i zadržimo se na tome da se on “usprkos ustašama” (koji u Pločama i Vrgorcu nikada nisu bili snaga od koje je trebalo strahovati) vratio u Hrvatsku i priključio Hrvatskoj vojsci, u kojoj se pokazao kao istinski heroj Domovinskog rata.

Kome ćemo vjerovati? Izvjesnom “M” i njegovim navodnim izjavama ili Damiru Krstičeviću, njegovu djelu i njegovim suborcima koji dobro znaju i nikada neće zaboraviti gdje su i s kim su bili svaki, baš svaki dan Domovinskog rata. Svi oni koji pročitaju ovaj tekst trebali bi razmisliti vrijedi li više dostojanstvo čovjeka, čast ratnog zapovjednika Hrvatske vojske, njegova ukupna karijera i njegov život ili “bilješka” i podmetanje onih koji nemaju ni časti ni dostojanstva. O odgovoru na to pitanje koje ćemo sami sebi postaviti ovisit će i to na koju ćemo se stranu svrstati. A ovdje se ne radi o odabiru političke ili ideološke opcije, ovdje biramo između časti i nečastivosti.

Damira Krstičevića upoznao sam prve godine Domovinskog rata i sretao sam ga na mnogim bojišnicama u različitim situacijama. Tijekom rata upoznao sam i mnoge druge zapovjednike i pripadnike 4. gardijske brigade (jedine koja je udarna – kako je to rekao ministar Šušak) i ponosim se tim poznanstvima i tim ljudima.

Danas posebno generalom Damirom Krstičevićem kojeg pokušavaju oblatiti oni koji nisu dostojni biti s njim spomenuti u istoj rečenici. Oni govore sami o sebi, kao što su o sebi govorili i svi oni koji su svojedobno na sličan način pokušavali oblatiti predsjednika Tuđmana, ministra Šuška, generala Gotovinu i mnoge druge zapovjednike i pripadnike Hrvatske vojske i policije, kao i sve branitelje i sam Domovinski rat.

dr. sc. Ivo Lučić

Što vi mislite o ovoj temi?

Reagiranja

Ovakva podrška rijetko se viđa…

Objavljeno

na

Objavio

Edgenote50TV

Hrgović se nedugo nakon borbe oglasio na Instagramu, a njegovu su objavu prokomentirali i brojne kolege

Hrvatski boksač Filip Hrgović pobijedio je u dvoboju teške kategorije u Rijadu 37-godišnjeg američkog boksača Erica Molinu nokautom u trećoj rundi.

Hrgović se nametnuo od samog početka meča i 15 sekundi prije isteka prve runde srušio je serijom udaraca Molinu, kojeg je spasio gong za istek runde.

Nakon pola minute u drugoj rundi Molina je opet srušen, međutim Amerikanac se potom vratio s nekoliko opasnih udaraca. Filip 20 sekundi prije isteka druge runde udarcem u jetra šalje Molinu i treći puta na pod, ali ponovno zvono odgađa kraj borbe.

No, minutu prije kraja treće runde Hrgović desnim krošeom obara i po četvrti puta Molinu, a sudac konačno prekida neravnopravnu borbu.

Hrgović se nedugo nakon borbe oglasio na Instagramu, a njegovu su objavu prokomentirale brojne kolege. Donosimo u nastavku tko se sve dosad javio:

Mario Mandžukić: Čestitke! #stepbystep

Domagoj Vida: Bravo care! Čestitam

Ivan Rakitić: Čestitam kralju

Domagoj Duvnjak: Čestitke majstore

Dejan Lovren: Bravoooo majstore. Čestitke

Stjepan Božić: Zeznuo si me za tri runde. Čestitam i bravo majstore!!

Braća Sinković: Bravo kralju

Mateo Kovačić: (čestitao emoticonama)

Ivan Dodig: Bravo kralju

Marko Popović: Majstore

Goran Višnjić: Svaka čast majstore. Iskrene čestitke od srca

Ivan Klasnić: Sljedeći molim, svaka čast

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Potopite ‘Galeb’ i spasite nas sramote!

Objavljeno

na

Je li to normalno? S jedne strane novcima Europske unije obnavlja se brod „Galeb“ komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, a s druge pak  ta ista Europska unija šalje naputak da se moraju osuditi komunistički totalitarni režimi diljem Europe.

Tko je tu lud, ili – ima li kapetana na brodu?

Grad Rijeka i njihova perjanica Vojko Obersnel žele ovaj brod pretvoriti u muzej, gdje bi prije svih mladi učili ono što se treba „zaboraviti“ – Tita i partiju, ali ne i zločine koji je ovaj režim ostavio poglavito nakon II. svjetskog rata.

Hrvatska je doživjela strašnu velikosrpsku agresiju. Pretvaranjem komunističkih „kultova“ nastoji se zaboraviti što smo prošli tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a osobito žrtve koje su pale za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Čak 9 milijuna eura bit će utrošeno u ovaj projekt!

Bolje bi bilo da su se ti novci usmjerili prema Golom otoku ili bivšem logoru Stara Gradiška, koji se zbog nebrige ruši sam od sebe. (To je i cilj!).

Gradonačelnik Rijeke pobjedonosno kaže da će brod „Galeb“ biti ponajveća turistička atrakcija u Rijeci…“.

U pravu je. Atrakcija je i dolazak u Sjevernu Koreju, ali i razgledavanje rijetkih životinja u zoološkom vrtu!

Ali nama treba drugačijih „atrakcija“, kao što je primjerice državni Muzej hrvatskog Domovinskoga rata, koji bi se itekako mogao osnovati s tolikim novcem.

A najveća „atrakcija“ (čak i na razini „nesvrstanih“!)  bila bi  da se brod  „Galeb“ potopi u otvorenom moru nedaleko Rijeke!

Na taj način svim njegovim obožavateljima bio bi blizu, a ostalima „tako daleko“, što će reći, da se malo našalimo, da bi tim činom bili zadovoljeni jedni i drugi.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari