Pratite nas

Razgovor

Ivo Sanader: Ovo traje 8 godina, gdje su dokazi, gdje je 5 mil. eura?

Objavljeno

na

Robert Ježić nepouzdan je svjedok, snimka Ive Sanadera i Zsolta Hernadija u restoranu je montirana, sudac Ivan Turudić je pristran – samo su neki od detalja u medijima objavljene odluke Arbitražnog suda u Ženevi u slučaju Ina Mol koji je Hrvatska izgubila.

Ekskluzivni gost Dnevnika N1 bio je Ivo Sanader.

Kako komentirate ove detalje?

Mislim da ovo nisu samo detalji, ovo je cijela arbitražna presuda. Moja obitelj, moji odvjetnici i ja smo zadovoljni i javnost koja već više od sedam godina gleda ovu farsu od procesa. Pravo je pitanje zašto je skrivan dokument, presuda je donesena pred božić prošle godine, a tek sada je vidimo.

Kome odgovara da je ona tek sada objavljena?

Prema informacijama koje ja imam, stekli su se uvjeti za objavu nakon što je sud u Ženevi odbio Hrvatsku. Vlada to nije htjela objaviti, meni nije jasno zašto, meni nije jasno jer ovu je arbitražu pokrenuo MIlanović i njegovi ministri.

Kada je došla nova Vlada, ona se našla u neobranom grožđu, u jednoj situaciji u kojoj se nije trebala naći. Milanović je u to krenuo na temeju nepravomoćne presude, ali i da je bila pravomoćna, bilo bi isto, arbitražni sud je utvrdio da nije bilo mita, zašto se skriva istina, vidimo da je ona sada objelodanjena.

Vi ste svjedočili na poziv MOL-a …

Na poziv suda …

… na prijedlog MOL-a.

Sud me pozvao, a ako je to bio samo prijedlog MOL-a, pitam zašto je bilo u interesu Vladi da ja ne svjedočim. Odazvao sam se i odazvat ću se i drugima ako me pozovu. Nebitna je činjenica tko me je pozvao, stalno vodimo raspravu i zašto je ovo objavljeno, nije to važno, nego što piše, a to se godinu dana skrivalo od hrvatske javnosti. Nije bilo korupcije i Ježić je lagao.

Ali niste morali svjedočiti, a jeste.

Branio sam sebe.

A hrvatsku državu?

Branio sam hrvatsku državu braneći sebe.

I dalje smatrate da je ugovor s MOL-om dobar?

To nije tema, do toga je ugovora došlo mukotrpnim radom, pregovarala je cijela Vlada i na kraju je i istražno povjerenstvo utvrdilo da je ugovor dobar i dan danas stojim iza njega.

Spominje se i čuvena snimka iz Marcelina tvrdeći da je montirana. Što se tamo dogodilo?

Tako je. To je restoran koji je javan, došli smo unutra Ježić, Hernady i ja, odjedanput na snimci Ježića nema. Gdje je? To se dogodilo četiri mjeseca nakon što sam ja otišao iz politike i nakon što je Ježić rekao na sudu da sam ja rekao da će biti neki novac. Sastali smo se jer sam ja osnovao konzultantsku tvrtku, Ježić me molio da mu pomognem riješiti dugove s Molom, i ja sam bio posrednik.

Sastali smo se na javnom mjestu gdje ima kamera, nema potrebe da se tu radi torija urote, gdje smo znali da se snima i gdje je bilo drugih gostiju. Kako smo mogli nešto dogovarati u listopadu da se dogodi u lipnju. To je smiješno.

Nešto ste črčkali po salveti.

Pomiješali ste salvetu s Tuđmanovom, pitao sam broj Hernadija …

Nešto ste pisali.

Molio sam ga da mi da jedan broj i ja sam ga zapisao, mi smo bili u javnom restoranu gdje je bilo i drugih gostiju. … U svemu ovome nisu ni mediji nedužni, motirana je snimka, uz blagoslov DORH-a, postoji iskaz o tome, priznao je sam vlasnik da je montirao.

Hoćete li tražiti premještanje predmeta s obzirom na suca Turudića?

To ćete se morati obratiti mojoj obrani, oni su pravnici. Danas e se nismo vidjeli, mi smo još sinoć znali za ovo, ali zauzeti su drugim slučajevima i nismo se danas stigli vidjeti.

Ježić tvdi da onaj tko je uzeo novac, zna gdje je novac. Na što on misli?

Imam dosta kvaliteta, imam i mana, ali nemam kvalitetu da bih mogao znati što on misli.

Poznajete li Jakšu Barbić?

Uopće ga ne poznajem, s obzirom na to da sam bio u političkom životu vidio sam ga nekoliko puta, nema tu poznanstva i pijateljstva, a da i ima, ne znam što bi to značilo.

Glasao je protiv Hrvatske.

Predložila ga je Vlada, ne ja. Kada se imenuju član arbitražnog suda, sudac kojeg imenuje Hrvatska nema zadaću da brani interes te strane, nego interes istine. I oni su utvrdili istinu i na tome sam im jako zahvalan. Ovo mučenje i kazneni progon predugo traje. U prosincu će biti osam godina, a ja vas pitam gdje su dokazi i zašto se to ne završi. Ja vas pitam gdje su dokazi.

Bile su presude koje su srušene na višim sudovima. U svakom predmetu imate nekog kao Ježić koji je i sam optužen i da sebe oslobodi tereti mene. Riječ protiv riječi, gdje su dokazi? Ja sam zbog pet milijuna eura odležao u zatvoru, a ja ih nemam, a nema ih ni Hrvatska. Ako je nešto komedija, onda je to ovo.

Kanite li se vraćati u politiku kada završe procesi?

Svečano izjavljujem – ne, ne mislim se vraćati u politiku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Karamarko: Hrvatsku politiku treba orbanizirati

Objavljeno

na

Objavio

Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko pojavio se u 152. izdanju najvećeg domaćeg videocast projekta, Podcast Inkubatora i dao vjerojatno najveći intervju u svom životu, koji je trajao dulje od dva sata. Bio je to i prvi njegov opširniji medijski istup od povlačenja s čela HDZ-a, prenosi Jutarnji list

Karamarko je gostovao kod voditelja Ratka Martinovića, a u nešto više od dva sata pričao je o svom životu i karijeri, osnivanju HDZ-a, suradnji s Manolićem, Gregurićem i Mesićem, MUP-u i kriminalu u pretvorbi i privatizaciji, (de)tuđmanizaciji, Ivi Sanaderu, poziciji najpopularnijeg ministra i najnepopularnijeg izbornog pobjednika, okolnostima oko pada Vlade RH, odnosu s medijima i možebitnom povratku u politiku.

Na početku razgovora je odmah istaknuo kako nije riječ o njegovom ‘velikom povratku’.

– Ovo nije povratak. Dogovorili smo se da ću doći ovdje i nema odustajanja. Ovaj format mi je provokativan u pozitivnom smislu. Živ sam, pratim što se događa. Nikad ne reci nikad što se tiče povratka u politiku. Zemlja je u lošoj situaciji i tko zna hoće li nam trebati mobilizacija – pri tome ne mislim na oružje ili rat. Dvije godine nisam ništa pričao. Nisam dao nijednu izjavu koja bi štetila stranci. Nikog nisam napadao i nisam sijao gorčinu – iako sam nakon noža u leđa mogao biti ogorčen, no nisam dao da to izbije iz mene, kazao je Karamarko.

Nije želio nagađati o možebitnoj kandidaturi za predsjednika Republike.

– Što se politike tiče – nikad ne reci nikad. To stalno ponavljam, kaže Karamarko koji je puno rječitiji kad mu se spomene HDZ.

– Volio bih da više idemo prema suverenizmu, čak i u odnosu na taj Bruxelles. Da malo ‘orbaniziramo’ našu politiku, budemo samosvjesni, mislimo na vlastite interese. Ne želim vjerovati u to, ali neki kažu da nas ima i ispod četiri milijuna. Mi smo izloženi pogibelji. Ljudi odlaze, dolaze drugi koji mijenjaju civilizacijsku strukturu. Jesam za humanitarni pristup, ali i za razmišljanje o vlastitim interesima, govori bivši predsjednik HDZ-a koji i nije najzadovoljniji paktom HDZ-a i HNS-a.

– Nisam najsretniji, neprirodan je. Politika donosi svakakve situacije pa se ničemu ne čudim, govori Karamarko.

Prema stranci ‘Neovisni za Hrvatsku’ gaji pak određene simpatije.

– Tkivo slično HDZ-ovom. Hasanbegović je iz stranke izašao. Simpatična stranka, imam tamo prijatelje, pratit ćemo njezin rad.

Nije mogao izbjeći pitanja o Josipu Manoliću.

– Nakon vojnog roka zaposlio sam se u Arhivu Hrvatske, negdje 1988. Posao sam dobio zahvaljujući svećenstvu, riječ je o crkvenoj građi. Nakon sudjelovanja u osnivanju HDZ-a, 1991. me pozivaju da budem šef kabineta predsjednika Vlade. Bili smo klinci, imao sam trideset godina, tko je tada mogao znati tko je Manolić? I što bi mi značilo i da sam znao? Bio je predsjednik Vlade, drugi premijer – i ja sam mu bio dodijeljen, kao perspektivan kadar po stranačkom ključu. Nakon njega došao je Gregurić, bio sam šef kabineta u ratnoj Vladi. Radio sam svoj posao, on je tih i samozatajan, podsjećao me na Broja Jedan iz ‘Alan Forda’.”

Komentirao je i buran odnos sa Stipom Mesićem.

– Vodio sam mu kampanju 2000. godine, bili smo u dobrim odnosima. Međutim, mi se vrlo brzo razilazimo. To više nije onaj Mesić, on ima nekoliko faza, nakon što je postao predsjednik RH postaje ‘treći Mesić’. Nakon što sam vidio da mu je platforma nastala u radionici Save Kovačevića i Boška Buhe shvatio sam da više nemam što raditi s njim i njegovom ekipom. Ne znam je li kod njega riječ o oportunizmu, prilagođavanju situaciji, pa možda i kupnji publike… Međutim, nije pošteno.

S Ivom Sanaderom bio je u dobrim odnosima.

– Mislim da je imao veliki potencijal. Napravio je dobar posao u Bruxellesu. No, bojim se da je zbog tog dobrog posla ostao zarobljenik tamošnjih interesa pa je probleme imao u ‘kući’. Njegove presude ćemo još vidjeti, ali je u svakom slučaju njegov pad bio i udarac za HDZ. Ne znam što bih rekao o njemu, bili smo u dobrim odnosima, bio sam ministar u njegovoj vladi. Prije par mjeseci sam ga negdje sreo, pitao za zdravlje… To što je bio na nogometnoj utakmici, a bože dragi, mišljenja je Karamarko.

Voditelja je zanimao i njegov odnos sa savjetnikom Dinama koji je trenutačno nedostupan hrvatskim vlastima.

– Što bismo sad trebali, reći da ne poznajemo Zdravka Mamića i da s njim nismo bili OK? Odreći ga se zato jer ima nepravomoćnu presudu ili što je sad u Hercegovini? On za mene nije kriv prije pravomoćne presude. No, moram priznati da te detalje oko nogometnog svijeta jako slabo znam i pratim. Ali znam da kad je čovjek na podu – ne smije ga se cipelariti. Govorim i iz svoje perspektive.

Kolindi Grabar-Kitarović pomogao je usponu na mjesto predsjednice.

– Imali smo nekoliko razgovora, u Bruxellesu na zračnoj luci i u Bratislavi. Predložio sam joj da se tog prihvati, na kraju i je. Ljudski je bilo premišljati se, jer što ako izgubi? Imali smo u tom slučaju alternativu, bila bi na parlamentarnim izborima nositeljica liste u svojoj izbornoj jedinici, kaže Karamarko.

Komentirao je i famozno vlastito rušenje vlade od strane HDZ-a.

– Odmah su krenule priče kako je pobjeda neuvjerljiva i pola godine je trajalo to rušenje. Trebali smo vratiti tu ideološku komponentu, ljudi nisu znali je li HDZ lijevo ili desno. Što se Mosta tiče, on nam je kao bio svjetonazorski bliži iako ni danas ne znam koji je njihov svjetonazor. Petrov je došao i rekao da imamo problem, donio onaj neki papir s ovjerom javnog bilježnika i rekao da ćemo biti u koaliciji ako ja ne budem premijer. Ni u jednoj sekundi nije postojala opcija o velikoj koaliciji, bilo je nekih koji su to pokušavali, ali neozbiljno. Hasanbegović je uzburkao ustajale močvare, što ideološki što ‘zašarafivši’ kasicu s parama. On je bio dobar ministar. Brinuo sam se o problemima malog i srednjeg poduzetništva, depopulizacije, iseljavanja… No, druge jednostavno nije bilo briga, jedino što ih je zanimalo bilo je preuzimanje funkcija. Trošila se energija na osobne interese, prisjeća se Karamarko.

Tvrdi kako nikakvog potencijalnog sukoba interesa u ‘aferi konzultantica’ nije bilo.

– Ljudi su deklarativno stali iza mene, no stranka nije. Tijela stranke nisu. Sukob interesa ne postoji. Imali smo sastanak s Mostom gdje smo se dogovarali o popunjavanju tijela u firmama. Došli smo do Ine i ja sam u dobroj namjeri kolegama rekao da bismo mogli razmisliti i o arbitraži, koju bi mogli izgubiti. A ako je izgubimo, gubimo milijarde. Svi su šutjeli. No, nakon par dana Most izlazi s tom informacijom i počinje pričati o ‘sukobu interesa’. Da branim Mađare pošto oni imaju informacije da jako dobro stojimo u arbitražnom postupku i znaju da ga dobivamo. Nakon tog počinje medijska hajka. I onda izlazi ugovor firme moje supruge s firmom čovjeka koji nešto radi s MOL-om. I taj ugovor nije postojao u vremenu kad sam bio u Vladi. No, opći zaključak je da ja to nisam smio izgovoriti na službenom sastanku u vrijeme arbitraže. I što se na kraju događa, s vremenskim odmakom? Mi gubimo arbitražu, gubimo 4.5 milijardi, slijedi presuda iz Washingtona, po svemu sudeći slična. I gubimo desetak milijardi kuna. Samo zato što me se nije poslušalo. Dakle, priča o mom sukobu interesa nestaje kad smo mi izgubili arbitražu. Zašto kao potpredsjednik Vlade ne bih smio izraziti svoje mišljenje, makar i krivo, o tome što bi bilo više i manje korisno za državu? A pazi, pričalo se ‘mogućem sukobu interesa’ u stavu vijeća. Po toj logici je svatko na ulici ‘mogući ubojica’.

Karamarko se u jednom trenutku kratko osvrnuo i na Milijana Brkića, za kojeg je rekao da je ‘jedan od onih koji me nisu oduševili svojom ulogom’.

O ‘Aferi Soboli’…

– Ona ne postoji. 2002. godine dajem ostavku Stipi Mesiću i s prijateljima osnivam firmu, ‘Soboli’. Radimo sigurnosni konzalting. 2004. vraćam se u funkciji šefa POA-e i izlazim iz firme. I onda kreće tamburanje. U tvrtku ulazi DORH i ne nalaze ništa nezakonito. A tamo mene više ni nema. Javnost misli kako to mediji žele naznačiti. Tu nema nikakve afere.

O tome je li bio suradnik UDBA-e…

– Zbog toga sam i tužio sve te ljude. Jedan je u međuvremenu umro, to je autor mojih ‘biografija’. Manolića su oslobodili optužbe uz argumentaciju da u postupku nije dokazana njegova namjera da mene kleveće. Ne kažu da nisam u pravu, nego samo da on mene ne kleveće. U tom razdoblju mi je oduzeta putovnica i nisam mogao mrdnuti iz zemlje. Toliko o suradnji s UDBA-om.

O Croatia Busu i Miroslavu Kutli…

– To je bio početak 95′ i došao mi je jedan odvjetnik te me pitao imam li hrabrosti procesuirati slučaj. Mali dioničari su bili u procesu protiv šesnaest ljudi, među kojima je prvi bio Miroslav Kutle. Rekao sam da to moram učiniti, imao hrabrosti ili ne. Pozvao sam Fabera i Buterina, rekao da krećemo u ovo. Kutle je i dan danas pravomoćno osuđen upravo zbog tih Gradskih podruma. Imali smo i Croatia Bus, gdje je bio dugotrajni štrajk. Odbio sam zapovijed nadležnih i nismo probijali blokadu bez odluke suda. To je bio kriminal, umjetna dokapitalizacija, fejk, krim policija je korektno odradila svoj posao. To je bio jedan od rijetkih slučaja u kojima se riješio kriminal u pretvorbi i privatizaciji.

O lociranju Gotovine…

– Gotovinu je locirala služba. O tome ne mogu dalje pričati. Danas imamo jako dobre odnose.

O Domagoju Margetiću…

– Tužio sam ga i dobio sud. Ne mislim ništa. Čovjek je rekao da sam švercao plutonij za Al-Qaidu. Što ću misliti?

O HDZ-u i optužbama za ‘zločinačku organizaciju’…

– Devijacija ima, bilo ih je i bit će. Ti ljudi koji rade kriminal imaju ime i prezime, to ne može biti kolektivitet. HDZ je pun poštenih malih ljudi, bez ikakve koristi osim osobne satisfakcije da smo Hrvatsku doveli u slobodu i neovisnost. Ne smatram da je HDZ oštetio hrvatsku državu. Ako želimo opstati, moramo se s devijacijama pozabaviti.

O odbijanju sučeljavanja s Milanovićem i javnim nastupima…

– Imao sam svoju taktiku. Milanović je bio miljenik medija, ja nisam. Njemu je pasao format svađe pred kamerama i zabavljanje publike. Ja sam odlučio ići po terenu. Kroz dvije i pol godine prošli smo 350.000 kilometara i obilazili članstvo. Da bismo pobijedili, moramo mobilizirati HDZ-ovce. Tako se dobivaju izbori. Dobio sam Milanovića pet puta. Vrlo rado bih se s njim sučelio, ali je bila zajednička procjena da je bolje da se to ne radi.

O karijeri obavještajca…

– Mi smo mijenjali zakon u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Pokušali smo ga prilagoditi NATO standardima. Funkcionirao sam na menadžerskoj razini, kao koordinator, ne unutar same operative. Snašao sam se relativno dobro, bili smo relativno uspješni uz konkretne akcije. Nažalost, kod nas je latentni problem ‘curenje’ dokumenata. Taj problem smo i riješili – i danas ima onih koji se pozivaju na izbore ‘bliske obavještajnim službama’. Vjerojatno još postoje takvi kanali.

O Crnoj ruži i Željku Malnaru…

– Te biografije su nakaradne i na njima je radio jedan gospodin koji je nedavno preminuo. Recimo, ono šaniranje, nevjerojatno. Pa ja sam prije vojske bio mirni student koji je malo igrao košarku, imao mirno društvo. Crna ruža? To se veže uz Željka Malnara, pokojnog prijatelja kojeg sam uzgred rečeno upoznao tek 1994. Ja sam iz Kozari Boka, on je stara Pešča, ali sam ga do tada viđao samo na televiziji. A ovo za Crnu ružu, crnu magiju… Ma joj.

O stranici ‘Di su pare’ i nadimku ‘Zečina’…

– To sam čuo, nadimak je za pet. Iako nije previše originalno. Neka samo rade dečki, zaključio je na kraju razgovora Tomislav Karamarko.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Hasanbegović: 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj

Objavljeno

na

Objavio

O tome koliko je podijeljeno hrvatsko društvo, u emisiji Hrvatskog radija “Poligraf” govorili su povjesničari Tvrtko Jakovina s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

Jakovina je rekao da se danas obilježava Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj te je on još u vrijeme Jugoslavije imao donekle kontroverzan status zbog toga što je Hrvatska sve do devedesetih godina slavila 27. srpnja zajedno s BiH, kada je bio masovni ustanak u Srbu. Dolaskom Franje Tuđmana na vlast otišlo se na ovaj datum, gdje je skupina od 40-ak ljudi, uglavnom Hrvata, svoj ilegalni rad koji je bio vezan kroz partijsku organizaciju zamijenio organizacijom partizanskog odreda. Zbog toga se, možda ne do kraja precizno, govori o najstarijem odredu u okupiranoj Europi, kazao je.

Rat je trajao već neko vrijeme i pitanje je možemo li po toj logici mjeriti taj odred prvim u okupiranoj Europi. S obzirom dna to a je bio tako snažan otpor i da je došlo do velike gerile koja se organizirala, ja bih rekao, da bih se uz neke ograde, složio s takvim opisom, rekao je Jakovina.

Hasanbegović je rekao da se danas obilježava “apokrifni događaj”. Slušat ćemo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna.

Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi.

Toga datuma Hitleova je Njemačka napala Sovjetski Savez. Prekinula je dotadašnje savezništvo, političko i vojno. Skupina sisačkih komunista taj dan odlazi u šumu, a to nije Brezovica. Oni odlaze na neku vrstu konzultacijskog ladanja – što učiniti u novonastalim okolnostima.

Kako god vrednovali tu baštinu, nije se dogodilo apsolutno ništa. Na lažima se ne može temeljiti historiografija, a još manje moderni nacionalni državni identitet. To trebao jasno istaknuti, kazao je Hasanbegović.

 

Umjesto veličanstvene pobjede nad Osmanlijama, slavi se ‘događaj’ koji se nije niti dogodio

 

 

Svjedočanstvo: Što se zaista dogodilo 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori