Pratite nas

Razgovor

Ivo Sanader: Slovencima sam rekao: Dajte vi nama koridor da budemo susjedi Austriji

Objavljeno

na

Bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader je prije točno osam godina, 1. srpnja 2009., podnio ostavku na dužnost premijera. U intervjuu za Večernji list govorio je o graničnom sporu Hrvatske i Austrije te o tome što se događalo kada je on bio na vlasti.

“U ljeto 2007. tadašnji slovenski premijer Janez Janša i ja dogovorili smo na Bledu da se granični spor riješi pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. No sljedeće je godine Janša na izborima izgubio za jedan mandat, a vladu je formirao Borut Pahor.

Uskoro nakon toga najavio mi je da neće prihvatiti Međunarodni sud pravde. Nas on ne zanima, hajmo mi to riješiti arbitražom, kazao mi je. Rekao sam da arbitraža, koja se inače oslanja ne samo na međunarodno pravo već i na druga načela, poput pravičnosti, za nas ne dolazi u obzir.”, rekao je Sanader i objasnio kad su zapravo počeli problemi:

“U jesen 2008. već smo bili spremni i planirano je da Hrvatska službeno uđe u NATO početkom 2009. na summitu NATO-a. Sve su države završavale ratifikaciju našeg sporazuma s NATO-om i očekivali smo da to učine i Slovenci. Međutim, odjednom se pojavila inicijativa nevladinih udruga i grupe građana koja je s peticijom za raspisivanje referenduma o hrvatskom članstvu u NATO-u.

Poslije smo doznali da je Pahor stajao iza te inicijative. Ideja je bila da Hrvatska zakasni na summit. Sljedeći je bio tek za dvije godine. Tad smo mi u dogovoru sa SAD-om, pritisnuli da se hrvatski ugovor s NATO-om ratificira u slovenskom parlamentu. Čekali su do kraja, ali su ratificirali.”, objašnjava bivši predsjednik Vlade.

“Istovremeno je pokrenuta i inicijativa da se blokiraju pregovori pod prividnim razlogom da mi u raznim poglavljima prejudiciramo granicu. Da bih umirio Slovence, Vlada je donijela odluku u kojoj se kaže da Hrvatska u pregovorima s EU ne želi prejudicirati granicu i da ćemo poštovati svaki dogovor oko graničnog spora.

Slovenci su to odbacili i blokirali nam 14 poglavlja. Zvao sam predsjednika EK Manuela Barrosa i rekao mu: “Ne može nas se ucjenjivati bilateralnim problemom. Imamo granični spor sa Slovenijom, ali ima i Slovenija s nama. Nije to naš problem, to je zajednički problem.” Slovenija ušla u EU i NATO s istim tim problemom i mi nismo, a mogli smo raditi probleme.”, kazao je Ivo Sanader i priznao da se tajno sastajao s Borutom Pahorom i pitao ga zašto to radi. “Rekao mi je da je to njima zadnji vlak. Ako nam vi to ne date, mi ne dižemo blokadu.”, kazao je Sanader.

Sanader je ispričao kako je odbio potpisati arbitražni sporazum: “Tražili smo na predsjedništvu HDZ-a, a tad je bio i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak, da nam stručnjaci rastumače pojam “junction”. Čim smo čuli da ima više značenja, a da je jedno “teritorijalna poveznica”. Odmah smo ga odbacili.”

Otkrio i da se sastao s tadašnjim slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom i ministrom vanjskih poslova Dimitrijem Rupelom. Rekao je da su Slovenci tražili otvoreni koridor na otvoreno more, a za njih je, kako tvrdi, imao odgovor.

“To je 166 četvornih kilometara. Ja sam spreman to potpisati, ali pod jednim uvjetom. Mi želimo biti izravni susjedi s Austrijom, pa vi nama dajte koridor od 166 četvornih kilometara do Austrije. Mislili su da se šalim. Ali nisam”, rekao je Sanader.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Turudić: U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Županijskog suda, sudac Ivan Turudić, gostovao je u Novom danu N1 i komentirao slučaje Sanader i Hernadi te procesuiranje ratnih zločina.

Hoće li i kada Zsolt Hernadi biti izručen Hrvatskoj? Zašto se i nakon zahtjeva DORH-a i europskog uhidbenog naloga ne događa ništa u vezi njegova izručenja?

Izdan je Europski uhidbeni nalog protiv Hernadija i ako stupi korak izvan Mađarske u neku drugu državu članicu EU, bit će predan Hrvatskoj. Mađarski sud je odbio rješenje uhidbenog naloga s čudnim obrazloženjem jer da Hernadi ne bi imao pošteno suđenje u Hrvatskoj i da Hrvatska nije država u kojoj vlada vladavina prava i da je o tome već presuđeno u Mađarskoj. Niti jedan od tih argumenata ne stoji. Je li Hrvatska država vladavine prava ili nije odluku o tome može donijeti samo Europsko vijeće i to jednoglasno. Što se tiče načela da je u Mađarskoj već suđeno EU, Sud EU je o tome iznio svoj stav u presudi.

Nije li politički skandalozno da jedna država EU smatra da Hrvatska nije država vladavine prava i što se još može učiniti po pitanju Hernadijeva izručenja Hrvatskoj?

Županijski sud je učinio sve što je mogao učiniti, a nema neki manevarski prostor. Sud EU nam je dao za pravo u svih pet pitanja koje smo postavili. Mađarski sud se referira na suđenje Ivi Sanaderu i pozivaju se na odluku Ustavnog suda i arbitražu i odluku Glavnog tajništva Interpola, a o krivnji može odlučivati jedino kazneni sud. Pravorijek u tom predmetu može donijeti jedino hrvatski sud.

Što je sa slučajem koji se vodi protiv Ive Sanadera. Jučer smo vidjeli još jednu odgodu, može li završiti u zastari?

Teško, gotovo sam siguran da neće završiti u zastari. Zastara je vrlo daleko u tom predmetu. U tom predmetu nema opasnosti od zastare.

Koji su rokovi za zastaru u slučaju Sanader i Hernadi?

U slučaju Sanader je desetak godina. Ja sada iznosim svoj pravni stav, a o tome će odlučiti Raspravno vijeće. Smatram da je zastara bila prekinuta dok se čekala odluka Suda EU. Zastara je bila 2019., plus vrijeme prekida postupka i ako se donese prvostupanjska presuda onda se još produžuje dvije godine. Mislim da tu ne prijeti realna opasnost od zastare, kao ni u slučaju Hernadi.

Hoće li na hrvatskom sudu biti uspješno završen slučaj Hernadi u Hrvatskoj i hoće li biti dostupan Hrvatskoj?

To bi bilo najpravednije. Zastara je uvijek neuspjeh cijelog sustava i poraz pravne države jer nemamo epilog. Učinit ćemo sve da do zastare ne dođe, no postoje i faktori na koje sud ne može utjecati.

Zašto se nije pronašao odgovor na pitanje o postojanju mita u slučaju Sanader?

Presuda u slučaju Sanader je bila pravomoćna, a onda ju je ukinuo Vrhovni sud. Nakon što presuda postane pravomoćna, dužnost suda je da u roku od 15 dana pozove, u ovom slučaju Roberta Ježića, treću osobu na koju je prenesena imovinska korist, da vrati novac. Mi smo pozvali nakon 15 dana po zakonu, spis smo poslali DORH-u. Oni su adresa da na to odgovore, zašto u roku godine dana koliko su imali, vremena u kojoj je presuda bila pravomoćna, nisu taj novac ovršili, vratili u državni proračun.

Postoji li odgovor DORH-a zašto se to nije dogodilo?

Postoji odgovor. Novac je u Švicarskoj, a postupak je dugotrajan i kompliciran. To je njihov uobičajen odgovor.

Kada govorimo o pravosuđu i dalje postoji niz zamjerki na sporost i dugotrajnost postupaka. Predsjednik ste najvećeg suda u Hrvatskoj, kako se nosite s tim kritikama?

Percepcija o pravosuđu stvarno nije dobra. Ti su prigovori na dugotrajnost često vrlo osnovani. Mi smanjujemo broj predmeta koji su stariji od 10 i 15 godina, ali još uvijek ih ima na stotine. Loša je poruka ako postupak traje 10, 15 ili 20 godina. Na te kritike je teško naći suvisao odgovor, osim se pokriti pepelom i truditi da se to ispravi.

Često ste upozoravali ste na utjecaj politike na pravosuđe, postoji li i dalje opravdana sumnja u javnosti da i u pravosuđu i DORH-u postoji utjecaj politike na pravosuđe?

O DORH-u neću govoriti. Možda ćete biti iznenađeni odgovorom, ali ja ne vidim u današnje vrijeme neki izravni pritisak u smislu da me netko nazove telefonom i traži da se slučaj riješi određeni način.

Je li se dovoljno radilo na istrazi ratnih zločina? To pitanje se aktualiziralo zbog prosvjeda koji je u Vukovaru najavio gradonačelnik Ivan Penava? Je li sudstvo i DORH dovoljno radio na istrazi ratnih zločina u Hrvatskoj?

Ja svakodnevno sudim i ratne zločine. Od rata je prošlo 27 godina i sve je teže i teže dokazivati i istraživati te slučajeve. Mnogi ljudi su pomrli, a neki su često nedostupni našim pravosudnim tijelima. Je li se moglo učiniti više? Iz svog iskustva kao dragovoljac iz rata znam za niz zločina koji su se dogodili, bio sam na ratištu u zapadnoj Slavoniji, a ne znam za nikog da je procesuiran. U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti. Zašto se nije optuživalo je pitanje za DORH.

Nije li neobično da se za zločin u Ovčari nije vodila sveobuhvatna istraga?

Za to ne znam. Teško mi je vjerovati da se nije radilo. Kao sudionik Domovinskog rata imam dojam da se nije dovoljno učinilo, ali to je samo dojam.

Možete li načelno prokomentirati slučaj Todorić?

Taj predmet je u fazi istrage. Radi se o velikom, opsežnom predmetu, a mislim da je rok za dovršetak istrage šest mjeseci. Paradoks je da taj predmet ne vodi specijalno tužiteljstvo nego redovno tužiteljstvo, zato što je optuženik odgovorna, a ne službena osoba. Dolazimo do paradoksa da se policajcu za 100 kn mita ili nekome drugome provodi istraživanja USKOK-a, a u predmetima od stotina milijardi, redovno tužiteljstvo. Trebalo bi se radikalno pristupiti reformi kaznenog zakonodavstva. Bilo bi potrebno učiniti da USKOK, kao i uskočki sudovi, rade kapitalne stvari. Danas je USKOK najveće ili drugo najveće tužiteljstvo u Hrvatskoj, a to je paradoks.

Jedan od vašim poznatih slučajeva je i slučaj bivše županice Marine Lovrić Merzel u kojem ste se oštro protivili nagodbi koja je postignuta s okrivljenim Žužićem. Zašto je Vrhovni sud stao na stranu nagodbe i zašto ste se protivili nagodbi?

Ja sad mogu pričati o tome, ja taj predmet više ne sudim zbog stava koji sam zastupao. Smatrao sam da sporazum između Žužića i USKOK-a nije u skladu sa pravilima odmjeravanja kazne. Mislio sam da je kazna premala i da ruši kaznenu politiku. Sudit će novi sudac pa ćemo vidjeti epilog tog predmeta.

Spomenuli ste Agrokor kao jedno od najvećih slučajeva, je li hrvatsko pravosuđe kapacitirano za takav proces?

Sad je u tijeku knjigovodstveno-financijsko vještačenje. U Hrvatskoj nije bilo stručnjaka za to jer su ranije radili ili za USKOK ili za Agrokor pa postoje razlozi da ne rade u konkretnom predmetu pa mislim da je spis poslan češkoj firmi koja će vještačiti. NIje to neuobičajeno i nije problem. Često su u Hrvatskoj problem megalomanske optužnice koje su prevelike i s previše optuženika. Bilo bi bolje i efikasnije da su manje.

Zdravko Mamić je iskoristio dvostruko državljanstvo kako bi izbjegao kaznu, a i mnogi drugi su to koristili. Što mislite o takvim slučajevima?

To je stvar državne politike. Ako se država odluči da nema dvojnog državljanstva, onda neće biti dvojnog državljanstva.

Može li ministar pravosuđa Bošnjaković učiniti više što se tiče poboljšanja u pravosuđu i poboljšanja percepcije pravosuđa u javnosti?

Nisam zadovoljan stanjem jer mislim da bi postupci morali biti kraći i uvjeren sam da se to može napraviti. Ministar je napravio neke korake kojima se ništa ne bi moglo zamjeriti, ali problem je brzina donošenja tih promjena.

Nacional danas donosi priču da četiri kuma, Vladimir Šeks, Miroslav Šeparović, Branko Bačić i Božidar Kalmeta, prema navodima tjednika, zajednički utječu na presudne teme za hrvatsko društvo u sjeni premijera Plenkovića? Što mislite o toj priči?

Nisam to još pročitao, ali mislim da to nije istina. Često se veže uz Šeksa da je pritajeni kadrovik u pravosuđu, ali ja smatram da to nije istina. Šeksu godi takva pozicija i mudro šuti, ali ja mislim da to nije takva situacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Culej: U nekoliko dana saznao sam tko je bio vođa četničke pobune u Borovu selu, ta saznanja mora imati i DORH!

Objavljeno

na

Objavio

U jeku reakcija zbog najavljenog prosvjeda u Vukovaru HDZ-ovog gradonačelnika Ivana Penave, novinari sa portala narod.hr razgovarali su sa Stevom Culejem, saborskim zastupnikom ove stranke i ratnim dozapovjednikom specijalne policije.

Culej je za Narod.hr progovorio o prikupljanju dokaza o zločinima počinjenim nad hrvatskim stanovništvom, odnosu DORH – a prema prikupljenim dokazima te nedjelovanju politike i institucija kako bi se zločini procesuirali.

“Završetkom rata došlo je do oprosta i abolicije vezano za događanja u Domovinskom ratu, osim za najteže oblike ratnih zločina koji su počinjeni. Uspostavljaju se kontakti s neprijateljskom stranom gdje se moglo doći za određenu svotu novaca do određenih podataka. I ja sam došao do nekih saznanja i informacije”, ističe Culej te postavlja pitanje ako je on kao civil mogao doći do određenih saznanja, kako nije mogla doći politika ili DORH.

Također, naglašava, saznavanjem informacija na ovaj način, otvorila se Pandorina kutija. Dolazi se do spoznaja, kaže, o počiniocima najtežih zločina, ali i svjedoka tih zločina.

“Haški sud je naložio srbijanskom pravosuđu da izvijeste što su učinili po pitanju procesuiranja zločina počinjenih nad Hrvatima”, govori Culej te pokazuje dokumente koji potvrđuju njegove tvrdnje.

Kako kaže, došao je i do saznanja da Mile Dedaković Jastreb nije opljačkao SDK, kako je to tvrdio Manolić.

“Na isti taj način sam došao do podatka da Mile Dedaković Jastreb nije sa svojim suborcima opljačkao SDK, a zbog toga je mučen. Nitko mu se nije ispričao zbog te laži”, otkriva Stevo Culej.

Također, otkriva, u posjedu je ratnog dnevnika majora Trifunovića koji je vođen tijekom 91., a govori o svim događanjima u Negoslavcima pokraj Vukovara gdje su izgubljeni brojni hrvatski životi.

“Mi tek sada dolazimo do brojnih dokumenata koji su se nalazili u Haagu”, govori i dodaje da se nada da hrvatske službe rade po pitanju ovih slučajeva.

“Ne znam koja bi tajna o Domovinskom ratu mogla ostati zatajena, osim neažurnosti, nesposobnosti ili nezainteresiranosti službi koje bi trebale raditi na ovim slučajevima”, oštar je Culej.

DORH ima sva ova saznanja, samo je pitanje što radi, ističe Culej

“Dobro se zna koja je politička praksa biranja predstavnika određenih institucija, a činjenica je da su nasljeđivali jedni od drugih isto stanje i iste postupke. Institucije treba osvježiti ljudima koji su zainteresirani, vanjskim suradnicima, ali i hrvatskim braniteljima koji imaju uvid u slučajeve”, kaže Culej te dodaje da se u sve ove godine na rasvjetljavanju zločina nad hrvatskim stanovništvom apsolutno ništa nije napravilo.

“Da smo se pomaknuli s mrtve točke ne bismo danas imali ovakav slučaj poput Penavinog”, naglasio je.

“U nekoliko dana došao sam i do glavnog organizatora četničke pobune koji je organizirao četnike u Borovu selu te je odlikovan kao četnički vojvoda u Ravnoj gori, a u Srbiji slavljen kao junak. Neke podatke sam znao odmah, neke sam prikupljao kroz određeni vremenski period”, opisuje Culej na koji način je prikupljao dokaze te priznaje, čuo je za poštapalicu da “tko dirne u Ovčaru, ode glava”.

“U policijskim upravama određeni su timovi koji su radili na pitanju ratnih zločina i oni su bili često mijenjani, ovisno o vlasti. Svatko od njih je dolazio do određenih spoznaja.”, govori Culej za Narod.hr.

Dodaje, zainteresiran je saznati koliko je ljudi iz bivšeg pravosudnog sustava iz vremena Jugoslavije, za vrijeme Domovinskog rata prešlo u hrvatske institucije o čemu će postaviti i zastupničko pitanje.

Culej se u razgovoru osvrnuo i na isplatu ratne odštete koju Hrvatska treba dobiti o Srbiji.

“Znamo da niti jedan rat među civiliziranim narodima nije završio, a da se nisu razmijenili zarobljeni, ubijeni, uz potrebne isprike i isplatu odštete od strane onih koji su rat započeli. S druge strane, Vučić zavijanjem po južnoj Srbiji i Kosovu, negacijom krivnje potiče na nove sukobe”, zaključuje Culej za Narod.hr te dodaje da Srbiju treba blokirati u ulasku u Europsku uniju sve dok ne riješi pitanje ratne odštete.

 

INTERVJU: Stevo Culej: Borba tek predstoji, a do tada skupimo glave, budimo spremni i čekajmo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari