Pratite nas

BiH

Ivo Tadić: Cilj bošnjačkih stranaka u Federaciji BiH je osigurati ulazak ‘svojih Hrvata u federalni Dom naroda’

Objavljeno

na

Ivo Tadić, jedan od dvojice hrvatskih zastupnika u Skupštini Zeničko-dobojske županije i izaslanik u Klubu Hrvata federalnog Doma naroda, ovih se dana usprotivio proglašenju Stjepana Mesića počasnim građaninom Zeničko-dobojske županije.

Na području Zeničko-dobojske županije živi, prema Popisu pučanstva iz 2013. godine, 82 posto Bošnjaka i 12 posto Hrvata. Nekada je Hrvata u bazenu rijeke Bosne bilo gotovo tri puta više.

-Naš izborni kapacitet unutar Zeničko-dobojske županije su dva zastupnika u Skupštini, a nadam se kako ćemo na ovim Općim izborima, osigurati i tri zastupnika – istaknuo je Tadić u razgovoru za Dnevnik.ba.

Podsjeća da su Hrvati u Zeničko-dobojskoj županiji naslonjeni na lokalne zajednice.

-Unutar većinski bošnjačkog kantona i 12 općina, Hrvati imaju trojicu načelnika – Usora, Žepče i Vareš, hrvatski narod u ovom dijelu BiH naslonjen je na te općine i te načelnike -kaže Tadić te dodaje kako u županijskoj vlasti Hrvati imaju svoja dva ministra.

Podsjeća i kako hrvatsko stanovništvo s područja Zeničko-dobojske županije u više od 80 posto izlaznosti uglavnom bira stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora BiH.

-Mi kako smo malobrojni onda nemamo mogućnosti, što zbog te malobrojnosti unutar same Županije, što zbog Izbornog zakona BiH, tako da stranke okupljene oko HNS-a BiH uživaju potporu više od 80 posto Hrvata ovog kraja podsjeća Tadić.

Međutim, naglašava kako se izborom izaslanika u federalni Dom naroda Parlamenta FBiH pokušava manipulirati i kroz Zeničko-dobojsku županiju.

-Bošnjačke su stranke za Opće izbore 2018. kandidirale mahom svoje Hrvate jer im je cilj izabrati Hrvatima izaslanike iz ove županije u federalni Dom naroda. Među prvih pet na listama svih bošnjačkih stranaka u ZE-DO su oni koji nemaju legitimitet hrvatskog naroda, to se i ranije potvrđivalo – upozorava Tadić.

Cilj bošnjačkih stranaka u Federaciji BiH je, prema Tadiću, osigurati ulazak “svojih Hrvata u federalni Dom naroda”.

-Sarajevska županija, Zeničko-dobojska, Tuzlanska, Bihać, Goražde i Središnja Bosna, kroz te županijske skupštine oni idu kako bi delegirali nelegitimne hrvatske izaslanike i s njima onda imenovali Vladu FBiH i predsjednika/potpredsjednike bez volje Hrvata – upozorava Tadić.

Tadić podsjeća kako u Općini Teslić živi tri tisuće Hrvata i da nijedan od njih nije zaposlenih u službama lokalne samouprave.

-U Tešnju je i Policija jednonacionalna. Godinama smo tražili zapošljavanje Hrvata u službe, ali to se sustavno  odbija. U Općini Maglaj, odnosno, naselju Novi Šeher, Hrvati imaju jednog vijećnika u OV., a SDP-ovci su instalirali svoju ‘Hrvaticu’ za predsjednicu Vijeća – upozorava Tadić.

Ističe i kako je položaj Hrvata u Kaknju nešto bolji budući da je tamo predsjednik Općinskog vijeća izabran hrvatskim glasovima, ali napominje kako u Zenici i Visokom za lokalne/gradske vlasti Hrvati ne postoje.

-Od kako je Fuad Kasumović gradonačelnik, ne postoji nikakva suradnja s Hrvatima i njihovim udrugama, institucijama i pojedincima. Zadnji primjer tog lošeg odnosa je financiranje udruga iz Domovinskog rata – prije mjesec dana je uplatio proračunska sredstva udrugama iz Armije, a HVO-a još uvijek nije – ističe Tadić.

Položaj Hrvata u Zenici je prema njegovim ocjenama jako loš jer nemaju nijednog vijećnika u Gradskom vijeću.

-Uzrok svega toga su nažalost unutarnje podjele među Hrvatima, nije se napravila zajednička lista, a da su hrvatske stranke u Zenici išle zajedno na lokalnim izborima osigurali bismo barem dva vijećnika, ovako nemamo nijednog – govori Tadić.

Ipak, situacija je, kaže, nešto  bolja u tijelima na razini Županije.

-Sada smo, u zadnje tri godine, popravili krvnu sliku Hrvata kroz zapošljavanja u Vladi ZDŽ, pojedina ministarstva, imenovano je i nekoliko Hrvata, a do tada- nismo ništa skoro imali na toj razini vlasti – ističe Tadić.

Osvrnuo se i na nedavni propali entitetski udar bošnjačkih stranaka na institucije i Ustav BiH.

-Klub Hrvata u Domu naroda je zadnji branik bošnjačkoj hegemonističkoj politici. Mi smo to i pokazali. Pokušali su legalizirati da nam biraju izaslanike. Sportskim žargonom, kada zaigrate prljavu utakmicu kakva je ta oko ‘izbornih jedinica’ bila, morate izgubiti – rekao je.

Smatra i je Parlamentarna skupština BiH adresa za rješavanje presuda Ustavnog suda BiH odnosno izmjene Izbornog zakona BiH.

-To je bio klasični antidaytonski udar  u Domu naroda. Svaki puta Ustav i njegove odredbe tumače kako to njima odgovora, a onda krene medijska histerija iz Sarajeva i optužbe na račun Hrvata kao naroda – navodi Tadić.

Naglašava i kako je cilj stranaka okupljenih oko HNS-a BiH da Hrvati sami sebi biraju političke predstavnike u vlasti.

-Ako je i to Bošnjacima previše, onda ovo nema smisla nikakvog. Sasvim je jasno da je njima nekadašnji ratni cilj sada politički – jedan čovjek jedan glas. Ako mi kažemo izborna jedinica s hrvatskom većinom unutar FBiH je moguće, jedno od rješenje, ako mi kažemo bilo što zapravo, to se automatizmom proglasi kao podjela Bosne, pokušaj podjele Bosne. Pa da mi nismo kao narod glasali na referendumu za neovisnu BiH, nikada ove države ne bi bilo – istaknuo je Tadić.

Osvrnuo se i na sporni zakon o “braniteljskom dodatku” zbog čijeg neusvajanja i dalje traju prosvjedi u Sarajevu.

-U 9. mjesecu prošle godine Klub Hrvata je predložio u setu braniteljskih zakona i onaj o pravima demobiliziranih boraca s naglaskom na braniteljski dodatak, ali uz pritisak medija i boraca ministar Bukvarević je ponudio zakon čija su 24. članka sporna, a u čijoj izradi udruge HVO-a nisu ni sudjelovali – podsjeća Tadić.

Naglašava i kako predloženi Zakon nije provediv i da braniteljski dodatak na kojem se inzistira nije socijalni dodatak.

-Ne može braniteljski dodatak biti socijalni dodatak, to diskvalificira druge jer ga ne mogu imati oni s činovima bojnika, generala, nositelji ratnih odličja itd – smatra Tadić i naglašava kako je posebno problematična njegova ustavnost, odnosno, kako kaže, “ustavna nadležnost u odnosu FBiH prema županijama i općinama”.

Podsjeća i Hrvati u federalnom Ministarstvu branitelja funkcioniraju kroz četiri temeljne udruge.

-Hrvati tamo nemaju zapravo svoje predstavnike. Jedno su vrijeme izlazili i s inicijativama da se ukine financiranje tih udruga.Svi savjetnici ministra Bukvarevića su bivši pripadnice Armije RBiH, pomoćnici, službeni i dr. zaposleni su mahom Bošnjaci – zaključuje Tadić.

Podsjetimo, automobil Ive Tadića, županijskog zastupnika u Skupštini Zeničko-dobojske županije iz redova HDZ-a BiH, bio je meta terorističkog čina u Zenici još 2011. godine. Presudom  Suda Bosne i Hercegovine  za ovaj teroristički čin  osuđeni su: Zijad Dervišević  na osam, Amel Sefer na sedam, a Saša Bonić na šest godina zatvora nakon što je prihvatio kvalifikaciju iz optužnice da su sva trojica odgovorna za kazneno djelo terorizma. M.J./Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Predstava o ratnom zločinu u Grabovici izvedena pred obiteljima žrtava

Objavljeno

na

Objavio

Foto: klix.ba

Deveta izvedba predstave “Uspavanka za Mladenku” Mostarskog teatra mladih bila je posebnija i bolnija od ranijih.

Autorski projekt bivšeg oficira “Armije BiH” Seada Đulića koji progovara o zločinu nad Hrvatima u Grabovici izveden je pred brojnim članovima obitelji žrtava.

Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93“, izgubio je tog nesretnog rujna oca i majku.

Kaže da se i prije predstave osjeća teško, ali ne može da ne ustvrdi vrijednost jednog ovakvog projekta koji dolazi s “druge strane”. “Nije narod počinio zločin, već pojedinci, ja želim s tim narodom živjeti. Iskreno, posebno je teško da od 1994. godine mi nismo našli niti jednu koščicu naših stradalih, kao i to da su zločinci četiri mjeseca živjeli sa svojim žrtvama. Ne smijemo prešućivati ovakve zločine, dobro se znaju odgovorni, a ovakve predstave su jako bitne”, kazao je Drežnjak za Klix.ba.

Sead Đulić, kulturni radnik i reditelj, devedesetih je bio oficir “Armije RBiH”, a kroz predstavu “Uspavanka za Mladenku” progovorio je teatarskim jezikom da zločin koji je počinjen u Grabovici u njegovo ime, nije njegov zločin.

“Ovu predstavu zbog njenog značaja želimo što više igrati jer poruke koje predstave nosi moraju doći do što više ljudi i potaknuti ih da počinju govoriti slične stvari. Večeras je poseban izazov jer u publici imamo obitelji žrtava, imat ćemo tadašnje dječake koji su jedini preživjeli. Sretni smo da imamo odličan kontakt s obiteljima žrtava te da nam oni mogu reći što misle i eventualno korigirati našu predstavu”, izjavio je Đulić za Klix.ba.

Kaže kako je u osam dosadašnjih izvedbi, a premijera je bila 6. listopada prošle godine, publika predstvu primala odlično i bolno, mnogi su ostali u nevjerici. “O takvim stvarima se govori malo i površno, posebno kad se radi o tzv. našima”, izjavio je Đulić. Ovo su najvrijedniji projekti koje jedno društvo može proizvesti, kaže Zoran Zovko, predsjednik HVIDRA-e HNŽ.

Dodaje kako za ovakve stvari treba najveća hrabrost, a njegovi autori znaju biti i prognani. “Jako je bitno govoriti danas o Grabovici i drugim Grabovicama, jer samo kad istina ugleda svjetlo dana možemo ići naprijed. Dok god je to u tami i pomagano da ne dođe do istine, mislim da naše društvo neće krenuti naprijed”, kazao je Zovko za Klix.ba.

Podsjećamo, predstava “Uspavanka za Mladenku” na dokumentarno poetski način vrlo otvoren problematizira zločin nad civilima sela Grabovica iz rujna 1993. godine.

Podsjećanja radi, tog dana pripadnici Armije RBiH ubili su 33 civila od kojih je najstarije imalo 87, a najmlađe četiri godine.

 

Grabovica – Najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH

 

 

 

GRABOVICA JE OTVORENA HRVATSKA RANA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Sve je neustavno u neustavnoj zemlji

Objavljeno

na

Objavio

I prije će Bosna i Hercegovina nestati, gotovo je već i nestala i samo je podijeljenu na životu održavaju interesi sukobljenih svjetskih čimbenika na njenom prostoru, negoli će se političke bure i oluje smiriti u toj „krčmi pogašenih svjetla“, u koju zalaze jedino pijani istrošeni svjetski političari i generali poput Holbrookea, Ashdowna, Bildta, Schwarz-Schillinga, i svih onih drugih koji uz njih navrate da nešto ušićare na siromaštvu i bijedi naroda koji žive u tom mraku. Ponekad se pomisli, vjetrovi su stali, ako ni zbog čega drugog a ono zbog iznemoglosti naroda izloženih tim orkanskim udarima, a ono opet zapuše još jače, čak i bura koja pozatvara u kuće, ne sve beha narode, već one koji su se odvažili izaći malo na sunce slobode. Kojeg je svakim danom manje. I stoga orkanske bure i oluje nikada ne će stati u urušavajućoj i na smrt osuđenoj Bosni i Hercegovini, jer uvijek od tri moguća smjera iz kojih dolaze, jedan je stalno aktivan protiv druga dva. Samo što iz jednog smjera zagrije malo sunca slobode, jednakosti, ravnopravnosti, mira i tolerancije, iz druga dva, ili jednog, gase to svjetlo, marginaliziraju onog drugog, najavljuju rat, vode politiku isključivosti i sve čine da se bure i oluje ne stišaju.

U Bosni i Hercegovini, stoga, nova godina uvijek u daytonskom nemiru počima 9. siječnja. To je dan kada se zapale nacionalne i nacionalističke vatre između Srba i Bošnjaka. Koliko je ta politička vatra snažna pokazuje činjenica da se uvijek proširi i izvan beha međa, na susjedstvo pa čak i šire. Ni za što drugo navodni beha gasitelji, Bošnjaci, nisu tako spremni i osposobljeni kao na potpaljivanje još veće vatre na svim beha djelićima, napose u manjem beha entitetu kojeg na taj dan potpale velikosrbi. Svaki taj 9. siječanj pretvore u plamen koji proguta sve i ono malo dobra što je izraslo uz velik trud u prethodnoj godini. I krene se opet ispočetka. Jer 9. siječanj je početak nove političke godine, jedinog beha praznika u kojem su uključena, direktno ili indirektno sva tri beha naroda. Znak je to kako beha nacionalne i vjerske razlike povezuje jedino svađa, mržnja, i nepriznavanje onog drugog, tamo izvan mog tora, izvan mog političkog i vjerskog okvira. Razlog tolike mržnje, tolike svađe, laži, netrpeljivosti koje vode gotovo do rata, a kojeg sprječava prisustvo svjetskih šerifa, je u činjenici da sve što se u Bosni i Hercegovini  događa, slavi i obilježava, je uvijek za jedne legitimno, legalno i ustavno, za druge, Bošnjake, je to na srpskoj i hrvatskoj strani nelegitimno, nelegalno i neustavno. I obrnuto.

Što je kod Bošnjaka legalno, legitimno i ustavno, s pravom je to kod druga dva beha naroda kao takvo neprihvaćeno. Dovoljno za trajni rat koji najviše odgovara Bošnjacima, nacionalističko vjerskoj politici koja računa na vrijeme u kojem će demografski osvojiti i pokoriti Bosnu i Hercegovinu i nemuslimane. Ono što je, međutim, istina u Bosni i Hercegovini je da su svi datumi, praznici i slavlja tim povodima, bez obzira koji ih narod obilježavao neustavni, nelegalni i nelegitimni, budući da nema toga prazničnog datuma u daytonskoj dvoentitetskoj tvorevini tri suverena i konstitutivna naroda kojeg oni prihvataju i priznaju zajedničkim.

Ako je za Bošnjake neustavno slavljenje 9. siječnja dana manjeg beha entiteta, a očito da jest, kao što im je neustavno i hrvatsko slavljenje dana Hrvatske Republike Herceg Bosna, to, s istim pravom kojeg koristi bošnjački politički vrh, isto važi za Srbe i Hrvate da je svako bošnjačko slavljenje bilo kojeg datuma, na entitetskoj razini Bosne i Hercegovine neustavno. Koji bi to bio dan u Bosni i Hercegovini  ustavan ako zemlja nije ni po čemu danas onakva kakva je bila na taj dan. Koji bi to bio ustavni dan u neustavnoj Bosni i Hercegovini?

Zar je ustavan dan BiH 25. studeni, kad je zemlja, zapravo Bošnjaci prekidom nastave u školama petkom da bi njihovi đaci mogli klanjati,  raskinula sve veze sa njim i nema ništa od onoga što je imala na taj dan proglašenja državnosti. Nema čak ni naziva republika, što je osnov svega drugog.
Ni 1. ožujak, Dan nezavisnosti, ne može biti ustavan, jer od referendumskog odgovora zbog kojeg je priznata od međunarodne zajednice u beha stvarnosti nema ama baš ništa. Bošnjaci su sve isprevrtali, i prilagodili sebi i svojim nacionalističkim ciljevima, što, zapravo i jest glavni razlog neustavnosti tih, i svih drugih datuma. Nisu neustavni samo dani entiteta ili beha entiteta, neustavno je i bošnjačko biranje pripadnika zloglasne abih, ratnika koji je pucao po Hrvatima i progonio ih, za predstavnika hrvatskog naroda u beha Predsjedništvo.

Budući da je sve neustavno u neustavnoj Bosni i Hercegovini, neustavno je i biranje Bošnjaka muslimana Razima Halkića i Anela Šahinovića kao predstavnike Hrvata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. No to je za Bošnjake ustavno, kao što je ustavno i negiranje muslimanskog zločina u Buhinim Kućama kod Viteza, gdje su 9. siječnja 1994. godine izmasakrirali 27 hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog Vijeća Obrane, ranjeno 35, od kojih osam civila, nestalo 17, a 13 žena odvedeno u muslimanski logor Sivrino selo gdje su mučene i neke žene silovane. Za Bošnjake, bivše Muslimane, neustavno je i o tom zločinu govoriti, i spomenirati ga, ali je ustavno spomeniranje Ahmića.

Sve dok je u Bosni i Hercegovini neustavno za Bošnjake, ono što obilježavaju druga dva beha naroda, i obrnuto što je za njih ustavno a za Srbe i Hrvate neustavno, ne samo da je znak neustavnosti Bosne i Hercegovine, već i poziv međunarodnoj zajednici da tu zemlju učini ustavnom na način da njeni narodi pišu i usvajaju sami svoj Ustav. Usvajanjem Ustava u Bosni i Hercegovini, konsenzusom njenih naroda, a ne nametanjem bilo u Daytonu ili Parizu, zemlja bi bila po volji naroda, a time i ustavna, čime ne bi bilo prostora za bilo kakve neustavnosti od bilo kojeg naroda i na bilo kojem dijelu zemlje. Sve do tada sve neustavne radnje kod jednog naroda bit će ustavne kod drugog ili trećeg, i tako u nedogled dok u tim neustavnostima nestane zemlja koju ni jedan njen narod ne voli ovakvu kakva je.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari